Obožavam ljetnu obuću, sandale sa puno remenčića, japanke, natikače , pete raznih visina, debljina i oblika . Štikle, puna peta, niska peta, sve prolazi, za razliku od cipela gdje mora biti isključivo visoka peta.
Obično se svake proljetno-ljetne sezone ponovim sa nekoliko pari . Ove godine tek krećem u pohod jer zapravo tražim špagerice baš kakve sam si zamislila i čak sam ih i našla al' nema crvenih, a meni „trebaju“ baš crvene , jer će se idealno uklopiti u nekoliko kombinacija.
A tražim i štosnu bijelu ili bijelo-crnu ljetnu torbu koja mi treba uz sandale koje sam „slučajno“ kupila prije par mjeseci.
Mužiću je zabavno kako se obeznanim pred izlozima sa obućom ; razumije on to, tako on slini nad tenisicama i najradije bi ih imao uz svaku kombinaciju druge. Uživam čak i ispred onih izloga gdje su cijene ohoho odnosno sandale koje si ne mogu priuštiti al' volim gledati čisto estetike radi. A i da mogu, pitanje je da li bih za tu cijenu izabrala sandale i avionsku kartu za Pariz npr….
Kolekcija ljetne obuće je takva da ni ne stoji u ormariću (doslovce je ormarić za cipele koji je on ispunio svojim brojem 43-44) , nego je svaki par u svojoj kutiji iz ormara u radnoj sobi.
Naravno da su ove koje sam jutros obula bile skoro na dnu hrpe pa sam porušila cijeli red kutija prije nego što sam ih izvukla. Te su mi sandale jako drage, jer sam ih kupila prije koju godinu u Avignonu (a baš se sad opet nosi puna , visoka, peta, a remenčića ko u priči) i prvi put obula iste večeri na reviju na ledu koja se na +30 C održavala u areni u Arlu.
Gotovo svaki par sandala ima svoju priču, jer je ili kupljen ili nošen u zanimljivim okolnostima. Najbolje mi je kad sama sebi iskreiram neki razlog ili povod za kupovinu.
Npr prošlog ljeta sam se na povratku od ginekologa nagradila novim parom , jer je sve bilo besprijekorno, a ja mislila da nešto ne štima. A valjda da nešto nije štimalo, onda bi ih kupila da se utješim …i eto, malo nagrada, malo utjeha i skupi se dobra kolekcija :-)))).
Post je objavljen 01.06.2005. u 09:40 sati.