31.08.2007., petak
BIČANIĆ, Rudolf, dr. (Bjelovar 1905. - Zagreb 9.V11. 1968.)
Sveučilišni profesor, pripadao je lijevom krilu HSS-a. Urednik lista "Gospodarska sloga", istaknuti gospodarski stručnjak. Napisao brojna djela s područja gospodarskih znanosti. God. 1938. stekao je popularnost i ugIed svojom studijom "Ekonomska podloga hrvatskog pitanja", u kojoj je dokumentirano dokazao sustavnu pljačku hrvatskih krajeva od Srbije. Tri najvažnija odomka studije su: "Iskorištavanje hrvatskih krajeva ili trgovina sa žrtvama Srbije", "Priča o državnom i narodnom jedinstvu ili srbijanska hegemonija kao sistem", "Posljedice i perspektive ili pokušaji srbijanskog imperijalizma". U Drugom svjetskom ratu suradnik jugoslavenske izbjegličke vlade u Londonu, a nakon rata se vratio u Jugoslaviju.
|
- 08:00 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
30.08.2007., četvrtak
MEMORANDUM nadbiskupa Bauera –
25. V. 1935. predao je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer, u pratnji križevačkog vladike dr. Dionizija Njaradija, knezu namjesniku Pavlu Karađorđeviću Memorandum o zločinima srpske vojske i žandarmerije nad hrvatskim stanovništvom u Hrvatskoj, a poimenice je, s podacima o mjestu i vremenu zločina, spomenuto vise od dvije stotine s1učajeva.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
29.08.2007., srijeda
JUGOSLOVENSKA SOCIJALDEMOKRATSKA STRANKA
Osnovana 1919., kasnije nazvana Socijalistička. Stajala na reformističkom kursu Druge internacionale. Sudjelovala u prvim jugoslavenskim vladama Kraljevine SHS. Slijedila politiku jugoslavenskog nacionalnog unitarizma. U Drugom svjetskom ratu neki vodeći članovi priključili se četničkom pokretu.
---------------------------------------
Isprikom predsjednika Srbije Borisa Tadića ali i presudom Milanu Martiću u Hrvatskoj su se opet rasplamsale rasprave o odnosima Srba i Hrvata. Budući da hrvatsko-srpski problemi nisu nastali jučer, a nisu počeli ni Jasenovcem ni Bleiburgom, objavljujem malo poznate podatke na tu temu citirajući moj "Hrvatski politički leksikon" (London,1988). Leksikona više nema u prodaji ali ga možete pogledati na stranicama MVPIEI
Hrvatski politički leksikon
Leksikonske jedinice donašamo nešto skraćene. One nisu i nemaju namjeru vrijeđati ili omalovažavati bilo koga i njihov izbor nije rađen s tom namjerom.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
28.08.2007., utorak
JUGOSLAVENSKA RADIKALNA ZAJEDNICA (JRZ) –
Stranka formirana na poticaj srpske kraljevske kuće 19. VII. 1935. sa ciljem da nakon izbora (1935) preuzme vlast od dotadanje tvorevine Jugoslavenske nacionalne stranke. JRZ-u je osnovao M. Stojadinović u dogovoru sa Slovenskom Ljudskom strankom (Anton Korošec) i Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom (Mehmed Spaho). Novoj stranki odmah se pridružio velik broj poslanika JNS. Program obiju kraljevskih stranaka nije se razlikovao, jer je i JRZ nastupala s velikosrpskih pozicija jugoslavenskog unitarizma.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
27.08.2007., ponedjeljak
JUGOSLAVENSKA NACIONALNA STRANKA (JNS) –
Politička organizacija nastala na inicijativu srpske kraljevske kuće 1932. pod imenom Jugoslavenska radikalna seljačka demokracija. 1933. promijenila ime u JNS. Stajala na pozicijama jugoslavenskog nacionalnog unitarizma i centralizma, podupirala diktaturu, okupljala velikosrpske političare (Uzunović, Srškić, Jevtić). Na izborima 1935. pod vodstvom B. Jevtića prevarom i prisilom dobila većinu glasova. Međutim 1935. gubi vlast,. pa se većina poslanika JNS priključuje M. Stojadinoviću, a manji broj ostaje uz Jevtića.
|
- 08:00 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
26.08.2007., nedjelja
DIKTATURA KRALJA ALEKSANDRA
Šestojanuarska diktatura, započeta kraljevim pučem 6. I. 1929., predstavlja vrhunac terora u Hrvatskoj i nad Hrvatima koji je započeo ulaskom srpske vojske u Hrvatsku 1918. i kulminirao ubojstvom hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini (što je inicirao sam Aleksandar pod izgovorom da je državni sustav u opasnosti), Aleksandar je ukinuo Ustav, raspustio Narodnu skupštinu i uveo vojno-monarhističku diktaturu. Za predsjednika vlade imenovan je zapovjednik kraljevske garde general Pera Živković. Prvi zakon diktature nosi naslov "'Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj državnoj upravi", po kojemu je kralj nosilac sve vlasti u zemlji. Kraljeva osoba je po tom zakonu "neprikosnovena" (tj. nepovrediva), pa se njemu "ne može ništa u odgovornost staviti, niti kralj može biti tužen". Zbog inozemnih pritisaka, posebno Engleske i Francuske, Aleksandar je bio prisiljen svoju diktaturu legalizirati, što je učinio 3. I X. 1931. proklamacijom Oktroiranog ustava.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
25.08.2007., subota
ZAGREBAČKE PUNKTACIJE –
rezolucija nastala 7.XI. 1932., a donijela ju je Seljačko- demokratska koalicija uz suradnju Hrvatske stranke prava (dr. Mile Budak). U ime HSS-a sudjelovali su Maček, Trumbić, Predavec i Šutej, te u ime Samostalne demokratske stranke Dušan Bošković, prota Dušan Kecmanović, Sava Kosanović,Većeslav Vilder i Hinko Krizman. U Zagrebačkim punktacijama zahtijevala se primjena narodnog suvereniteta, povratak na stanje iz 1918., te preuređenje državne zajednice koje bi isključilo hegemonističku politiku. Srpska vlada proglasila je punktacije protuustavnim činom, te je Sud za zaštitu države osudio
Vlatka Mačeka na 3 godine robije.
|
- 08:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
24.08.2007., petak
Sud za zaštitu države
Osnovan je 8.I.1929. na temelju Zakona o državnom sudu za zaštitu države, te je sudio svim djelima inkriminiranim tim zakonom. Taj specijalni sud pri Kasacionom sudu u Beogradu sastojao se od 8 sudaca i beskrupulozno obračunavao s opozicijom, posebno onom iz nesrpskih zemalja. Postojao je sve do raspada Kraljevine Jugoslavije.
-------------------------------
Isprikom predsjednika Srbije Borisa Tadića ali i presudom Milanu Martiću u Hrvatskoj su se opet rasplamsale rasprave o odnosima Srba i Hrvata. Budući da hrvatsko-srpski problemi nisu nastali jučer, a nisu počeli ni Jasenovcem ni Bleiburgom, objavljujem malo poznate podatke na tu temu citirajući moj "Hrvatski politički leksikon" (London,1988). Leksikona više nema u prodaji ali ga možete pogledati na stranicama MVPIEI
Hrvatski politički leksikon
Leksikonske jedinice donašamo nešto skraćene. One nisu i nemaju namjeru vrijeđati ili omalovažavati bilo koga i njihov izbor nije rađen s tom namjerom.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
23.08.2007., četvrtak
MAČEK, Vlatko, dr. (Jastrebarsko, 20. VII. 1879. ¬Washington 15. V. 1964.)
Odvjetnik i političar. God. 1905. član Glavnog odbora HSS, nakon Prvog svjetskog rata, u ožujku 1919. vodi HSS, dok je Stjepan Radić u zatvoru. No već u lipnju 1919. dospijeva i Maček u zatvor zbog skupljanja potpisa za Memorandum za Mirovnu konferenciju u
Parizu. Nakon atentata u beogradskoj skupštini izabran je Maček, na sjednici Zastupničkog kluba HSS 13. VIII. 1928., predsjednikom Zastupničkog kluba i voditeljem poslova predsjednika stranke. Dr. Vlatko Maček nije nikad sazvao zasjedanje Glavnog odbora HSS, vrhovnog tijela stranke, koje je jedino moglo izabrati novog predsjednika HSS. U prosincu 1929. ponovno je zatvoren i suđen od Suda za zaštitu države, no oslobođen je krivnje. U studenom 1932., nakon objave Zagrebačkih punktacija, interniran je u Čajniću, u istočnoj Bosni, te ponovno izveden pred Sud za zaštitu države, a 1933. osuđen je na 3 godine robije. Za Božić 1934. pušten je na slobodu, što je bio znak pomirljive politike kneza Pavla. Na izborima 5. V. 1935., i kao nosilac liste Udružene opozicije, dobiva gotovo sve hrvatske glasove i postaje općepriznatim vođom hrvatskoga naroda. Na izborima 11. XII. 1938. ponovno dobiva gotovo sve glasove hrvatskoga naroda, pa se ti izbori smatraju plebiscitom protiv Beograda. Nakon dugih političkih pregovora uspijeva sklopiti sporazum Cvetković-Maček (26. V III. 1939.), kojim je stvorena i Banovina Hrvatska. Suprotno željama dr. Vlatka Mačeka, banom je imenovan Ivan Šubašić, doduše političar HSS, ali i pouzdanik kneza Pavla. U sporazumaškoj Cvetkovićevoj vladi preuzima Maček mjesto potpredsjednika te sudjeluje u
pregovorima o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu. Nakon puča 27. III. 1941. ulazi Maček i u vladu generala Simovića, u kojoj ostaje sve do napada Nijemaca na Jugoslaviju, kada delegira na svoje mjesto u Simovićevoj vladi dr. J Krnjevića, te se vraća u Zagreb. Prigodom proglašenja Nezavisne države Hrvatske 10. IV.1941. dao je izjavu u kojoj je pozvao hrvatski narod, a posebno dužnosnike stranke, da surađuju s novom vlašću. Nakon preuzimanja vlasti dr. Ante Pavelić dao je Vlatka Mačeka zatvoriti u logor Jasenovac, odakle je, nakon mnogih prosvjeda iz cijeloga svijeta, pušten nakon 6 mjeseci, te interniran u Kupincu. U svibnju 1945. odlazi u izbjeglištvo, najprije u Pariz, a zatim u Washington, gdje zajedno s predstavnicima seljačkih stranaka iz srednje i istočne Europe -osniva Međunarodnu seljačku uniju, u kojoj zauzima mjesto potpredsjednika. Također je djelatan u American National Committee for a Free Europe. Unatoč ponudama i molbama uglednih hrvatskih političara i javnih radnika da sjedini hrvatsku političku emigraciju i preuzme njezino vodstvo, odbijao je i samu pomisao na takvu mogućnost, pozivajući se na legitimitet HSS-a i njezino isključivo pravo na vođenje hrvatske politike.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
22.08.2007., srijeda
ORJUNA
ORganizacija JUgoslavenskih NAcionalista, teroristička ustrojba osnovana 23.03.1921. pod imenom Jugoslavenska napredna nacionalistička omladina, a 1922. promjenila je ime u ORJUNA. Orjuna je bila oružje za teror i fizičko obračunavanje s hrvatskim političarima i njihovim pristašama u hrvatskim zemljama. Osnovana od pristaša Svetozara Pribićevića i članova Samostalne demokratske stranke.
--------------------------
Isprikom predsjednika Srbije Borisa Tadića ali i presudom Milanu Martiću u Hrvatskoj su se opet rasplamsale rasprave o odnosima Srba i Hrvata. Budući da hrvatsko-srpski problemi nisu nastali jučer, a nisu počeli ni Jasenovcem ni Bleiburgom, objavljujem malo poznate podatke na tu temu citirajući moj "Hrvatski politički leksikon" (London,1988). Leksikona više nema u prodaji ali ga možete pogledati na stranicama MVPIEI
Hrvatski politički leksikon
Leksikonske jedinice donašamo nešto skraćene. One nisu i nemaju namjeru vrijeđati ili omalovažavati bilo koga i njihov izbor nije rađen s tom namjerom.
|
- 08:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
21.08.2007., utorak
Karađorđevići
srpska vladarska dinastija. Na vlast došla pomoću vojne urote "Crne ruke" i ubojstvom srpskog kralja i kraljice iz dinastije Obrenovića.
Razdoblje vladavine Karađorđevića obilježava nasilje, politička ubojstva, beskrupuloznost i gramzljivost.
KARAĐORĐEVIć, Aleksandar I. (1888-1934)
Srpski kralj, od 1. XII. 1918. regent Kraljevine SHS, od 1921. kralj. Na čelu velikosrpske beogradske čaršije izgradio nasilnički režim, naredio ubojstvo Stjepana Radića i suradnika u beogradskoj skupštini, te brojna druga ubojstva političkih protivnika. Uveo osobnu diktaturu 6. I. 1929. U vanjskoj politici oslanjao se na Francusku. Ubijen u atentatu 9. X. 1934. u Marseillesu prilikom službenog posjeta Francuskoj.
KARAĐORĐEVIĆ, Pavle (1893-1976)
Srpski knez, od 1934-41. jugoslavenski knez namjesnik. Vladao uz podršku velikosrpske Jugoslavenske radikalne zajednice. Od pada vlade Milana Stojadinovića podupirao politiku sporazuma s Hrvatima, a da spasi Jugoslaviju pristaje na pristup Trojnom paktu. Beogradskim pučem 27. III. 19-11. svrgnut i interniran u Kranju. Zatim živio u Parizu i Italiji.
KARAĐORĐEVIĆ, Petar I. (1844-1921)
Srpski kralj od 1903., kada ga vojnička organizacija "Crna ruka", ubivši brutalno kralja Aleksandra Obrenovića i njegovu suprugu Dragu, dovodi na vlast. Pobjednik u balkanskim ratovima. Zbog bolesti 1914. prenio kraljevske ovlasti na prijestolonasljednika Aleksandra.
KARAĐORĐEVIĆ, Petar II. (1923-1970)
Srpski princ, sin Aleksandrov. Proglašen punoljetnim u puču 27. III. 1941. Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije pobjegao 15. IV. 1941. u London, gdje je imenovano izbjegličke jugoslavenske kraljevske vlade i podupirao četnički pokret. AVNOJ mu je 1943. zabranio povratak u zemlju, a Ustavotvorna skupština Demokratske Federativne Jugoslavije oduzela mu je sva vladarska prava.
-------------------------------------
Isprikom predsjednika Srbije Borisa Tadića ali i presudom Milanu Martiću u Hrvatskoj su se opet rasplamsale rasprave o odnosima Srba i Hrvata. Budući da hrvatsko-srpski problemi nisu nastali jučer, a nisu počeli ni Jasenovcem ni Bleiburgom, objavljujem malo poznate podatke na tu temu citirajući moj "Hrvatski politički leksikon" (London,1988). Leksikona više nema u prodaji ali ga možete pogledati na stranicama MVPIEI
Hrvatski politički leksikon
Leksikonske jedinice donašamo nešto skraćene. One nisu i nemaju namjeru vrijeđati ili omalovažavati bilo koga i njihov izbor nije rađen s tom namjerom.
|
- 08:00 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
20.08.2007., ponedjeljak
VUKIČEVIĆ, Velja (1871-1930)
Srednjoškolski nastavnik, član Narodne radikalne stranke, predstavnik tzv. "dvorskih radikala" koji su bili poslušno oruđe u rukama kralja Aleksandra Karađorđevića. U Kraljevini Srbiji poslanik u Srpskoj narodnoj skupštini, u Kraljevini SHS ministar u vladama Nikole Pašića. U razdoblju priprema i izvršenja atentata u beogradskoj skupštini na Radića i drugove bio je predsjednik vlade; iz državne blagajne pomagao listove koji su otvoreno pozivali na ubojstvo prvaka HSS. Nakon što je izvršio namjenjenu mu ulogu. bio je mjesec dana nakon atentata (27. VII. 1928.), smjenjen i odbačen od kralja.
----------------------------------------
Isprikom predsjednika Srbije Borisa Tadića ali i presudom Milanu Martiću u Hrvatskoj su se opet rasplamsale rasprave o odnosima Srba i Hrvata. Budući da hrvatsko-srpski problemi nisu nastali jučer, a nisu počeli ni Jasenovcem ni Bleiburgom, objavljujem malo poznate podatke na tu temu citirajući moj "Hrvatski politički leksikon" (London,1988). Leksikona više nema u prodaji ali ga možete pogledati na stranicama MVPIEI
Hrvatski politički leksikon
Leksikonske jedinice donašamo nešto skraćene. One nisu i nemaju namjeru vrijeđati ili omalovažavati bilo koga i njihov izbor nije rađen s tom namjerom.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
19.08.2007., nedjelja
RISTOVIĆ, Vlada (Šabac 1891. - Zagreb 5. VIII. 1928.)
Novinar, novcima koje je dobivao od predsjednika vlade Kraljevine SHS Velje Vukičevića iz državne blagajne, pokrenuo je polutjednik "Jedinstvo". Glavni program tog lista je bio u javnosti stvarati uvjerenje da treba ubiti vođe opozicije Stjepana Radića i Svetozara Pribićevića. Došao je u Zagreb baš u dane kad je Radić umirao od posljedica rane zadobijene u atentatu u Beogradskoj skupštini. Tom ga je prilikom prepoznao hrvatski nacionalist Stjepan Šunjić i ubio ga iz revolvera na ulici u samom središtu grada.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
18.08.2007., subota
JUGOSLAVENSKI UNITARIZAM
Politička predodžba o jednonacionalnosti Južnih Slavena, pa prema tome i o potrebi osnivanja unitarno uređene države. U razdoblju do Prvog svjetskog rata postoje različiti planovi o sjedinjenju, no bez stvarnih podloga, a ujedinjenje zastupaju i odredene političke struje kao Ilirski pokret, u svom prvom razdoblju, Narodna stranka, Hrvatsko-srpska koalicija. Nakon stvaranja Kraljevine SHS pretvara se jugoslavenski unitarizam u politički program, zapravo krinku velikosrpskih političara, koji u Vidovdanskom ustavu stvaraju formulu o "troimenom ili tropletnom narodu". Po tom ustavu su srpski, hrvatski i slovenski narod degradirani na rang plemena, a Makedoncima i Crnogorcima nije priznata nikakva nacionalna posebnost. Protagonisti ideje integralnoga jugoslavenstva bili su S. Pribićević i njegova Samostalna demokratska stranka, te njegova organizacija Orjuna. Kasnije su sve jugoslavenske vlade manje-više zastupale integralno jugoslavenstvo, što je uključivalo uništavanje posebnosti hrvatskoga jezika i kulture. I u komunističkoj Jugoslaviji velikosrpski političari, sad pod krinkom internacionalnog komunizma, provode jugoslavensku unitarističku politiku, idući za uništavanjem hrvatske nacionalne posebnosti i političke državnosti. Jugoslavenski unitarizam ima u SFRJ svoja uporišta u Savezu komunista, partizanskim prvoborcima, Jugoslavenskoj armiji i državnoj upravi.
-------------------------------
Isprikom predsjednika Srbije Borisa Tadića ali i presudom Milanu Martiću u Hrvatskoj su se opet rasplamsale rasprave o odnosima Srba i Hrvata. Budući da hrvatsko-srpski problemi nisu nastali jučer, a nisu počeli ni Jasenovcem ni Bleiburgom, objavljujem malo poznate podatke na tu temu citirajući moj "Hrvatski politički leksikon" (London,1988). Leksikona više nema u prodaji ali ga možete pogledati na stranicama MVPIEI
Hrvatski politički leksikon
Leksikonske jedinice donašamo nešto skraćene. One nisu i nemaju namjeru vrijeđati ili omalovažavati bilo koga i njihov izbor nije rađen s tom namjerom.
|
- 08:00 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
17.08.2007., petak
JUGOSLAVENSTVO
- Politička koncepcija koja nastoji zatomiti hrvatski nacionalni osjećaj te pretopiti hrvatski jezik, hrvatsku kulturu i hrvatsku politiku u jugoslavenski jezik, jugoslavensku kulturu i jugoslavensku politiku. Polazi od stajališta da su Hrvati ili premali i preslabi da bi živjeli u vlastitoj državi, ili pak shvaćaju hrvatski narod dijelom jugoslavenskog naroda. Jugoslavenstvo danas vješto koriste komunistički političari da bi velikosrpskoj hegemoniji dali idealističko obilježje, pošto u cijelom svijetu danas prevladava želja za općim jedinstvom. Jugoslaveni drže da bi se Hrvati trebali dobrovoljno odreći svog nacionalnog osjećaja u svrhu stvaranja jedinstvene jugoslavenske nacije, a ako nisu na to spremni, nazivaju ih šovinistima. U raznim razvojnim granama jugoslavenstvo je bilo vrlo agresivno i stajalo je Hrvatsku života njezinih najboljih sinova i kćeri.
|
- 08:00 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
16.08.2007., četvrtak
Ratni dnevnik - Topusko 1991.
Subota,Topusko 24.08.
Noćas su vođene oštre borbe na položajima. Četnici su dobili novu pošiljku municije od JNA i sada tuku iz svih cijevi. Pred jutro zatišje. Svi smo umorni i neispavani. Ljudi u rovovima su napeti i nervozni. Pitanje smjene je aktualno. Nakon toliko dugih dana i još dužih noći željni su smjene, barem na dva tri dana. Ništa im ne mogu obećati. 0čekujem jaki napadaj na Topusko i ne mogu nikome dati dopust. U toku dana javljaju se problemi i s opskrbom. Gardisti krive mene i za to i za sve druge nedaće jer sam im tu pod nosom. Na meni iskaljuju gnjev zbog loše opskrbe i nedovoljne brige o nama i ništa ne pomaže što im tumačim da i u drugim jedinicama nije ništa bolje. Pred večer situacija se u našim redovima opasno usijava pa odlučujem krenuti u Zagreb s predsjednikom mjesnog Kriznog štaba kako bih objasnio situaciju u ministarstvima i u Štabu. Krećemo, i spašavamo živote time što smo na kratko zastali kod zadnjeg položaja mojih gardista. Nismo razgovarali niti pet minuta kad je s ceste kojom smo trebali proći započeo napad. Sat i pol odbijamo svi skupa taj napad i onda se vraćamo i krećemo drugim ali ne i sigurnijim putem. Kasno dolazim u Zagreb i nakon dugog vremena opet sam s obitelji.
Nedjelja,Zagreb, 25.08.
Pokušavam telefonom uspostaviti vezu s odgovornima. Neki su na putu a neki na vikendu. Odlazim na televiziju i želim im ispričati istinu o položaju Topuskog, a1i to se ne uklapa u okvire službene politike pa me odbijaju. Srećem starog Duška Bilandžića i molim ga za posredovanje. Upalilo je i poslije podne susrećem odgovorne i dobivam ne samo obećanja nego i konkretnu pomoć. Pa ipak smeta me što ovi koji sjede u foteljama i koji su nas doveli u ovu situaciju, stalno nas koji se borimo stavljaju u ulogu krivca. Na koncu konca osjećam se bolje u Topuskom nego u Zagrebu.
Ponedjeljak, Zagreb, 26.08.
Prijepodne mi prolazi u obavljanju hitnih poslova Filharmonije i u sakupljanju opskrbe za moje ljude u Topuskom. Čujem neku glasinu da za bataljun Novi Zagreb nisu sređene formalnosti prijave itd. Vedriš me poziva poslije podne na sastanak. Taj se sastanak pretvara u suđenje meni. Kažu, nisam postupio po propisima. A da sam postupio po propisima Topusko bi palo. Da, kažu pukovnici iz gradskog štaba, bolje da je palo Topusko nego da su se kršili propisi. Čini mi se da su samo Vedriš i Brzović ne mojoj strani dok su ostale gnjide protiv mene. Jedan od njih, neki anonimus Parač čak je tražio da me se uhapsi, ali nema muda to pred mnom ponoviti.
U znak protesta napuštam sastanak. Ovi seronje koji nisu u stanju organizirati ni obranu Zagreba kako treba sada bi se rado miješali u obranu Topuskog a pojma nemaju. Meni treba oružje i municija a oni mi nude paragrafe i propise. Kasno krećem prema Topuskom. Dolazim kasno u noć i nalazim totalni lom. Moj je zamjenik ne rubu sloma živaca. Stalno su bili izloženi napadajima četnike a uz to zbog loše opskrbe i prezamorenosti jedinica, protestima i insinuacija¬ma vlastitih ljudi. Pronio se glas da sam pobjegao. Smirujem situaciju ali vidim da nemam puna uspjeha. Napetost, nervoza, čine svoje. Nemamo ni vodu ni struju.
Utorak, Topusko, 27.08.
Ujutro dolazi do sloma bojišta. Kompletan bataljun Novi Zagreb napušta u žurbi položaje. Iza sebe ostavljaju kaos: brda uništenog vrijednog materijala. Vreće za spavanje, kacige, porcije, tromblonske mine, eksploziv. Nemam koga slati da to pokupi. Na brzinu naoružavam civile koji će uskočiti na prazna mjesta. Dobro se drže i druge jedinice, naročito Riječani i Dugorešćani. Ali i kod Karlovčana je zamjetan zamor. Nije im došla obećana zamjena. Dogovaram se s njima da ipak do sutra ostanu na položaju. No navečer dolazi jedan viši zapovjednik iz Karlovce sa 30 ljudi i kaže mi da ima zapovijed povesti sve smjesta natrag u Karlovac. Kažem mu da je to dezertiranje i da ostavljaju bok Topuskog bez obrane ali njih to ne zanima.
Mi preostali užurbano pregrupiramo snage kako bi zadržali sve položaje. Noć je krvava. Neprekidni napadaji minobacačima, tenkovima i raketnim bacačima. Umiješala se i vojska.
Srijeda, Topusko 28.08.
Održavamo razgovore. Reorganiziramo snage. Moji suradnici rade do besvijesti. Samozataja. Divni su to ljudi i vrsni ratnici. Suzbijamo napadaje koji sada slijede i u toku dana. Sve su intenzivniji. Obilazimo sve položaje i donašamo odluke o uređenju i organizaciji. S Kriznim štabom dogovaram funkcioniranje civilnog života. Sad kad nema mojih iz Novog Zagreba, je sam i šofer i skladi¬štar i daktilograf i kurir.
Četvrtak, Topusko, 29.08.
U toku noći doživljavamo uragansku paljbu iz svih oružja na naše položaje. Netko ima živaca od 2,15 do 4,00 brojiti i izbraja 300 granata. Paralelno s time napadaju naše položaje. Koncentracija četnika i vojnih rezervista. Već u jutarnjim satima dovoze prve ranjenike. Na sreću nitko nije u životnoj opasnosti. Kirurška ekipa radi izvrsno i smjesta šalje sve ranjenike u Zagreb. U toku prijepodneva pojačava se intenzitet napada. Obilazim prve linije i savjetujem se, odnosno slušam prijedloge savjetnika i zapovjednika jedinica. Ima ih daleko iskusnijih od mene. Svi se odlično drže a i civili se bore s nama rame uz rame. Četnici pale hrvatske kuće koje su izvan naših položaja. Poslije podne prebacujemo poginule četnike koji su pali neposredno pred našim položajima. Među njima je i jedan od vojvoda, bivši direktor osnovne škole. Smještamo ih u mjesnu mrtvačnicu.
Borbe se istim intenzitetom nastavljaju cio dan. Sad se vidi da smo reorganizacijom i nekim novitetima postigli pun uspjeh. Pred večer četnici upadaju u hrvatsko selo Skela koje se nalazi preko rijeke Gline nasuprot našim položajima u Hrvatskom Selu. Imao sam informacije da je to selo potpuno napušteno. Ali sad kad ga četnici pale čujemo vrisak ljudi u smrtnom hropcu. Kuknjava žena. Ubijaju i stoku. Mi smo s ovu stranu Gline nemoćni. Odlazim s položaja jer to više ne mogu gledati ni slušati. Kasno, još dvojca ranjenih ovaj puta teško. Zahtijevam helikopter, ali po noći nema šanse. Vrlo kasno borbe jenjavaju. Možda ćemo imati mirnu noć. Cijelu noć gnjavim Zagreb. U praskozorje ipak dolazi helikopter i odvozi ranjenike.
Petak, Topusko, 30.08.
Zbog velikih borbi u toku posljednjih dana raspao se Krizni štab. Predsjednik Kriznog štaba i još neki članovi su ranjeni a drugi su neprekidno na položajima. Sad je meni u odgovornosti opet i sva brige o civilnom životu u gradu, od odvoza smeća na dalje. Teško je sakupiti civilne pomoćnike jer su izgubili povjerenje u nas. Oni nekako misle da smo mi, koji smo ovdje, krivi što nas nema više i što nismo u stanju braniti i ona hrvatska sela koja su sada izvan našeg domašaja. U toku prijepodneva četnici, poduprti paljbom iz svih vojnih oružja prodiru na jednom slabo branjenom djelu bojišta. Prodiru prema hrvatskim selima i pale sve pred sobom.
Mi ih pokušavamo suzbiti ali moramo uzmicati pred bacačima i topovima. Opet imamo ranjenih. Neki teško. Topusko je strašno bojište i ovdje vlada napeta atmosfere prvog rova. U stvari cijelo područje je neprekidno bojište jer nam četničke snage svaki čas zalaze u sam grad. Neku večer kad su nam iz Zagreba došli gosti, i doveli prve oklopnjake, izvršen je na Zapovjedništvo napad iz samog centralnog parka. U doba početka napada, samo moj šofer, zamjenik i ja smo bili ovdje, zauzeli položaje i odgovorili vatru. Tek kad su stigli izvrsni Riječani, potisnuli smo protivnike iz grada prema močvarama. Moji Zagrepčani nikako nisu htjeli vjerovati da je to kod nas zbilja i svakodnevnica nego su me optužili da sam taj napad inscenirao da bi ih zaplašio. Tu sam odmah prekinuo jedno dugogodišnje, možda najbolje, prijateljstvo jer opet ja nisam mogao shvatiti kako oni ne mogu shvatiti što to znači biti na bojištu.
Čujem od mojih pretpostavljenih da se na njih vrši pritisak da me se smjeni. U tu svrhu se u Zagrebu konstruiraju optužnice: šverc oružjem, otimačina oružja, samovoljno postupanje. Najviše me smete i zaista pogađa što se uporno održava fama de sam sve ovo činio na svoju ruku. A moj vrli prijatelj, pomoćnik ministra unutrašnjih djela, Vice Vukojević, uporno šuti o tome da sam sve radio u dogovoru s njime po naređenju Tuđmana. Mislio sam da će biti fer i prozboriti. No ima onih, nažalost previše, kojima je HDZ važniji od Hrvatske. Političke strukture vladajuće stranke silno su mi zamjerile moj intervju u Nedjeljnoj Dalmaciji. Pa i moji prijatelji hadezeovci. Nije važno to, kažu oni, što sam je u pravu, nego ta istina se ne smije pojaviti u javnosti. Ovo pomanjkanje istine u javnosti, i paralelno s time pomanjkanje povjerenje u sve političke strukture moglo bi biti fatalno za našu državu.
Subota, Topusko, 31.08.
Noćas su vođene oštre borbe. Opet ranjeni. Prebacujemo ih što hitnije u Zagreb. Jedna grupa Zagrepčana se vratila. Samo nekolicina. Budući da su hitno potrebni obrani Topuskog pravim se da me njihov povratak ne smeta, i tako nisam ja, nego moj zapovjednik u Sisku, odlučio o tome.
U toku prijepodneva prodori četnika na više strana. Odlazim u rovove kako bih dobio bolji pregled situacije. Zauzimamo nove položaje. Iz Karlovca nam pokušavaju narediti primirje kako bi četnici mogli pokupiti svoje mrtve koji su pali pred našim položajima u četvrtak i petak. Ne slažem se s primirjem i odbijam prijedlog iz Karlovca da direktno kontaktiram s četničkim štabom u Vrginmostu. U toku dana dolaze dvojica Hrvata iz Bjelavine, hrvatskog sela izvan našeg domašaja. Kažu, da su četnici i vojska opkolili selo i natjerali ih da idu pregovarati s nama oko izvlačenja poginulih. Posebno su četnici zainteresirani za tijelo četničkog vojvode, bivšeg direktora osnovne škole. No njega, budući je pao neposredno pred rovovima, dopremili smo u Topusko s ostalima, i smjestili u mrtvačnicu i onda sam zapovjedio mjesnim Srbima da ih zakopaju.
Ovoj dvojci dajem pismo s uvjetima. Tražim da prvo puste dvojicu mještana, civila, koje su oteli u četvrtak./Oteli su trojicu ali smo jednog već našli mrtvog u jarku/ Javljaju mi iz Karlovca da četnici odbijaju te uvjete.
Nedjelja, Topusko, 1.9.
U toku noći krećemo u akciju. Večer prije je sve dogovoreno i sad pospani, zijevajući i smrzavajući se, slušamo posljednje upute zapovjednika. Na štapskom sastanku su određeni zapovjednici akcije, koji dobro poznaju teren. Ja se pridružujem kao vojnik. Samo koji kilometar prebacujemo se vozilima a onda slijedi dugačak marš kroz kukuruze /mokri su, pa smo i mi ubrzo mokri/, a usput preg1edavamo kuće i tražimo znakove boravka neprijatelja koji se na ovaj teren često ubacuje. Slijedi beskonačno čekanje. Sjesti nemam kamo. Svi čučimo a mene sve više bole noge. Pa i želudac se nešto buni.
S lijeve strane tuku minobacačima a s desne MGVom. Meci fijuču iznad naših glava i nisam jedini koji sagne glavu kad ga čuje. Prolazimo vododerinom, pa jarkom u kojem je voda/moje čizme ne valjaju/. Prethodnica odlazi i neutralizira straže. U praskozorje ne očekuju napada. Mi se širimo u strijelce i započinjemo paljbu. Junački četnici, koji su samo dan-dva ranije, dok ovdje nije bilo naših snaga, tako stručno palili hrvatske kuće, sada bježe dolinom, bez pomisli da prihvate borbu. Ovako kako se akcija odvija puni je uspjeh. Negdje oko podne stižemo do područja gdje kanimo postaviti položaje.Kopamo rovove /prvi žuljevi nakon toliko godina/ i osiguravamo položaj. Ostavljamo posadu i krećemo opet prema Topuskom i čistimo teren. Četnici i vojska nas tuku bacačima pa sporo napredujemo. Srećom je ovdje u ovo doba godine, redovito, jaka magla pa neprijatelj samo može pogađati gdje smo.
Održavamo štapski sastanak i radimo novi raspored jedinica. Kako je nekome u vladi bilo stalo da borbene jedinice budu u što većem kaosu i time što manje djelotvorne, ovdje postoji mnoštvo različitih jedinica koje ovamo dolaze sa kontradiktornim zapovijedima svojih pretpostavljenih i pojma nemaju što ih ovdje očekuje. Tako i sade ovaj plan rasporeda jedinica je samo pobožna želja a vidjet ćemo što će se od toga ostvariti. Pred večer se opet rasplamsavaju borbe. Četnici pokušavaju proboje na mjestima gdje su naši položaji rastegnuti. Imaju stanovitog uspjeha i pale nam nekoliko kuća i ubijaju i otimaju civile.
-------------------------------------------------------
Republika Hrvatska
Zbor narodne garde
Zapovjedništvo Topusko
Broj 00 25
Topusko 1.9.1991.
U toku četvrtka i petka napadi iz minobacača, tenkova i raketnih bacača. Jaki napadaji četničke pješadije. imaju mnogo mrtvih.
Ranjeni su na našoj strani 28.8.
Željko Majstorović, 1975. civil iz Ponikvara
Goran Mejaški, ZNG D.Resa, 1961.
29.8.
Miros1av Marčac, 1961., ZNG D.Resa
Miros1av Abramović, 1968., T0 Topusko
Nino Brozinić, 1968., ZNG D.Resa
Branko Čadonić, 1954., ZNG D.Resa
NN prebačen na Rebro
Jasminka Papić, 1966. civil iz Topuskog
Niko1a Abramović, 1968. civil
Josip Mi1ičić, 1968. ZNG D.Resa
Miroslav Pav1etić, 1967. ZNG D.Resa
Jura Pavletić, 1967. ZNG D.Resa
30.8.
Niko1a Kovačević, 1966. MUP Topusko
poginu1i civi1i Štajduhar Mijo i Štajduhar Ivan iz Hrvatskog Se1a
Istog dana oteti su na području Žužića civili
Ante Žužić, Ivan Žužić i Stevo Žužić.
U toku akcije u nedje1ju 1.9. pronađen je mrtav Stevo Žužić.
U toku subote daljnja bombardiranja i napadi pješadije. Prodor četnika kod Miljevaca preko nezaštićenog djela bojišnice. Pale kuće. Teško su ranjeni 31.8.
Slavko Hrustić 1971., ZNG Trstenik
Robert Halkić, 1967. ZNG Trstenik
U toku prijepodneva 1.9. prodori četnika kod Miljevaca i kod Hrvatskog Sela. Imaju podršku tenkova, haubica, raketnih bacača i drugih oružja. Mi nemamo ozbiljnih snaga da ih zaustavimo.
Zapovjednik
Ivan Cerovac
------------------------------------------------------------------------------
Ponedjeljak, Topusko, 2.9.
Ponovo smjena jedinica. Kompletan i tota1ni i savršeni kaos. Nama ne trebaju četnici da nas unište. Mi to radimo sami. Miču mi neke jedinice koje su došle tek pred dva dana i dovode opet nove. Ne čudan način isprepliću se ovdje kompetencije Zagreba, Karlovca i Siska pa kad se još ukalkulira kretenoidnost vodećih policajaca i političara, ne čudi me što dolazi do ovakvih situacija. Noćas je doduše potpisano primirje ali nas svejedno zasipaju bacačima. Poginuo mi je jedan gardist a dva su teško ranjena. O da i nama su isporučili mine. I taman kada smo spremili odgovor četnicima, ustanovljavamo da nam je netko "zabunom" poslao uz minobacač samo rasvjetljavajuće i dimne mine.
Oko podne smjene jedinice i kaos koji ih prati dosiže vrhunac. Više se uopće ne snalazim u tome gdje tko koga mijenja. Niži zapovjednici rade na svoju ruku, bez konzultacija. Za neke čak i ne znam da su službeno tu. Samo čujem glasine.
A odgovaram za ovo područje i za civile koji svakim danom pogibaju. Više ne mogu za ovo odgovarati. Ovo netko na vrhu radi namjerno. Namjerno da bismo izgubili područje Topuskog a time i dio Hrvatske do Kupe. Počinjem vjerovati da se to već netko "na vrhu" dogovorio s Miloševićem. Šaljem radiovezom telegram mojim pretpostavljenima u kojem tražim smjenu. Ovo više ne mogu dalje raditi na taj način.
|
- 08:00 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
15.08.2007., srijeda
dr. Ante RADIĆ (Trebarjevo Desno 11. VI. 1868. - Zagreb 10. II. 1919.),
Znanstvenik, književnik i političar. Utemeljitelj hrvatske etnografije. Od 1893. u školskoj službi, nakon izbora za Sabor 1897., na izričiti zahtjev bana Khuena, otpušten iz službe, jer nije htio glasovati za vladina kandidata. Od 1897. do 1902. Radić radi kao urednik "Zbornika za narodni život i običaje Južnih Siavena", koji je izdavala JAZU u Zagrebu. 1899. pokreće Radić "Dom – list hrvatskom seljaku za razgovor i nauk". Zbog sukoba s Tomom Maretićem napušta mjesto urednika "Zbornika" te preuzima mjesto tajnika Matice Hrvatske, a od 1906. postaje i urednikom "Glasa Matice Hrvatske". Zajedno sa svojim bratom Stjepanom, Ante Radić vrši pripreme za osnivanje seljačke stranke. U "Domu" piše 13. III. 1902. programatski članak "O hrvatskoj seljačkoj stranki" u kojem kaže: "Vrijeme je već da se sami seljaci za sebe postaraju. Već je dosta tog pisanja i govorenja, što se vidi i čuje od naše gospode: naš mili, naš ljubljeni, naš mukotrpni, naš mučenički, naš na krst razapeti narod. Tog je već dosta i previše, i što se više toga čita i čuje, to je tome milom i ljubljenom narodu sve to gore." 10. III. 1904. osnovala su braća Radić Hrvatsku pučku seljačku stranku, istupili iz Hrvatske opozicije i odlučili voditi hrvatsku realnu politiku, što im je i uspjelo, jer su iz male, neznatne stranke razvili u najjaču i najbrojniju hrvatsku političku stranku. God. 1909. izgubio je Radić posao tajnika Matice Hrvatske, te se od tada morao isključivo prehranjivati pisanjem, ponajviše u "Hrvatskom Narodu","Hrvatskim novinama" iz Virja, u "Domu", glasilu HPSS, te u "Obzoru". God. 1917. primljen je Ante Radić ponovno u državnu službu, kao profesor gornjogradske gimnazije u Zagrebu, no izdržao je samo godinu i pol dana. Umro je 10. II. 1919. Nove vlasti Kraljevine SHS nisu odobrile mirovinu udovici Antuna Radića Vilmi, koja je time ostala bez sredstava za život. Kad je dobila sudski nalog da napusti stan zbog neplaćanja stanarine, otišla je 6. srpnja 1919. na grob svog supruga Ante i tamo ispila otrov.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
14.08.2007., utorak
ŠUFFLAY, Milan, dr. (Lepoglava 8. XI. 1879. - Zagreb 18. II. 1931.)
Sveučilišni profesor i znanstvenik. Nakon svoje doktorske dizertacije 1901. afirmirao se Šufflay u Hrvatskoj i svijetu kao izvanredan balkanolog i albanolog. God. 1908. postaje sveučilišnim profesorom u Zagrebu, no već 1918. je umirovljen, te nastavlja znanstveni rad kao slobodni publicist. Redovito surađuje u "Obzoru". Prijatelj Stjepana Radića, član Hrvatske stranke prava, on u brojnim člancima i raspravama zastupa tezu hrvatske samostalnosti. Nakon smrti Stjepana Radića Šufflay je bio, uz dr. Antu Trumbića i Vlatka Mačeka, najistaknutija osoba javnoga života u Hrvatskoj i siva eminencija nacionalne hrvatske politike. Zbog toga je likvidiran udarcima željeznih šipki navečer u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu, a ubili su ga agenti srpskog redarstva. Njegova smrt izazvala je u cijelom kulturnom svijetu zgražanje i ogorčenje te su brojni svjetski kulturni radnici i znanstvenici, medu njima A. Einstein i H. Mann, potpisali prosvjedno pismo beogradskoj vladi
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.08.2007., ponedjeljak
PERNAR, Ivan, dr. (Marija Gorica 3. XI. 1889. - New York 2. IV. 1967.)
Hrvatski političar i odvjetnik, zastupnik HSS u Beogradskoj skupštini, teško ranjen u atentatu na Stjepana Radića 20. V I. 1928. Za Banovine Hrvatske senator, a za NDH neko vrijeme u logoru. Nakon 1945. u izbjeglištvu.
----------------------------
Isprikom predsjednika Srbije Borisa Tadića ali i presudom Milanu Martiću u Hrvatskoj su se opet rasplamsale rasprave o odnosima Srba i Hrvata. Budući da hrvatsko-srpski problemi nisu nastali jučer, a nisu počeli ni Jasenovcem ni Bleiburgom, objavljujem malo poznate podatke na tu temu citirajući moj "Hrvatski politički leksikon" (London,1988). Leksikona više nema u prodaji ali ga možete pogledati na stranicama MVPIEI
Hrvatski politički leksikon
Leksikonske jedinice donašamo nešto skraćene. One nisu i nemaju namjeru vrijeđati ili omalovažavati bilo koga i njihov izbor nije rađen s tom namjerom.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
12.08.2007., nedjelja
PERIĆ, Ninko, dr. (1886-1960)
Sveučilišni profesor, član Narodne radikalne stranke, dugogodišnji ministar u raznim beogradskim vladama Kraljevine SHS. U vrijeme atentata na Stjepana Radića i drugove predsjedavao sjednici Beogradske skupštine. Bio je osoba posebnog povjerenja kralja Aleksandra Karađorđevića. Budući da je u odsudnom trenutku dao riječ ubojici Puniši Račiću, protivno skupštinskom pravilniku, s pravom se predpostavlja da je bio jedan od glavnih sudionika u tom zločinu.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.08.2007., subota
PAVELIĆ, Ante, dr. (Gospić 19. V. 1869. - Zagreb 11. II. 1938.)
Zubar, narodni zastupnik u Saboru od 1906. Nakon rascjepa u Stranci prava (travanj 1909.) pristaje uz grupu Mile Starčevića (milinovci) nakon čije je smrti izabran za predsjednika stranke. Njegovim nastojanjem stranka pristaje uz Svibanjsku deklaraciju (1917.), te prihvaća program ujedinjenja Hrvata sa Srbima u jednu državu. Predsjedao konferenciji za osnivanje Narodnog vijeća SHS 5. i 6. X. 1918. Nakon pristupa Hrvatsko-srpske koalicije Narodnom vijeću, izabran je za njegova prvog potpredsjednika. U Privremenom narodnom predstavništvu Pavelić je pripadao narodnom klubu (Starčevićeva stranka prava, Napredna demokratska stranka), s kojim se sukobio 1920. zbog ulazka Vesnićevu vladu. Nakon Davidovićeva razlaza sa Svetozarom Pribićevićem, pristupio je Demokratskoj stranci i bio predsjednikom njezina Centralnog odbora u Zagrebu. Po donošenju Oktroiranog ustava (3. IX. 1931.) imenovan je kraljevim ukazom za senatora, a bio je neko vrijeme predsjednik Senata.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
10.08.2007., petak
SAMOSTALNA DEMOKRATSKA STRANKA U KRALJEVINI SHS
Osnovao ju je S. Pribićević sa skupinom istomišljenika, s kojima se u ožujku 1924. odvojio od Demokratske stranke . Pribićević je bio nosilac ideje o integralnom jugoslavenstvu, koje je negiralo postojanje višenacionalnosti u Kraljevini SHS. Kao ministar unutarnjih poslova u više vlada od 1918. do 1925., Pribićević je bio jedan od stupova velikosrpske hegemonije, te jedan od osnivača Orjune i organizator terora u Hrvatskoj. Kad je Pašić odbacio Pribićevića, odlazi ovaj u opoziciju, te 10. XI. 1927. sklapa senzacionalnu koaliciju sa S. Radićem i HSS, nazvanu Seljačko-demokratskom koalicijom (SDK), koja je odmah otpočela borbu protiv srpske hegemonije. Poslije ubojstva S. Radića, Pribićević je interniran, a nakon proglašenja diktature 6. I. 1929. odlazi u emigraciju, gdje ostaje sve do smrti (1936.) vjeran sporazumu s HSS. Samostalna demokratska stranka je 30. VI. 1932. i formalno napustila svoju unitarističku politiku, te prihvatila federalističku koncepciju. Nakon smrti S. Pribićevića postao je predsjednikom stranke njegov brat Adam Pribićević, a poslije njega Srđan Budisavljević. Samostalna demoktarska stranka ulazi zajedno s HSS u vladu Cvetković-Maček 26. VIII. 1939.
---------------------------------------------
Isprikom predsjednika Srbije Borisa Tadića ali i presudom Milanu Martiću u Hrvatskoj su se opet rasplamsale rasprave o odnosima Srba i Hrvata. Budući da hrvatsko-srpski problemi nisu nastali jučer, a nisu počeli ni Jasenovcem ni Bleiburgom, objavljujem malo poznate podatke na tu temu citirajući moj "Hrvatski politički leksikon" (London,1988). Leksikona više nema u prodaji ali ga možete pogledati na stranicama MVPIEI
Hrvatski politički leksikon
Leksikonske jedinice donašamo nešto skraćene. One nisu i nemaju namjeru vrijeđati ili omalovažavati bilo koga i njihov izbor nije rađen s tom namjerom.
|
- 08:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
09.08.2007., četvrtak
RAČIĆ, Puniša
Srpski političar, zastupnik Narodne radikalne stranke, atentator u beogradskoj Narodnoj skupštini na prvake Hrvatske seljačke stranke. Formalno osuđen na 20 godina robije, ali u Srbiji slavljen kao heroi, dok je njegova obitelj uživala obilnu pomoć beogradske vlade i dinastije Karađorđevića. Prilikom ulaska komunističkih partizana u Beograd uhićen i pogubljen pod nerazjašnjenim okolnostima.
|
- 08:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
08.08.2007., srijeda
ATENTAT NA KRALJA ALEKSANDRA
Organizirao je Ustaški pokret na celu s dr. Antom Pavelićem uz suradnju s Vnatresnatom makedonskom revolucinarnom organizacijom (VMRO). Prvi pokušaj bio je prigodom Aleksandrova posjeta Zagrebu (1933.) a za izvršioce bili su određeni Petar Oreb, Josip Begović i Ivan Herenčić. Drugi pokušaj bolje je pripremljen, kad se doznalo da Aleksandar kani službeno posjetiti Francusku. U pripremama za taj atentat imao je odlučujuću ulogu Eugen Dido Kvaternik. Bile su pripremljene dvije grupe atentatora, jedna u Marseilleu, a druga u Parizu. Dne 9. X. l934 iskrcao se Aleksandar s razarača "Dubrovnik“ u Marseilleu i nakon kraće pozdravne ceremonije ušao u otvoreni automobil u pratnji francuskoga ministra vanjskih poslova Louisa Barthoua i nastavio put u put u Pariz. Automobil nije prošao ni stotinu metara, kad je iz mase ljudi istrčao atentator Veličko Georgijev-Kerin(zvan Vlado Makedonski, član VMRO) i pucao u kralja, te ga na mjestu ubio. Uz kralja Aleksandra slučajno je ubijea i ministar Barthou, a poginuo je i sam atentator. 17. XI. 1935. započeo je proces uhvaćenim atentatorima na Aleksandra, Miji Kralju, Ivanu Rajiću i Zvonku Pospišilu u Aix-en-Provanceu. Branitelj optuzenih bio je pariški odvjetnik Georges Desbons. Sud je vrlo pristrano vodio proces, držao se strogo uputa francuske vlade, a atentatori su osuđeni na doživotnu robiju dok su u odsutnosti osuđeni na smrt dr. A. Pavelić(poghlavnik), E.D. Kvatemik i pukovnik Ivan pl. Perčević.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
07.08.2007., utorak
RADIĆ, Pavle (Trebarjevo Desno 1. I. 1880. - Beograd 20. VI. 1928.)
Političar, sinovac Stjepana i Ante Radića, gospodarski stručnjak, osnovao osiguravajuće društvo "Providnost"; "Hrvatsku seljačku zadružnu banku" i zadrugu "Hrvatski seljački dom". God. 1925. u beogradskoj Skupštini pročitao povijesnu izjavu kojom je HSS priznala postojeće stanje. 1925-26. ministar za agrarnu reformu u beogradskoj vladi. Ubijen u atentatu na Stjepana Radića i druge prvake HSS-a 20. VI. 1928.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
06.08.2007., ponedjeljak
ATENTAT NA STJEPANA RADIĆA U BEOGRADSKOJ SKUPŠTINI
Dne 20. VI. 1928. izvršio je srpski poslanik Puniša Račić atentat na zastupnike HSS-a. Pucajući iz pištolja s govornice Beogradske skupštine ubio je Pavla Radića, dr. Đuru Basaričeka a teško ranio Stjepana Radića, dr. Ivana Pernara i Ivana Granđu. Taj atentat dugo je pripreman u dogovoru s kraljem Aleksandrom I. Karađorđevićem i vrhunskim srpskim političarima, jer se na taj način htjelo stati na kraj opozicijskoj politici Stjepana Radića.
-------------------------------
Isprikom predsjednika Srbije Borisa Tadića ali i presudom Milanu Martiću u Hrvatskoj su se opet rasplamsale rasprave o odnosima Srba i Hrvata. Budući da hrvatsko-srpski problemi nisu nastali jučer, a nisu počeli ni Jasenovcem ni Bleiburgom, objavljujem malo poznate podatke na tu temu citirajući moj "Hrvatski politički leksikon" (London,1988). Leksikona više nema u prodaji ali ga možete pogledati na stranicama MVPIEI
Hrvatski politički leksikon
Leksikonske jedinice donašamo nešto skraćene. One nisu i nemaju namjeru vrijeđati ili omalovažavati bilo koga i njihov izbor nije rađen s tom namjerom.
|
- 08:00 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
05.08.2007., nedjelja
RADlĆ, Stjepan (Trebarjevo Desno 11. VI. 1871. ¬Zagreb 8. VIII. 1928.),
Političar. Već u školskim klupama odlučio se posvetiti radu za narod, te je 1886. putovao po H rvatskoj i upoznavao ljude i krajeve. Kad je Khuen-Hedervary jednim potezom pera ukinuo hrvatsku operu, na posljednjoj izvedbi "Nikole Šubica Zrinskoga" 30. IV. 1888. priredio je demonstracije protiv Khuena. U šestom razredu gimanzije putovao je u Rusiju. 23. VII. 1893. ponovno je demonstrirao protiv Khuena u Sisku, te je u Petrinji osuden na četiri mjeseca zatvora. Tu je naučio češki i, poslije izdržane kazne, odmah se uputio u Češku, gdje je držao tečajeve hrvatskoga i ruskoga. (Ondje je 1894. upoznao i svoju buduću suprugu Mariju) Prigodom dolaska Franje Josipa I. u Zagreb organizirao je 16. X. 1895. spaljivanje madžarske zastave na Jelačićevu trgu. To djelo sveučilišne mladeži bio je navještaj rata madžarskoj politici u Hrvatskoj. Radić je zbog toga osuđen na 6 mjeseci tamnice. Poslije izdržane kazne kreće ponovno u Rusiju. Budući da je 1893. bio isključcen sa zagrebačkoga sveučilišta, 1894. sa praškoga, a 1895. sa peštanskoga, nastavio je studirati u Parizu na Visokoj političkoj školi. God. 1897. počeo je u Pragu izdavati mjesečnik "Hrvatska misao". God. 1902., za protusrpskih demonstracija u Zagrebu, zauzeo se Radić za nedužne Srbe, nepravedno napadnute, te uputio demonstrante da prosvjeduju protiv madžarskih natpisa i zato se ponovo našao u zatvoru. I nače je vrlo lucidno prosuđivao odnos Srba prema Hrvatima: "Srpske gospode koja ne bi, barem izvana, pristajala uz madžarstvo, vrlo je malo. Osobito u istočnoj ili slavonskoj Hrvatskoj Srbi su naoko najveći madžaroni. U duši svojoj svi su radikalci, to jest nepomirljivi neprijatelji Hrvata i bivše paurije ili civilne Hrvatske. Sva bivša Krajina i sva Siavonija za njih su čiste srpske zemlje. Osobito Srijem je prava pravcata mala Srbija u kojoj ne može biti Hrvata". 10.III.1904. osnovao je s bratom dr. Antom Radicem Hrvatsku pučku seljačku stranku, kojoj je postao predsjednikom. "Čim puk zatraži svoje pravo, naš seljački puk, hrvatski puk, običaj je među našim političkim strankama da kažu:
Mi vam dajemo to i to, ali Hrvatska pučka seljačka stranka stoji na tom temelju da nemamo ništa narodu dati, nego on ima sebi uzeti". Sudjelovao je na Drugom slavenskom kongresu u Pragu 1908., te po treći puta otputovao u Rusiju, gdje je u Petrogradu, pred Društvom javnih pregalaca, održao predavanje o pravu Hrvatske i Hrvata na BiH. "Dosta je o tome kazati to da veći dio tih pokrajina pripada nesumnjivo, po državnom pravu, hrvatskoj državi, a da će njoj i pripasti, ako Hrvati budu svoje pravo branili onako kako treba raditi". Na izborima 1910. dobila je HPSS 16000 glasova i time 9 zastupnika u Saboru. 1911. osnovao je, zajedno sa suprugom Marijom (vjenčani 1898.), Slavensku knjižaru u Zagrebu. Raspuštanjem Sabora 1911. ponovno je pritvoren i zadržan u Osijeku, u tamnici, do kolovoza 1912. Na izborima 1913. dobila je HPSS samo 3 mandata, jer je bila izložena pritisku Hrvatsko-srpske koalicije. Radić je bio izabran u Ludbregu, no vlada je sve poduzela da mu poništi mandat. U doba Prvog svjetskog rata bio je član Sa bora, gdje je otvoreno nastupao protiv rata, protiv njemačkih divljanja u Srbiji, te se zauzimao za narod, koji je stradavao zbog posljedica ratnih kriza. Dne 29. X. 1918., na povijesnoj sjednici Hrvatskog Sabora, kada je donesen zaključak o prekidu državne zajednice s Ugarskom, te ustanovljena samostalnost Banske Hrvatske, govorio je i Radić. U svom glasovitom govoru na noćnoj sjednici odbora Narodnog vijeća 24. XI. 1918. Radić se usprotivio zaključku o ujedinjenju sa Srbijom i porekao ovlasti Narodnog vijeća za takav korak. "Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom ... Nemojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati ... da ste se svi sakupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata". Još 27. VII. 1918. bila je prvi puta, nakon 1914., održana sjednica Glavnog odbora HPSS, na kojoj je donijeta odluka da se stranku nazove Hrvatska republikanska seljačka stranka, a taj zaključak potvrdila je i Glavna godišnja skupština, održana 3. II. 1919. HRSS nije priznavala ujedinjenje sa Srbijom, ni srpsku dinastiju i vlast u Hrvatskoj. Dne 11. II. 1921. uputio je Radić srpskom regentu Aleksandru poruku u kojoj je optužio beogradsku vladu zbog nasilja i osporio joj pravo vladanja u Hrvatskoj. On je bojkotirao i Ustavotvornu skupšinu, koja je donijela Vidovdanski ustav. Radić zajedno sa zastupnicima HRSS, kao protutezu izglasava Ustav neutralne seljačke republike Hrvatske - na sjednici zastupničcke većine HRSS 1. IV. 1921. "Hrvati su sa svakog gledišta, a naročito s gledišta političkoga poseban narod, pa zato nije nikada ni jedna hrvatska politička stranka i skupina imala, a niti mogla
imati u svom programu da hrvatskoga naroda ima nestati, ili da se hrvatski narod ima stopiti u koji drugi, ili u kakav novi narod. Zato Hrvati, kao poseban narod, traže i izvršavaju sami za se potpuno i neograničeno pravo svog samoodređenja". Dne 13. VIII. 1922. uputio je Društvu naroda u Ženevi Memorandum o proglašenju nezavisne Hrvatske u kojem je prosvjedovao protiv srpske okupacije. God. 1923. putuje u Pariz, London i Moskvu, tražeći saveznike protiv srpskih nasilja. Nakon proglasenja Obznane Radić je u zatvoru, gdje ga posjecuje britanski konzul, nagovorivši ga na popustanje. 27. III. 1925. dao je Pavle Radić u beogradskoj skupštini izjavu u ime vodstva HRSS, kojom se priznaje postojeće stanje i Vidovdanski ustav. 18. VII. 1925. sastavljena je vlada Radikalne i Hrvatske seljačke stranke, u kojoj je Radić postao ministrom prosvjete. "Mi ćemo im kazati tri stvari: kuglice gumene jače su od olova, plug je jači no sve bajunete i nego pera, jer od jednog pluga napravit ćeš više bajuneta, i milijun pera, jačih osobito od onih pera koja su kupljena, a treće je glavno, duh je jači od tijela. Čim nema duha, tijelo je lješina ... kao Hrvati trazimo hrvatski suverenitet... taj suverenitet hoćemo sporazumom, ali ne sa srpskim kraljem, nego sa srpskim narodo m." God. 1927. raspada se Seljačko-radikalna koalicija. 4. X. 1927. dolazi do sastanka Radic-S. Pribićević i do stvaranja Seljačko-demokratske (tzv. prečanske)koalicije. 20. VI. 1928. Puniša Račić ubija u Narodnoj skupštini u Beogradu Pavla Radića i Đuru Basaričeka, a teško su ranjeni Stjepan Radić, Ivan Pernar i Ivan Granđa. Radić se nije više oporavio od zadobivene rane i umro je u Zagrebu nepuna dva mjeseca nakon atentata . Nekoliko dana prije smrti, u svom posljednjem govoru, rekao je Radić slijedeće: "Mi Hrvati već od sto godina unatrag
postajemo kulturni narod u pravom smislu. Naš Ilirski preporod bio je politički i znanstveni, a nadasve etički pokret. U onoj maloj zgradi starog Hrvatskog kazališta sastajali su se naši rodoljubi, i zapisnici njihovih sastanaka, kao i oni Matice Hrvatske u prvim godinama, pokazuju brigu i razumjevanje cijelog narodnog života. Jedno je falilo, sustavna briga za sirotinju, za seljački svijet, za radništvo, za djecu, za žene; za starce. To je puna kultura ... Mi smo to danas postigli. Naša sela su ognjišta, ne samo hrvatske državne i narodne misli, ona su ognjišta i prosvjetnog rada, umjetničkog i gospodarskog napretka ..."
|
- 08:00 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
04.08.2007., subota
ILDŽANSKA KONFERENCIJA
Održana 28.VI. 1922. u Ilidži kraj Sarajeva, a organizirao ju je N. Stojanović koji je u to doba u Sarajevu izdavao list "Narod". Konferencija je bila zamišljena kao sastanak jugoslavenskih integralista, a na njoj se raspravljalo o mogućnosti hrvatsko - srpskog sporazuma. Sastanku su prisustvovali zastupnici Demokratske, Zemljoradničke, Socijaldemokratske i Republikanske stranke, Jugoslavenske muslimanske organizacije i Hrvatske Zajednice.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.08.2007., petak
Mlada Bosna
Velikosrpska teroristička ustrojba u Bosni, povezana s Crnom rukom u Srbiji. Svojim velikosrpskim idejama, prikrivenim plaštem jugoslavenstva, zavela i brojne muslimane. God. 1914. Crna ruka je putem Mlade Bosne izvela atentat na Franju Ferdinanda. Pojedini mladobosanci i crnorukaši postaju kasnije u mržnji na Zapad, profesionalni egzekutori Kominterne (Komunističke internacionale).
--------------------------
Isprikom predsjednika Srbije Borisa Tadića ali i presudom Milanu Martiću u Hrvatskoj su se opet rasplamsale rasprave o odnosima Srba i Hrvata. Budući da hrvatsko-srpski problemi nisu nastali jučer, a nisu počeli ni Jasenovcem ni Bleiburgom, objavljujem malo poznate podatke na tu temu citirajući moj "Hrvatski politički leksikon" (London,1988). Leksikona više nema u prodaji ali ga možete pogledati na stranicama MVPIEI
Hrvatski politički leksikon
Leksikonske jedinice donašamo nešto skraćene. One nisu i nemaju namjeru vrijeđati ili omalovažavati bilo koga i njihov izbor nije rađen s tom namjerom.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
02.08.2007., četvrtak
KONGRES JAVNIH RADNlKA U ZAGREBU
Održan je 10. IX. 1922., a sazvale su ga skupine oko zagrebačkih listova "Slobodna tribina" i "Nova Evropa" (pod uredništvom dr. L. Popovića, dr. M. Kostrenčića i dr. M. Čurćina) i oko bivšeg bana Tomljenovića. Kongres je bio sličnog sastava kao i Ilidžanska konferencija, a sudjelovali su integralni Jugoslaveni, raspravljajuci o stvaranju jugoslavenske politike i o stapanju hrvatske i slovenske kulture u "veliku srpsku kulturu".
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
01.08.2007., srijeda
INTEGRALNO JUGOSLAVENSTVO
U Jugoslaviji naziv za velikosrpsku politiku koja pod krinkom jugoslavenstva, osim srpske državotvorne nacije, ne priznaje nikakve druge narodnosti, ni hrvatske ni slovenske, ni makedonske, ni crnogorske.
|
- 08:00 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
HRVATI.COM">
