Romeo

Otišla sam na godišnji koji sam provela s Lucijom i Apolonovom ženom u Zadru. Da, dobro ste čuli. Nas dvje smo se skompale i odlično se zabavile dolje. Znam da je s njene strane to vrlo inteligentna igra ali sviđa mi se ta žena. Pametna je, lijepa, duhovita i šarmantna. Pile smo, plesale, lumpovale cijele noći i dane. Čak sam se odvažila počastiti Luciju za rođendan tetovažom pa sam i sama napravila jednu. Obožavam ju. U Zadru se nisam spetljala s nikim jer sam par dana prije godišnjeg uspjela upoznati fatalnog čovjeka. Klijent, alfa mužjak, fin poslovan čovjek u srednjim tridesetima. Markantan i šarmantan. Oborio me s nogu. Već smo se nakon 2 dana počeli tipkati, a tada sam ja otišla na godišnji. Nisam se imala volje s ikim spetljati jer sam žarko htjela njega. Vrativši se iz Zadra, otišli smo na ručak. Pa na večeru. Pa na Sljeme. Pa kod njega doma. Ja sam ga cijelo vrijeme podbadala a on se prijetio da će me istući ako ne prestanem. Uživala sam zezajući ga. Bili smo u autu kada sam dobila posljednje upozorenje, ali imala sam osjećaj da ga poznajem cijeli život, i nisam ga se bojala. "Samo probaj, imam suzavac u torbici", drsko sam odgovorila. "A ja pištolj ispod sjedala. I diplomatski imunitet.", jednako je drsko odgovorio. Već mi nije bilo svejedno, ali Lavica kakva jesam nastavila sam ga provocirati. Vozio me kući. Inače živi 2 minute od mene. Kakva slučajnost, ha? Došao je u Zagreb u isto vrijeme kada i ja na novi posao. Previše je to slučajnosti.
U jednom trenu primijetim da nije skrenuo gdje je trebao, ali šutim. Želi me zasplašiti. Odjednom otvara vanjski ogradu na daljinski i uparkirava auto u dvorište. Već je kasno. Na sebi imam samo tanku crnu haljinu bez rukava i tange. Duboko je rezana pa mi se grudi naziru iz profila. Ulovila sam ga da škica, a taman sam u PMS-u pa si mogu priuštiti da hodam bez grudnjaka. A i ljeto je, mrzim grudnjake ljeti.
Zatvara vrata za sobom i govori mi "sad ćeš ti vidjeti".
Izlazimo iz auta i već se u meni budi sumnja. Jesam li ga stvarno razljutila? Djeluje zbilja isprovocirano.
Nađemo se kod gepeka i gledamo se, kada mi odjednom išcupa torbicu iz ruke i baca ju u gepek. Zaključa auto, i kaže: " Tako. Da ne brinemo o tvom suzavcu."
"Mobitel mi je u autu" - kažem hladno, ali zapravo se počinjem bojati. "Znam", kaže, pogleda me i ušeta u kuću. Mrtav hladan. Bez ikakve emocije. Gdje ide? U što sam se uvalila? Stojim tako u njegovom dvorištu usred šume i čekam. Kada eto njega, izlazi nasmijan iz kuće, s dvije čaše, i tanjurom s kolačima. Postavi sve na stol i vraća se u kuću. Donosi nam piće. Vino i neki liker od kumkvata iz Grčke. Čuvao ga je dugo. Ugodno sam iznenađena i sjedam za stol u dvorištu pored njega. Ne mogu vjerovati da ga još nisam izbacila iz takta. Sam je pravio pitu s jabukama. Najfinija je koju sam ikada probala. Uskoro počnem opet zadirkivati i pretjeram. On ustaje i taj tren shvatim da sam gotova. Bježim po dvorištu a on trči zamnom, lovimo se oko drveća i naposljetku me ulovi.
E to sam čekala...
Gleda me i privuče me uz sebe, bijesan, i zgrabi mi usne prstima. "Provociraš me cijelo vrijeme..."
Šutim, dakle kriva sam. Gledam ga i čekam. A on me poljubi kao nikada nitko. Strastveno, prekrasno. Vani je već prohladno pa ulazimo u kuću. Jako je lijepa. Skidam sandale s nogu a on me diže i nosi u krevet. Počinje. Vodimo ljubav, i savršeno je. Zaspem tako, i probudim se oko 4 ujutro. On inzistira da me odveze kući iako sam blizu, pa popustim. U zoru smo se opet poševili, pa stižem u kuću u 6 ujutro. Čim sam ušla mi šalje poruku. Govori mi da sam bila jako lijepa, i tako se tipkamo gotovo pola sata.
Nakon par dana odlazim na put sa sestrom i tamo ostajem tjedan dana. Nemam volje za nikim; zaljubila sam se. Kuhao mi je svaki dan, i obasipao me svom pažnjom svijeta.
Ide taj godišnji, a ja se jedva čekam vratiti u Zagreb. Naša romansa se nastavila. A onda, 06.08., subotnje kišno jutro, krećem na posao. Na prvom semaforu prokližem i završim na terasi kafića. U šoku sam. Kasnim na posao. Ključ je kod mene. Odlučim nazvati njega. Isti tren je došao. Uzeo je ključ i odnio ga mom šefu da mogu raditi, dok sam ja rješavala sudar. Nisam ozlijeđena. Pri povratku me nazvao i rekao da ne moram na posao, da je sve objasnio šefu. Rekla sam mu da ću doći k njemu čim riješim što imam, da ode kući, ali morao se uvjeriti da sam dobro. Stao je nasred ceste sa sva 4 upaljena, izišao iz auta i zagrlio me. Uvjerila sam ga da sam dobro i da ode kući - doći ću brzo. Plakala sam puno jer sam bila u šoku. Terasa je bila puna ljudi. Mogla sam ih ubiti.
Odlazim njemu i po navici već, skidam se s vrata. Odlazim pod tuš a on mi daje ogrtač. Pri izlasku oblačim njegovu majicu i on me ušuška u dekicu. Skuhao mi je kavu i gledali smo TV. Bilo mi je neugodno kada me šef nazvao jer sada zna da sam se spetljala s klijentom; ali Bože moj. Sve je to za ljude.
Bili smo nezasitni. I tako smo opet završili u krevetu i probudila sam se oko 18h. Cijeli dan smo u krevetu. Skuhao nam je večeru i otišla sam kući. Rekla sam mu da u ponedjeljak želim da mi napravi tortu. U ponedjeljak mi je bio rođendan. Njemu to nisam rekla.
Taj vikend smo trebali otići skupa negdje ali zbog sudara nisam bila za ništa, a on nije inzistirao. Došla je nedjelja i on mi se do 18h nije javio. Pukla sam jer se to do tada nije događalo, pa sam ga pitala gdje je cijeli dan i pokrenula bijesnu svađu. Budala. On me pokušavao smiriti. Oko 23h se javio i zadržavao me na mobitelu iako sam ga ja pokušavala ignorirati. A onda mi je srce puklo. U 00:00 mi je čestitao rođendan. Napisao najljepšu čestitku koju sam ikada dobila, i priložio sliku. Bila je to slika moje torte.
Suze su same krenule kada sam shvatila da sam idiot.
"Ja se cijeli dan borim s ovim u kuhinji a ti se pitaš šta ja radim", rekao je. Pitala sam se kako zna da mi je rođendan, na što mi ne poslao sliku moje osobne iskaznice od prije. Baš je pažljiv. Dolazim sutradan s posla k njemu, a on je na tortu zakačio dvije svjećice s brojevima mojih godina. Zapalio ih je i fotografirao me dok mi je pjevao "sretan rođendan". Bilo mi je neugodno. A tada mi je rekao da mora ići.
-"Gdje?"- Pitala sam
-"Kući"
-"Zašto?"
-"Imam problem"
-"Reci mi"
-"Kada se vratim ćemo razgovarati. Za par dana sam nazad."
I uništio mi je rođendan. Znala sam da je s nama gotovo. I da je ovo oproštaj. Legli smo u krevet i bila sam tužna. Grlili smo se i ljubili, ali tu noć nismo vodili ljubav.
U 2 ujutro me odveo kući. Nisam htjela tamo spavati.
Sutradan je otišao. Javljao se, ali bila sam ljuta. Osjećala sam da nešto nije u redu.
I onda se vratio. Otpočetka sam znala da je oženjen. Ali pravila sam se da ne znam. Bilo mi je lijepo. Lagala sam si. Ona živi tamo, on tu. Ne zove ga nikada, ne piše mu, nigdje nema njenu sliku. Ona nije postojala; u mojoj glavi.
-"Dočekalo me iznenađenje. Ona je trudna. 5 mjeseci. Skrivala je to. Bio sam tamo na proljeće, nije ništa rekla. Nisam htio još djece, ali što sada mogu..."
-"Trudna je?"
-"Da."
I to je bilo to. Plakala sam i nije mi bilo svejedno, ali znala sam da je to to i da je došao kraj. Znala sam da će tako i biti.
Prošlo je 10 dana.
Deseti dan se udavala moja prijateljica. Ja sam bila kuma. Otišla sam sa svadbe nakon 100-tog pitanja gdje mi je pratnja. Popila sam puno. Sjela sam u auto i vozila se njemu. Bilo je oko 3 ujutro. Stala sam mu ispred kuće i vidjela upaljeno svjetlo. Zvonila sam mu na zvono kuće i istovremeno ga zvala na mobitel. Nije se javio. Par trenitaka kasnije, zove me.
-"Gdje si?" - pita me
-"Ispred. Otvori vrata."
-"Ne mogu...Obitelj mi je tu. Svi su tu."
Taj tren sam poklopila i ušla u auto. Plakala sam, onako pijana, sigurno pola sata. Ona je tu. Kako nije izišla na vrata da vidi tko je ispred? Zar ju nije briga?
Idući dan me pozvao na kavu. Rekao mi je da mu je sestra teško bolesna i da su on, tetka i žena došli ovdje. Žena će ostati. Neko vrijeme. Za sad. Najbolje je tako.
I ja sam to prihvatila. Bio je jako zabrinut za sestru pa sam mu odlučila biti podrška. I tako smo ostali u dobrim odnosima. Nedavno je postao otac. Dobio je kćer. Javio mi je čim se rodila. Pijemo kave redovito skupa, i postali smo dobri prijatelji. Volim ga, i drago mi je da ga imam pored sebe kao prijatelja. Život piše čudne priče....
Misao dana: Nije sve crno ili bijelo.

Oznake: ljubavnica, ljubav, seks, dnevnik, romeo