I'm waiting for my man.. Tkogod on bio. Nitko nije savršen, a ja nisam svetica. Nikad nisam previše držala do onog što ljudi misle o meni, a sad sam samo poljuljana nedavnim iskustvima. Tko su oni da si daju na pravo da sude? Da vrijeđaju. Da kamenuju riječima. Zar ne znaju da je sve prolazno? Da je sve relativno. I ta relativnost nas prožima cijele. Perfect strangers... Passengers... Koje je moje mjesto u ovom svijetu? To ne znam. No, trudim se hodati po putevima i stajati na raskršćima svih životnih stanica. Nestalni ili ne, zar je važno? Iskustvo nas mijenja. Godine isto. Stajališta se mjenjaju. Sve se mjenja, a kako mi gledamo na sve to? Smješimo li se nad odrazima koje vidimo u ogledalu i prisjećamo li se onih davnih kada smo bili samo korak do dna? Iznova i ponovno ćemo se vraćati tom dnu ali ono više nikad neće biti isto. Uzdizat ćemo se.. Do zvijezda. I svaki put će biti drugačiji od prethodnog. Ponovo ćemo stajati pred zidinama duše i iskopavati iz riznice sjećanja sve one bolne i manje bolne uspomene. Od njih smo sastavljeni. Rane će proći ali će ožiljci boljeti. Ako im dozvolimo... Mi smo gospodari nas samih-soldiers of fortune. So, we got to fight and never give up in the game of life. Time will only tell.. Who's behind the door.
Post je objavljen 13.07.2004. u 19:02 sati.