|
Imamo ih, svi, neki više njih, neki manje, neki od nas su poprilično nepovjerljivi pa vjeruju jednoj ili dvije osobe. Ja sam valjda od onih koji ih imaju više..e sad da li sam sretnija zbog toga, od drugih? .. ionako je sreća poprilično osobna kategorija…ali drago mi je da ih imam. Imala sam faze života kad ih je bilo više, ponekad manje, prijatelja ... imam nekoliko u koje se mogu zaista pouzdati, dakle ulaze u kategoriju pravih prijatelja..a opet imam i onih s kojima sam samo prijatelj, sa njima sam isto poprilično povjerljiva, ali na možda ipak drugačiji način… Dakle imam neku, samo meni znanu, kategorizaciju osoba.. neki su za jednu temu, neki su za drugu temu..ne miješam ih, ne poznaju se međusobno, ponekad ni ne znaju kako ko izgleda..ni kako se ko zove…zašto?..ne znam.. jednostavno mislim da nisu svi ljudi oko mene baš za sve… imam prijatelje za povjeravanje, za druženje, za kavu, za provod, imam prijatelje za..ah, dakle za svašta… neki od njih prelaze neopazice iz jedne u drugu kategoriju ili namjenu, neki nikad ne prijeđu samo meni znani prag kategorija….ionako ne razmišljam previše o tome, pa ih samim time ni ne stavljam u određene ladice ili ipak.. uglavnom zašto sam počela sve ovo.. zato što se često srećem sa nekim napisima, sjećanjima, siteovima, gdje neke osobe silno žele povratiti neke davno izgubljene ljude, koji su im bili prijatelji… ja nisam ta..dosta sam se selila..živjela nekoliko godina ovdje, pa ondje..s vremenom sam imala, ali i ostavljala, te neke prijatelje tamo gdje sam bila..sa nekima sam u kontaktu, pa se i posjećujemo, rijetko, ali se posjećujemo..sa nekima nisam ni u telefonskom kontaktu....zašto nisam?..zato što smatram da smo se na neki način potrošili, promijenili..bili smo si potrebni tada, u tom svijetu, u tom vremenu, u toj fazi života i razmišljanja, bili smo usmjereni jedni na druge, kao potpora, razumijevanje, sličnost …više nismo, zbog osobnog rasta, razvoja, drugih zanimacija, interesa… što nikako ne znači da ukoliko se sretnemo ili čujemo da to nije lijepo, drago i ugodno..ali jednostavno više nismo…prijatelji.. koje se uključuje u planove, traženja, očekivanja, davanja… kako sam ja potrošila njih, tako su oni možda izbrisali i mene..uglavnom ne vidimo se, ne čujemo se…zahvalni smo jedni drugima na vremenu, povjerenju i pažnji, ali to je bilo to…ostalo me ne zanima..a vidim ni njih…stoga nema žaljenja za tim..samo ugodno sjećanje… |