![]() |
![]() |
![]() I opet čekam noć... ... And if I show you my dark side Will you still hold me tonight And if I open my heart to you And show you my weak side What would you do Would you sell your story to rolling stone Would you take the children away And leave me alone And smile in reassurance As you whisper down the phone Would you send me packing Or would you take me home ... |
![]() Hoćemo li se tako, probuditi jednog dana i priznati sebi istinu koju smo dugo krili pred očima svega što nas je okruživalo? Da, ja sam takva, glumica, koja uvijek želi i dan i noć, a to tako ne ide. No, sada, stojim na tankom ledu i pitam se gdje sam i gdje želim biti. Uvijek sam vremenu prepuštala da me nosi bilo gdje, bilo kome. Nisam nikad pretjerano reagirala. Niti sam se trudila. Pasivno sam stajala i promatrala. Život, svoj život, kako mi izmiče pred očima i stvari i ljude kako se udaljavaju od mene. Sve do jednog dana kad sam uzela stvari u svoje ruke I tako postala dio te igre, redateljica situacija. Precizno sam slagala sličice u scenariju i vjernom slikovitošću prenosila na scenu. Svi ti dani su prošli, uloge su se podijelile, scene su se odigrale, a film još traje. Sve se promijenilo, samo, ni sad ne znam što želim. |
Potraži me u prvom zalasku sunca. Potraži me u noći. Moja sjena će ti pokazati put. Uputiš li se tim stazama, zapamti, povratka nema. Samo, molim te, pazi da me ne mimoiđeš, jer, ako se to desi, više me nećeš moći naći. Nikad. Ako točno budeš slijedio vapaje moje duše doći ćeš do mjesta gdje te već dugo čekam. Nemoj kasniti, a nemoj ni biti točan. Vrijeme nas ionako stavlja u okove. Mi ne želimo biti dio njih. Na toj cesti će biti i iskušenja-ne postani robom. Kada prođeš trnovit put preispitivanja vidjet ćeš prostranstvo. Koračaj laganim koracima. Neka te tišina obuzme.. Cijelog... I tamo ćeš me naći. Možda te neću prepoznati ali ti trebaš znati da sam to ja. I osloboditi me. Na kraju puta nalaze se vrata. Sama ih ne mogu otovoriti. Potreban mi je još netko. Potreban si mi Ti. Naša srca ih mogu otovriti. Tamo nas čeka sloboda. Tako slobodni, postat ćemo jedno. |
![]() Kao što imam riznicu sjećanja, trebala bih napraviti i riznicu raspoloženja, samo, strah me , da memorije neće biti dovoljno da uspijem zabilježiti sve promjene unutar sebe same. Možda jednog dana ipak pokušam, a možda sam je već i stvorila u nekom skrivenom kutku nutrine i samo čekam dan kada će me obuzeti.. na trenutak... ili dva. Dan je kao stvoren za promjene... Naslućujem jednu u daljini. Približava mi se. Hoću li je prigrliti u toplini dana ili hladnoći noći? Doma sam ali bih voljela da sam negdje drugdje. Sama sam ali bih voljela da sam uz Njega i da je on uz Mene. |
![]() But I feel cold... from inside... to outside. Hey Janis! Ti si sad daleko od ovozemaljskog, a ovdje snovi još i dalje traju, gdje nestaju, znaš li? Otišla si... Jesi li bila laka kao što su neke od nas takve, ili ih takvim samo zovu? Ma ne, ti si živjela u ono vrijeme kada su «Make love, not war!» bile misli vodilje jednog vremena koje je prošlo, a uslijedilo je jedno novo, sasvim drugačije. Tehnologija je otišla korak naprijed, ili čak dva, možda i tri. Mobiteli su svuda oko nas, a neko vrijeme sam i ja član te zajednice i ne volim što jesam i onaj dan kada sam ga po prvi put držala u dlanu voljela bih izbrisati iz riznice svih mojih sjećanja i živjeti slobodno... Bez nepotrebne zvonjave. Ali, sviđa mi se melodija zvona. Uljepša mi na neki način i broj na zaslonu i sve ono što se krije iza njega. Jesi li možda vidjela Jima? Ako jesi, pozdravi mi ga i .... i .... reci mu... pitaj ga o polaganoj predaji... pa mi javi, ok? A Jimi, jel i on tu negdje gdje tvoj pogled seže? Svira li i dalje fascinantno kao što je nekad znao dok je hodao Zemljom. Lutaju li vaše duše prostranstvima ili su vas sile mračne zarobile? Čuješ li me? And so castles made of sand fall into the sea eventually It's alright, she says it's alright Take anything you want from me Anything CAN YOU SEE ME ? Can you see me, blaming you on my knees? Can you see me baby? Baby please don't leave. If you can see me doing that, you can see in the future on a thousand years. Can you hear me, crying all over town? Can you hear me baby, crying 'cause you put me down? If you can hear me doing that, you can hear a freight train coming from a thousand miles. Can you hear me singing this song to you? Oh you gotta listen to me, baby. Can you hear m,e baby, singing this song to you? If you can hear me sing ,you better come home like you supposed to do. Can you hear me, hey, hey? I don't believe you can hear me. Can you see me baby? I don't believe you can. |
![]() |
Trenutno sam u totalnom zaostatku. Previše toga se desilo, a premalo vremena za objavu. Intenzitet je kriv, trenutno. Ovo sad se odnosi na subotu-nedjelju pa ignorirajte (ako itko bude čitao) da piše ponedjeljak, a možda i utorak. Vrijeme je ionako relativna kategorija. Kao i sve. Dakle, ... Nekidan ležim na krevetu i pokušavam ignorirati činjenicu da mi je prevruće. Nezainteresirano listam Elle i igrom slučaja oko mi zapne za članak radnog naslova Skidanje s veze (u 30 dana). Kako sam u toj nekoj fazi, rana i dalje boli, a nakon nje možda i ožiljak, onaj crv u meni nije mogao a da ne pročita što lijepog savjetuju. Jesam se slatko nasmijala (kao, bez alkohola, bez seksa-al to nije sve-pronađite taj primjerak i pročitajte-just joking) i tad sam ponovno spoznala zašto ja uopće ne kupujem te časopise koji nas bombardiraju sa svih strana sa osmjesima lijepih teta i ostalih na naslovnim stranama. Sinoć je bilo wild. Morala sam pobjeći od sindroma zvanog 4 zida i pronaći zabavu u noći. Nas četiri frendice smo se uputile u posjete kafićima i ispijanju sadržaja čaša. Misao me proganjala cijele večeri, misao znana kao always wanting more i znala sam da moram pobjeći od usidjelačkih idiotarija i iz kokošinjca u kojem sam se nalazila i pronaći ono nešto u udaljenosti od tridesetak minuta. Nas dvije smo se hrabro uputili na našu misiju. Tamo nas je dočekala filozofija r'n'r-a. Odjurile smo do šanka i stopile se u ritmu odlutavši u samo nama znane sfere. Muzika se ugasila, a to je značilo samo jedno-razlaz. Koračale smo ullicama zaspalog grada. Na mračnom putu su nam se siluete maglile pred očima. No, uskoro smo shvatile da su one stvarne i već sljedeći trenutak nakon spoznaje vozili smo se ka krajnjem odredištu. Tamo sam dočekala jutro u zagrljaju mog bloody lovera i uputila se u neku novu realnost svakodnevnice sa sjajom u očima. |
![]() Prvi dani ljeta su. Sjedite u svom iznajmljenom stančiću (1m za 1m po promotivnoj cijeni od 100e) gdje ste prezimili i dočekali vrijeme nade (proljeće) i kojeg ste otkazali jer se avantura u gradu približava svom kraju (I'll be back, soon). Prevruće vam je i razmišljate o tv reklamama kao uspomeni davnog sjećanja. Mjeseci apstinencije su iza vas po pitanju gledanja sadržaja prebogatog tv programa (ironija, to kod nas ne postoji). Sve što želite je pivo. Navlačite stare traperice, majicu i starke i krećete prema gradu. Usputna stanica vam je frendica koju izvlačite iz četiri zida i tako se skupa odšetavate prema obližnjem ovećem dučančiću. Stojite pred policom i tupo zurite u izložene bočice i limenke predmeta vaših trenutnih čežnji. Odluka je pala. Bavaria. Gužve pred kasama tog popodneva nije bilo. Ljudi su ipak odlučili provesti vrijeme u svojim toplim domovima. Stigli ste i do kase i dok prebrojavate zadnje kunice iz svojih džepova i novčanika doživljavate sramoćenje na javnom mjestu i prijekorni pogled blagajnice i bakice koja iza vas strpljivo čeka svoj red. Naime, blagajnica nas je upitala koliko nam je godina misleći da smo još maloljetne. Inzistira na identifikaciji. Ajooj! Zbunjenog pogleda tražimo rješenje al u blokadi onoga što ljudi nazivaju mozak, ne ide nam od ruke. Ipak je 27 u zraku. Upali vam se žaruljica. Imam torbicu. I novčanik. I osobnu. Dajem joj na uvid, plaćam račun, uzimam svoje pivice i odlazim na vreli gradski asfalt. Ulazimo u stan, bacamo se na kauč, palimo duvane i ispijamo prve gutljaje i sa smješkom pjevušimo What a wonderful world... |
New beginning... waiting for... worms to come (hey, wait the minute, they're already here). Ovo bi trebalo biti konstruktivno i zanimljivo i trebalo bi reflektirati djelić mene kroz kojekakva stanja uma. If I don't succeed...? I'm fucked up these days. Ostavija me. Zbog nje. Nju je ostavija zbog mene. A ja onog zbog njega. Kao slagalica. Fuckin' album M. Škore. Uvik se nasmijem nad istim. Ne volim narodnjake i ne mogu si pomoći. Sad koračam ulicama ovog primitivnog grada sa suzama u očima i pjevušim Comfortably numb dok mi duvan izgara među prstima. Yeah, right. Sidim u sobi i piskaram. Čak slušam Metallicu, bend kojem nikad nisam posvećivala ni djelić pažnje. Isto tako, čekam razrješenje upitnika nad datumom 20.07.2004. i imenom Santane. Grad je pun turista. I ceste. To me strašno iritira. Zabave nema, što je postalo totalno uobičajeno- nikad je nije ni bilo. No rock and roll. :-( People, music can save us. Love, queen of the highway |
srpanj, 2004 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv