|
Znam da će ovo izazvati gnjev mama sa malom i ne tako malom djecom ali ZAŠTO se uvijek mi koji (još) nemamo djecu moramo prilagoditi. Svi su termini za slobodne dane oko praznika ili godišnji rezervni prvo za njih i ne dira ih ni pol posto kako će si drugi organizirati život. To je valjda neko nepisano pravilo.
I tako skoro stalno. Ma ne stalno, nego zadnjih 10 godina valjda, prije kad sam radila samo sa muškarcima sve je bilo lako i sve se dalo dogovoriti, a i oni su imali djecu, pa smo se uvijek sve mogli dogovoriti oko godišnjeg i sveg ostalog. I to ne muškarci koji su samo ganjali karijeru, nego i vodili djecu u vrtić, školu , kod doktora , na slobodne aktivnosti itd.
Naime, upravo me je kolegica sa kojom se mijenjam fino obavijestila da baš u tom terminu kad sam ja najavila godišnji (stari koji se treba iskoristiti do kraja ovog mjeseca), treba i njoj. I to 2 tjedna, kao , da barem malo bude sa mužem i djecom na moru. A biti će kao i svake godine na kolektivnom (kad i cijela firma) i uvijek uzme tjedan više, pa neke godine pridoda i koji tjedan bolovanja i svo je to vrijeme sa djecom, na moru. Njena stvar naravno al' ovaj put mi je diglo živac, jer je prije rekla potpuno drugi termin, a sad odjednom mora baš taj koji sam uzela ja. A ne mogu ni prije ni kasnije, inače bih se naravno, kao i uvijek do sada – prilagodila. Ili kako mi zna reći mužić „samo ti budi fina i pristojna, pa će ti svi skakati po glavi“.
I naravno da sam najviše ljuta na samu sebe, jer se uzrujavam umjesto da se jednostavno drugačije postavim.
Jer situacija je takva kakva je i ona se promijeniti ne može, ne samo ova, nego svaka al' način na koji joj mi pristupamo i kako reagiramo je ono na čemu se treba poraditi.
Idem mantrati.
|