Potraži me u prvom zalasku sunca. Potraži me u noći. Moja sjena će ti pokazati put. Uputiš li se tim stazama, zapamti, povratka nema. Samo, molim te, pazi da me ne mimoiđeš, jer, ako se to desi, više me nećeš moći naći. Nikad. Ako točno budeš slijedio vapaje moje duše doći ćeš do mjesta gdje te već dugo čekam. Nemoj kasniti, a nemoj ni biti točan. Vrijeme nas ionako stavlja u okove. Mi ne želimo biti dio njih. Na toj cesti će biti i iskušenja-ne postani robom.
Kada prođeš trnovit put preispitivanja vidjet ćeš prostranstvo. Koračaj laganim koracima. Neka te tišina obuzme.. Cijelog...
I tamo ćeš me naći. Možda te neću prepoznati ali ti trebaš znati da sam to ja. I osloboditi me.
Na kraju puta nalaze se vrata. Sama ih ne mogu otovoriti. Potreban mi je još netko. Potreban si mi Ti. Naša srca ih mogu otovriti.
Tamo nas čeka sloboda. Tako slobodni, postat ćemo jedno.
Post je objavljen 16.07.2004. u 15:55 sati.