četvrtak, 30.06.2005.

dvorci Loire

Najljepši dio putovanja bili su dvorci Loire. Ima ih jako puno i trebalo bi mjesec dana da ih se pomno i polako obiđe veći dio. No, već i ova tri koja smo obišli u jednom danu bila su prekrasno iskustvo.

Naša prva destinacija bio je Chateau de Blois, u istoimenom gradiću koji se nalazi cca 180 km od Pariza. Izgradnja dvorca počela je u 13 stoljeću . Arhitektonski ima najviše elemenata renesanse, nešto gotike i klasicizma. Povijesno upravo ovaj dvorac ima najveće značenje, jer su u njemu živjeli francuski kraljevi Louis XII, Francoise I i Henri III.
Kako to već biva, u njemu smo se najduže zadržali , a onda lovili vrijeme za preostala dva koja su bila u programu. Lokalna vodička (Veronique iliti Veronika) bila je još sviježa i poletna, te imala potrebu ispričati nam cijelu povijest Francuske. Od čega nas je većina i onako zapamtila samo pikanterije ili zanimljivosti tipa da je Francoise I bio naočit muškarac, za ona doba vrlo visok, čak 195 cm na što je ženski dio grupe samo uzdanuo :-).
Sam gradić Blois je osim po dvorcu poznat i po crkvi St. Nicolas i katedrali St.Luis kraj koje smo samo projurili.

Po programu smo dalje trebali ići u Chateau de Chenoceau ali na izlazu iz Bloisa smo najprije nekoliko puta obišli kružni tok, valjda radi boljeg razgledavanja okolice, a onda nas je Veronika otpeljala malo krivo pa smo se još jednom vratili na taj isti kružni tok , te je naša vodička odlučila stvar uzeti u svoje ruke tako da smo otišli do Amboisa.
Amobise je predivan mali gradić u pokrajini Turaine, pravi francuski, malo usporen, lijepe arhitekture, a cvijeće na svakom koraku. Dobili smo „čak“ pola sata za ručak i da ne gubimo vrijeme mužić i ja sjeli u restorančić u podnožju dvorca i fino se napapali, ja jela salatu sa kozjim sirom, a on patku sa povrćem kojeg sam mu malo krala. Kak smo se ipak morali požuriti, tak je za au revoir mužić razbio čašu (a mene se proglašavalo traljavom cijelim putem !) al' konobar nije ništa grintao. I tako smo se punih trbuha na preko +30 stupnjeva popentrali do istoimenog dvorca, a dvorac prekrasan, ne toliko arhitektonski (ima puno ljepših) već je cijelo zdanje harmonično, skladno i ugodno. Na području dvorca je i kapelica St.Hubert u kojoj se nagađa da je pokopan Leonardo da Vinci koji je u gradić stigao 1516 godine na poziv Franocisa I. Njegova je titula bila „prvi kraljev slikar, arhitekt i inženjer“, valjda nešto kao prva violina u orkestru.
Uređenje dvorca nije raskošno ali zato je raskošan pogled sa krova na rijeku Loire. Na žalost, nismo imali vremena ostati dulje i guštati u svim ljepotama Amboisa i možda nam je zato to apsolutni favorit putovanja.

Meni i mužiću, dok se mnogima ipak najviše svidio Chateau de Chenonceau , naša zadnja destinacija. Nalazi se na samoj rijeci Cher (doslovce stoji na vodi) i tako zamišljamo dvorce u bajkama. Do njega vodi prekrasna aleja, okružen je čarobnim vrtovima a ima jednu posebnu ljepotu , vjerojatno zbog toga što su u njegovom stvaranju sudjelovale Catherine de Medici i Diane de Poitiers, pa se kaže da se osjeća „ženska ruka“. Prva je bila supruga kralja Henria II, a druga njegova službena ljubavnica. Obje su živjele u dvorcu, hmmmh, svaka na svome katu i svaka je uredila svoju stranu vrta. Meni se više svidio Catherinin ružičnjak.
Cvijeće je i inače naglašen popratni element tog dvorca, jer se u doslovce svakoj prostoriji, uključujući hodnike i galerije nalaze ogromni, upečatljivi ali vrlo jednostavni cvjetni aranžmani.
Dvorac ima strašno puno posjetitelja tako da je stalno gužva i sudaranje, te nekako nisam puno ni slušala vodičke ali sam zapamtila da je kraljica Catherine imala 200 „djevojaka“ koje su bile u službi špijunki i kada su se priređivali gozbe i važna okupljanja, njihov je zadatak bio da ispod baldahina doznaju najveće državne tajne.
U to je doba kraljica odlučila i da se stil ženskog jahanja promijeni tj. da žene više ne jašu sjedeći sa strane,nego kak treba (tak je rekla naša vodička :-) ) tj. raširenih nogu, na što je pao jedan muški komentar „đihaaa“ aludirajući na nešto sasvim drugo naravno :-)..

Iz dvorca nas je ispratila oluja, vjetar je vitlao prašinu na sve strane, a velike kišne kapi sustigle su nas taman prije ulaska u bus.

Etre continue …
- 10:19 - Tvoje rijeýi ( 10 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 29.06.2005.

parižani

Moja su iskustva sa parižanima uvijek, pa tako i sada bila više nego pozitivna. Ne mislim pri tome na osoblje u hotelu ili prodavače koji moraju biti ljubazni po difoltu ili konobare koji su valjda isto tak bahati po difoltu. Mislim na one obične ljude koje sretneš na cesti i nešto pitaš. Dok još nisam učila francuski bez problema sam se snalazila sa engleskim i nije mi se dogodilo da ga netko nije htio pričati. Naravno da im je jako drago kad znaš ili se barem trudiš pričati francuski ali nastoje pomoći na bilo kom jeziku koji znaju i sami.

Jedna nas je bakica sama zaustavila vidjevši nas da bauljamo sa kartom i zagledavamo ulice i pitala da li tražimo Place de Voges, pa kad smo rekli da da lijepo je polako i glasno ne samo rekla gdje trebamo skrenuti nego što sve tamo trebamo vidjeti.

Dvije cure su u podzemnoj propustile svoj RER da bi nama objasnile kak da na kompjuteriziranoj automatu dođemo do karata koje su nam trebale. Za metro smo se nekak snašli sami ali za RER je bilo malo komplicirano, a blagajne zatvorene jer je bila subota popodne. I još su nas usput pitale od kud smo i rekle da je Crotie sad jako popularno odredište za ljetovanje kod francuza.

Ono što mi se najviše svidjelo tamo je ležernost u smislu da svatko hoda obučen kak mu paše, bez obzira na veličinu i oblike. Nitko nikog ne zagledava niti komentira, bez obzira na špekec koji pokriva pripijena majica, ocvale grudi koje vire iz dekoltea, halje i turbane u koje znaju biti omotane crnkinje i sva druga čudesa koje ljudi stavljaju na sebe. Tamo svatko doista može biti svoj.

Čekajući na red za kabinu, sa badićem u ruci, vidjela sam neopterećenost kakva je kod nas nezamisliva. Mali dućan sa finim vešom, spavačicama i badićima, taman počelo sniženje pa je bila gužva. Nekima se nije dalo čekati, pa je jedna cura bez kompleksa u sred dućana na svoju odjeću navukla kombine samo da vidi kak joj stoji,a druga preko hlača navukla bokserice da vidi je'l dobra veličina.

Ma kad bi čovjek i htio komentirati neku pojavu (ne sa zgražanjem naravno, nego čisto kao zanimljivost), jednostavno nema vremena , jer u toj šarolikosti vidite bezbroj posebnih i osebujnih likova. Mogla sam imati zavidnu kolekciju takvih fotki, da sam samo imala vremena.
No najviše mi je žao što nisam uslikala jednu bakicu u kasnim sedamtesetima koja se do male tržnice na Place de Madeleine dopeljala na romobilu, kupila što joj je trebalo i na drugu stranu otperjala svojim putem, na romobilu. Jedinstven prizor, definitivno.

Etre continue.
- 11:56 - Tvoje rijeýi ( 9 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 28.06.2005.

Paris...

…je divan kao i uvijek iako mi je ovaj put bio malo prebučan, prevelik i preturistički. Promijenio se u ove četiri godine od kada nisam bila, atmosfera je drugačija, nekako kao da se sve ubrzalo, nije bilo one poznate francuske ležernosti. A moguće da je taj dojam ipak zbog zapravo malo dana i intenzivnih događaja. A i teško je biti opušten na + 30 i nešto stupnjeva. Vrućina me ubijala,a mužić koji u Zg nikud ne mrdne bez auta, tamo se pretvorio u pravog maratonca, pa sam već prvi dan zaradila žuljeve na stopalima,nemam pojma kak' sam sa njima uopće i tabanala dalje ali jesam.

Sve je straaaašno skupo, zapravo ne sve, nego one osnovne stvari bez kojih ne možeš, hrana i piće, tak da smo skoro svu lovu potrošili na to, uz neke ulaznice naravno, al u usporedbi sa 2 kave i 1 mineralne koje dođu 10 eur-a, ulaznica za operetu koja košta 25 eura (na jako dobrom mjestu) ne čini mi se puno.
Al zato je taxi jeftin, pa se čovjek može opustiti i ne hvatati zadnje metroe,nego biti u vani dok mu odgovara. Od Champs-Elysees-a do našeg hotela koji je bio u 10-tom arondismanu (Place de Republique – jako loš kvart al' to su naše agencije, izbori hotela su katastrofa), platili smo samo 11 eura, a kilometraža je ohohoho,. Za usporedbu smo u nedjelju od autobusnog do Maksimira platili 80 kn.

Konobari su i dalje uglavnom bezobrazni, oholi i puni sebe al' samo s jednim smo imali „okršaj“. Arap , pa ima još i kompleks manje vrijednosti. I to u našem , lošem arondismanu al' su cijene ko' u finom kvartu. Gledali smo menije na ulazu, mužić naravno odmah zna što hoće, a ja se premišljam, pa smo skrenuli iza ugla dok sam se premišljala, gledali koliko ima ljudi (jer uvijek jedemo tamo gdje ima puno ljudi) , a restoran dugačak i dok smo došli do kraja i odlučili da ćemo tu večerati, više nam se nije dalo vraćati do ulaza, pa smo ušli kroz prozor J. Ma naravno ne onaj mali prozorčić, nego one velike prozore, zapravo je restoran ostakljen nekih 30-40 cm od tla, pa je to bilo otvoreno i mi se popeli i ušli unutra. Sjeli, a konobar s visoka i kao zaprepašten „to je prozor, ulaz je tamo“. A kaj bi sad trebali izaći i puno ući kroz vrata ? Kad smo naručili jelo, mužić je rekao što ću ja jesti i htio reći što ću piti, a konobar opet nadrkano „gospodine vi nećete jesti ?! U francuskoj se prvo naruči jelo pa onda piće“, ma hajde ! Neš ti protokola, ko da smo jeli u Maximu, a ne restoranu krcatom turista. Dobro da smo znali francuski, možda bismo u suprotnom dobili packe i zbog neznanja jezika J. Na kraju večere smo namjerno odšetali kroz prozor, a ne kroz vrata, smijući se pri tome ko ludi. A ja sam još bila i opijena od samo jedne čaše provansalskog rose-a. Ne znam kak' mi je to uspjelo, hodat sam mogla normalno al' sam frfljala i nekak mi slovo S nije išlo. Mislila sam da će me drugi dan bolit glava, al' nije.

Od lijepih događaja je na prvom mjestu prekrasan koncert u Eglise de la Madeleine, sa djelima Vivaldija i Mozarta ,a uz izvedbi orkestra „Les Violons de France“. Sviraju čarobno, a vodi ih i solo svira Frederic Moreau . Nakon njegove izvedbe sam ostala zalijepljena za stolac, jer je to bilo najljepše sviranje violine koje sam ikada čula u živo.
Kad smo kupovali karte za koncert nismo imali pojma da se radi o zapravo vrhunskim glazbenicima.
Na drugom mjestu je zadnji pariški dan koji smo proveli u šetnji najmirnijim i najugodnijim dijelom Pariza, u 4 arondismanu (Marais) gdje se nalazi i jedan od najljepših parkova, Place de Voges. Mužić je tamo bio prvi put , a ja već prije jer je to kvart u kojem sam prošli put odsjela, no svejedno me opet iznova oduševio mir, sklad, ljepota. Tamo ima i puno palača sa prekrasnim vrtovima i malih, tipičnih francuskih dućana..
Na trećem mjestu je opereta „Ta buche“, u jednom lijepom kazalištu blizu Place de Madeleine. Jedina je zamjerka što nije klimatizirano al' sve je ostalo savršeno organizirano. Kad se uđe u dvoranu, dvije „tete“ uzmu vaše ulaznice i lijepo vas odvedu do vaših sjedala, pa nema bauljanja, zagledavanja i sjedanja na pogrešna sjedala.
Izvedba je glumački bila izvrsna, pjevački malo neujednačene kvalitete (kao i u našoj Komediji), a mene je oduševilo što sam bez problema razumjela sadržaj , što znači da je jezik bio čist i bez puno fraza.
Na kraju su glumci nekoliko puta izlazili na scenu ,a frenetičan pljesak trajao je dobrih 15-tak minuta.

Etre continue…
- 10:09 - Tvoje rijeýi ( 6 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 17.06.2005.

sumiranje tjedna

- La Comite de ….certifie que Mme…. asuivi pendan l'annee scolarie 2004/05 les cours de langue francaise au niveau…. et a suivii avec succes le epreuves de controle correspondantes.
Dakle položila francuski i kao i svake godine si obećala da ću eto sad preko ljeta, do novog semestra nadoknaditi sve zaostatke, pročitati barem jednu knjigu na francuskom itd.
A možda i budem tko zna, imat ću priliku parlati već za koji dan iako mi se svi čini da ću to prepustiti mužiću , no vidjet ćemo, možda se opustim pa me krene :-).

- Skupila priličan broj godina u firmi, pa u skladu sa Kolektivnim ugovorom dobivam tzv „jubilarnu nagradu“. Sjeda danas na račun (a ne krajem mjeseca kao što je bilo rečeno) i to više nego što sam očekivala, yeeeeeee.
Taman prije Pariza…već se vidim na Avenue de Champs-Elysees u parfumeriji „Sephora“…

- Mužić na godišnjem što znači puno sexa i fine papice (riblja juhica, riba i povrće na lešo, lasagne od sira i špinata, pileći rižoto, razne salatice, torta od šumskog voća) a ja ni blizu špareta :-).

Ma ne da mi se više sumirati tjedan, jer su mi misli već i onako na putu i zapravo slažem u glavi što spakirat u kofer, što još treba obaviti (pošta-računi, frizer, mjenjačnica,), kupiti (filmovi, sitnice za put ...kojih se uvijek nabere) i posložiti prije (skinuti s neta prognozu vremena , tjedna zbivanja u Parizu, popis primatelja razglednica)….
- 09:13 - Tvoje rijeýi ( 18 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 16.06.2005.

šparanje struje

Sinoć, nešto malo prije 10 (a mislila sam samo malo dremnuti…) čujem mužića kak' telefonira. Poznate rečenice, povišen i rezigniran ton, aha, razgovara sa svojom mamom i završava razgovor sa „dobro, dobro, ne da mi se o tom uvijek iznova, aj bok“. Dignem se i on mi prepriča razgovor iako znam da se uvijek kolju oko istog . Pitala ga šta radimo, a on da ja spavam , a on pegla (mislio je valjda skupit koji bod hahaha), a ona odmah prokomentirala da ona pegla samo između 10 navečer i 8 ujutro kad je jeftinija struja. Moj je komentar bio „aha, zato joj se sve tak ispeglano“, jer žena voli dugo spavat, a navečer joj se i onak ne da ništa osim gledat televiziju. I sama je nedavno rekla da niš ne pegla osim robe koju nosi….a ja se stalno čudim kak je on kraj nje tak handraste ispao takva picajzla, valjda zato kaj ga je više odgajala baka nego ona, ona se samo udavala… u nekoliko navrata.

I tako od peglanja pod „skupom strujom“ završe na lovi, njenoj vječnoj temi za grintanje,ma ne samo njenoj, nego starci uvijek misle kak' smo nas dvoje strašno rastrošni (ko da oni žive s nama i ko da nam oni plaćaju račune i ko da njima uzimamo od usta), a najviše ih bodu naša putovanja. A kad nju slušam vidim da je poprilično putovala, samo kaj nju nikad nisu zanimale stvari koje zanimaju nas dvoje nego nešto deseto, pa je u skladu s tim i putovala. Neko na izložbe, neko po toplicama…
Pa onda valjda treba peglati pod jeftinijom strujom, a i prati veš, a i bojler bi trebao biti uključen samo noću, ne znam kak sa sauganjem , jel možda treba bučiti u cik zore, a gašenje i paljenje svijetla i šparne žarulje su priča za sebe. E to bauljanje po mraku (jer ja NE VIDIM U MRAKU ) me uvijek najviše ispizđavalo dok sam još živjela sa starcima. Staaalno su gasili svijetla, pa i sad kad dođu ugase svijetlo, čistom automatikom.

Al zanimljivo, svekrva si s druge strane bez ikakvog razmišljanja kupi fotelju na upravljanje daljinskim (!?) ili „grijaču“ deku koja košta duplo više nego što iznosi naš godišnji račun za struju. ..
- 11:17 - Tvoje rijeýi ( 11 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 15.06.2005.

zajednička ili odvojena blagajna ?

Neki sam dan u putničkoj agenciji čekajući na red, čula nešto što me malo začudilo. Mladi par, žene se u subotu, ona je trudna, uplaćuju bračno putovanje. On uglavnom sjedi , a ona sve ugovara . Uplatili su vjerojatno već prije neku akontaciju i sad kaže službenici da preostali iznos podijeli na pola, da će ona svoj dio platiti karticom, a on će svoj dio platiti idući tjedan. I oni će tako sa mojim/tvojim funkcionirati u braku ? Sve će troškove dijeliti točno na pola ?
Znam još primjera „odvojenih blagajni“. Npr. moja frendica plaća režije i hranu, a njen muž sve oko auta. Nedavno su renovirali nešto u stanu (njeno vlasništvo – naslijedila) i kaže „trebam H. vratiti xy novaca, jer mi je posudio za majstore, da ne mijenjam eure-e sad kad je tak loš kurs.“. Hello, svome mužu treba vratiti novac , a on je valjda isto njoj vratio novac kad mu je posudila za neki popravak auta ? Ona se u tom autu ne vozi, a on u tom stanu ne živi ?

Nekak' mi taj princip nije jasan, da se sve dijeli na pola, pa onda cijele dane moraš računat ili kaj ? Kaj se gleda tko više pojede, tko češće pere kosu pa potroši više šampona, čijeg se veša više pere i pegla, tko potroši više benzina, kak to ide ?!

U normalnim situacijama (vezama, brakovima) se neke stvari i onako podrazumijevaju, pa se zna sa koliko se novaca raspolaže , na što i kako će se trošiti.
Postoje fiksni troškovi koji se moraju podmiriti i varijabilni troškovi oko kojih se dogovaraš i veći izdaci oko kojih se isto tak dogovoriš.

Znam da svaki par odnosno kućanstvo funkcionira na svoj način al' meni bi stvarno bilo zamorno da moram zbrajati i oduzimati koliko tko zaradi / potroši. I onako je sve to po periodima, nekad više love dođe s moje, nekad s njegove strane, jer uz fiksnu plaću su tu još bonosi tipa regresa, božićnice ili neki honorar nevezan uz plaću. Ne zatajimo to jedno pred drugim, pa je sad nešto naše a nešto samo moje ili samo njegovo.

Naravno, sve je to lako kad se ima love ali kad računi (ah te kartice…) probiju plafon pa se ostane bez , e onda je već problematičnije. Al' ni tada (barem kod nas) nema optužbi da je to zato jer si ti ovo ili ono kupio/kupila a što nisi trebao/trebala. Sve se i onako riješi i svi se računi i onako plate. Dan-dva je možda panika al' onda se saberemo i dogovorimo kako ćemo to riješiti i uvijek riješimo.

- 09:43 - Tvoje rijeýi ( 14 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 14.06.2005.

štreberica

Nervozna sam. Danas imam pismeni iz francuskog, u školici (stranih jezika), ne na faksu, dakle niš mi to ne znači posebno i onako ga učim za svoje veselje i gušt. Al' svejedno sam nervozna, čini mi se da mi se sve pomiješalo i da niš' ne znam.
Da je ispit barem ujutro ili prijepodne kad mi mozak još funkcionira, a ne u 6 popodne kad mi koncentracija već polako pada.

I još me mužić pilao jutros vozeći me na posao :
„Da čujem, kako se tvori konjuktiv , kako ide subjonctif glagola etre …“ Ma daj ! On sve to sipa ko iz rukava, naravno, kad mu je francuski prvi jezik ,meni treći.
U početku našeg zajedničkog života je imao bisere, pa me u cik zore znao pitati kak se na francuskom kaže ta i ta rečenica. Ili – koje su jedine tri zemlje muškog roda . Ma daj ! U to doba od mene se može dobiti samo francuski poljubac, nikakve rečenice, imenice, glagoli, pridjevi itd.

Možda na poslu ukradem malo vremena za dodatno ponavljanje, ono što ne znam i onak više ne stignem naučit :-).
- 09:22 - Tvoje rijeýi ( 18 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 13.06.2005.

Nesanica

03,00
Budna ko' sova. On spava. Čini mi se da sam gladna (a nisam tip noćnog jedača), pravac kuhinja, vadim kolač iz frižidera, fino se napapam al' sad mi treba nešto slano. Otvaram krekere i sjednem ispred telke.
Vrtim programe, nigdje ništa, samo neki film sa P.Brosnanom, glumi indijanca. O Bože, indijanac sa intenzivno plavim očima, spleli mu neku pletenicu , snijeg, on lovi dabrove, pa opet snijeg i opet lovi dabrove, pa proljeće, snijega više nema, on i dalje lovi dabrove. A ja i dalje ne mogu zaspati.

Oko 04,00
Vratim se u krevet, mužić me odmah uzme u zagrljaj al' ja i dalje ne mogu zaspati.
„a kaj se ti vrtiš?“
„ne mogu spavati“
Diže se i on, pije kavu, pričamo , listamo vodič Pariza koji smo kupili u subotu, meni se prispava. On kaže da će doći. Al' ja i dalje nemrem zaspat.
Nakon 15 minuta dođem u kuhinju i cvilim
„daj dođi, ne mogu zaspati“
„jooj, pa doći ću „
Polu-uvrijeđeno se vratim u krevet, kad eto njega za par minuta, uvuče se i šapne „a kaj buš sad spavala……“ mhmhmhmmm…i tak sam slatko zaspala, al' kratko jer sad je zazvonio za tren..
„joooj kak bi sad spavala“
„seksalo ti se, zato nisi mogla zaspat, pa kaj nisi rekla….“

Odgovor koji je dobio, prokomentirao je sa „prostakuša“ :-))))
- 09:53 - Tvoje rijeýi ( 16 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 09.06.2005.

Proricanje

Malo prije sam imala tel poziv koji me jaaaako razveselio. „Teta“ iz agencija javila da ima mjesta za nas (Parissssssss + dvorci Loire) iako je još jučer situacija bila neizvjesna. Ostala su im samo rasparena sjedala, pa smo trebali čekati do danas ako netko ne potvrdi rezervaciju. I eto nama sjedala br 27 i 28 . ISTI brojevi sjedala koje smo dobili u drugoj agenciji (Paris bez dvoraca) i gdje ćemo naravno sad otkazati rezervaciju. Ali ISTI BROJEVI hehehe, meni takve stvari nisu neobične al' mužić se obično malo lecne. A kaj mu ja mogu kad se oženio „coprnicom“. Znao je da se bavim astrologijom al' naše je hodanje i zajednički život išlo tako vrtoglavom brzinom da se praktički odmah preselio i vidio gomilu svakojakih knjiga., tematike koje ga ne zanimaju odnosno malo ih se boji. Ma ne vještičjih naravno, niti stvari vezanih uz magiju, jer time ne bih petljala.

A tek kolekcija karata, raznih gatalačkih, nekoliko špilova tarota, ciganske karte, a posluže i obične karte :-). Na početku se podsmjehivao i odmahivao rukom, al' kad sam mu rekla da ima takvu reakciju samo zato kaj se boji, promijenio je ploču. I sad sam zna pitati kad ćemo bacat karte i već je naučio da bacam samo utorkom i petkom. Nikad nedjeljom (Božji dan) i nikad na crkvene blagdane. Još nije naučio da ne treba silovat karte tj da ne postavlja jedno te isto pitanje na nekoliko različitih načina , jer odgovori postanu bezvezni.
Tako se i u utorak sjetio da bi mogli bacit karte , pa je ispalo da idemo sa drugom agencijom :-)

Sanjarice često izvlači sa police. Imam dvije, jednu baziranu na simbolima (po Yungu), a drugu petparačku, sa klasičnim proročkim objašnjenjima. Pa kad je u intenzivnoj fazi sanjanja, svako malo zateknem sanjarice na stolu , to kad mi želi prepričati snove, a kad ne želi, pogleda poskrivečki al' ih ne vrati na policu tak ka su stajale, pa skužim :-)))).

Sve polako prihvaća , astrologiju, karte, snove al' ga i dalje izluđujem predviđanjem potresa.
Nedjelja, prva jutarnja kava, psi su nekak čudno zavijali i ja mu velim da će biti potres. A on „ ma daj nemoj, di, di, jel' kod nas ? Pa znaš da se potresa bojim“. Da bi mi drugo jutro poslao poruku „imala si pravo, bio je potres u Marofu u 4,10 ujutro“.

A zanimljivo će biti i sa snovima o djetetu. On naime uvijek sanja da imamo sina, a ja da imamo curicu…pa da vidimo tko će biti bolji prorok :-).
- 09:59 - Tvoje rijeýi ( 18 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 08.06.2005.

Nadimci

Ne znam zašto ali uvijek mi je bilo štosno frajerima dodijeliti neki nadimak koji se vrtio kad se pričalo o njemu sa frendicama. Valjda mi je bilo dosadno pričati o npr. Željku, Darku, Mirku i sl., pa su sasvim spontano dobivali kojekakva opisna imena.

Jedan je dobio nadimak Jagoda, a ne da nije bio sladak i dražestan, nego prava Škorpiončina, velik, muževan, ciničan, naporan, energetski vampir al' u krevetu mrak dobar. Obično sam sa tih druženja dolazila doma oko 4 ujutro ,a drugu jutro na posao , pa kad me kolegica (i jedna od najdražih frendica) vidjela na vratima, odmah je krenula recitirat „djevojčica brala jagode, nešto je ubode, mislila je da je trava….“ i tako je on postao Jagoda.

Drugog smo zvale Skijaš, a nije imao baš neke veze sa skijanjem, nego valjda zato kaj je bio iz Slovenije, a u to je doba Slovenija bila skijaška velesila.

Jedan je dobio „slavan“ nadimak : Bik načelnik promašaj desetljeća, Bik po astrološkom znaku, drugo mu je bilo zanimanje, a nastavak ne treba objašnjavati.

Ima i jedan Serviser u kolekciji, servisirao je i računalo….

A neki su imali i nekoliko nadimaka, jedno vrijeme je bio Mali Jarac (samo zato kaj je bio koju godinu mlađi od mene), a onda je napredovao do Najdraži.

Acapulco-Paris-Najmiliji-Texas ..sve je to jedna osoba, nadimke dobivao upravo tim redosljedom…

Mužić nema nikakvih nadimaka, samo mu ponekad tepam „zlato moje“ ili tvrdoglavi Dalmoš , to vjerojatno zasikćem :-))))).
- 12:26 - Tvoje rijeýi ( 14 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 07.06.2005.

Saga o GO...

…je okončana, nadam se.
Jučer je bio jedan bljak dan općenito ; uz sve sam slomila petu na najdražim i najskupljim cipelama koje imam, zablokralo mi se računalo u nekoliko navrata, mreže nije bilo gotovo cijeli dan, mužić došao s posla sav nikakav – pokvario želudac, pa sam ga tetošila i mazila čajekima, a ja bila bezvoljna ko' što već odavno nisam.
Valjda zato kaj sam znala da me danas čeka razjašnjavanje sa kolegicom, a ja se mrzim boriti i zapravo me rasprave i sukobi iscrpe. Najradije bih da se sve možemo dogovoriti ali nekad to ide, nekad ne ide. Ovaj put sa dogovorom nije išlo.
Unatoč komentarima da se radi o bezobrazluku, bahatosti i komociji, nekak' sam ipak mislila da nije tako i da ćemo se dogovoriti. A kad tamo, bezobrazluk na kubik , ne samo da misli da ima apsolutno pravo na taj termin iako ga prije nije spominjala (nego početak srpnja) , već je pala i izjava da se nema ona kaj sam mnom dogovarati kad je njoj direktor potpisao godišnji. E, to je ipak bilo previše, pa sam se poslužila hijerarhijom i odjednom se mogla dogovarati sa svojim mužem da pomakne za tjedan dana.

Ponekad bi mi bilo draže da mi je Ascendent Ovan , pa da mi je borbenost prirođena, a ne Vaga koja teži harmoniji , ravnoteži i diplomatskim rješenjima.

- 12:14 - Tvoje rijeýi ( 14 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 06.06.2005.

Privilegiranost

Znam da će ovo izazvati gnjev mama sa malom i ne tako malom djecom ali ZAŠTO se uvijek mi koji (još) nemamo djecu moramo prilagoditi. Svi su termini za slobodne dane oko praznika ili godišnji rezervni prvo za njih i ne dira ih ni pol posto kako će si drugi organizirati život. To je valjda neko nepisano pravilo.
I tako skoro stalno. Ma ne stalno, nego zadnjih 10 godina valjda, prije kad sam radila samo sa muškarcima sve je bilo lako i sve se dalo dogovoriti, a i oni su imali djecu, pa smo se uvijek sve mogli dogovoriti oko godišnjeg i sveg ostalog. I to ne muškarci koji su samo ganjali karijeru, nego i vodili djecu u vrtić, školu , kod doktora , na slobodne aktivnosti itd.

Naime, upravo me je kolegica sa kojom se mijenjam fino obavijestila da baš u tom terminu kad sam ja najavila godišnji (stari koji se treba iskoristiti do kraja ovog mjeseca), treba i njoj. I to 2 tjedna, kao , da barem malo bude sa mužem i djecom na moru. A biti će kao i svake godine na kolektivnom (kad i cijela firma) i uvijek uzme tjedan više, pa neke godine pridoda i koji tjedan bolovanja i svo je to vrijeme sa djecom, na moru. Njena stvar naravno al' ovaj put mi je diglo živac, jer je prije rekla potpuno drugi termin, a sad odjednom mora baš taj koji sam uzela ja. A ne mogu ni prije ni kasnije, inače bih se naravno, kao i uvijek do sada – prilagodila. Ili kako mi zna reći mužić „samo ti budi fina i pristojna, pa će ti svi skakati po glavi“.
I naravno da sam najviše ljuta na samu sebe, jer se uzrujavam umjesto da se jednostavno drugačije postavim.

Jer situacija je takva kakva je i ona se promijeniti ne može, ne samo ova, nego svaka al' način na koji joj mi pristupamo i kako reagiramo je ono na čemu se treba poraditi.

Idem mantrati.
- 09:45 - Tvoje rijeýi ( 11 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 03.06.2005.

Dress code

Uobičajeno je da u velikim firmama, pa tako i u ovoj u kojoj radim, postoji pisani ili nepisani dress code. Kod nas je tu u obliku raznih okružnica na kojima piše da treba biti – odjeven ovako i onako , da je petak casual day, al' da to ne podrazumieva traperice ni tenisice.
Strašno je važno da se koriste izrazi poputu dress code, casual day i sl., to valjda okružnici/dopisu daje ozbiljniji ton. Taj engleski naime, valjda se misli da na hrvatskom ne bi razumjeli što je pisac/poslodavac htio reći.

Mene je uvijek čudilo zašto odraslim ljudima treba pisati pravila takvog tipa, no kak' mužić veli „ti se svemu čudiš ko' picek glisti“ u prijevodu – naivka.

Pa nekako je uobičajeno da se za posao ne obučeš (govorim o uredskom poslu) ko' da ideš na plac po grincajg i jagode ili na plažu. Fakat nije zgodno u poslovnom prostoru gdje dolaze stranke raznih profila hodati u bermudama, plastičnim natikačama za jutarnju kavu na godišnjem odmoru i ispranoj majci . No, ono što mene ljuti je zašto se nikad takvima ne kaže „čuj, na posao se ne može dolaziti tak“ , jer takvih je pojedinaca malo, nego uvijek ide neka okružnica koja se odnosi na sve. Kolektivna odgovornost, šta li ?!

Isto i sa kašnjenjem, privatnim izlascima za vrijeme radnog vremena itd. Uvijek to ide svima, a oni koji to rade, pročitaju, bace u smeće i nastave po starom. Do neke nove okružnice.

- 09:03 - Tvoje rijeýi ( 19 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 02.06.2005.

Kuhar

Kad čuju da mi je muž kuhar, najčešća reakcija je „joj, blago tebi, ne moraš kuhat“. Ma da ?! Pa baš bi to bilo zgodno da on dođe doma nakon što se digao u pola 4 ujutro npr, odradio 12 sati, u tome imao banket od stotinjak ljudi, a ja da ga već na vratima pitam „a kaj bumo danas jeli ?“. Naravno da kuhamo oboje, nekad ja, nekad on, nikad zajedno, osim ako ja gledam kako se nešto radi što do tada nisam radila.

Najviše me nervira kad ja nešto kuham, a on sa strane suflira i promijeni mi recept . A omiljeni mu je sport gledati me kad radim kolače. Ne bi se tad maknuo iz kuhinje, ni slučajno. Al' nije to ni loše…dogodilo se da je kolač gadno zagorio jer smo naglo završili u spavaćoj sobi, pa ga zezam da se pali na fertun (pregaču) i mikser u trećoj brzini, umjesto na haltere.

Drugo najčešće pitanje je „jel ti sprema delicije?“ Ne, čisti je klasičar i nema šanse da doma sprema neke kerefeke koje sprema na poslu, razne rolade, umake ovakve i onakve, egzotične salate i sl. Doma se šire mirisi tradicionalne dalmatinske i kontinentalne kuhinje, naravno ima tu i nekih talijanskih i francuskih jela ali ništa egzotike, a ja baš volim kinesku, tajlandsku, meksičku, pa i makrobiotiku. I volim razne začine, a on prasne u smijeh čim spomenem curry.

Pa se onda izguštam sa egzotikom u restoranu, kad izađem sa frendicama. A doma klasika al' vidim da bi se stvari mogle promijeniti. Već su bile počele velike vrućine, a meni u takvim uvjetima stvarno ne paše meso nego neka lagana hrana. Pa sam njemu spremila teleće šnicle, a sebi kus-kus, tikvice na žaru i salatu. Kad je došao doma kaže da bi probao kus-kus jer nije nikad i kak je probao tak nije prestao jesti. Da mu je baš fino , iako je unutra bilo puno egzotičnih začina , pa i curry heheh…Navući ću ja njega mic po mic na koješta što nije ni mislio da će jesti, a kamo li da će mu biti fino :-))).

U kuhinji je naravno puno brži od mene, pa sam ga samo gledala kako su u subotu u ravno 10 minuta štrukli bili u tepsiji, a ja to isto prtljam sat vremena ! I ne napravi dar-mar , nego je sve čisto i oprano.

Naravno da mislim da neke stvari u kuhinji ja radim bolje, al' mu to ne kanim reći ,nego ću ga i dalje hvaliti :-).
- 08:19 - Tvoje rijeýi ( 11 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 01.06.2005.

Fetiš

Obožavam ljetnu obuću, sandale sa puno remenčića, japanke, natikače , pete raznih visina, debljina i oblika . Štikle, puna peta, niska peta, sve prolazi, za razliku od cipela gdje mora biti isključivo visoka peta.

Obično se svake proljetno-ljetne sezone ponovim sa nekoliko pari . Ove godine tek krećem u pohod jer zapravo tražim špagerice baš kakve sam si zamislila i čak sam ih i našla al' nema crvenih, a meni „trebaju“ baš crvene , jer će se idealno uklopiti u nekoliko kombinacija.
A tražim i štosnu bijelu ili bijelo-crnu ljetnu torbu koja mi treba uz sandale koje sam „slučajno“ kupila prije par mjeseci.

Mužiću je zabavno kako se obeznanim pred izlozima sa obućom ; razumije on to, tako on slini nad tenisicama i najradije bi ih imao uz svaku kombinaciju druge. Uživam čak i ispred onih izloga gdje su cijene ohoho odnosno sandale koje si ne mogu priuštiti al' volim gledati čisto estetike radi. A i da mogu, pitanje je da li bih za tu cijenu izabrala sandale i avionsku kartu za Pariz npr….

Kolekcija ljetne obuće je takva da ni ne stoji u ormariću (doslovce je ormarić za cipele koji je on ispunio svojim brojem 43-44) , nego je svaki par u svojoj kutiji iz ormara u radnoj sobi.
Naravno da su ove koje sam jutros obula bile skoro na dnu hrpe pa sam porušila cijeli red kutija prije nego što sam ih izvukla. Te su mi sandale jako drage, jer sam ih kupila prije koju godinu u Avignonu (a baš se sad opet nosi puna , visoka, peta, a remenčića ko u priči) i prvi put obula iste večeri na reviju na ledu koja se na +30 C održavala u areni u Arlu.

Gotovo svaki par sandala ima svoju priču, jer je ili kupljen ili nošen u zanimljivim okolnostima. Najbolje mi je kad sama sebi iskreiram neki razlog ili povod za kupovinu.
Npr prošlog ljeta sam se na povratku od ginekologa nagradila novim parom , jer je sve bilo besprijekorno, a ja mislila da nešto ne štima. A valjda da nešto nije štimalo, onda bi ih kupila da se utješim …i eto, malo nagrada, malo utjeha i skupi se dobra kolekcija :-)))).

- 09:40 - Tvoje rijeýi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #