Vjeruješ mojim očima, i riječima sa usana, predaješ se dodirima, a moja je ruka ta koja neumoljivo prati trag tvojih plavih vena.… Zavest ću te, bajkama, i prepustiti snu, i uvjerenju da si ljubljen, poželjan i strastven…iako je sve to samo igra wayang sjena… Polako i neprimjetno posrkat ću ti krv na srebrnu slamku, jer mi je to sudbina, tjerana snagom naslijeđa i mjesečevih mijena… Narast će ti srce, nježnošću, a ja ću ga ispuniti svojim otrovom, koji se polako otapa, a rađa gorčinu, i kad je napokon osjetiš, ja više ionako neću biti tu… Iako očekuješ da smo novi Romeo i Julija , dragi, žao mi je, ali zbog tebe ja neću piti otrov i rezati vene, ti si taj na kojeg je red da preuzme razočaranje.. |