8 sati rada 8 sati odmora 8 sati sna Tako je to zamišljeno… A onda je došla pomama za stvarima, tko će imati veće, bolje, ljepše…stvari, stvari,, ne znanje, ne srce, ne dušu, ne zadovoljstvo… stvari, imovinu, pokretnine i nekretnine.. i onda se 8 sati rada pretvara u više od toga, rade se dodatni poslovi, honorarni poslovi, vikend poslovi…a sve zbog još gomilanja toga… tih stvari.. radeći prekovremeno, pred očima nam je uvijek slika nekog uspješnog tajkuna… ne shvaćamo da ionako većina našeg rada ide u njegov džep. ili radeći za njega ili kupujući od njega ili posuđujući od njega… i naravno sve je još potpomognuto bjesomučnim porukama koje nas uvjeravaju da nam svakako treba ovo, ono, da je neophodno imati još stvari, i da sve ovo, što sada posjedujemo, nikako nije dovoljno, ni adekvatno, ni dobro--- |
kako to da muški dio populacije uvijek brže usvoji tipku.. ignore, nezanimljivo, ne da mi se, neću i sve tako.. meni uvijek prvo ide pristojnost, pa onda tobož neko razumijevanje, pa naravno konsternacija, jer druga strana ne kuži...!? i uvijek ću ostaviti otvorenu opciju ( ah blentave li mene) da je za sve ipak naravno kriva moja prosudba i ponuditi još jednu mogućnost dakle jutarnja mantra..ignore, ignore, ignore... |
mene zanima jedna stvar.. šta na to zaključavanje -dok je unutra hrpa djece imaju za reć vatrogasci, policija i tako neke institucije koje trebaju brinuti o općoj sigurnosti.. zamislite da se dogodi neka stvarna opasnost... jel neko brine brigu o tome??? |