Postoje li stranci koji nas poznaju bolje od nas? I ako je zaista tako hoće li vrijeme pokazati istinitost njihovih riječi upućenih nama?
Hoćemo li se tako, probuditi jednog dana i priznati sebi istinu koju smo dugo krili pred očima svega što nas je okruživalo?
Da, ja sam takva, glumica, koja uvijek želi i dan i noć, a to tako ne ide.
No, sada, stojim na tankom ledu i pitam se gdje sam i gdje želim biti. Uvijek sam vremenu prepuštala da me nosi bilo gdje, bilo kome. Nisam nikad pretjerano reagirala. Niti sam se trudila. Pasivno sam stajala i promatrala. Život, svoj život, kako mi izmiče pred očima i stvari i ljude kako se udaljavaju od mene.
Sve do jednog dana kad sam uzela stvari u svoje ruke I tako postala dio te igre, redateljica situacija. Precizno sam slagala sličice u scenariju i vjernom slikovitošću prenosila na scenu. Svi ti dani su prošli, uloge su se podijelile, scene su se odigrale, a film još traje. Sve se promijenilo, samo, ni sad ne znam što želim.
Post je objavljen 17.07.2004. u 18:14 sati.