Ima nade...
23.12.2007., nedjelja
Tko pjeva, zlo ne misli! Pa ćemo sad svi u to ime zapivat' :'Kuneeem ti se Bogom, maznućuu te nogom, Andrea!''
|
Zadnjih tjedan, dva se osjećam posebno ušljivo. I ide mi to jako na živce. Bi li mi netko pojasnio tu nehumanu potrebu da se izdeprimiram, da piljim u jednu točku, a da ne znam koliko je vremena prošlo, da vrtim filmove koji ne drže vodu, nevezano za to jesu li se doista dogodili, ili su plod moje mašte... Bitno je samo da ne drže vodu! To jedino garantiram. Bilo bi prekrasno kad bih se otkačila od toga svega, bar na like...mjesec dana? Taman. Konstantno pizdim, histeriziram, tolerancija mi je na razini Lorda Voldemorta, a ona najiritantnija činjenica je to što mi se plače na takve kretenske stvari da se sve sramim napisati. Uglavnom kad vidim reklamu u kojoj svi vode utopijski život, smješkaju se, i kite bor...(to je bio jedan od primjera). Da se ševim s momcima, vjerojatno bih mislila da sam trudna, te da je to korjen sranja, no kako se takve stvari ne događaju, ili sam doista otkačila, ili sam začela po Duhu svetome. Oću ić psihijatru. Jako me zanima što bi jedan čovjek, kao takav, mislio o meni, te kakvu bi mi dijagnozu presudio...Hm...Mislim da ću i otići. Ionak nisam sretna. Ni malo. Tak da mi eventualno može i pomoć. Vraaajt... Naime, odlučih si ove praznike malo dat vremena, te poslagat neke stvari u tintari. Moram priznat, da kad je riječ o romantici i ostalim pizdarijama vezanim uz ljubav, moja tintara si nekako vrlo jednostavno gleda na sve... Pa se onda to sve, ofkors, zakomplicira, te ja ostadem u čudu. No više ni to nema veze. Dat ću vam prijateljski savjet. Nemojte se pijani pokušavati otići sanjkati u četiri ujutro, jer ćete se, sasvim sigurno: 1) zabiti u drvo svom snagom barem jedanput 2) pasti na putu do tamo barem sedam puta 3) pri samom vrhu brda poskliznuti, te na trbuhu odjebat natrag barem trinaest puta 4) zabiti se u, također pijanu, prijateljicu i osakatiti je bezbroj puta 5) biti prepuni masnica dan poslije 6) riskirati život svake sekunde Da. Dužnost sam građansku obavila, a sad je na vama da razmislite isplati li se. Nama je bilo naprosto fenomenalno!!  Muči mene jedna druga stvar. Naime, nije mi jasno zašto mi uvijek ovo predbožićno doba tako brzo prolazi. Nu sutra je stara godina. Što me, moram priznati, vrlo opterečuje... Ne da mi se! Ali nemam nikakvih želja, osim da taj dan uopće ne znam za sebe. Bilo zbog alkohola bilo zbog onih drugih stvari. Sluša mi se Placebo... I sluša mi se još pun rac pjesama koje dugo nisam čula. Ali je problem što ne znam koje bi to bile. Već mjesecima tražim jednu, od koje znam sam dio koji iđe:''hey now,hey now...'' pa ako se netko prepoznao u tome, slobodno mi javi kaj bi to moglo biti. Mrzim onu glupu potrebu da radim nešto novo. A imadem je. A i hladno je vođe dok se ne zagrije. Tako da je ionako ne mogu realizirati. ... Želim da to prestane! Molim vas da to prestane! Ne mogu više! ... Evo vam pjesmice: I eto. Da. |
