Ima nade...
27.01.2008., nedjelja
Kladim se da smo Bubimir i ja nešto u rodu...
|
Došla sam. Nakon nekog vremena izbivanja. NIje to bilo zato što mi se nije dalo pisati. Niti zato što nisam imala ideju. Naprotiv. Izdogađalo mi se mnogo toga. Htjela sam pisati hrpu puta. I počela sam čak. Ali sam ubrzo odustala. Zato što mi se sve pomiješalo u glavi, te ne znam kako to sve sada sakupiti natrag u cjelinu. U biti, vjerujem da još imam sejvan svaki pokušaj da se izrazim. Možda ću čak otići to i pročitati jednom. Jednom, kad se dovoljno napijem. Jer vjerujem da nije za trijezne/normalne/labilne/pametne ljude. Ovaj, ja mislim da sam ja skroz naskroz ispalila na živce i da mi je potrebno liječenje. Nikada nisam imala problema sa izražavanjem toliko koliko ih imam sad. Mislim da je to zato što je moja jedina okupacija mišn impasbl, te drugim stvarima ne dam blizu jer imam osjećaj da ću je iznevjeriti. A taj osjećaj se ne bazira na realnosti događaja, nego na stanju u mojoj glavi. Povezan je usko s onim osjećajem kojeg ste, kladim se, svi prošli. Riječ je o nekoj neobjašnjivoj i nadobudnoj sili koja vas tjera da mislite da možete pomoći onome koga volite, da ste baš vi taj koji je razumije, čak i ako vam ta ljubav nije uzvraćena (u biti, uglavnom kad vam ta ljubav nije uzvraćena, kaj ja serem s tim ''čak''!), čak i ako vas oni ne traže tu pomoć (a nikad ne traže pomoć jer im puca kurac za vas, pa ne gledaju stvari kao što ih vi vidite, i makar vi žudjeli za time da je traže. Pomoć, ne.), čak i ako su oni na van veseli, lijepi i poletni (e, to sad već zavisi od osobe do osobe), no načujete/osjetite/znate da nešto ne valja (i u pravu ste, naprosto znate to). Da. Brijem da ste shvatili poantu. U principu sve dođe na svoje jednom kad shvatite da, nastavite li im ''pomagati'' u svojoj glavi, jako, jako odmažete sebi (također u glavi, jel), a to vam ne treba. Jer nema budućnosti i ne drži vodu. A osoba može pomisliti da ste psihopat. A u stvari niste, jer su svi ludi ko puške kad se zaljube, i svatko to pokaže na drugačiji naćin. Čak pojedinac ne reagira isto kao što je reagirao prije, kad se iznova zaljubi. Npr. vjeroajtno ste svi imali period kupovanja nećega samo zato što znate da to koristi vama draga osoba. Bio to parfem, kaugume ili pasta za zube. Nebitno, jer znate da ona to koristi i tako joj se osjećate bliže, i imate osjećaj da sa sobom imate komadić nje. Isto je i s potrebom gledanja filma ili slušanja glazbe, čitanja knjige...ako ju je ona (ili on ako ste neki čudaci  ) spomenula kao dobru/dragu/votevr.Poanta ovoga svega? Vjerojatno mislite da je imam nakon ovoliko nasranih gluposti. Al ja je doista nemam. Možda imam, ali nisam sigurna, pa je još neću napisati...da, tako ću učiniti.  Osjećam se trulo. Zato jer nigdje ne mogu naći osobu s kojom ću moći trčati do Sljemena u 3 ujutro, ako se budemo tako osjećale, s kojom ću moći pjevati ''Hit me baby one more time'' dok šišamo susjedinu pudlicu bez susjedinog znanja, S kojom ću moći ofarbati baku u zeleno dok ona spava, S kojom ću moći raspravljati o tome da voda nije mokra i ekšli se uvjeriti u to, koju ću moći zagrliti i osjećati one leptire jednako prvog dana i nakon deset godina, s kojom ću se moći napit ko krava i zabrijat si da sam mjesečeva ratnica, a subotom jesti puding od vanilije i gledati Kralja lavova, s kojom ću svakih mjesec dana preurediti naš stančić/kućicu (nikako stančinu ili kučerinu) samo iz razloga što ćemo se osjećati kreativno, kraj koje ću se buditi svakog jutra sat ranije da je promatram kako spava i umirati od smjeha dok bude nešto gunđala u snu, slinila po jastuku te u to isto vrijeme misliti da je jebeno najlijepša žena na svijetu... Nije to možda realno, al mene baš briga! Jer me veseli pomisao da takva osoba još negdje postoji i da se ovaj svijet nije sveo samo na iskompjutorizirane rastresene ljude, kojima se živod svodi na posao i propise, te su romantiku, smjeh i ljubav odavno otpisali. Ne, ne. Meni se to nimalo ne sviđa. Pa odbijam. Naći ću je jednom. I nadam se da se onda neću probuditi... Mislim da ovaj post ne drži vodu nikome osim meni samoj. Al nema veze, barem sam se nekako izrazila...a i izrazito me veseli. Krasno sam si ja to zamislila. A sada idem spavati. U nadi da neću opet sanjati da si moram dat nekakvu čeličnu injekciju u obraz, i ispaštati u bolovima kad to učinim. A vi... Vi se nemojte bojat zaljubit. Nema vam to smisla. I nemojte se sramit toga što osjećate. I nemojte sami šišat susjedine pudlice,za to je ipak potrebno dvoje. I...i nemojte si dopustiti da budete isprazne pojave koje se dižu ujutro samo radi posla i odlaze spavati na većer, samo da bi se mogli dići ujutro...zbog posla. Da. Ošla!     |
