Kao što imam riznicu sjećanja, trebala bih napraviti i riznicu raspoloženja, samo, strah me , da memorije neće biti dovoljno da uspijem zabilježiti sve promjene unutar sebe same. Možda jednog dana ipak pokušam, a možda sam je već i stvorila u nekom skrivenom kutku nutrine i samo čekam dan kada će me obuzeti.. na trenutak... ili dva.
Dan je kao stvoren za promjene... Naslućujem jednu u daljini. Približava mi se. Hoću li je prigrliti u toplini dana ili hladnoći noći?
Doma sam ali bih voljela da sam negdje drugdje.
Sama sam ali bih voljela da sam uz Njega i da je on uz Mene.
Post je objavljen 15.07.2004. u 16:01 sati.