Najljepši dio putovanja bili su dvorci Loire. Ima ih jako puno i trebalo bi mjesec dana da ih se pomno i polako obiđe veći dio. No, već i ova tri koja smo obišli u jednom danu bila su prekrasno iskustvo.
Naša prva destinacija bio je Chateau de Blois, u istoimenom gradiću koji se nalazi cca 180 km od Pariza. Izgradnja dvorca počela je u 13 stoljeću . Arhitektonski ima najviše elemenata renesanse, nešto gotike i klasicizma. Povijesno upravo ovaj dvorac ima najveće značenje, jer su u njemu živjeli francuski kraljevi Louis XII, Francoise I i Henri III.
Kako to već biva, u njemu smo se najduže zadržali , a onda lovili vrijeme za preostala dva koja su bila u programu. Lokalna vodička (Veronique iliti Veronika) bila je još sviježa i poletna, te imala potrebu ispričati nam cijelu povijest Francuske. Od čega nas je većina i onako zapamtila samo pikanterije ili zanimljivosti tipa da je Francoise I bio naočit muškarac, za ona doba vrlo visok, čak 195 cm na što je ženski dio grupe samo uzdanuo :-).
Sam gradić Blois je osim po dvorcu poznat i po crkvi St. Nicolas i katedrali St.Luis kraj koje smo samo projurili.
Po programu smo dalje trebali ići u Chateau de Chenoceau ali na izlazu iz Bloisa smo najprije nekoliko puta obišli kružni tok, valjda radi boljeg razgledavanja okolice, a onda nas je Veronika otpeljala malo krivo pa smo se još jednom vratili na taj isti kružni tok , te je naša vodička odlučila stvar uzeti u svoje ruke tako da smo otišli do Amboisa.
Amobise je predivan mali gradić u pokrajini Turaine, pravi francuski, malo usporen, lijepe arhitekture, a cvijeće na svakom koraku. Dobili smo „čak“ pola sata za ručak i da ne gubimo vrijeme mužić i ja sjeli u restorančić u podnožju dvorca i fino se napapali, ja jela salatu sa kozjim sirom, a on patku sa povrćem kojeg sam mu malo krala. Kak smo se ipak morali požuriti, tak je za au revoir mužić razbio čašu (a mene se proglašavalo traljavom cijelim putem !) al' konobar nije ništa grintao. I tako smo se punih trbuha na preko +30 stupnjeva popentrali do istoimenog dvorca, a dvorac prekrasan, ne toliko arhitektonski (ima puno ljepših) već je cijelo zdanje harmonično, skladno i ugodno. Na području dvorca je i kapelica St.Hubert u kojoj se nagađa da je pokopan Leonardo da Vinci koji je u gradić stigao 1516 godine na poziv Franocisa I. Njegova je titula bila „prvi kraljev slikar, arhitekt i inženjer“, valjda nešto kao prva violina u orkestru.
Uređenje dvorca nije raskošno ali zato je raskošan pogled sa krova na rijeku Loire. Na žalost, nismo imali vremena ostati dulje i guštati u svim ljepotama Amboisa i možda nam je zato to apsolutni favorit putovanja.
Meni i mužiću, dok se mnogima ipak najviše svidio Chateau de Chenonceau , naša zadnja destinacija. Nalazi se na samoj rijeci Cher (doslovce stoji na vodi) i tako zamišljamo dvorce u bajkama. Do njega vodi prekrasna aleja, okružen je čarobnim vrtovima a ima jednu posebnu ljepotu , vjerojatno zbog toga što su u njegovom stvaranju sudjelovale Catherine de Medici i Diane de Poitiers, pa se kaže da se osjeća „ženska ruka“. Prva je bila supruga kralja Henria II, a druga njegova službena ljubavnica. Obje su živjele u dvorcu, hmmmh, svaka na svome katu i svaka je uredila svoju stranu vrta. Meni se više svidio Catherinin ružičnjak.
Cvijeće je i inače naglašen popratni element tog dvorca, jer se u doslovce svakoj prostoriji, uključujući hodnike i galerije nalaze ogromni, upečatljivi ali vrlo jednostavni cvjetni aranžmani.
Dvorac ima strašno puno posjetitelja tako da je stalno gužva i sudaranje, te nekako nisam puno ni slušala vodičke ali sam zapamtila da je kraljica Catherine imala 200 „djevojaka“ koje su bile u službi špijunki i kada su se priređivali gozbe i važna okupljanja, njihov je zadatak bio da ispod baldahina doznaju najveće državne tajne.
U to je doba kraljica odlučila i da se stil ženskog jahanja promijeni tj. da žene više ne jašu sjedeći sa strane,nego kak treba (tak je rekla naša vodička :-) ) tj. raširenih nogu, na što je pao jedan muški komentar „đihaaa“ aludirajući na nešto sasvim drugo naravno :-)..
Iz dvorca nas je ispratila oluja, vjetar je vitlao prašinu na sve strane, a velike kišne kapi sustigle su nas taman prije ulaska u bus.
Etre continue …
Post je objavljen 30.06.2005. u 10:19 sati.