Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč,ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.
Često se mogu čuti izjave o tome kako nestaju Hrvati iz Bosanske posavine. No malo kome je jasno o kojim se tu brojkama radi i kako je velika ta tragedija koja se odigrala u Bosanskoj posavini protjerivanjem Hrvata i još veća nakot toga što se nitko od hrvatskih političara nije iskreno posvetio tom problemu. Kao i tako često u povijesti posavski Hrvati se mogu nadati pomoći samo od katoličke crkve. Podatke sam sasvim slučajno našao na web stranicama katolićke župe Srednja Slatina
Evo malo statistike, preuzete sa garevačke internet stranice. Statistiku je napravio vlč. Anto Burić
4. lipnja 2009.
BROJNO STANJE U BOSANSKOPOSAVSKIM ŽUPAMA VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE
BIJELO BRDO
Broj osoba 1991. = 2.191
Broj osoba 2007. = 17
Broj osoba 2008. = 35
Razlika 2007/2008. = plus18 osoba
BIJELJINA
Broj osoba 1991. = 810
Broj osoba 2007. = 135
Broj osoba 2008. = 105
Razlika 2007/2008 = minus30 osoba
BOĆE
Broj osoba 1991. = 2.950
Broj osoba 2007. = 686
Broj osoba 2008. = 626
Razlika 2007/2008. = minus 58 osoba
BOSANSKI BROD
Broj osoba 1991. = 4.780
Broj osoba 2007. = 183
Broj osoba 2008. = 98
Razlika 2007/2008. = minus 85 osoba
BOSANSKI ŠAMAC
Broj osoba 1991. = 1.290
Broj osoba 2007. = 181
Broj osoba 2008. =133
Razlika 2007/2008. = minus 48 osoba
BRČKO
Broj osoba 1991. = 2.480
Broj osoba 2007. = 562
Broj osoba 2008. = 546
Razlika 2007/2008. = minus 16 osoba
BRUSNICA
Broj osoba 1991. = 1.350
Broj osoba 2007. =36
Broj osoba 2008. = 32
Razlika 2007/2008. = minus 4 osobe
BUKOVICA
Broj osoba 1991. = 1.250
Broj osoba 2007. = 1
Broj osoba 2008. = 1
Razlika 2007/2008. = jednako
CER
Broj osoba 1991. =2.950
Broj osoba 2007. = 27
Broj osoba 2008. = 35
Razlika 2007/2008. = plus 8 osoba
ČARDAK
Broj osoba 1991. = 3264
Broj osoba 2007. = 120
Broj osoba 2008. = 116
Razlika 2007/2008. = minus 4 osobe
DERVENTA
Broj osoba 1991. = 8.380
Broj osoba 2007. = 322
Broj osoba 2008. = 312
Razlika 2007/2008. = minus 10 osoba
DOMALJEVAC
Broj osoba 1991. = 5.920
Broj osoba 2007. = 3.786
Broj osoba 2008. = 3802
Razlika 2007/2008. = plus 16 osoba
D. TRAMOŠNICA
Broj osoba 1991. = 2.732
Broj osoba 2007. = 330
Broj osoba 2008. = 348
Razlika 2007/2008. = plus 18 osoba
DUBRAVE
Broj osoba 1991. = 7.962
Broj osoba 2007. = 3.300
Broj osoba 2008. = 3.200
Razlika 2007/2008. = minus 100 osoba
FOČA k/Doboja
Broj osoba 1991. = 3.990
Broj osoba 2007. = 131
Broj osoba 2008. = 148
Razlika 2007/2008- = plus 17 osoba
GAREVAC
Broj osoba 1991. = 2.943
Broj osoba 2007. = 157
Broj osoba 2008. = 173
Razlika 2007/2008. = plus 16 osoba
GORNJA DUBICA
Broj osoba 1991. = 7.530
Broj osoba 2007. = 1.405
Broj osoba 2008. = 1.510
Razlika 2007/2008. = plus 105 osoba
G. MOČ. SIJEKOVAC
Broj osoba 1991. = 1.792
Broj osoba 2007. = 22
Broj osoba 2008. = 14
Razlika 2007/2008. minus 8 osoba
GORICE
Broj osoba 1991. = 1.952
Broj osoba 2007. = 233
Broj osoba 2008. = 205
Razlika 2007/2008. = minus 28 osoba
G. TRAMOŠNICA
Broj osoba 1991. = 2.250
Broj osoba 2007. = 450
Broj osoba 2008. = 430
Razlika 2007/2008. = minus 20 osoba
GRADAČAC
Broj osoba 1991. = 1990
Broj osoba 2007. = 330
Broj osoba 2008. = 307
Razlika 2007/2008. = minus 23 osobe
GREBNICE
Broj osoba 1991. = 1.295 (2001. godine)
Broj osoba 2007. =1.382
Broj osoba 2008. = 1.431
Razlika 2007/2008. plus 49 osoba
KOLIBE
Broj osoba 1991. = 1.950
Broj osoba 2007. = 34
Broj osoba 2008. = 9
Razlika 2007/2008 = minus 25 osoba
KOPANICE
Broj osoba 1991. = 1.390
Broj osoba 2007. = 354
Broj osoba 2008. = 344
Razlika 2007/2008. minus 10 osoba
KORAĆE
Broj osoba 1991. = 3.258
Broj osoba 2007. = 106
Broj osoba 2008. = 98
Razlika 2007/2008. = minus 8 osoba
KREPŠIĆ
Broj osoba 1991. = 913
Broj osoba 2007. = 104
Broj osoba 2008. = 104
Razlika 2007/2008. = jednako
KULINA
Broj osoba 1991. = 950
Broj osoba 2007. = 13
Broj osoba 2008. = 14
Razlika 2007/2008. plus 1 osoba
MODRIČA
Broj osoba 1991. = 3.532
Broj osoba 2007. = 100
Broj osoba 2008. 68
Razlika 2007/2008. = minus 32 osobe
N. SELO - BALEGOVAC
Broj osoba 1991. = 1.546 (2001. godine)
Broj osoba 2007. = 1.700
Broj osoba 2008. 1650
Razlika 2007/2008. = minus 50 osoba
NOVO SELO k/BB
Broj osoba 1991. = 3.050
Broj osoba 2007. = 86
Broj osoba 2008. = 116
Razlika 2007/2008. = plus 30 osoba
ODŽAK
Broj osoba 1991. = 2.945
Broj osoba 2007. = 1.715
Broj osoba 2008. = 1.754
Razlika 2007/2008. plus 39 osoba
ORAŠJE
Broj osoba 1991. = (novoosnovana župa)
Broj osoba 2007. = 1.245
Broj osoba 2008. 1.139
Razlika 2007/2008. minus 52 osobe
OŠTRA LIKA – BOK
Broj osoba 1991. = 7.350
Broj osoba 2007. = 3.203
Broj osoba 2008. = 3.102
Razlika 2007/2008. = minus 101 osoba
PEĆNIK
Broj osoba 1991. = 2.350
Broj osoba 2007. = 150
Broj osoba 2008. =137
Razlika 2007/2008. = minus 13 osoba
PLEHAN
Broj osoba 1991. = 8.120
Broj osoba 2007. = 156
Broj osoba 2008. = 95
Razlika 2007/2008. minus 61 osoba
POLJACI
Broj osoba 1991. = 2.212
Broj osoba 2007. = 212
Broj osoba 2008. = 201
Razlika 2007/2008. minus 11 osoba
POS. MAHALA
Broj osoba 1991. = 1.508
Broj osoba 2007. = 527
Broj osoba 2008. = 506
Razlika 2007/2008. = minus 21 osoba
POTOČANI
Broj osoba 1991. = 4.532
Broj osoba 2007. = 1.070
Broj osoba 2008. = 1.070
Razlika 2007/2008. jednako
PRUD
Broj osoba 1991. = 1.987
Broj osoba 2007. = 763
Broj osoba 2008. = 729
Razlika 2007/2008. = minus 34 osobe
SOČANICA
Broj osoba 1991. = 1.750
Broj osoba 2007. = 4
Broj osoba 2008. = 4
Razlika 2007/2008.= jednako
SRED. SLATINA
Broj osoba 1991. = 993
Broj osoba 2007. = 50
Broj osoba 2008. = 52
Razlika 2007/2008. = plus 2 osobe
SVILAJ
Broj osoba 1991. = 4.215
Broj osoba 2007. = 1430
Broj osoba 2008. = 1400
Razlika 2007/2008. minus 30 osoba
ŠPIONICA
Broj osoba 1991. = 3.425
Broj osoba 2007. = 1.500
Broj osoba 2008. = 1.500
Razlika 2007/2008. jednako
TIŠINA
Broj osoba 1991. = 5.982
Broj osoba 2007. = 445
Broj osoba 2008. = 517
Razlika 2007/2008. = plus 72 osobe
TOLISA
Broj osoba 1991. = 13.850
Broj osoba 2007. = 11.000
Broj osoba 2008.= 11.000
Razlika 2007/2008. = jednako
TURIĆ
Broj osoba 1991. = 1.690
Broj osoba 2007. = 240
Broj osoba 2008. = 185
Razlika 2007/2008. = minus 30 osoba
ULICE
Broj osoba 1991. = 5.350
Broj osoba 2007. = 850
Broj osoba 2008. = 850
Razlika 2007/2008. = jednako
VIDOVICE
Broj osoba 1991. = 2.797
Broj osoba 2007. = 1.082
Broj osoba 2008. = 1.044
Razlika 2007/2008. = minus 38 osoba
ZOVIK
Broj osoba 1991. = 3.860
Broj osoba 2007. = 1.041
Broj osoba 2008. = 1.025
Razlika 2007/2008. = minus 16 osoba
ŽERAVAC
Broj osoba 1991. = 2.720
Broj osoba 2007. = 76
Broj osoba 2008. = 120
Razlika 2007/2008. = plus 44 osobe
NA CIJELOM PODRUČJU UKUPNO
BROJ OSOBA 1991. = 166.282
BROJ OSOBA 2007. = 43.553
BROJ OSOBA 2008. = 42.991
Glas Koncila donosi još jedan aktualni komentari svog glavnog urednika. Zbog njegove važnosti prenosimo ga na ovom blogu.
(Ne)čovječnost u Hrvatskoj
Ivan Miklenić
Božić 2010. godine u sadašnjem povijesnom času hrvatskoga društva i hrvatskoga naroda najizvrsniji je odgovor na najdublje, najzahtjevnije i najvažnije potrebe i probleme svih hrvatskih građana. Slavlje Božića još jednom otkriva da je Bog postao čovjekom i da je čovječnost tako izvrstan oblik postojanja najsavršenijih živih bića na Zemlji da joj je dionikom poželio biti i postao - i sam Bog. Rodivši se kao ljudsko dijete, Bog je postao u Isusu Kristu brat svakom čovjeku na čitavoj kugli zemaljskoj i u čitavoj povijesti te je upravo kao čovjek živio i očitovao puninu čovječnosti. Isusovo čovještvo - baš zato što je življeno i ostvareno u punini, u cjelovitosti - potvrda je da je usprkos svim oblicima nečovječnosti, koji razdiru, vrijeđaju i muče kako pojedine osobe tako i čitavo hrvatsko društvo i čitavi hrvatski narod, čovječnost ostvariva, da nečovječnost ne može, i ne smije imati zadnju riječ. Isusovo čovještvo izazov je i snažan poticaj da se u svakoj osobi u suvremenom hrvatskom društvu svaki oblik nečovještva popravi i zamjeni puninom čovještva.
Brojni su oblici nečovještva, kako na osobnoj razini hrvatskih građana tako i na svim razinama zajedničkoga života, i to je, bez sumnje, korijen svih aktualnih zala koja razdiru hrvatsko društvo i hrvatski narod. Među brojnim oblicima nečovještva ipak postoje oni koji posebno štete svim hrvatskim građanima, koji ne samo da priječe svaki pokušaj reforma, ozdravljenja, uspostave zdravoga društva nego i dovode čak u pitanje dostojanstvo mnogih hrvatskih građana i sam opstanak hrvatskoga naroda. Prijeko je potrebno prepoznati barem one najvažnije oblike nečovječnosti koji su uzeli maha u hrvatskom društvu i koje je potrebno najprije u što je moguće višem stupnju izliječiti da bi počeo normalan život na svim razinama.
Radost što je Bog postao čovjekom i očitovao puninu čovječnosti potvrda je da je nečovječnost kao zloporaba moći, neetična povlaštenost ili obmanjivanje - izlječiva, da i ljudi u Hrvatskoj mogu ostvariti puninu čovječnosti u služenju općemu dobru, u poštovanju dostojanstva i jednakih prava svakoga čovjeka, u poštivanju cjelovite istine...
Najteži oblik nečovještva na svim razinama osobnog, obiteljskog i društvenog života je zloporaba moći, zloporaba sposobnosti koja se može ostvarivati na bezbroj načina. Na razini suvremenoga hrvatskog društva zloporaba moći ponajprije je prepoznatljiva u potezima koji su na štetu općega dobra hrvatskoga naroda i hrvatskoga društva. Na vitalnom gospodarskom području primjer takvih poteza su odluke koje su industrijski i proizvodno relativno sposobno i razvijeno gospodarstvo uvelike upropastile, prodale u ruke onih kojima legalni i legitimni interesi hrvatskoga društva uopće nisu važni ili u potezima koji znače propuštanje donošenja zakonitih mjera za gospodarsko uspravljanje na vlastite noge. Na političkom području zloporaba moći teže je prepoznatljiva jer se ona javno ne očituje, ali je prepoznatljiva po posljedicama i dojmu koji stvara, a koji daje naslutiti da žarište stvarne političke moći u Hrvatskoj nije u legalnim i legitimnim strukturama državne vlasti nego u skrivenoj tajnosti. Snažan je dojam da nakon odlaska s političke scene prvoga hrvatskog predsjednika, koji je i sam bio prisiljavan na neke kompromise, hrvatske državne vlasti imaju znatno sužen manevarski prostor za svoje djelovanje, pa kad bi i htjele, neke se poteze u interesu hrvatskoga naroda i ne usude povući. Npr. sve razvidnija postaje uloga pojedinih moćnih interesnih skupina koje svoje predstavnike imaju i u legalnim strukturama državne vlasti, a koje diktiraju različite oblike razvodnjavanja hrvatske državnosti, hrvatske samostalnosti, hrvatskoga suvereniteta. Svi ti ljudi koji pojedinačno i organizirano sudjeluju takvim i sličnim zloporabama moći morali bi postati svjesni svoje nečovječnosti jer svojim djelovanjem protiv legalnih i legitimnih hrvatskih ciljeva i interesa sustavno ugrožavaju druge ljude, njihova legitimna ljudska prava.
Zapanjujuće razoran oblik nečovječnosti u suvremenom hrvatskom društvu jesu i različiti oblici neetične povlaštenosti pojedinaca i skupina koja je izvor nepravda i nejednakosti kojima su izloženi hrvatski građani. Vjerojatno nema građanina koji nije pogođen činjenicom postojanja povlaštenosti kao političke podobnosti koja nekima otvara sva vrata, a drugima ih istodobno zatvara, ili na gospodarskom području gdje se očituje u različitim oblicima i stupnjevima monopola, ili na kulturnom području kad se favoriziraju samo određeni ideološki pojedinci i skupine. Ništa manje nije opasan oblik nečovječnosti koji se očituje kao sebičnost i pohlepnost, a što je u korijenu svake korupcije, svake malverzacije, svake krađe, svakoga neodgovornog i nepoštenog upravljanja dobrima. Nečovječnost u obliku sebičnosti sasvim sigurno ne može iz ljudskoga ponašanja ukloniti samo represija niti javno prozivanje, stavljanje na stup srama, nego tek unutarnja čovjekova promjena, samoodgoj i odgoj, povratak čovječnosti.
U suvremenom hrvatskom društvu na poseban način nečovještvo se očituje i kao njegovanje neistinitosti i obmane, a to je prepoznatljivo u svim segmentima društvenoga života i djelovanja, posebno u medijima. Treba li isticati da postoje pojedinci i skupine koji svjesno i namjerno obmanjuju javnost, koji priječe da npr. istina o sadašnjosti i prošlosti dođe u cjelovitom obliku do javnosti i da istina bude temelj djelovanja i odlučivanja. Samo onaj tko popušta nečovječnosti može svjesno obmanjivati, podmetati drugima i zlorabiti medijski javni prostor...
Slavlje Božića, odnosno radost što je Bog postao čovjekom i očitovao puninu čovječnosti, potvrda je da je i u hrvatskom društvu nečovječnost izlječiva, da i suvremeni ljudi mogu ostvariti puninu čovječnosti u služenju općemu dobru, u poštovanju dostojanstva i jednakih prava svakoga čovjeka, u poštivanju cjelovite istine...
Veliku pozornost medija izazvao je komentar glavnog urednika Glasa Koncila od 19.12. o.g. Najveći broj osvrta na taj komentar pisali su novinari i politički analitičari a da ga nisu ni pročitali. Zbog toga prenosimo ovaj komentar na ovom blogu.
Ivan Miklenić
Odvraćanje pozornosti
Mediji su na svoj način eksplodirali od petka 10. prosinca kad je tobože »procurilo« da je službeno od Hrvatskoga sabora zatraženo ukidanje zastupničkog imuniteta bivšemu predsjedniku Hrvatske vlade te su se počeli ponašati gotovo kao da je sav ostali život stao, kao da se ništa drugo više ne događa osim onoga što je u vezi s bivšim predsjednikom vlade. Koliko je bila smišljena medijska inženjerija, najbolje se vidjelo po činjenici da su novinari »okupirali« granični prijelaz u Bregani, premda nije bilo nikakvih stvarnih naznaka, niti se na tom graničnom prijelazu išta relevantno dogodilo - no trebalo je zadanu temu odraditi svim sredstvima i odvratiti pozornost najšire javnosti od drugih važnih, štoviše i važnijih događaja za dobro hrvatskih građana i države Hrvatske. No, nisu ovaj put u tom smišljenom scenariju odvraćanja pozornosti od životnih pitanja sudjelovali samo mediji, nego i scenaristi iz državnih tijela i iz sjene koji su odredili da se megaafera zakotrlja baš toga petka.
Istraga protiv bivšega predsjednika vlade nije apsolutno ništa novo u suvremenom i demokratskom svijetu te bivši predsjednik vlade nije ni prvi ni posljednji političar kojega čeka istraga i suđenje. Intrigantno jest što se tako nešto prvi put događa u Republici Hrvatskoj u kojoj vrlo vjerojatno ima još puno političara i moćnika koji bi također trebali proći proceduru istrage i suđenja i za daleko teža nedjela, među kojima bi vrlo vjerojatno bilo još daleko gorih zloporaba države, moći i zločina veleizdaje. Bilo bi sjajno kad bi istraga protiv bivšega predsjednika vlade bila prva u nizu istraga koje bi rasvijetlile smrtne grijehe protiv općega dobra hrvatskoga naroda i države Hrvatske.
Budući da je malo vjerojatno da će doći na red za istragu i oni koji su se u Hrvatskoj vjerojatno još teže i gore ogriješili o legalno i legitimno opće dobro hrvatskoga naroda, pokretanje službene istrage tempirano je u pomno izabrani trenutak - upravo na dan u koji je pala 11. obljetnica smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a koji je mnogima u Hrvatskoj i dalje kriv što je uspio, usprkos brojnim protivljenjima, ostvariti i obraniti samostalnu Hrvatsku. Procesu tzv. detuđmanizacije, koja ujedno znači i slabljenje, čak i razaranje hrvatske državotvornosti, smišljenim odvraćanjem pozornosti od njegova djela dodan je još jedan prilog.
Mnogo se važnoga dogodilo, a ipak je gotovo sva pozornost medija i javnosti usredotočena na još jednu u niza afera, pa samo naivni mogu misliti da je to slučajno. To događanje vrlo rječito nameće pitanje zašto su još jednom marginalizirani bitni legalni i legitimni interesi hrvatskoga naroda?
Medijska eksplozija oko pokretanja istrage protiv bivšega predsjednika vlade odvratila je pozornost hrvatske javnosti od nove sramotne presude Haškoga suda, koji je još jednom pokazao svoj cinizam i bešćutnost prema vukovarskim žrtvama. Ta je presuda zaslužila javne prosvjede na svim razinama, maksimalnu diplomatsku akciju u diplomatskim okvirima, jer predstavlja izrugivanje pravdi, tim više što pravi nalogodavci toga zločina nisu od toga suda ni traženi niti će ikada biti procesuirani. Što je to sve tako, neizbježno dio odgovornosti leži na hrvatskim političarima koji nisu učinili sve što su trebali, a ni oni za to nedjelo prema svome narodu vjerojatno nikada neće odgovarati, a trebali bi.
Dok se javnost bavila bivšim predsjednikom vlade, priveden je na istragu teško bolesni branitelj, ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova, koji je uskoro i završio u bolnici, a za kojega ratni ministar unutarnjih poslova - kako prenose mediji - doslovno tvrdi: »Kao njegov zapovjednik dobro znam gdje su on i njegovi dečki bili, koje su poslove obavili, pa nek' me napokon zovu iz odvjetništva da im to kažem.« Bivši ratni ministar također s ogorčenjem uz ostalo dodaje: »O sudbinama ljudi odlučuju oni koji nisu ratovali i koji bi bili na istoj funkciji da smo izgubili rat i da smo svi pobijeni.« Ne može se, niti se smije ignorirati ikoji zločin, no ozbiljan je problem kad se u mnoštvu zločina koji su se nažalost dogodili u smišljenoj agresiji i u neprimjerenoj obrani selektivno pristupa tom pitanju, bez dovoljnoga uzimanja u obzir okolnosti. Ima li u današnjoj Hrvatskoj političke volje da se baš svi zločini procesuiraju u svom povijesnom kontekstu ili je i dalje važnije kompromitirati hrvatske branitelje, zapravo hrvatski narod?
Javnost u Hrvatskoj uskraćena je radi medijskog angažmana oko bivšeg predsjednika vlade i za medijsko predstavljanje novoga političkog pokreta pod imenom Hrvatski rast - HRAST, a koji okuplja velik broj udruga, stranaka i osoba, te - kako je objavljeno na tiskovnoj konferenciji baš toga petka 10. prosinca - donosi veoma važan demokratski iskorak jer oslobađa od partitokracije, političke podobnosti i ponižavajuće podložnosti kojekakvim političkim moćnicima. Pojava toga novog političkoga pokreta - koji zaslužuje pozornost opće javnosti, osobito onoga dijela biračkoga tijela koji je dosad bojkotirao izbore jer je smatrao da od ponuđenih lista nema kome dati glas - ne odgovara ni vladajućoj ni oporbenoj koaliciji, a i većini medija, pa su im događanja oko bivšega predsjednika vlade upravo dobro došla.
Sličnu sudbinu glede pozornosti medija i javnosti doživjela je peticija Hrvatskoj vladi i Hrvatskom saboru Komisije »Iustitia et pax«, koja je objavljena toga petka jer je 10. prosinca i Međunarodni dan ljudskih prava, a koja poziva vlasti da popis stanovništva 2011. godine bude prepoznat kao »posljednja prilika da se prvi put popišu i ustanove prešućene, zatajene i prezrene, silno brojne žrtve komunističkog totalitarizma«.
Kad se toliko toga važnoga dogodilo, što po sebi zavređuje eminentnu pozornost i medija i javnosti, a da je gotovo sva pozornost usredotočena na još jednu u niza afera, onda samo naivni mogu misliti da je to slučajno. To događanje vrlo rječito nameće pitanje: Zašto su još jednom marginalizirani bitni legalni i legitimni interesi hrvatskoga naroda?
Predbožićna strka vezana uz božićne poklone je završila. Badnja večer je prošla. Proslavljene su prve božićne mise. I što sada? Kako istinski slaviti Božić?
Na postavljeno pitanje mnogi bi dali najrazličitije odgovore. Nekima će glavno obilježje ovih dana biti upravo razmjena darova na kojima je potrošena velika svota novca, drugima će pak biti glavno obilježje stol bogat hranom, trećima bogatstvo božićnih ukrasa. No, što je uistinu vrijedno? Otkriva li se Božić baš u tim simbolima i događajima, ili se pak sakrio iza svega toga?
Razmišljajući o tome, pokušavam doći do logičnog odgovora. Dakako, teško je sada i napisati nešto novo i suvislo nakon tolike hrpe božićnih reklama, čestitki, sms-poruka i sličnog, no mislim kako je traženje odgovora na pitanje - kako slaviti Božić? - uvijek novi izazov, svake godine aktualan i zanimljiv.
To pitanje često zna odvesti i na krivi ili manje uspješan put. Mnogi tako padnu u napast osuđivati i upirati prstom u 'nesretni' kapitalizam, koji je svojom snagom ugrabio Božić te ga postavio simbolom i blagdanom neke druge religije - religije novca. Ne želim učiniti isto i prozivati one koji sadržajem novčanika i peglanjem kartica slave ovaj tako predivan blagdan. Isto tako ne želim pasti u napast i pisati o tome koliko je novca i ove godine potrošeno na slanje različitih prigodnih sms-poruka. Želim sve to pokušati razumjeti i u svoj toj raskoši, igri financijskih brojki te šarenilu božićnih ukrasa, pronaći kršćanski blagdan očitovanja Božje slave koja se objavila u rođenju Isusa Krista.
Dakako, ne želim ovdje dati ni jasan odgovor kako istinski slaviti Božić. To prepuštam svakom pojedinom čitatelju. No, moram naglasiti kako slavljenje Božića ipak nije tek stari narodni običaj, popraćen dugotrajnim i financijski iscrpnim pripremama. Božić nije samo bogat stol hrane. Božić nije ni samo obiteljski blagdan, blagdan ljubavi i mira, druženja s bliskim ljudima. A rekao bih kako Božić nije ni tek puko prisustvovanje polnoćki i ostalim božićnim misama. Božić je sve to, ali i puno više.
I tek kada ovi blagdanski dani prođu, sami ćete osjetiti u srcu jeste li zadovoljni proslavom. Još više od toga, ljudi oko vas osjetit će na vama jeste li iskreno proslavili Božić. Utjelovljenje, rođenje malog Boga - Božića - i istinsko slavljenje istog, ne može za sobom ne ostaviti traga. Božić izaziva na promjenu, napredovanje, zalaganje, promišljanje. Tako će oni kojima je Božić kupovina, bogat stol, raskoš ukrasa, čestitanje i prijateljevanje, ostati na neki način na pozitivnoj nuli, obogaćeni tek zgodnim uspomenama. A kršćanin, vjernik, Božić će, ukoliko ga iskreno slavi, morati ostaviti u svom srcu puno duže i kvalitetnije od onih prvih.
Reevangelizacije, ponovno naviještanje Radosne vijesti, u sekularnom i kapitalističkom društvu moguće je samo svjedočanstvom. S tim u vezi, istinsko slavljenje Božića moguće je samo vraćanjem istinskih vrijednosti vezanih uz taj blagdan. Zadatak je to prije svega osviještenih vjernika, onih koji su pomalo razočarani današnjim slavljenjem Božića, ali pomalo i lijeni za osobnu božićnu promjenu. Promjenu koja će u mom i tvom srcu zasjati poput zvijezde koja je pokazala put Mudracima do Betlehema. No za to je potrebno povjerovati i krenuti na put.
Ponovno povjerovati i krenuti na put - zadatak je svih nas vjernika. I, budimo iskreni, nije dovoljno otići u crkvu i nakititi bor. Zadatak vjernika je mnogo izazovniji. Prečesto zaboravljamo kako slavljenje Božića nije tek puki vjerski folklor već odlična prilika za promjenu srca, stava i prakse u pozitivnom i kvalitetnom smjeru. Potrebno je nakititi svoje srce vrijednostima koje je upravo nama ljudima donio Isus Krist, isti onaj čije rođenje tako svečano slavimo.
Upravo s tim mislima čestitam vam od srca sretan i blagoslovljen Božić. Otvorite svoje srce, kako bi bili spremni krenuti na put, u avanturu kršćanskog svjedočenja za onoga čiji rođendan slavimo. Nosite poruke utjelovljenja kroz cijelu godinu i nakon godinu dana truda i rada u duhovnom smislu znat ćete odgovor na pitanje koje stoji u naslovu teksta. Slavljenje Božića tada će postati istinsko slavljenje, a uloženi duhovni trud razlog za novu, iskrenu radost.
Zabrana emitiranja posljednje emisije Latinice, na temu "Zločin u privatizaciji nikad ne zastarijeva", umjesto koje je u ponedjeljak na programu HTV-a emitiran dokumentarni film Siniše Glavaševića, izazvala je novi val nezadovoljstva javnosti vodstvom HRT-a.
Potaknuti sve očitijim obračunima voditelja emisije Denisa Latina i vršiteljice dužnosti direktora programa HTV-a Hloverke Novak Srzić, prosvjednici su za danas ponovno najavili okupljanje pod motom "HDZ-ova bastilja mora pasti! Svi pred HRT!".
Kao i svaka cenzura, tako se i ova medijska, koja posljednjih mjeseci potresa javnu televiziju, lomi preko leđa javnosti. Stoga prosvjednici pozivaju sve one koji ne žele dozvoliti da ih se ušutkava i da im se uskraćuju informacije da dođu u podne pred popularnu "Kockicu".
U međuvremenu, pogledajte prilog, zbog kojeg je Latinica 'uklonjena' s programa, a njegov autor Josip Oreč dobio otkaz. Riječ je o malverzacijama, koje su se događale u Hrvatskoj carini u vrijeme Mladena Barišića, kojemu, očito, suradnja s Tvornicom duhana Rovinj i šverc cigareta - nisu strani. (PortalOko, Video: Dnevno.hr)
HRVATI.COM">
