Romeo

Otišla sam na godišnji koji sam provela s Lucijom i Apolonovom ženom u Zadru. Da, dobro ste čuli. Nas dvje smo se skompale i odlično se zabavile dolje. Znam da je s njene strane to vrlo inteligentna igra ali sviđa mi se ta žena. Pametna je, lijepa, duhovita i šarmantna. Pile smo, plesale, lumpovale cijele noći i dane. Čak sam se odvažila počastiti Luciju za rođendan tetovažom pa sam i sama napravila jednu. Obožavam ju. U Zadru se nisam spetljala s nikim jer sam par dana prije godišnjeg uspjela upoznati fatalnog čovjeka. Klijent, alfa mužjak, fin poslovan čovjek u srednjim tridesetima. Markantan i šarmantan. Oborio me s nogu. Već smo se nakon 2 dana počeli tipkati, a tada sam ja otišla na godišnji. Nisam se imala volje s ikim spetljati jer sam žarko htjela njega. Vrativši se iz Zadra, otišli smo na ručak. Pa na večeru. Pa na Sljeme. Pa kod njega doma. Ja sam ga cijelo vrijeme podbadala a on se prijetio da će me istući ako ne prestanem. Uživala sam zezajući ga. Bili smo u autu kada sam dobila posljednje upozorenje, ali imala sam osjećaj da ga poznajem cijeli život, i nisam ga se bojala. "Samo probaj, imam suzavac u torbici", drsko sam odgovorila. "A ja pištolj ispod sjedala. I diplomatski imunitet.", jednako je drsko odgovorio. Već mi nije bilo svejedno, ali Lavica kakva jesam nastavila sam ga provocirati. Vozio me kući. Inače živi 2 minute od mene. Kakva slučajnost, ha? Došao je u Zagreb u isto vrijeme kada i ja na novi posao. Previše je to slučajnosti.
U jednom trenu primijetim da nije skrenuo gdje je trebao, ali šutim. Želi me zasplašiti. Odjednom otvara vanjski ogradu na daljinski i uparkirava auto u dvorište. Već je kasno. Na sebi imam samo tanku crnu haljinu bez rukava i tange. Duboko je rezana pa mi se grudi naziru iz profila. Ulovila sam ga da škica, a taman sam u PMS-u pa si mogu priuštiti da hodam bez grudnjaka. A i ljeto je, mrzim grudnjake ljeti.
Zatvara vrata za sobom i govori mi "sad ćeš ti vidjeti".
Izlazimo iz auta i već se u meni budi sumnja. Jesam li ga stvarno razljutila? Djeluje zbilja isprovocirano.
Nađemo se kod gepeka i gledamo se, kada mi odjednom išcupa torbicu iz ruke i baca ju u gepek. Zaključa auto, i kaže: " Tako. Da ne brinemo o tvom suzavcu."
"Mobitel mi je u autu" - kažem hladno, ali zapravo se počinjem bojati. "Znam", kaže, pogleda me i ušeta u kuću. Mrtav hladan. Bez ikakve emocije. Gdje ide? U što sam se uvalila? Stojim tako u njegovom dvorištu usred šume i čekam. Kada eto njega, izlazi nasmijan iz kuće, s dvije čaše, i tanjurom s kolačima. Postavi sve na stol i vraća se u kuću. Donosi nam piće. Vino i neki liker od kumkvata iz Grčke. Čuvao ga je dugo. Ugodno sam iznenađena i sjedam za stol u dvorištu pored njega. Ne mogu vjerovati da ga još nisam izbacila iz takta. Sam je pravio pitu s jabukama. Najfinija je koju sam ikada probala. Uskoro počnem opet zadirkivati i pretjeram. On ustaje i taj tren shvatim da sam gotova. Bježim po dvorištu a on trči zamnom, lovimo se oko drveća i naposljetku me ulovi.
E to sam čekala...
Gleda me i privuče me uz sebe, bijesan, i zgrabi mi usne prstima. "Provociraš me cijelo vrijeme..."
Šutim, dakle kriva sam. Gledam ga i čekam. A on me poljubi kao nikada nitko. Strastveno, prekrasno. Vani je već prohladno pa ulazimo u kuću. Jako je lijepa. Skidam sandale s nogu a on me diže i nosi u krevet. Počinje. Vodimo ljubav, i savršeno je. Zaspem tako, i probudim se oko 4 ujutro. On inzistira da me odveze kući iako sam blizu, pa popustim. U zoru smo se opet poševili, pa stižem u kuću u 6 ujutro. Čim sam ušla mi šalje poruku. Govori mi da sam bila jako lijepa, i tako se tipkamo gotovo pola sata.
Nakon par dana odlazim na put sa sestrom i tamo ostajem tjedan dana. Nemam volje za nikim; zaljubila sam se. Kuhao mi je svaki dan, i obasipao me svom pažnjom svijeta.
Ide taj godišnji, a ja se jedva čekam vratiti u Zagreb. Naša romansa se nastavila. A onda, 06.08., subotnje kišno jutro, krećem na posao. Na prvom semaforu prokližem i završim na terasi kafića. U šoku sam. Kasnim na posao. Ključ je kod mene. Odlučim nazvati njega. Isti tren je došao. Uzeo je ključ i odnio ga mom šefu da mogu raditi, dok sam ja rješavala sudar. Nisam ozlijeđena. Pri povratku me nazvao i rekao da ne moram na posao, da je sve objasnio šefu. Rekla sam mu da ću doći k njemu čim riješim što imam, da ode kući, ali morao se uvjeriti da sam dobro. Stao je nasred ceste sa sva 4 upaljena, izišao iz auta i zagrlio me. Uvjerila sam ga da sam dobro i da ode kući - doći ću brzo. Plakala sam puno jer sam bila u šoku. Terasa je bila puna ljudi. Mogla sam ih ubiti.
Odlazim njemu i po navici već, skidam se s vrata. Odlazim pod tuš a on mi daje ogrtač. Pri izlasku oblačim njegovu majicu i on me ušuška u dekicu. Skuhao mi je kavu i gledali smo TV. Bilo mi je neugodno kada me šef nazvao jer sada zna da sam se spetljala s klijentom; ali Bože moj. Sve je to za ljude.
Bili smo nezasitni. I tako smo opet završili u krevetu i probudila sam se oko 18h. Cijeli dan smo u krevetu. Skuhao nam je večeru i otišla sam kući. Rekla sam mu da u ponedjeljak želim da mi napravi tortu. U ponedjeljak mi je bio rođendan. Njemu to nisam rekla.
Taj vikend smo trebali otići skupa negdje ali zbog sudara nisam bila za ništa, a on nije inzistirao. Došla je nedjelja i on mi se do 18h nije javio. Pukla sam jer se to do tada nije događalo, pa sam ga pitala gdje je cijeli dan i pokrenula bijesnu svađu. Budala. On me pokušavao smiriti. Oko 23h se javio i zadržavao me na mobitelu iako sam ga ja pokušavala ignorirati. A onda mi je srce puklo. U 00:00 mi je čestitao rođendan. Napisao najljepšu čestitku koju sam ikada dobila, i priložio sliku. Bila je to slika moje torte.
Suze su same krenule kada sam shvatila da sam idiot.
"Ja se cijeli dan borim s ovim u kuhinji a ti se pitaš šta ja radim", rekao je. Pitala sam se kako zna da mi je rođendan, na što mi ne poslao sliku moje osobne iskaznice od prije. Baš je pažljiv. Dolazim sutradan s posla k njemu, a on je na tortu zakačio dvije svjećice s brojevima mojih godina. Zapalio ih je i fotografirao me dok mi je pjevao "sretan rođendan". Bilo mi je neugodno. A tada mi je rekao da mora ići.
-"Gdje?"- Pitala sam
-"Kući"
-"Zašto?"
-"Imam problem"
-"Reci mi"
-"Kada se vratim ćemo razgovarati. Za par dana sam nazad."
I uništio mi je rođendan. Znala sam da je s nama gotovo. I da je ovo oproštaj. Legli smo u krevet i bila sam tužna. Grlili smo se i ljubili, ali tu noć nismo vodili ljubav.
U 2 ujutro me odveo kući. Nisam htjela tamo spavati.
Sutradan je otišao. Javljao se, ali bila sam ljuta. Osjećala sam da nešto nije u redu.
I onda se vratio. Otpočetka sam znala da je oženjen. Ali pravila sam se da ne znam. Bilo mi je lijepo. Lagala sam si. Ona živi tamo, on tu. Ne zove ga nikada, ne piše mu, nigdje nema njenu sliku. Ona nije postojala; u mojoj glavi.
-"Dočekalo me iznenađenje. Ona je trudna. 5 mjeseci. Skrivala je to. Bio sam tamo na proljeće, nije ništa rekla. Nisam htio još djece, ali što sada mogu..."
-"Trudna je?"
-"Da."
I to je bilo to. Plakala sam i nije mi bilo svejedno, ali znala sam da je to to i da je došao kraj. Znala sam da će tako i biti.
Prošlo je 10 dana.
Deseti dan se udavala moja prijateljica. Ja sam bila kuma. Otišla sam sa svadbe nakon 100-tog pitanja gdje mi je pratnja. Popila sam puno. Sjela sam u auto i vozila se njemu. Bilo je oko 3 ujutro. Stala sam mu ispred kuće i vidjela upaljeno svjetlo. Zvonila sam mu na zvono kuće i istovremeno ga zvala na mobitel. Nije se javio. Par trenitaka kasnije, zove me.
-"Gdje si?" - pita me
-"Ispred. Otvori vrata."
-"Ne mogu...Obitelj mi je tu. Svi su tu."
Taj tren sam poklopila i ušla u auto. Plakala sam, onako pijana, sigurno pola sata. Ona je tu. Kako nije izišla na vrata da vidi tko je ispred? Zar ju nije briga?
Idući dan me pozvao na kavu. Rekao mi je da mu je sestra teško bolesna i da su on, tetka i žena došli ovdje. Žena će ostati. Neko vrijeme. Za sad. Najbolje je tako.
I ja sam to prihvatila. Bio je jako zabrinut za sestru pa sam mu odlučila biti podrška. I tako smo ostali u dobrim odnosima. Nedavno je postao otac. Dobio je kćer. Javio mi je čim se rodila. Pijemo kave redovito skupa, i postali smo dobri prijatelji. Volim ga, i drago mi je da ga imam pored sebe kao prijatelja. Život piše čudne priče....
Misao dana: Nije sve crno ili bijelo.

Oznake: ljubavnica, ljubav, seks, dnevnik, romeo

Goran - enigma

Jednog sunčanog popodneva dogovaram kavu s Majom. Bila je subota. Izlazim iz garaže cvjetni, dok ona parkira na Langiću. Zvoni mi mobitel.
- Draga moja, nećeš vjerovati...ON je tu! Upravo se našao s nekom curom, frendica mu je mislim, i hodaju ispred mene...
- Tko?
- Apolon
- Oh...ok
Nalazimo se na trgu i pozdravljamo se te krećemo prema Johanu. Večer ranije mi je javio da je stigao u Zagreb. Tko je ta cura, da mi je znati...
Ulazimo na terasu, i čujem njega kako zaziva moje ime. Okrećem glavu i ugledam njega, u društvu te djevojke i dvojice muškaraca. Ustaje i prilazi mi.
- Hej, bok...Maloprije sam vidio tvoju poruku
- Bok, otkud ti
- Evo s kolegama
- Aha, ok (Kolegica, dobro je)
- Tek smo sjeli i mi, oni ne znaju hrvatski pa ću malo kasnije doći do tebe.
- Ok - Kažem, i okrenem se hodajući prema slobodnom stolu.
Čavrljamo tako Maja i ja, te povremeno bacam pogled ka njemu. On ne dolazi. Kave smo popile pa ustajemo. Opet me zaziva, okrećem se, ljuta jer nije došao do nas niti jednom. Poziva me za svoj stol. Maja ostaje stajati kod izlaznih vrata terase. Ona je ljuta na njega.
- Već ideš?
- Da
- Jesi ljuta na mene?
- Ne
- Jesi jako ljuta?
- Nisam ljuta, super sam.
- Da vas upoznam. - i upoznaje me s kolegama. - Ideš li kamo večeras?
- Da - kažem - ovdje.
- Možda svratim malo - kaže
- Ok - kažem i pozdravimo se.
Tu večer imala sam stol u prizemlju i vidjela sam ga kada je ulazio. No, prošao je pored mene i otišao gore na ka. Šaljem mu poruku da sam dolje, koju on ne vidi. Nakon 5 min odlučim poći gore da ne luta i pozvati ga dolje da nam se pridruži.
Odlazim gore, i ugledam izvršnog direktora, njegovog kolegu i prijatelja, te potom one ljude s kave...Primijetim da su svi iz firme tu.

Naslonim ruku na njegovo rame i on se okreće, iznenađen što me vidi, što iznenađuje mene.
- Hej...
- Mi smo dolje, ako želiš doći.
- Doći ću za 5 minuta - kaže
- Polako.
Pogledom prostrijelim curu koja mi se nasmije i kaže "hej", na što ju samo pogledam i okrenem glavu prema njemu. Shvatio je.
- Čekam te dolje - kažem, i odem. Ubrzo dolazi, dok sam ja plesala i prišulja mi se s leđa plešući sa mnom. Ostao je ravno 5 min i rekao kako cijeli dan piju, kako mu je kolega otišao na wc prije pola sata i nije se vratio; mora ga ići potražiti pa će doći. Držimo se za ruku, ne želim ga pustiti - znam, neće se vratiti. "Budi dobra", kaže, "doći ću, samo da ga nađem".
I odlazi...Prošlo je par sati, on se nije vratio. U međuvremenu mi prilazi muškarac koji se predstavlja kao Goran.
Govori mi da živi u Austriji (kakve li slučajnosti), u istom gradu kao Apolon (oh!). Vadi iz džepa dva mobitela nakon 5-minutnog ćaskanja i upisuje moj broj. Idemo na kavu sutra. Ja pristajem jer mi je ego povrijeđen. On odlazi, dolazi Marko. Moj dugogodišnji prijatelj kojem je večeras rođendan. Nakon par pića, odlazimo kući.
- Čekaj, idem vidjeti jel ovaj gore da ga makar pozdravim - kažem i ostavljam njega i Maju dolje.
Obilazim krug gore, njega nema. Ubrzo shvaćam da je otišao, prošao pored mene. Nije me niti pozdravio. Kako ga nisam primijetila? Goran.
Idući dan našla sam se s Goranom na piću, pa smo otišli na kolač pa na još jedno piće. Dok smo vozili, on ispred mene, vidjela sam auto s registracijama Beča, Audi A7. Rekao je da je iz drugog grada. Apolon ima ured u Beču, i također vozi Audija, kao službeni auto. Šanse su velike, prevelike, da se znaju. Pada mi na pamet čak i da ga je on poslao kako bi mogao neprimjetno otići s onom curom sa šanka.
Nije preraslo to u neko dopisivanje, niti druženje. Samo bi me nazvao, svaki puta kada bih se posvađala s Apolonom. Svaki puta.
Moja sumnja je rasla. Bio je također često ovdje, i jednom prilikom kada sam putovala u Beč me nazvao da se vratim, da popijemo kavu. Da, sigurno ću se vratiti....
I tako, kako je između Apolona i mene sve puklo, opet mi se jedan dan javio Goran. Tipkali smo dugo i on je odjednom počeo govoriti o tome kako će se potruditi oko mene, kako mu se sviđam i sl. Zabavljalo me to, bila sam uvjerena da ovaj ima nešto s tim. Pitala sam ga što radi za vikend, i da bi mogli otići u Opatiju. Odmah je pristao. Otišli smo u Opatiju taj vikend i šetali se, jeli, pili. Stao je putem u Karlovac da mi pokaže svoj rodni grad; tamo smo i ručali u nekom ribljem restoranu.
Uvečer, kada smo napokon stigli u hotel, naravno; pao je seks. Prosječan seks, među lošijima koje sam imala. Ljubio me cijelo vrijeme, primijetila sam da je dosta nježan. Ali u tim godinama trebao bi znati i nešto više od misionarske poze. Kada sam se okrenula četveronoške, nešto je zagunđao i brzo me vratio na leđa... No dobro, prvi puta s rijetko kim klikneš. Ja sam zaspala, i čula remen u kupaonici kada je zveknuo u pločice, ili lavabo.
- Gorane? - Viknem prema kupaonici
- Spavaj - Kaže on, izlazeći, obučen.
- Gdje ćeš?
- Spavaj, spavaj... Brzo ću se vratiti. - I ode. Pobježe mi čovjek iz kreveta, u Opatiji. Sjedam na krevet, razbudila sam se u sekundi. Što sad? Ja sam bez auta. Zovem prijateljice redom i govorim kako mi je čovjek pobjegao, ne znam kuda.
- Hajde, nisi na kraju svijeta. Smiri se, doći će. - rekle su. Sjedim tako u šoku i nije mi jasno - što se dogodilo?!
Naposljetku, šaljem mu poruku. Pitam ga gdje je i hoće li se vratiti? Kaže mi da hoće, da spavam. Pa tako i učinim. Ako i ne dođe, već ću se nekako snaći. U neko doba, oko pola 4, udara on na vrata. Otvaram mu, ljuta, i na peti se okrećem i bacam nazad u krevet, te zaspem u trenu. Nije mi do razgovora. Ujutro se budim prva, i odlazim u kupaonicu. On mi kuca na vrata i pita me hoćemo li skupa doručkovati.
- Ok, može. Brzo sam gotova. - kažem
- Čekam te dolje - odvrati.
Bijesna sam. Što ti mora biti u glavi da se tako ponašaš? Odlazim dolje, i ugledam ga kako jede.
On je muškarac u ranim 40-im godinama, zgodan, plavih očiju, osebujnog stila. Ima jedino ružne zube, ali dobro; nitko nije savršen...
Pridružujem mu se za stol i moram: puknut ću, progovoriti ću na guzicu.
- Gorane. Koji kurac? - Pitam. Podiže glavu, mrzovoljan i još pospan.
- Što? - Upita me, kao nema pojma o čemu pričam
- Gdje si pobjegao sinoć?
- U casino pored hotela...Išao sam pit.
- Zašto?? Imamo minibar u hotelu.
- Nisam navikao da netko spava pored mene. Ja sam ti, pa...vuk samotnjak.
- Bože...svašta.
- Da. - kaže, i ustaje sa stola; odlazi van.
- Gdje ćeš? - Pitam, ali on se ne osvrće. Opet ode, a sako mu je ostao na stolici. E ovo je previše. Stojim s njegovim sakoom u rukama i pitam se da li da pobjegnem glavom bez obzira ili pričekam, kada on dolazi.
- Pa gdje si otišao?
- Na wc
- Pa kako to samo ustaneš i odeš, ne odgovaraš mi kad te pitam gdje ćeš? Bože, Gorane!
- Ja nisam navikao ikome polagati račune
- Odjebi - kažem, a on se nasmije. Budala....
Prošetali smo Opatijom, popili kavu u jednom od kafića uz more i iza podneva krenuli za Zagreb. Trebao me ostaviti u City-u ali se na pola puta predomislio pa me upitao da li je problem da me ostavi u Areni. Svejedno, pomislim i zovem curke na kavu u Arenu. Parkirao je ispred centra i poljubio me i zagrlio. Prvi puta malo nježnosti.
- Mrzim rastanke, ajde bježi, mali - kaže - Ja idem do Siska pa se navečer možemo vidjeti opet. - Kaže, a ja se složim, reda radi.
Ulazim u Arenu kupiti cigarete, i srećem njega. Apolona... Slučajnost? Dan danas u to ne vjerujem...
Tu se večer nisam našla s Goranom, a nakon dva dana mi je napisao par poruka o tome kako se više nećemo vidjeti ni čuti jer sam presitna, premršava, nisam njegov tip. Meni je to sve bilo smiješno, ta ti si meni prišao! A uostalom, imam 25 godina, i zgodnička sam curka, teško da ti možeš birati...Na trenutak sam i ostala zatečena, ali tu sekundu kada sam proslijedila Maji njegove poruke, sve mi je postalo smiješno. Izgovori, pa nešto mora reći da me se riješi...
Više ga nikada nisam vidjela ni čula. Ali sjetim ga se ponekad, jer eto, ostao mi je totalna enigma. A ja, vični FBI, ne volim enigme.
Misao dana: Kada ti netko želi narušiti samopouzdanje, sjeti se da nije bitno ŠTO je rekao nego TKO je rekao! :)

Oznake: seks, vikend putovanje, enigma

Kako se usuđuješ?!

Ustala sam, okupala se, uredila i namirisala...Osjećam se izvanredno.
Ulazim u auto, sa minimalno šminke i krećem prema Deanu. Stižem ranije pa odlučim popiti kavu u kafiću prekoputa njegove zgrade i usput zapaliti koju cigaretu, obzirom da je on nepušač. Nakon desetak minuta stiže on, zgodan, visok i markantan, u svijetlo sivom odijelu i najružnijom rozom kravatom koju sam ikada vidjela... Prolazi pored mene i kreće u susjednu prostoriju kafića. Primijetim da je zalutao pa ga dozovem.
Iznenađeni izraz njegova lica rekao mi je kako me nije prepoznao i izgledam odlično. Par trenutaka kasnije, kada je sjeo prekoputa mene rekao mi je to i sam.
- Daj pusu! - kaže, i nagne se prema meni.
Nerado mu udovoljim, iako me niti najmanje ne privlači ljubljenje s njim u javnosti i ne želim ga na to privikavati; ali kafić je bio prazan, za jednim stolom balavci koji mi nisu prijetnja i neće narušiti moj integritet, i konobarica koja ga ionako poznaje pa nemam s tim previše problema. Nitko neće niti primijetiti.
Ćaskamo tako o glupostima, pa između svakih par rečenica ubaci: "Grrrr...pojest ću te", ili "Bože lijepa li si".
Postaje mi neugodno jer što je previše, previše je.
- "Idemo k meni?" - Upita. Bacam pogled na kavu, skoro sam ju popila, ali ionako mi nije do sjedenja ovdje...Ta kravata je zbilja ružna, ne mogu riskirati da nas netko poznat vidi ovdje. Grabim mobitel i cigarete i bacam ih u torbicu. On uzima moju jaknu i oblači mi ju, baš pažljivo. Krećem prema izlazu ali on otvara vrata i pušta me prvu. Lijepo, lijepo. Ima dobre manire, pohvale mami.

Ulazimo u stan i on odlazi u kupaonicu. Ja se odmah selim u spavaću sobu i skidam sve sa sebe, posložim lijepo svoju odjeću na hrpu i ostajem u samostojećim crnim čipkastim čarapama, istim takvim gaćicama i crnom grudnjaku. Pogledam se u ogledalo i pomislim kako mi grudnjak smeta pa odmah skidam i njega i pridružujem ga hrpi odbačene odjeće.
"Mrak" - kažem si potiho: okrenem se, guza dobro izgleda, i bacam se na krevet.
Za par trenutaka dolazi on, i iznenađen prizorom podigne obrve i jedva izusti: - "Oho?"
Prilazi krevetu i počinje me ljubiti, mazimo se, a meni danas posebno godi...Naježim se kada bradom prođe po mojoj stražnjoj strani vrata a on mi govori kako ga to pali.
Odjednom, zgrabi moju bujnu kovrčavu kosu u šaku i povuče mi glavu lagano ali dovoljno snažno unazad, ljubeći mi vrat. Protrnem od ugode, volim grubo s mjerom...Svlači mi gaćice i ostajem samo u čarapama. Uzima me od iza i ritmički me jebe, jednom rukom dražeći moj klitoris. Prima me opet za kosu, povlači mi glavu i ljubi me u usta dok se ja bližim orgazmu.
- "Svršavam" - šapnem, a on pojača intenzitet, dok su moje usne razjapljene na njegovima; gura mi jezik u njih, grize me, a ja bespomoćno zacvilim, i klonem. Okreće me na leđa, uzima me misionarski, čujem prigušeno dahtanje i tiho stenjanje kada mu zarijem svoje nokte u leđa, dahće mi na uho, drži me za kosu, ljubi, širi guzove, prstom prelazi preko anusa, uživam...
Vadi ga i svršava. Gledam ga, i odjednom mi je jako lijep i ranjiv, i ne mogu se zasititi poljubaca. Nasmije se, a ja pomislim kako zbilja ima prekrasan, dječački osmijeh. Dok je on na leđima pod dojmom orgazma, ja se otkotrljam na njegova prsa i ljubimo se, strastveno i nježno. Neki prekidač u meni je još uključen i ja samo želim JOŠ.
Ljubi me po vratu, spušta se sve do bedara, širi mi koljena i ljubi, siše, gura jezik, prste, dok se ja izvijam na krevetu, mokra, u deliriju.
U jednom trenu mi je samo mazio klitoris i ja sam podigla glavu da ga vidim kako to radi. Prizor njega kako gleda u moju picu dok me dira, izazvao je u meni neki neopisivi osjećaj ugode. Znala sam da uživa u pogledu. Svako toliko bi se spustio i opet navalio jezikom, zubima, prstima i bradom, pa opet podigao glavu i zadovoljavao me prstima i samo gledao...Mučio me tako, polako i lijepo, desetak minuta, kada me povukao za bokove i okrenuo, zabio mi ga tako jako da sam jauknula od slatke boli.
Krećemo opet....Podigla sam guzu visoko, a glavu spustila na krevet s rukama iznad glave, iscrpljena, puštajući ga da se igra sa mnom, kako god želi. Pomiče mi kosu s lica, a ja podižem glavu i gledamo se...Kako prodorno, kako seksi...Ljubi me, i osjećam da je blizu, ali ovaj puta se ne bunim niti natječem s orgazmom. Uživam u činjenici da on uživa u meni, puštam ga da me uzima kako želi, dok ne dođe do vrhunca...Uzima me, duboko i jako, silovito i prodorno, stavljajući mi jedan prst u anus. Oh, prelijepog li osjećaja...I evo ga. Svršava još jednom, ali misli i na mene. Vraća se dolje, ljubi me, i dovodi do vrhunca par trenutaka poslije prstima u anusu i vagini, jezikom na klitorisu...Eksplodiram u njegovim ustima, i prepuna sam ljepote. Podiže se do mojih grudi i nježno mi uzima bradavice u usta, ne zakidajući niti lijevu niti desnu, pa ih miluje prstima dok se ljubimo...Odmaramo tako, pa opet krećemo, nezasitni i željni jedno drugoga.
...
Ležimo tako u krevetu, on na leđima, s rukama iza glave, ja na boku podupirući glavu jednom rukom a drugom se rukom igrajući njegovim prsima. Govori mi o tome kako ću se udati za njega, očito uvjeren da smo mi u vezi, pokušavajući mene uvjeriti u isto. Priča mi kako sam najljepša i najseksi žena na svijetu i da me ne želi nikada pustiti. Plaše me sve te priče, jer sam mu jasno dala do znanja da nismo u vezi rekavši mu "mi nismo u vezi", što još trebam reći? Ali on ne shvaća. Jednostavno je očaran, zaluđen ili zaljubljen i svaki moj otpor je suvišan dokle god se seksamo.
- Jesi li ti imala menstruaciju uopće kako se mi viđamo?
- Jesam, u periodu dok smo bili u svađi. Deane, zašto me to pitaš?
- Pa tako, pitam samo. - odgovori on, a ja da sam bar glupa pa ne znam zašto me to pita.
- Deane... Molim te reci mi da nisi svršio u mene.
- Nisam
- Zakuni se
- Neću se kleti, ako kažem da nisam onda nisam
- Lažeš
- Jedanputa jesam
- Zašto si to napravio?!
- Pa ti si taman svršavala, i eto.
- Jesi li ti normalan?! Jel ja moram prolaziti kroz sranje OPET radi tebe?!
- Smiri se, ljubavi, pa neće ništa biti
- NE ZOVI ME LJUBAVI!!! Ako ja spavam s tobom, imam povjerenja u tebe, odakle ti pravo da donosiš odluke u moje ime, Deane?! Moram li ti crtati da sam jedanput prošla to sranje i ne želim opet?! Što ti jebeno nije jasno?!
- Ljubavi, diši. Smiri se. Razgovarajmo o tome, molim te. Hajmo to riješiti sada. Gle, ako ostaneš trudna, rodit ćeš. Ja sam tu.
- Isuse, Deane. Prvo, mi nismo niti u vezi. Drugo, ne prave se djeca tako, a treće, JA TO NE ŽELIM i nemaš pravo donositi odluke u moje ime!!
- Dobro ribica oprosti, neću više. Pa ako smo zreli ljudi, odrasli; mislim, ja tebe zbilja želim pored sebe, ja sam se zaljubio...- i oči mu se napune suzama. I svaka rasprava je gotova. Tko je veći idiot od nas dvoje, pitanje je sad.
- Ok, dosta. Nemoj to raditi, molim te. Ja jednostavno nisam spremna i shvati to.
- Ok, sada shvaćam. - kaže mucajući.
Otpratio me do auta, i maše mi. Gledam ga u retrovizoru i pitam se, želim li više ikada vidjeti tog čovjeka?

Oznake: seks, zaljubljen, veza bez obaveza

Seks je lijek samo na 5 minuta; FBI je 0 naspram cure koja je zainteresirana; + šta ti je karma

Spremila sam se do boli, lagana svilena suknjica do koljena crne boje sa prorezima s obje strane, čipkasta na rubovima, top svijetle boje breskve bez rukava i bez grudnjaka, samostojeće čarape, smokey eyes, lijepe cipele boje breskve... Bombon. Što jest - jest.
Idem po Luciju i kreće naš provod "single ladies".
Obzirom da smo se našle oko 22h, odlučile smo na Jarunu popiti piće. Izbor je pao na kafić Medeni. Intimno, lijepog interijera - može. Taman da se istračamo prije lumpovanja.
Primjećujem muške poglede na sebi svaki puta kada odem u wc ispuhati nos (malo sam prehlađena) i to mi tako imponira...
Mislim da to nikada ne može dosaditi. Spoznaja da možeš imati koga god poželiš... Svi su oni laki plijen. Vrlo zanimljivo...Možda nekom psihologu. Ja volim ove što me ne fermaju, mislim da je to tako po nekom zakonu prirode. Ili sam luda, ne znam još.
Znate ono kada vas salijeće barem 5 frajera, ali su ili ružni, ili papci, ili nezaposleni, ili premršavi, jazavci, predebeli, preniski, premladi, ljigavi itd. A onaj jedan...on je savršen. SA-VR-ŠEN. I to zbog jednog jedinog razloga - jer ti je nedostupan.
Grebeš, cviliš, moliš - ništa. To te uspali još više, smišljaš taktike; MORA PASTI. Ali on ne pada. E taj je savršen. Zašto? Ne znam, ali kada dokučim javim vam. Ili javite vi meni?
Uglavnom, sjedimo moja lijepa lucija egzotičnog izgleda koreanke i ja i razglabamo o svačemu. Plan je otići u Gallery, jer Robert.
Idem poslati Robertu poruku da provjerim situaciju. Spremna sam, psihički i fizički.
U 22:49h Robert odgovara kako na pola spava.
NA POLA SPAVA?! KAKO TO MISLIŠ?! JA SAM SE SREDILA I SVI ME GLEDAJU I POVALILI BI ME SAD ODMA OVDJE, SVI; A TI NA POLA SPAVAŠ?! Eto. Savršeno.
Odglumim cool curu i ne dopuštam da večer propadne.
-Lucija, ništa od toga. Idemo do Johana na cugu.
-Može - Kaže moja ljepotica.
U Johanu super atmosfera kao i uvijek, prevladava moj tip muškaraca; visoki, lijepo obučeni, kulturni zaposleni narod. Padam na finjake, šta ću, pa i ja sam fina?!
Uspnemo se na kat, zauzmemo poziciju na šanku i gledam gdje ću prisvojiti stol, jer ružno mi je stajati za šankom.
Brzo riješim i to pa smo za stolom, plešemo, pijemo i zezamo se...uz jedan mali problemčić.
Taj problemčić se zovu Jakša i Nenad. Oni su kao neki inventar u Johanu; upoznala ih igrom slučaja kada sam jednom tamo bila s Marcelom vani, i otada svaki puta kada nas vide se prilijepe kao dva magneta i skrpaju se krpelji. Sve bi to bilo ok da Nenad ne priča svaki puta kako je posadio 30 paradajza taj dan i blablabla jer NENADE; PLEŠEM I NE ZANIMA ME ŠTO SI TI POSADIO. Jakša je cool, ali jednostavno ne mogu shvatiti zašto se druži s tim napornim tipom.
Problem nije samo u tome što je Nenad naporan nego kada su dvije cure u društvu dva frajera, upecat ću vani NIŠTA, prići će mi NITKO, i ode cijela večer NIKUDA.
Govorim Nenadu da me ne prima za rame svaki put kad priča jer mi je vruće i okrećem se Luciji, ignoriram i pokušavam dati do znanja ne tako suptilno da ODJEBU, jer ZGODNI FRAJERI GLEDAJU A VI STE TU KO DVA STUPA.
Dečki naravno ne shvaćaju pa odustajem od borbe.
-Lucija, nije mi dobro. Nemam zraka, vruće mi je, muka mi je, ne mogu više. Popij to pa idemo
- Može - kaže Lucija koja mi je sama rekla par puta na uho dovoljno glasno da su obojica čuli: RECI IM DA ODJEBU, NITKO NAM NEĆE PRIĆI
-Idete cure doma? Gotovo za danas? - pita Jakša
-Ne. U sokola. - (O crni Jakša, zar ti moram crtati) odvratim mrtva hladna.
Krenemo van i idemo u Sokola.
Sokol. Mrzim to mjesto gdje svatko gura i zalije i zgazi svakog, mjesto gdje ima više ljudi nego prostora taman da jedni drugima sjede na glavi, ali tamo zalazi Hrvoje. A baš sam ga poželjela. Samo da ga vidim. Nisam se zaljubila ali samo da ga vidim, makar izdaleka.
U Sokolu ludnica, odmah dva Zadranina prilaze i vuku nas na ples. Može, ples uvijek može. Plešemo, pijemo, zezamo se. Pridružile smo im se za separeom i nakon 15ak minuta crni zgodni dečko prelijepih zubi me pokušava poljubiti. NE. Plešemo dalje pa opet proba; možda sam se predomislila? NE. Malo se maknem, eto ga opet, plešemo i NE JEBOTE.
Gledam okolo hoću li ugledati ćelavu glavu svoga Hrvoja, ali ništa. Hrvoje, gdje si? Samo da te vidim... Nema ga. Uletavaju neki dečki, odmahujem rukom u panici; bježite, bježite, ne želim da me Hrvoje vidi s nekim. U neko doba klub je postao ultra prepun. Moje nove cipele brušene kože boje breskve sada izgledaju krvavo. Netko me fino natopio Jackijem ili nečime, i cipele koje nisu bile nimalo jeftine mogu slobodno baciti u koš. Ali sve je to nebitno, samo da vidim Hrvoja...Ali vidim da ništa od toga. Pozdravlja me Frida, frendica moje frendice, pozdravlja me bivši kolega, sreće svoju kolegicu, srećem dečka iz osnovne škole...Kao da su svi tu - OSIM HRVOJA. Odjednom se osjećam kao budala. Klub je prepun, neću ga nikada tu vidjeti. Odustajem. Vadim mobitel iz torbice i vidim par poruka od Deana. Dean je dečko +40, 190cm, atletske građe, markantan. Viđali smose tjedan dana i onda mi je počeo govoriti LJUBAVI, ne puštam te nikuda, želim te oploditi i slične gluposti od kojih shvatiš zašto je netko u tim godinama još uvijek samac.
Prošlo je pola 4 a on želi da dođem k njemu.
Bacam pogled na Luciju, ona pleše i uživa i sjaji u zagrljaju brata crnog Zadranina, izgledaju prekrasno, tako usklađeni, lijepi i neopterećeni. Prekrasno. Gledam ih par minuta i uživam u pogledu svoje sretne prijateljice. Zaljubila sam se u njen osmijeh. Neka mi je uvijek ovako sretna. Ustanem i šapnem Duji kako moram ići ali da Lucija ostaje, i kažem kako ovakvu ženu neće sigurno nikada više upoznati; da je ona jedno predivno neiskvareno stvorenje i da takvu kada nađe mora oženiti.
On se tako slatko nasmijao na moje riječi, osmijehom dobrog dečka ( tko bi rekao, a brat mu je pravi ljigavac: Nakon mojeg posljednjeg NE je ulovio neku curu koja ne zna da je ok reći NE, i tu i tamo bacio pogled da se uvjeri kako vidim što propuštam. Oh, ne, nebesa. Osjetite li sarkazam u mom glasu?) i bila sam sigurna kako Luciju prepuštam u prave ruke.
Hrvoja nema.
"Dođi po mene. Odmah."- istipkam Deanu, na što on javlja da je kroz 20 min ispred Sokola.
Krenem van, probijam se kroz gužvu i pozdravljam poznate ljude usput, cijelim putem okrećući manijakalno glavu u potrazi za Hrvojem. Nema ga. Nema. Usporavam koliko god mogu samo da snimim sve ljude u svom vidnom polju, i uvjerim se kako ga zbilja nisam propustila. Izlazim napokon na cestu, a ispred mene sranje.
Došlo mi je da padnem na pod i zaplačem. Jado jadna, o luda ženska glavo. Parkiran njegov auto, bijeli se pravo ispred mene.
Super. Ipak je unutra; I JA GA NISAM VIDJELA. Htjela sam se vratiti napraviti još jedan krug, ali čemu.
Vani opet uletava neki seronja i kako se nije micao a Dean treba svaki čas doći rekla sam mu da ga otjeram kako čekam muža. Očekivala sam da će Dean stati s autom ispred, ja uskočiti u auto i da ćemo krenuti. Ali ne, on je snimio situaciju, parkirao 3 auta iza i krenuo pješke prema nama. Da spriječim sranje potrčim njemu, poljubim ga pravo u usta i kažem vodi me odavdje.
Vidjela sam da je malo nervozan sa "tko je to?" "jel te gnjavio?" i sl. pitanjima ali sam mu rekla da samo želim otići. Poslušao me, obzirom da mu se nisam tjedan dana javljala uopće.
Stižemo u stan, javljam Luciji da sam živa, da sam mu vidjela auto ispred i da se javi da ne brinem.
Liježem u krevet napokon, premorena i jadna, sklupčam se i želim umrijeti. Dean je vidio da nisam dobro. Dao mi je svoju majicu koja je na mojih 165cm spavaćica, i u njoj sam se osjećala jako udobno. Kao kada sam bila bolesna kao mala pa me mama ušuškala u krevet - tako udobno.
Legla sam mu okrenutih leđa i brzo se privio za mene mazeći me po glavi.
"Što ti je?" - pita on tepajući
"Bolesna sam, popila sam malo, antibiotici su mi jaki, noge me bole od plesa i jako sam umorna, Deane."
"Hoćeš da ti skuham čajeka?"
"Deane pola 5 je, spavaj samo"
Nastavio me maziti dok sam ja pokušavala spavati, i po njegovom disanju sam primijetila da sam u nevolji. Ali kad te život posere, ta pažnja tako godi, svaki dodir je ljekovit, i tako opet postajem grešnica...Svlači mi gaćice, umirem u milini dodira, tijelo o tijelo, svršavamo istodobno...
Budim se, 11h je. Gdje sam? Joj glupačo...
Hvatam mobitel i vidim poruke od Lucije. Dobro je, živa je, došla u pola 7 doma.
Iduće poruke su od Petre. Petra je kolegica koju sam sinoć srela u Sokolu i koja poznaje Hrvoja. Čak sam ju pitala da li ga je vidjela, nije ni ona.
- "Jutro, vidjela sam ti Hrvoja poslije, bio je turbo pijan. Nešto mi je pričao, tupog pogleda, kao da nije svoj. Nešto mi s njim ne štima."
Protrnula sam taj tren u krevetu. Oh Hrvoje, što ti je? Znam da se često opija i da ima nekih problema o kojima ne želi razgovarati, ali što li te to toliko muči da se uništavaš? Lijepi moj Hrvoje... Odjednom mi raspoloženje pada ispod nule.
Razmjenim par poruka s Petrom, kada Dean ulazi u krevet i pokušava dobiti repete. NEMA ŠANSE. MIČI SE.
-Ne osjećam se dobro - lažem
- Dobro, ako ti nije dobro - po tonu vidim da zna da lažem ali premalo me briga da bih išta dodala
- Vozi me kući - kažem
- Ok, ljubavi - kaže. Opet on s tim.
- Deane, zašto mi govoriš ljubavi?
- Pa zato jer te volim
ŠTO JE MENI OVO TREBALO. Ovo je skoro kao ono kad pijana pošalješ poruku bivšem. Zapravo ne, to i je to. Morati ćemo Deanu opet dati nogu.
Dolazim kući, skuham si kavu i tugujem. Tugujem i tugujem i tugujem. Zaljubila sam se. U Hrvoja koji me neće. Znam da mi je Đ. rekao istinu, znam da on ne osjeća isto, ali.... Ne znam. I dalje ga ne mogu otpisati skroz. Neka nada je još u meni.
Nisam uopće spavala jer me Dean cijelu noć i jutro pipkao. Jedva čekam izvaliti se. S Marcelom imam dogovor u 16h, stignem malo odmoriti.
Ma kakvi. Nastavila sam se tipkati s Petrom o Hrvoju i vrijeme je prošlo samo tako. Pokušala sam zatvoriti oči ali samo sam htjela iskočiti iz svoje kože od muke i jada. Moram van. Među ljude.
Lucija mi šalje fb profil svog Dujeta, screenshotan. U braku s... Čekaj, što je ovo? U BRAKU?
Ona u šoku, ja u šoku...Tako fin dečko. Bila sam 100% sigurna.
- Poslat ću mu samo da ga može biti sram!- Kaže
- Naravno, pošalji! - Složim se. Govno jedno, ti ćeš moju prijateljicu muljati!
Vani je ugodnih 20 stupnjeva, sjedim na kavi u Johanu, čekajući Marcelu.
Konobar me vidio jer sjedim na metar od šanka za visokim stolom na terasi, ali on poslužuje druge ljude i ne želi me pogledati. Nije mi jasna ta situacija sada i izaziva upitnik iznad moje glave. Čekam još koju minutu i odlučim ga dok je nešto prtljao po tacni ga dozvati.
-Oprosti? Oprosti? Hej? Konobar? - nakon 4 pokušaja, svi su me čuli osim njega koji je na metar od mene. Bijesna sam jer me očito ignorira iz meni nepoznatog razloga. Ustajem u trenu bijesna, lovim ga za ruku da me doživi i namjestim lice ispred njegovog i pitam: MOGU LI JA NARUČITI? On me niti ne pogleda, samo kaže MOŽEŠ. Vraćam se za stol, jer sam ljuta i on dolazi do mene napokon. Ugledam iza njegovih leđa Marcelu pa obje naručujemo. Selimo se za sjedeći stol u trneutku kada je on iza mojih leđa s kavama i Marcela pita zašto sam nadrkana.
-Jer sam očito jebeno nevidljiva - kažem, i prepričam bezobrazluk koji mi i dalje nije jasan.
Ali evo šta ti je karma.
Nosi on račun nama, i stavlja ga na stol. Ja, stari vuk, prvo primijećujem da je račun zgužvan. Uzimam ga u ruke i pitam ga šta je ovo? Marcela me blijedo gleda a on šutke ode.
-Marcela, pogledaj vrijeme na računu kad je kucan
-15:32h
-A sada je 17:12h. Dakle on je te kave nekome naplatio, uzeo račun i pitaj boga koliko puta isti račun uvalio drugima ne kucajući uopće račune i trpa te pare u džep.- Objasnim
On kuca nama račun iza leđa i donosi novi račun. I evo ga, ako nećeš milom, onda ćeš silom.
-Ispričavam se.- Kaže, jer sada je njegov posao u mojim rukama, bezobrazni čovječe.
- Sve u redu - nasmiješim se tako ironično, jer POBJEDA JE MOJA.
Lucija šalje screenshot razgovora s Dujetom. Pitala ga je za ženu a on priča o njoj u prošlom vremenu. Prvo mi pada na pamet da je mrtva. Odmah zovem Luciju dok nije sve zasrala i govorim joj što mislim, a ona kaže da je njoj i frendici na kavi tek sad to palo na pamet. Poklapljam i nastavljam kavu s Marcelom.
Usred kave evo još jedne poruke od Lucije, neka slika. OSMRTNICA. Našla je osmrtnicu njegove žene na internetu.
Eh, zaljubljena ženo, niti jedan FBI nije sposoban kao ti.
Hvala Bogu, Duje ipak nije negativac, moja Lucija ima priliku za normalnu vezu, ja sam svoju ispriku od konobara dobila, moje seksualne žeđi su ugašene, a Hrvoje...Nadam se da je dobro.
Misao dana: Nije sve što leti muha.

Oznake: seks, karma, ljubav, žene, FBI