Cerovac komentira

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

27.12.2010., ponedjeljak

Odvraćanje pozornosti

Veliku pozornost medija izazvao je komentar glavnog urednika Glasa Koncila od 19.12. o.g. Najveći broj osvrta na taj komentar pisali su novinari i politički analitičari a da ga nisu ni pročitali. Zbog toga prenosimo ovaj komentar na ovom blogu.




Ivan Miklenić
Odvraćanje pozornosti

Mediji su na svoj način eksplodirali od petka 10. prosinca kad je tobože »procurilo« da je službeno od Hrvatskoga sabora zatraženo ukidanje zastupničkog imuniteta bivšemu predsjedniku Hrvatske vlade te su se počeli ponašati gotovo kao da je sav ostali život stao, kao da se ništa drugo više ne događa osim onoga što je u vezi s bivšim predsjednikom vlade. Koliko je bila smišljena medijska inženjerija, najbolje se vidjelo po činjenici da su novinari »okupirali« granični prijelaz u Bregani, premda nije bilo nikakvih stvarnih naznaka, niti se na tom graničnom prijelazu išta relevantno dogodilo - no trebalo je zadanu temu odraditi svim sredstvima i odvratiti pozornost najšire javnosti od drugih važnih, štoviše i važnijih događaja za dobro hrvatskih građana i države Hrvatske. No, nisu ovaj put u tom smišljenom scenariju odvraćanja pozornosti od životnih pitanja sudjelovali samo mediji, nego i scenaristi iz državnih tijela i iz sjene koji su odredili da se megaafera zakotrlja baš toga petka.

Istraga protiv bivšega predsjednika vlade nije apsolutno ništa novo u suvremenom i demokratskom svijetu te bivši predsjednik vlade nije ni prvi ni posljednji političar kojega čeka istraga i suđenje. Intrigantno jest što se tako nešto prvi put događa u Republici Hrvatskoj u kojoj vrlo vjerojatno ima još puno političara i moćnika koji bi također trebali proći proceduru istrage i suđenja i za daleko teža nedjela, među kojima bi vrlo vjerojatno bilo još daleko gorih zloporaba države, moći i zločina veleizdaje. Bilo bi sjajno kad bi istraga protiv bivšega predsjednika vlade bila prva u nizu istraga koje bi rasvijetlile smrtne grijehe protiv općega dobra hrvatskoga naroda i države Hrvatske.

Budući da je malo vjerojatno da će doći na red za istragu i oni koji su se u Hrvatskoj vjerojatno još teže i gore ogriješili o legalno i legitimno opće dobro hrvatskoga naroda, pokretanje službene istrage tempirano je u pomno izabrani trenutak - upravo na dan u koji je pala 11. obljetnica smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a koji je mnogima u Hrvatskoj i dalje kriv što je uspio, usprkos brojnim protivljenjima, ostvariti i obraniti samostalnu Hrvatsku. Procesu tzv. detuđmanizacije, koja ujedno znači i slabljenje, čak i razaranje hrvatske državotvornosti, smišljenim odvraćanjem pozornosti od njegova djela dodan je još jedan prilog.

Mnogo se važnoga dogodilo, a ipak je gotovo sva pozornost medija i javnosti usredotočena na još jednu u niza afera, pa samo naivni mogu misliti da je to slučajno. To događanje vrlo rječito nameće pitanje zašto su još jednom marginalizirani bitni legalni i legitimni interesi hrvatskoga naroda?
Medijska eksplozija oko pokretanja istrage protiv bivšega predsjednika vlade odvratila je pozornost hrvatske javnosti od nove sramotne presude Haškoga suda, koji je još jednom pokazao svoj cinizam i bešćutnost prema vukovarskim žrtvama. Ta je presuda zaslužila javne prosvjede na svim razinama, maksimalnu diplomatsku akciju u diplomatskim okvirima, jer predstavlja izrugivanje pravdi, tim više što pravi nalogodavci toga zločina nisu od toga suda ni traženi niti će ikada biti procesuirani. Što je to sve tako, neizbježno dio odgovornosti leži na hrvatskim političarima koji nisu učinili sve što su trebali, a ni oni za to nedjelo prema svome narodu vjerojatno nikada neće odgovarati, a trebali bi.

Dok se javnost bavila bivšim predsjednikom vlade, priveden je na istragu teško bolesni branitelj, ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova, koji je uskoro i završio u bolnici, a za kojega ratni ministar unutarnjih poslova - kako prenose mediji - doslovno tvrdi: »Kao njegov zapovjednik dobro znam gdje su on i njegovi dečki bili, koje su poslove obavili, pa nek' me napokon zovu iz odvjetništva da im to kažem.« Bivši ratni ministar također s ogorčenjem uz ostalo dodaje: »O sudbinama ljudi odlučuju oni koji nisu ratovali i koji bi bili na istoj funkciji da smo izgubili rat i da smo svi pobijeni.« Ne može se, niti se smije ignorirati ikoji zločin, no ozbiljan je problem kad se u mnoštvu zločina koji su se nažalost dogodili u smišljenoj agresiji i u neprimjerenoj obrani selektivno pristupa tom pitanju, bez dovoljnoga uzimanja u obzir okolnosti. Ima li u današnjoj Hrvatskoj političke volje da se baš svi zločini procesuiraju u svom povijesnom kontekstu ili je i dalje važnije kompromitirati hrvatske branitelje, zapravo hrvatski narod?

Javnost u Hrvatskoj uskraćena je radi medijskog angažmana oko bivšeg predsjednika vlade i za medijsko predstavljanje novoga političkog pokreta pod imenom Hrvatski rast - HRAST, a koji okuplja velik broj udruga, stranaka i osoba, te - kako je objavljeno na tiskovnoj konferenciji baš toga petka 10. prosinca - donosi veoma važan demokratski iskorak jer oslobađa od partitokracije, političke podobnosti i ponižavajuće podložnosti kojekakvim političkim moćnicima. Pojava toga novog političkoga pokreta - koji zaslužuje pozornost opće javnosti, osobito onoga dijela biračkoga tijela koji je dosad bojkotirao izbore jer je smatrao da od ponuđenih lista nema kome dati glas - ne odgovara ni vladajućoj ni oporbenoj koaliciji, a i većini medija, pa su im događanja oko bivšega predsjednika vlade upravo dobro došla.

Sličnu sudbinu glede pozornosti medija i javnosti doživjela je peticija Hrvatskoj vladi i Hrvatskom saboru Komisije »Iustitia et pax«, koja je objavljena toga petka jer je 10. prosinca i Međunarodni dan ljudskih prava, a koja poziva vlasti da popis stanovništva 2011. godine bude prepoznat kao »posljednja prilika da se prvi put popišu i ustanove prešućene, zatajene i prezrene, silno brojne žrtve komunističkog totalitarizma«.

Kad se toliko toga važnoga dogodilo, što po sebi zavređuje eminentnu pozornost i medija i javnosti, a da je gotovo sva pozornost usredotočena na još jednu u niza afera, onda samo naivni mogu misliti da je to slučajno. To događanje vrlo rječito nameće pitanje: Zašto su još jednom marginalizirani bitni legalni i legitimni interesi hrvatskoga naroda?



Prenosimo:Glas Koncila
- 13:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #