Catwoman's Agenda

Posvećeno: Tomi Judi , autoru meni najavangardnijeg bloga, ikad viđenog u ovom blogoprostoru: "GNOTHI SEAUTON" Misli Tome Jude ,

čiji me poslijednji citat na prethodnom napisu ovog bloga ostavio bez daha, te vam ga, zajedno s još dva vrhunska citata iz njegovih poslijednjih napisa, prikazujem kao uvod u temu, s osobito neoubičajenim ushićenjem i radošću jer otkrih u njima najmudrija i najvrsnija filozofsko-duhovna, no takođe i realno-praktična promišljanja, kako god se to kome činilo paradoksalnim.


Uvod


" Želio bih ovdje reći nešto svim dobrim ljudima. Možete me i nakon ovog popljuvati, ali ipak želim reći. Ima nešto što je rekao dr. Pavuna u emisiji " Nedjeljom u 2". Možda je i u ovom svom intervju spomenuo. Što je rekao? Rekao je, govoreći o novim odnosima, drugačijem svijetu, kao takvom, koji već postoji unutar njega samog. On istinski vjeruje u ono što govori. On istinski vjeruje da taj novi svijet već postoji ( sada ).Taj čovjek je govorio ono što ja već odavno znam i osjećam, da vlastitim mislima kreiramo vlastitu stvarnost. Naš svijet - mikrokozmos, koegzistira sa stvarnostima drugih ljudi, s time da se slični privlače. Dakle, mi, dakle i ja sam, pali smo u tu zamku da se bavimo elitom i njihovim planovima, osuđujemo to, borimo se svaki na svoj način s time, ali radimo samo sebi loše. Zašto? Jer se sami involviramo u taj njihov svijet. Naš svijet ( naša vlastita stvarnost-mikrokozmos ) postaje sličan ili jednak njihovom. Mi postajemo dio njihova svijeta. On nas zarobljava. Nisu nas oni porobili, već smo se sami dali porobiti. Oslobođenje jest odbaciti takav svijet, ne izvana ( jer sada živimo ono jučer ), nego unutar sebe danas ( u sadašnjem trenutku ). Dakle, time dolazimo do odgovora gdje se promjena mora dogoditi? Unutar svakog od nas. Time ne dobivamo vanjsku revoluciju punu krvi, borbe, istrebljenja, već unutarnju revoluciju koja nema nikakve posljedice kao vanjske revolucije, već se događa korijenita promjena svakog od nas, ali i svijeta oko nas. Spaja se mnoštvo novih i sličnih/jednakih mikrokozmosa ( naših vlastitih stvarnosti ) i stvara se jedna nova cijelina-stvarnost ( makrokozmos ). On će biti naša kreacija."

(Toma Juda 25.06.2009. 20:16)


"Prividno, elita i ja smo na suprotnim stranama, ali to i nije baš tako. Ja sam samo promatrač i biti ću toliko dugo koliko budem sam jak, a time i moja misaona tvorevina. Mogu ti zarobiti tijelo, um, ali samo ako im ti to dopustiš. Ne u suprotnom. Svijet je ovakav jer smo mi to dopustili. Zaboravili smo onu osnovnu stvar koja stoji u Ustavu - vlast pripada narodu i izvire iz naroda. Mi sami smo dopustili da se to važno načelo izigra na mnoštvo načina. da mi to nismo dopustili, što bi bilo tko mogao u pogledu toga učiniti? Čovjek je oduvijek imao izbor - imati život pod svojom kontrolom, ili pak život bez svoje kontrole. Većina je izabrala ovo potonje. Sada beremo plodove takve odluke.

Baviti se njima, to znači involvirati se u njihov svijet. Zašto? Jer svoje misli usredotočavaš na njihov svijet ...Usredotoči ih na drugačiji svijet. To činim ja. Ako to bude činilo tisuće drugih, milijuni, milijarde, taj novostvoreni svijet u okvirima još uvijek duhovne razine, ostvarit će se ovdje.... Na svakom od nas je odgovornost. Sad, drugo je pitanje koliko smo mi te činjenice svjesni."

(Toma Juda 26.06.2009. 20:56)


"Pobjeda svih nas građana, s jedne strane, te pripadnika elite, s druge strane. Promjenu neće donijeti samo jedan pojedinac, niti jedna klasa, već svi ZAJEDNO, i oslobođena elita i oslobođeni građani."

(Toma Juda, "Promjena ...", 24.0.6.2009. 21.10)




Članak iz Časopisa Mundo Nuevo (Novi Svijet), kolovoz 2008, Santiago de Chile , autor : José Argüelles - "Od Homo sapiensa do Homo noosphericusa"


Evolucija planeta Zemlje ulazi u slijedeću etapu, Noosferu, slijedeću geološku eru koja podrazumijeva kolektivni napor svih ljudskih bića. "Kada biosfera dostigne točku maksimalne krize, pretvara se, odnosno mutira, u novo stanje: noosferu." Do ovog zaključka su došli znanstvenici Vladimir Vernadski i isusovac Pierre Teilhard de Chardin, mislioci okupljeni oko Henri Bergsona u Parizu, 20 tih godina prošlog stoljeća.

Pojam biosfere i njeni zakoni i principi definirani su od strane znanstvenika o kojem znamo veoma malo: doprinos bio-geo-kemičara Vladimira Vernadskog (1863-1945) za rusku znanost je isto toliko značajan koliko i doprinos Einsteina za zapadnu znanost. Danas se pojam biosfere sa svojim zakonima i principima sve više koristi od strane znanstvenika i ekologa širom svijeta.

Vernadski je holistički mislilac. Godine 1926. objavljuje knjigu "Biosfera" u kojoj piše: "Na površini Zemlje nalazi se ono što zovemo biosfera, tanki sloj života oko planeta, suma zemaljskog života kao jedne cjeline. Biosfera je također mjesto gdje se odigrava transformacija kozmičke energije, prije svega solarne i kozmičke radijacije.“

On također kaže: "Ljudsko biće svojim mislima utječe na biosferu mijenjajući je u značajnoj mjeri, a najmoćniji oblik misli je stroj. Jednom kada je ljudska vrsta uvela stroj počinje narušavati prirodni poredak biosfere."

Vladimir Vernadski i paleontolog, biolog i geolog Pierre Teilhard de Chardin predstavljaju, također, tvorce pojma noosfera, definiraju ga kao sferu uma planeta, fazu globalizacije ljudskoga uma. Noos je grčka riječ, koja znači - um. Noosfera je "mentalni omotač planeta, iznad, ali ne i u kontinuitetu sa biosferom". Kažu da će u jednom trenutku, u bliskoj budućnosti, noosfera postati svjesna, a da evolucija života na Zemlji može ići samo u mentalnom i duhovnom pravcu.

Mojsejev – jedan drugi ruski znanstvenik koji proučava noosferu, kaže da je potrebna potpuna promjena svih društvenih formi, načina mišljenja i načina života i upravljanja poslovima na ovom planetu da bi noosfera postala stvarnost. Prema tome, noosfera je stanje planetizacije svjesnosti koja je temelj kozmičke civilizacije.

Vernadski i Teilhard de Chardin su zamislili prelazak biosfere u noosferu, ali nisu uzeli u obzir prijelaznu fazu, odnosno tehnosferu, kako Jose Arguelles naziva planetarnu sferu tehnologije i njenog polja razmišljanja. Tehnosfera je umjetna sfera, sfera tehnologije i strojeva širom planeta.

Za José Argüellesa tehnosfera je funkcija umjetnog vremena u koje smo uronjeni: automobili, kompjutori, strojevi svih vrsta. Živimo unutar jednog umjetnog vremena koje smo stvorili i koje raste veoma brzo, eksponencijalno, skoro okomito. Posljednjih 400 godina je zatočeno u tehnosferu. Sve je otpočelo 1600. godine, početkom Industrijske Revolucije, trenutka kada su tehnologija stroja, mehanički sat i gregorijanski kalendar stvorili tehnosferu koja polako počinje opustošivati biosferu.

Tehnosfera koju smo stvorili mi ljudska bića, je neodrživa: pustošenja, otapanja leda, suše, poplave, nove bolesti, izumiranje vrsta, globalno zagrijavanje… Kada transnacionalne korporacije odlaze u Amazonu u potragu za resursima i sijeku šume, tada se nalazimo u situaciji koju Argüelles uspoređuje sa sječenjem grane na kojoj sjedimo. Probudit ćemo se tek kada padnemo sa grane.

Poslijednja faza tehnosfere je cybersfera, odnosno planetarni sistem inteligencije kao plod tehnologije. Za José Argüellesa cybersfera koju čini internet, mobilni telefoni, faxevi, liči na noosferu, međutim to je ipak samo beživotna struktura, tehnološka simulacija svjesnosti.

Ova cyersfera doprinosi povezanosti današnjeg materijalističkog sistema vjerovanja u oblik oblaka koji prekriva cjelokupan planet. Što se više održava ovaj sistem vjerovanja, oblak je gušći, ali to ne znači da se iznad njega ne nalazi noosferska svjetlosna stratosfera. Kada se ovaj oblak rastvori, sve će se transformirati, transmutirati i jedino što će ostati bit će noosfera.

Noosferska misao nije materijalistička misao, noosfera je planetarni četvorodimenzionalni mentalni organ. „Otvaramo se k etapi planetizacije svjesnosti, k spoznaji da smo jedan narod koji živi u jednom svijetu i dijeli jednu istu sudbinu“, kako je to davno kazao Teilhard de Chardin. U trenutku kada postanemo svjesni noosfere, prijeći ćemo iz faze homo sapiensa u fazu homo noosfericusa.



p.s. Molim čitatelje da ignoriraju moguće komentare, nevezane za temu. Zahvaljujem.

Posvećeno: blogeru Para(ne)normalnom ! ,

u čijem virtualnom carstvu možete pronaći i neke sasvim normalne pojave, poput razgovora našeg svjetski poznatog znanstvenika, fizičara prof.dr.sci. Davora Pavune u emisiji Nedjeljom u 2, te ekskluzivnu snimku njegovog nedavnog predavanja u Osijeku, što ju je naš marljivi i snalažljivi Para(ne)normalan! osobno organizirao zabilježiti i dao nam na uvid na svom blogu 09.06.2009.
Para(ne)normalan! predlaže osnivanje Kluba prijatelja Davora Pavune ...




Koji je gospodarski zaokret nužan da bi Hrvatska doista ušla u Europu, ne samo geografski ?

Mi jesmo dio Europe bez obzira na to jesmo li službeno dio EU. Također, ovog trena imamo gotovo sve beneficije pristupnih članica EU, pa pitanje više implicira kakva treba biti STRATEGIJA Hrvatske, te kako bi se SVAKA osoba trebala postaviti. Jedina je ispravna strategija svake nacije do maksimuma osloboditi i razviti kreativni potencijal i predispozicije svih svojih građana, uz poneke strateške ideje vodilje.

A, važno je to da ne možemo dugoročno nastaviti s nafta-petrokemijom koja čini de facto gotovo 50% ekonomije te s 20% neke poluprerađivačke industrije i oko 30% krhkog kratkosezonskog turizma.

Ako pogledate najnaprednije zemlje na svijetu, poput Švicarske, Skandinavije i, primjerice, Kalifornije, one sve idu na visoko-ekološku svijest i zaštitu osnovnih resursa: znanja i kreativnosti obrazovanih LJUDI te kulturu čistog zraka, vode, hrane, zelene energetike. Svi mudri stvaraju najbolji mogući obrazovni sustav koji ce potpuno osloboditi i razviti najfinije ljudske potencijale nacije. Švicarska, primjerice, do 2015. godine želi imati branding najboljeg obrazovnog sustava na svijetu i, pojednostavljeno govoreći, financirat će svakog pametnog, mladog dragovoljca u svom sustavu, te tako uvoziti talentirane ljude i sustavno stvarati osobite znalce Švicarce jer je demografski trend i u Švicarskoj negativan.

U skladu s tim, na nivou ljudi odgovor je zapravo jednostavan, ali mnogima netrivijalan za živjeti - autentičnost i samosvojnost su nužni. Naime, svaka osoba ima i svoj 'unique selling point' jer je svatko unikatan. U praksi to znači da svaka osoba mora samo optimalno razviti svoje predispozicije i onda će spontane međuljudske sinergije, uz ponešto dobre koordinacije i podršku pouzdanih institucija, dovesti do boljeg gospodarstva. Ovi se prioriteti gospodarstva ionako stalno mijenjaju i svakih 5-7 godina potrebna je nova restrukturacija za što su opet nužni prije svega dinamični, odlično školovani, odnosno probuđeni kreativni znalci fleksibilna duha koji će znati zaživjeti ekonomiju znanja, kako u svijetu i u EU, tako i u Hrvatskoj.

Ovo potonje netrivijalan je izazov u Hrvatskoj u kojoj podsvjesno još uvelike postoji pogrešan mentalitet.

Zbog čega mislite da je ulazak Hrvatske u EU neminovan i potreban?

Iskreno, nikada nisam bilo što smatrao neminovnim pa tako ni to. Hrvatska nedvojbeno jest u Europi, u svakom pogledu, osim bolnih ostataka i rana boljševizma. Dok se ne odreknemo i očistimo rane cijelog perioda komunizma kojeg je i EU jasno osudila, tapkat ćemo. To mi je bilo jasno još 1978. godine kada sam kao nekomunist došao u Britaniju na doktorat, a svi mladi kolege smatrali su me, pogađate? - komunistom!? Dakle, pola stoljeća manipulacije boljševika najveća je duhovno-mentalna prepreka istinskoj, duhovno-pravno-kreativnoj Euro-simbiozi. Konačno, istočni Nijemci ni nakon injekcije od 200 milijardi Eura još nisu potpuno integrirani u dinamiku (zapadne) Njemačke! Potrebne su do dvije generacije da se sve to dubinsko zlo masovne hipnoze i manipulacije straha očisti, a ovdje se svašta događalo sto još ni ne znamo.

Osim toga, kao što i znate, neke kritičke američke analize pokazuju da se EU može i raspasti jer birokratska tvorevina Bruxelles sve je samo ne pozitivan napredak i ne treba miješati ideju Europe ljudi s de facto EUSSSR birokratskom implementacijom, gdje bez sposobnog lobiranja ne možete ništa ostvariti.

Kao primjer uzmite sav ovaj cirkus sa Slovenijom i sve će Vam biti jasno. EU ne poštuje ni pravno jasnu situaciju jer jedna članica želi dobiti svoj izlaz na otvoreno more koji de facto ni de jure nije postojao. Također, kada samo pogledamo natjecanje nas znanstvenika na EU projektima, konkretno iz Švicarske koja je EU-kompatibilna, to je sve samo ne pravda, znanost ili pošten sustav. Dominiraju veze i poznanstva te razne klike i interesi koji nemaju veze s meritokracijom i znanošcu.

S pozitivne strane, članstvo u EU omogućilo bi najsposobnijima dodatnu dinamiku poslovodstva i lakša umrežavanja, te bismo još lakše dobivali infrastrukturalnu pomoć. Međutim, takvu pomoć treba i ZNATI iskoristiti! Također, lakše je putovati i zaživjeti naše Europejstvo jer tu ionako spadamo po svim civilizacijskim parametrima, osim ove skorašnje tragično-bolne epizode komunizma.

Osobno smatram da bi nam bilo mudrije zaživjeti samo EU-kompatibilnost poput Švicarske ili Norveške.

Kako ocjenjujete sadašnju ekonomsku situaciju? Na kakvim je temeljima postavljena hrvatska ekonomija i u kojem se smjeru sada kreće?

Ova tzv. kriza namjerno je inducirana, a i ja sam je pismeno najavio još 1999. godine jer je grupacija financijskih velelopova već predskrahirala svjetski financijski sustav još 1998. godine, stoga je sve ovo još davno najavljeno. Pitajte, među inima, primjerice, dr. Slavka Kulića.

Inače, našom situacijom i dalje dominiraju ostaci prethodnog sustava i proces tranzicije još nije stvorio bolju, novu Hrvatsku, nego tek postavio tajkune i poneke kvazimenadžere koji su profitirali u pretvorbi. Sadašnja je Hrvatska zemlja u kojoj dominiraju petrokemija i poluprerađivačka industrija te turizam koji je, kako znamo, vrlo krhak, ali puni vladinu blagajnu i svake godine preko ljeta malo razveseli naciju. Pritom broj turista i raste sto je ekoloski neprihvatljivo dok se sve vise smanjuje zarada po glavi turista. Unistavaju se nacionalni parkovi tipa Krka, Kornati i ostali jer su ulaznice dostupne svima i hiperprodukcija tj hiperiskoristavanje unistavaju i prirodu i lijepote Lijepe Nase.

Možda je najjednostavnije opisati Hrvatsku kao divnu još razmjerno čistu parcelu, divnih, osobito talentiranih ljudi (sport, znanost, klape, komunikativnost…). Međutim, ti su ljudi loše vođeni i neorganizirani – dominira stihija kao i apatija. Dok Zagreb i sjevernije regije de facto imaju i $20,000 po građaninu te se u Zagrebu više ne možete voziti automobilom, za to vrijeme su neki dijelovi Slavonije ili Like zapušteni i na rubu siromaštva. Oko Osijeka i drugdje često dominira siva ekonomija. Štoviše, dok je u Hrvatskoj zaposleno oko 1,250.000,00 osoba i oni ''vrte'' oko $40,000.000,00 BNP, za to vrijeme Google, koji je mlađi od Hrvatske, okreće i do 2-3 puta više sa samo 20,000 zaposlenih! Ovo slikovito ocrtava koliko je proces tranzicije bolan jer ne sumnjam da svi mi želimo zaživjeti bogatiju naciju znanja.

Koji je zaokret u mentalitetu nužan da Hrvatska uđe u Europu?

Kao prvo, mi JESMO Europa - to uvijek treba ponovno naglasiti. Ja sam, primjerice, više Europljanin nego većina Britanaca, i to u svakom pogledu. Većina školovanih Hrvat(ic)a također. Dakle, ne idealizirajmo članice EU i njihove građane. Mi smo jednako dobri ili čak i bolji. Ujedno, već se događa postupna promjena mentaliteta te će oko 2017. godine završiti prva faza i tada će većini biti jasno sve što govorim. Zasada, mnogi to ne žele shvatit jer su i dalje u mentalnom sklopu gdje NETKO DRUGI za njih odlučuje. To vam je kao stari propali tanker pun rupa koji i dalje plovi prema Kopru jer su tako nekad davno odlučili neki, često nekvalificirani, članovi partije.

Mi moramo ohrabriti sve kreativne, sve dinamične, optimistične i inovativne osobe da se povezuju, stvaraju i ne dopuštaju da ih zatome i uguše svi ovi brojni statički, pesimistički i manipulativni elementi u društvu. Također, svi se moramo osvijestiti i svaka osoba mora biti svjesna da je slobodno, kreativno, Božje biće i stvaratelj svoje sudbine, a ne visokoevoluirani sisavac kondicioniran raznim centrima moći, utjecaja i redukcionističkog materijalizma. Ovo potonje dominira sviješću ljudi u mnogim konzumatorskim društvima planetarno, ne samo u Hrvatskoj, no kako je želio pokojni Sveti Otac i drugi časni vizionari, mala produhovljena Hrvatska može pomoći u sveopćem buđenu u Europi i svijetu jer je taj dio našeg mentaliteta - dugoročno neprihvaćanje agresora i raznih AntiKrista - još uvijek u nama. To je naša (još neprepoznata) snaga.

Dakle, svi moramo shvatiti da nas, budući da smo mala nacija, razni centri moći i manipulatori te interesi sustavno pokušavaju slomiti i pokoriti, što je, primjerice, glavni cilj političkog Haškog suda jer međunarodno opće prihvaćeno pravo NE postoji, inače bi i američki, britanski, izraelski ili arapski generali također bili u Hagu. Eto, to buđenje svake osobe u smislu ''Ja Jesam'', to shvaćanje da smo dio Hrvatske ovdje i sada, to je važno za razvoj nacije, a i gospodarstva!

Osim toga, to ujedno znaci da bi 90% deklariranih Katolika u Hrvatskoj stvarno trebalo zaživjeti Kristov nauk i ljubiti sebe i bližnjega svoga te činiti male stvari Velikom Ljubavlju. Uspijemo li u tome, a osobno sam apelirao i na našu Crkvu i sve probuđene Hrvat(ic)e te naše prijatelje svake vjere i plemenite vizije, tada u Lijepoj Našoj možemo imati i Rajski Vrt!

Što je specifično hrvatsko, što je hrvatski proizvod i na čemu je temeljen hrvatski identitet?

Nekima ću možda zvučati naizgled staromodno, ali dubinska je istina jer nacija nije 'poslovni skup menadžera' u Zagrebu, nego ono što narod stvarno jest. Najjača snaga Lijepe Naše nije znanje ili intelekt, nego iskonska, dubinska Ljubav i Vjera u srcu ovog naroda. Ja sam to nekoliko puta javno napisao i izjavio. Da nema te Ljubavi koju su začele naše (pra)bake koje su rađale i po desetero djece u teška vremena, a (pra)djedovi se snalazili u stravičnim vrtlozima povijesti, ova nacija ne bi preživjela sva stoljeća i sve izazove agresije raznih okupatora. To je sad već u genetskom kodu i u svim stanicama ovog naroda te smo upravo i stoga toliko statistički nevjerojatni u sportu, kao i u znanosti, u pjesmi te u izdržljivosti u svakom novom izazovu i krizi (iako je Hrvatska manja od nekih kineskih sela).

Unatoč tomu, mi sustavno gubimo i elementarne pozicije, političke, teritorijalne, zakonske, a posebice duhovne jer nam slamaju samosvijest i samopouzdanje. Pa nas tako, iako smo dokazano nacija Pobjednika, sustavno prisiljavaju da prihvaćamo kompromise koji nam smanjuju samopoštovanje. Trebat će vremena da to nadvladamo i jasno kažemo svoje mišljenje.

Štoviše, Hrvatska nije ''intelektualna'' zemlja znanja poput, primjerice, koncentriranih centara znanja (Silikonska dolina, Taipei, Boston, Singapur, Oxbridge), ali je fantastično atraktivna svim znalcima pa ce nezanemariv dio svjetskih genijalaca na htjeti ovdje imati svoju rezidenciju.

Iz uvodnog je dijela također jasno da uz poznate hrvatske brendove, poput šahovnice, kravate, penkale, tamburice i sl., mi hoćemo i možemo razviti dodatne sadržaje poput ekoloških građevina (primjerice, mediteranska kuća od kamena ili eko kuća u Lici) ili eko-medicinskog turizma u čistom okolišu i nadahnutom ambijentu.

Kao pojednostavljen koncept opet ću naglasit: stvarajmo i činimo male stvari Velikom Ljubavlju. Dakle, svaki proizvod koji ponudimo treba sadržavati sve ove znakove nacije te je osobito važno da stvaramo jedino ARTIZANALNE tehnologije, odnosno vrlo visok stupanj kreativnosti (i Ljubavi) u razmjerno niskom tehnološkom postupku. Dakle, time je gotovo svaki proizvod zapravo UMJETNINA i to mu povećava vrijednost. Danas postoji jako puno planetarno bogatih ljudi, preko tisuću milijardera i milijuni dolarskih milijunera, koji žele JEDINO TE UNIKATE. Njih slijede brojni nesiromašni koji isto tako žele artizanalne proizvode.

Rijetki su danas oni koji još uvijek namjerno idu na odmor na beton dijela Španjolske, kupuju bofl proizvode i hranu iz konzervi te obožavaju trećerazredne imitacije. Osim toga, nema smisla ići na velike serije i stvarati digitalne proizvode kada Kina i Tajvan jeftinije i bolje rade. Međutim, ponudimo li, primjerice, najbolju kolekciju biljnih čajeva s hrvatskog tla, elitna vina i pića, originalne prehrambene proizvode kao, primjerice, najfinije odreske u cijeloj EU, garantiramo li najkvalitetniju vodu koja nije pakirana u kancerogeno opasnoj plastici, mnogi će to htjeti kupiti. Usred krize Nestlé korporacija okreće $90bn i u velikom je profitu, a mi možemo i BOLJE od njih!

Imate toga beskonačno. Dakle, radi se o Viziji i novom hrvatskom STILU u SVAKOM PROIZVODU. To je integralni dio nove, bolje civilizacije Treceg Milenija, koju branim posvuda planetarno, a tu Hrvatska ima svoje istaknuto mjesto. Moji kreativni prijatelji i ja radimo na tome i svi nas pozitivni vizionari podržavaju i dobro su nam došli. Neka se zasad jave gđi Ivani Nikolić, predsjednici udruge Mreža za razvoj i kreativnost (= MRAK: http://www.mrak.com.hr/ ).


Koje su hrvatske komparativne prednosti u usporedbi s drugim zemljama?

Nacija Vjernika Pobjednika. Znamo preživjeti sve izazove. Odnosno Iskon u nama, koliko god to naizgled nevjerojatno zvučalo.

Ideja nacije Pobjednika dokazana je jer mi de facto jesmo, primjerice, prvaci svijeta u nogometu ako to normaliziramo po broju stanovnika. O skijanju, pjevanju i znanosti neću ni govoriti jer je sve to očito i statistički neshvatljivo ako znate da nas sveukupno ima manje nego, primjerice, stanovnika u gradiću Wuhan u Kini kojih je 7 milijuna. Naravno, bolje gospodarstvo i naciju znanja tek trebamo zaživjeti, a to jest tranzicija. Samo treba vjerovati i istrajati u viziji.

Koliko je Hrvatska još uvijek čista?

Globalno, Lijepa Naša razmjerno je čista, iako, ne budimo naivni, u svakom gradu i selu često postoji poneka svinjarija, od odlaganja smeća koje zagađuje dubinske vode do zagađenja Jadrana za koje su odgovorni razni Janafi ili Italija koja se često pravi luda. Prof. Dr. Mladen Garašić kaže da su Hrvatske vode među najkvalitetnijima na svijetu, međutim, isto tako ukazuje da to ne znači da su strategija i menadžment optimalni te bi za detaljnije uvide opet trebalo uključiti stručnjake poput njega. Kornati su već poprilično zagađeni stoga što se dogodila vjerojatno bespravna gradnja kao i posvuda po Jadranu. Situacija je slična na većini otoka kao i u Rovinju gdje se u starom gradu bespravno podižu katovi. Pravna je država preblaga i naprosto nije uspjela ukloniti sve te bespravne gradnje ili od toga nije imala interesa.

Postoji dosta toga te ćemo opet biti prisiljeni postaviti MRAK i slične organizacije kao infrastrukture koja će sve to postupno eliminirati. Naime, Vlada i institucije morat će prihvatiti da se visok stupanj korupcije, kojeg smo svi svjesni, ne može tolerirati. U tom segmentu svaka je svjesna osoba važna i nemojmo se libiti djelovati. Ne zaboravimo da je i Hrvatska još puna 'kondicioniranih' osoba koje ne vide dalje od svog profita. Imamo mi još puno taštih lokal-balkanoidnih ego-faraona.

Kako je raspodijeljen razvoj Hrvatske, odnosno proizvodnja s obzirom na gradove?

Vrlo loše, nažalost. Općenito je Zagreb prevelik, prevažan, predominantan, a i korumpiran. Već to pokazuje tranziciju i stihijsko društvo staroga tipa. Dobra je vijest da su regije sjeverno od Zagreba uspješne. Svi znate za Varaždin i možete saznati detaljnije analize od stručnjaka. U turizmu je Istra, primjerice, priča za sebe kao i Dubrovnik.

Svi se gradovi postupno mogu razviti kao unikatni, specifični i važni, a budući da su prometnice sve bolje, ulazimo u doba gdje ćemo napokon moći bolje raspodijeliti razvoj buduće Hrvatske. Trenutačno je nacionalni prioritet sustano MUDRO i strateški, RASELITI Zagreb!

To, primjerice, znači imati vrlo jak sveučilišni centar u Splitu, te kritički provjeriti sve stereotipe razvojnih ''planova'' koje su pisali ljudi krivog mentalnog sklopa. Drugim riječima, neki novi ljudi novog kova i nove mentalne eko-vizije i znanja moraju preuzeti svaki strateški plan!

Najavili ste da ćete otvarati tvrtke u Hrvatskoj? Koje? Čime će se baviti i na koji će način poslovati?

To je već uvelike u pogonu i, da ne duljim, pogledajte, primjerice, biotehnološku tvrtku Biozon ( http://www.biozon.hr/ ) koja je hrvatska tvrtka s podružnicama u EU, a uskoro i u Koreji i Švicarskoj. Radi se o briljantnim mladjim ljudima s vizijom i znanjem koji su se udružili sa mnom i mojim prijateljima. I nisu jedini, naravno. Ranije spomenuh udrugu MRAK, a i EuroDom (http://www.europe.hr/ ) je s nama u suradnji. Osim toga, imamo kontakte s Tehnološkim parkom, brojnim inovatorima (http://www.greenergo.hr/, Infrared-Design Ivane Žiljak ... ), te umrežavamo sve domaće i strane ulagače. Moj je brat Damir inženjer vizionar i uspješno vodi tvrtku Integra ( http://www.integra.hr ). Također surađujemo i s brojnim gradovima te s Biskupijom u Dubrovniku ( http://dubrovnik.hbk.hr/ ). Imamo i redovnu medjunarodnu konferenciju znanstvenih vizionara ( http://dubrovnik2008.epfl.ch/ ) i suradjujemo s ponajboljim hrvatskim institucijama poput IRB-a ( http://www.irb.hr/ ) i nasim vrlo kvalitetnim fizicarima ( http://www.hfd.hr/ ) čija predsjednica dr. Silvia Tomić ima briljantne uvide i vizije. Sustavno se povezujemo - svi ekološki svjesni, probuđeni i plemeniti. Hrvatska vrvi divnim pozitivnim ljudima, ali ih zbog medijskih manipulacija često još ne vidimo.

Svi nedvojbeno žele čistu Lijepu Našu, zajedništvo, komunikacije i ljubav gdje će znalci posložiti naciju znanja, a svi ostali pomagati svatko na sebi primjeren i autentičan način.

Čini se kao san, ali ne zaboravimo da nije još ni cijelo stoljeće prošlo otkad je Tesla pobijedio Edisona i otkad je krenula elektrifikacija, a danas svi posvuda imamo alternativnu struju. Tako će zaživjeti i ova plemenita Vizija koju ljudi žele u svijetu i u Hrvatskoj. Vizionari i plemenite vizije pobjeđuju dok razni Staljini, Hitleri, Tito i Huseini nestaju, iako se privremeno čine stravično važni i nezaobilazni. Upravo je stoga osobito važno imati Duh Pobjednika i shvatiti da je ono što branimo važno za preživljavanje i za „business“. Ni poslovanje bez zdrave baze i bez čestitosti ne može preživjeti, ni planetarno, ni u Hrvatskoj. Ako zagađivači, razni manipulatori, profiteri i globalizatori pobjede, za generaciju dvije nas više neće biti ni na Planetu ni u Hrvatskoj. Svi istinski znalci i probudjeni mladi planetarno su toga svjesni.

Kako od Hrvatske napraviti državu znanja?

Sustavnim udruživanjem i zajedništvom domaćih i naših inozemnih znalaca te svih prijatelja Hrvatske. Čim dosegnemo kritičnu masu od 1.5% inženjera i znalaca u društvu, ovo će se spontano dogoditi - koherencija znanja i znalaca u granularnoj naciji kakva već jest. Međutim, u međuvremenu je dostatno da se svi ovi divni kreativni inženjeri, novi poslovođe, mladi kreativci i vizionari u Hrvatskoj, ponašaju kao brze brodice koje stižu u sve luke uspješno, za razliku od boljševičkog tankera koje i dalje plovi ka Kopru i usput zagađuje Jadran naftom. Te, po Hrvatskoj već razbacane grupice znalaca i vizionara, a brojni su mi se javili nakon samo 1 sat na HTV-u u emisiji Nedjeljom u Dva, 16. ožujka, pozitivne su i dinamične 'sjemenke' nove nacije znanja i imamo ih posvuda. Oni su jednako dobri, čak i bolji od onih po svijetu, no trebat će nekoliko godina da ih sve umrežimo i dubinski preokrenemo sve negativne trendove.

Inače, upravo to s mojim brojnim prijateljiima i činimo. Napišite da ćemo uspjeti jer je to nezaustavljivo. Postepeno ćemo zaživjeti novu naciju znalaca koju ne sumnjam Vi i čitatelji s pravom sanjate. A TO žele i svi mladi. To znam jer to zahtijevaju i moja djeca i moji studenti i svi probuđeni u naciji a i šire jer mi se ljudi doslovce javljaju odasvud. I to je upravo smisao i cilj mojeg odnedavnog vrlo vidljivog pojavljivanja u medijima.

Sto mislite o permakulturi, učenju Bill Mollisona, kao alternativnoj ekonomiji ?

Hvala Vam na ovom pitanju. Bill Mollison divan je čovjek i vizionar. Da ne duljim u ovom intervjuu, molim čitatelje da se prosvijetle i prouče, primjerice, na Internetu njegove vizije i cijeli sustav alternativne ekonomije i permakulture. Uvijek branim ono što je univerzalno, poput fizike koja je identična posvuda i upravo stoga osobno obožavam permakulturu i ove nove vizije koje ćemo svi zaživjeti kad napokon dignemo svijest. Dodajem da danas postoji još nekoliko divnih modela, primjerice, jedan Francuz, Yogi vodi korporaciju u Indiji i prima plaću 0 rupija!

Dozvolite da nešto kažem o brojnim poslovnim osobama koje će ovo čitati. Kada živite u bogatoj Švicarskoj, ubrzo shvatite da je svima bolje imati odličnu zajedničku infrastrukturu, izvrsne škole, vlakove, autobuse, parkove te čist okoliš, pouzdanu policiju i red i mir, nego, uzmimo za primjer Beverley Hills u Hollywoodu, „elitnu“ privatnu policiju, urlanje sirena, privatne vile ograđene alarmima te sluge i polurobove koji vam se brinu za stvari. Drugim riječima, lošu infrastrukturu. Dakle, ne otkrivajmo svi mi toplu vodu. Zemlje poput Švicarske (primjerice, kraj gdje živim u vinogradima iznad Ženevskog jezera) ili Norveške znaju skoro SVE što mi želimo zaživjeti.

Švicarska ima 7 stoljeća iskustva i nisu im slučajno dragi Bog i domovina u Ustavu. Dakle, slobodno KOPIRAJMO zrele sustave te dodajmo naše specifičnosti, hrvatske boje, mirise, ljubav i, kako rekoh, taj nevjerojatan Pobjednički Duh, što je zapravo vrlo jak Iskon važan i za poslovanje. Udružimo li snage i putem medija podijelimo plemenite vizije poput Permakulture i osvijestimo naše ljude, postupno ćemo imati Rajski Vrt. Zvuči kao san, ali bez vizije i pozitivnih, kuražnih vizionara ništa se ne događa, stoga jasno poručujem: Vjerujte! Moguće je. Ta je bolja budućnost već ovdje - u nama!

Piše: Toluen
posvećeno blogerici Greentea


Uvod


Dakle, obećao sam ti pojasniti priču o pet elemenata života i kako je ona na čudesan način došla do mene.

Postoji jedna stvar koja nas prati od kada je i života na Zemlji, koja je ispričana u nekim legendama i svetim knjigama, a koja nam se doslovno nalazi posvuda oko nas pred našim očima, ali je ne vidimo i ne razumijemo. Barem za sada.

To je priča o pet elemenata života. Sve što se opisuje u priči je istina i zaista se dogodilo. Osobno proživljeno.

Prije nekoliko tjedana u predvečerje, vraćajući se sa jedne od dugih šetnji okolicom grada, zastao sam na sred pješačke staze željezničkog mosta i promatrao prizor koji se protezao ispod, iznad, oko i daleko od mosta. Rijeku, prirodu, Stari Grad i nebo. Prizor je bio fascinantno lijep, jer je kristalno čist zrak neba bilo kombinacija bezbroja mogućih oblika i vrsta oblaka , a sunce je, zalazeći, svemu tome dodavalo nevjerojatne nijanse svih boja spektra.

Sa jugozapada iz daljine se lagano, ali nezaustavljivo prikradala oluja , a tamnosive namrgođene oblake povremeno su bešumno parale munje. Istovremeno je daleko veći dio neba još uživao u čistoći modroplavog beskraja sa blaženim oblacima "ovčicama", koje su lagano tonule u san predvečerja, odražavajući nevjerojatne boje zalazećeg sunca.

U ovom neobičnom kontrastu, u potpunoj tišini bez daška vjetra, tiho je tekla rijeka ispod mosta, nježno lelujajući vlati riječne trave i gubila se u daljini na zavoju, prolazeći pored usnule straže u formi kula staroga grada.

Čitava scena se neprekidno i vrlo polagano mijenjala, jasno dajući do znanja da nikada niti jedan majstor niti jedne umjetnosti neće biti u stanju prikazati niti tisućinku ove žive i dinamične ljepote, koju priroda neprekidno stvara i koja je potpuno besplatno vidljiva svuda oko nas, ako samo malo dignemo glavu od uobičajenih životnih problema.

Fascinantan, gotovo božanski prizor i mir su prekinule iznenadne riječi iza mojih leđa.

"Vidim da uživate u ljepoti prizora." Više konstatacija, nego pitanje.

Okrenuo sam se i primjetio starijeg neznanca u otprilike sedmom desetljeću, s duboko urezanim tragovima života u prirodi, proživljenog u znoju vlastitog teškog fizičkog rada, koji je s neobičnim osmjehom na licu, gurajući stari bicikl zastao na trenutak iza mene, i sam promatrajući neobični prizor čiste ljepote.

"Da, ... zar nije prekrasno?"

"Naravno", odgovorio je osmjehujući se zagonetno: " Čini se da ste jedan od rijetkih danas koji se imaju vremena okrenuti oko sebe i vidjeti ljepotu koja nas okružuje..."

Ironično, na trenutak nas je prekinuo jedan drugi čovjek, koji je baš u tom trenu užurbano prolazio između nas razgovarajući na mobitel , te očigledno nešto emotivno i ljutito komentirao gestikulirajući rukama po zraku nevidljivom sugovorniku. Čovjek je hodao ne primjećujući ništa oko sebe, žureći za nekim samo njemu znanim ciljem. Isprativši ga pogledom, odgovorio sam neznancu za žaljenjem u glasu:

"Da, nažalost, izgleda da je sve manje ljudi koji znaju što je istinska ljepota, pa nemaju vremena u njoj uživati. "

I tu smo započeli vrlo interesantan razgovor u kojem je stariji neznanac rekao nešto vrlo neobično, što ne bih očekivao od čovjeka koji je izgledao baš kao i većina drugih oku neupadljivih ljudi, koje viđamo u prolazu, a smatramo ih tipičnim pobožnim ljudima sa sela, zaokupljenim vlastitim životima i problemima.

"Znate, mladi gospodine, vidim da ste dobar čovjek i pretpostavljam dobro obrazovan, ja sam vam čitav život radio najteže fizičke poslove jer nisam imao nikakve škole osim osnovne. Moja škola je bio život i priroda. I znate što ću vam reći. Uvijek sam bio siromašan, ali sretan načinom na koji živim, ma koliko to teško bilo. Ne znam kakva su vaša životna uvjerenja, ne želim vas ničime povrijediti...."

"Ne, samo recite, zanima me " uzvratio sam s iskrenim zanimanjem.

"Vidite, ja sam vam svašta vidio i čuo i slušao svakojake propovjedi svih vjera i političara, ali mene je priroda i život s njom naučila da postoje samo četiri bitne stvari na ovome svijetu."

"Da, koje su to ?"

"To su " reče nabrajajući na prstima ruke " zemlja, voda, zrak i vatra. I, da: zaboravio sam napomenuti, postoji i jedna stvar koja sve njih povezuje dajući im život. To je sve ovo što vidite oko sebe. Sve drugo su vam priče i legende, mladi gospodine. " rekao je blago i mudro me pogledao.

Promatrao sam ga zbunjeno, ne shvaćajući u tome trenu što mi želi reći, misleći kako je čovjek, eto, željan komunikacije pa mu se priča. Ali nije bio neugodno niti dosadno društvo, pa smo tako nastavili razgovarati o raznim stvarima dok nas nije sustigla kiša tih tamnih oblaka koji su u međuvremenu zauzeli veći dio neba.

Prekinuti jakim pljuskom, pozdravili smo se vrlo srdačno, poželjevši jedno drugom iskreno svako dobro i sreću, niti ne upoznavši se, a ja sam lagano, ne žureći, unatoč krupnim, gustim i hladnim kapima nastavio uživati u šetnji po kiši, razmišljajući o neobičnim okolnostima susreta s neznancem koji je rekao vrlo neočekivane stvari.

I kako to biva u životu - lagano zaboravio na ovaj susret.



Pet elemenata


Godinu dana kasnije, razmišljajući o problemima u koje nas je uvalila „elita“, a o kojima smo proteklih tjedana raspravljali u potrazi za rješenjima i izlazu iz situacije, promatrao sam kroz prozor dnevne sobe ono što se nalazilo ispred kuće.

Stajalo je već desetljećima. Stoički podnoseći sve hirove prirode i društva, i provodivši neke samo njima znane rituale života, bez ijedne riječi, u tišini i skladu s okolinom.

Bilo je to drveće koje se polako spremalo za zimsko mirovanje.

Sve do trenutka, dok se nisam zagledao u drveće, razmišljajući pri tome što nam to svjetska i domaća elita zapravo radi i od čega nas udaljava, te zašto to čini - nisam imao odgovor. Drveće mi je sve objasnilo.

Naime, elita cijelo vrijeme kroz razvoj civilizacije i tehnologije zapravo radi na tome da nas odvoji od prirode i naših korijena nadomještajući ih umjetnima, koristeći pri tome i potičući našu prirodnu želju i potrebu da živimo bolje i sretnije.

A istina je da to zapravo čine iskrivljujući život u karikaturu "prirodnog" života na surogatima, koje mi kao poslušni potrošači svakodnevno konzumiramo, uopće ne razmišljajući o poslijedicama i slijepo vjerujući da je sve to za naše dobro, dok nam se istovremeno kreatori novoga života grohotom smiju u lice koliko smo glupi, tupi i ograničeni.

Tako su gotovo sve stvari koje nam trebaju za život zamjenjene umjetnim, kemijskim i biološkim tvorevinama prepunim kojekakvih sumnjivih, neprovjerenih i nepoznatih komponenata, dobro skrivenih iza čudnih imena i aditiva, koji možda izgledaju ili mirišu kao prirodne, a da s prirodnim nemaju apsolutno nikakve veze.

Po džepovoma i torbama nosamo razne svjetlucave i raspjevane elektromagnetske radioaktivne uređaje, koji daju "potpunu slobodu" da - dok komuniciramo s tetkom u južnoj Australiji uz šetnju po "prirodnim" mallovima i shopovima - lagano i bezbrižno puštamo da se mozak pretvara u tumoroznu masu, uz istovremeno pelješenje novaca s naših računa na kredit i dug.

Oko nas posvuda ekrani koji nam svakodnevno prenose razne predstave, vijesti i informacije, zamjenjuju komunikaciju s djecom, susjedima i prijateljima, učeći nas kroz reklame novim filozofijama kako "ispravno i sretno živjeti" ili kako bez po muke dobiti 13. kredit koji će vraćati 14. pokoljenje naših praunuka za najnovije kineske obaveznomorašimati stvarčice s rokom trajanja do izlaska iz trgovine.

Samo, ponekad se, eto, dogodi da izbiju neke čudnovate bolesti, kravlja ludila, karcinomi, mentalni i srčani aresti, te kojekakve druge perverzije, pljačke i ubojstva, ali znate: kažu na televiziji i u novinama da je to sasvim normalno stanje, jer, eto, to je cijena razvoja i progresa. Treba samo stisnuti zube i sve će biti sjajno.

Doduše, ponekad nježno upozore da trebate paziti na težinu i koji puta malo prošetati, ali zato nikako nemojte propustiti naš dijetalni kvadrostruki GigaHiperTurboUltraMacBurger s okusom lješnjabanananasnaranlimuna bez šećera za samo xx kn i bonus od 10 besplatnih minuta za sjedenje u najnovijem ultraturborotošiksmix kinu sa 16 zvjezdica i najnovijim hit spektaklom u 5D projekciji "Gigazila protiv Megalomana", 12. nastavak :-)

Ili još bolje: u kreativnom procesu stvaranja novih neodoljivih reklama, struka zaista duboko poseže u prirodu ...npr. za reklamni slogan "VI ste nam na prvom mjestu !!! " (Erste banka) morali su prostudirati komarace i krpelje, jer oni to već stoljećima uspješno misle i rade, dok lagano pijuckaju našu krv.

I tako dalje.

Međutim, promatrajući drveće kako potpuno nijemo promatra sav taj kaos i gluposti, padne mi na um da to drveće ima nešto što mi više nemamo i što ćemo uskoro potpuno izgubiti, ako se nešto ne poduzme.

Tada se neočekivano u mašti kroz strukturu drveta pojavio odgovor, što je to što drvo ima, a mi nemamo.

Bila je to slika pet elemenata života, na koje me tjedan dana prije upozorio onaj neznanac, a koji čine sve što vidimo oko nas i koji su sastavni elementi cjelokupnog života koji nas okružuje na planetu.

Element zemlje

Drvo raste iz zemlje i od kemijskih elemenata koje crpi iz zemlje stvara svoje živo tkivo. Drugim riječima zemlja je prvi temeljni sastojak, bez koje nema niti drveta niti ptice, ali niti nas, jer smo dio ovog lanca. Možemo potpuno slobodno reći da su naše stanice porijeklom od elementa zemlje.

Element vode

Drvo, da bi raslo, treba vodu. Voda je krv, pokretač i nositelj života, jer može svuda doprijeti i prenijeti građu, kao i odnijeti otpad, ali i prenijeti informacije, koje se kemijskim putem kroz krvotok života šire kroz sva biološka bića. Kako drvetu, tako i ptici, ali i nama.

Element zraka

Pokušaj ne disati, i da vidimo koliko ćeš živjeti? Naizgled beznačajan i nevidljiv, sastojak života bez kojega bi sav poznati živi svijet na planetu prestao živjeti i postojati za jedan sat. Čak i bakterije koje žive bez prisutnosti kisika trebaju neke sastojke zraka ili plinove za svoje djelovanje. Zrak daje vatri, vodi i zemlji mogućnost da se transformiraju, a bez toga ono što danas vidimo ne bi postojalo. Kako drvo, tako ni ptica, ali ni mi.

Element vatre

Vatra spaja, transformira i razdvaja ostale elemente života. Vatra je energija, kretanje, koja grije, hladi, ključa i vrije. Pokreće vodu na akciju. Ledi je, topi i isparava. Alkemičar života koja jednu materiju (zemlju, vodu, zrak) pretvara u drugu. Koja elemente pretvara u spojeve i obrnuto. Bez vatre ne bi bilo pretvorbe zemlje, vode i zraka u život. Vatra stvara i uništava. Drvo je u obliku sunčeve energije koristi za stvaranje temeljne biološke energije, bez koje bi riječ „život“ ostala imaginarna imenica. Okolna toplina govori drvetu kada treba rasti, a kada spavati. Kako drvetu, tako pticama, ali i ljudima. Svatko na svoj način koristi element vatre ili energije za stvaranje vlastita života.

Peti element

Najneobičniji od svih, ovaj element daje svemu strukturu i na inteligentan način raspodjeljuje ostale elemente, tako da se manifestiraju kao život. Bez njegove inteligencije niti jedan drugi element ne bi bio ništa doli obična besmislena hrpa energije i materije. Peti element je ljubav, što stvara sve moguće oblike života koji istražuje, oblikuje, mutira, širi se i prodire, dovodeći život tamo gdje je to sada nezamislivo. Kako drvo, tako ptice, ali i nas.

Transmutacija elemenata

Svaki od elemenata je zapravo drugačija manifestacija (vibracija) svih ostalih. Zrak je plinovita, voda tekuća, a zemlja kruta energija ili vatra. I obrnuto. Sve je istovremeno sadržano u svemu.

Život i pet elemenata

Ono što svako živo drvo na svijetu, bez i jedne iznimke, ima : je svih pet elemenata na raspolaganju. I ništa posebno ne radi, osim onoga što je odavno naučilo da bi postojalo i živjelo, koristeći i transformirajući pet elemenata u život. Doslovno u svakoj stanici.

Ono što pticama treba svakodnevno da bi živjele je svih pet elemenata koji se nalaze svuda oko njih.

Ono što nama treba svakodnevno da bi živjeli su ...pet...ne...što? .... korporacije i njihovi civilizacijski proizvodi ????!!!!????.

Čekaj malo ? To znači da su korporacije izvor naših pet elemenata života?

Gotovo da je tako. Elementi vatre (potpuna energetska ovisnost) , vode (vodovodi, boce), zraka (kroz zagađenje) i zemlje (sve ostalo) su već uspješno asimilirani u njihove patentirane proizvode. A u trenu kada zaokruže čitav proces kroz genetske manipulacije, svih pet elemenata od kojih je sastavljen naš život će biti u rukama njihovih patentnih prava.

Drugim riječima, postat ćemo u cijelosti ne više proizvod prirode, nego proizvod korporacija i praktički će osim vlasti nad našim životima imat i sva zakonska prava nad nama. Totalno roblje.

A nama će ostati da ližemo lizalice, mašemo zastavicama i pitamo se zašto stalno imamo taj čudan osjećaj da nešto ne štima?. Dok ne nađu tableticu koja će i to "izliječiti".

Tabletica se zove program koji ima za cilj u kratkom roku kroz izgladnjivanje i ratove za hranu do smrti uništiti više od 4 milijarde ljudi, koji već sada žive na rubu smrti od gladi, jer su im WTO-a, svjetske banke, MMF i gomile korumpiranih političara potpuno skršili ekonomije i sposobnost uzgoja vlastite hrane. Ali zato imaju potpuno uništene prašume (pluća Zemlje) i razvijen uzgoj biljaka za biodizel. Kada budu gladni popiti će si malo dizela. Ili što bi rekao premijer Sanader: "Malo su u banani."

Dakle odgovor na pitanje : kako spriječiti elitu da završu svoju priču je - ugledati se u drveće i ptice i vratiti se prirodnim izvorima pet elemnata života.

Iako nije više tako jednostavno kao prije, to je još uvijek moguće i tu je eliti problem, koji je spomenut u prethodnom mailu. Sve što sada rade, rade na osnovi prodaje proizvoda koji mi kupujemo svojom slobodnom voljom, jer ne znamo što se iza priče krije. Ali, ako ljudi slučajno otkriju da je veliki čarobnjak iz Oza, samo običan opsjenar, čitava se priča raspada kao kula od karata.

S obzirom da elita doslovno živi od nas i naše naivnosti, praktično nije potrebno napraviti ništa, već postupno prestati trošiti sve što nam nude i naći ili obnoviti prirodne izvore pet elemenata života.

To doslovno znači da bi svatko od nas morao riješiti kako imati:

1. Vlastiti izvor energije koja nas grije i hladi, a koji je neovisan o mreži pod kontrolom elite ili korporacija (alternativni izvori energije)

2. Vlastiti izvor vode (ne iz vodovoda ili boca jer se mogu kontrolirati, zatrovati ili blokirati) i gotovo najvažnije:

3. Vlastiti izvor hrane koji ima porijeklo starije od 100 godina i nije genetički tretirano

Ako imamo ova tri izvora, novac kao sredstvo stvaranja dugovanja i ovisnosti prestaje imati bilo kakav značaj, jer praktično imaš svoju neovisnost. Dakle - moguće je bez novca stvoriti život kakav želimo i trebamo.

A može li se to postići u gradovima?

Za sada prema onome što znam vrlo teško, jer su veliki urbanizirani gradovi gotovo u cjelosti kontrolirani korporativnim elitnim aktivnostima koja kontroliraju energiju, vodu i hranu. Bilo kakva neovisnost u visoko urbaniziranim centrima je gotovo nemoguća.

Dakle, ostaju nerazvijeni gradovi uz prirodu i sela kao odgovor. Gradovi i sela koja djeluju na vlastitoj pameti, a ne pameti elite.

Ovo se odnosi na ideju o organiziranim udrugama raznih obitelji koja žive na imanjima koncipiranim na samodostatnosti, u suradničkom odnosu u kojem je moguće postići ekonomski održivu zajednicu potpuno neovisnu od vanjskih utjecaja.

Pri tome ova zajednica ne smije imati nikakve mehanizme manipulacije, već isključivo princip slobodne volje, inače se pretvara u sektu koja nema budućnost (elita u malom).

Nešto slično je pokrenuo A.P Kezele gdje je potaknuta ideja o načinu života na principu neokulture, temeljene na strukturi koje su imale neolitske zajednice ljudi iz perioda oko 10000 g PNE.

Da ne opisujem, evo http://www.neokultura.org/linka - svakako pogledati i vidjeti može li se ova ideja iskoristiti.

Također treba zamjetiti kako kroz princip bez sukoba nude tranziciju iz postojećeg sustava ovisnosti o civilizaciji u život po slobodnoj volji. Jako interesantan ideja.

Drugim riječima, postoje rješenja, ali da ne bi ispalo da je sve baš tako bajno i jednostavno dajem i nekoliko mogućih scenarija budućih (apokaliptičnih) događanja.

Ako se ljudi ne probude, tada će elita nastaviti provoditi svoj plan i skršiti sve koji žive izvan visoko urbanih sredina, a one koji žive unutar pretvoriti u totalno roblje.“Antikristov“ princip.

Ali se ljudi probude u malom broju i počnu realizirati programe neovisnosti ( kao što je neokultura), onda će elita požuriti da napravi totalni kaos gdje god stigne i ljude dovesti u situaciju da ne mogu preživjeti i time ih natjerati da u potrazi za hranom i vodom skrše sve pred sobom, posebno one koji budu imali izvore hrane i vode. Dakle nije dobro. Na djelu djelomičan „Anti/Kristov“ princip.

Ako se ljudi probude u velikom broju, onda će biti teško neko vrijeme, ali neće biti totalnog kaosa, jer će moći razumjeti da osim dogovora i suradnje ne postoji nikakva alternativa. Dakle „Kristov“ princip na djelu.

Ovdje također ostaje pitanje znači li 2012. u smislu buđenja svijesti zaista duhovnu transcendenciju i prijelaz na drugačiji način postojanja (što je prema dostupnim informacijama jedna od mogućnosti) ili će to značiti samo čistu "materijalnu" transcendenciju u smislu shvaćanja laži u kojima živimo i promjenu modela života, što je sa ove točke gledišta realnija opcija.

Dakle problem uopće nije tako jednostavan i lak za riješiti

Ovo je dio priče do koje sam do sada u svojim istraživanjima uspio doći i zahtjeva da se ljudi što prije s ovim upoznaju, i počnu tražiti moguća rješenja koja mogu biti uspješne alternative sadašnjem stanju, sa što manje, nažalost, izgleda - neizbježnih žrtava.

Iz svega ovoga je jasno da će uskoro vrlo vjerojatno doći do napuštanja velikog dijela aktivnosti, koje se sada smatraju civiliziranim, na sličan način na koji su Maje i ostali napustili svoje gradove i nestali u nepoznatom smjeru.

Da li će to biti katastrofalno ili ne, ovisi i o našim aktivnostima.

Eto, pretpostavljam da je sada priča još malo jasnija. Zrno po zrno pogača :-)

Piše : Toluen


Tko je elita odnosno, skriveni gospodari svijeta koji poznajemo?

Ako si ikada imala prilike vidjeti Forbesove liste "najbogatijih" ljudi na svijetu, koja se svakodnevno pažljivo ažurira, onda po toj listi najbogatiji trenutno posjeduju imovinu od otprilike 50-60 mlrd $ (Bill Gates, Waren Buffet itd), što nije malena vrijednost.

Međutim.

Tamo nećeš naći niti jednu informaciju o tome da postoji određena vrlo malena elita, navodno sastavljena od 13 obitelji (zna se o kojim obiteljima je riječ) , s vijekovima dugim porodičnim stablom i međusobnim krvnim vezama, koja danas raspolaže imovinom u vrijednosti od otprilike 400 - 500 tisuća milijardi $, odnosno više od polovine "vrijednosti" svega na planeti !!!! Dakle više nego dosta da svakom stanovniku na Zemlji sagrade kuću i omoguće pristojan i normalan život do prirodne smrti.

Dakle, novaca niti moći im ne nedostaje. No kako su do ovolike moći i imovine zapravo došli?

Ove obitelji su usko povezane sa aktivnostima koje se odvijaju preko tri centra moći koji se nalaze u središtu Rima - Vatikan, središtu Londona - City of London i središtu Washingtona - Columbija District, i predstavljaju tri grada – države, koje su potpuno neovisne o ostatku grada i država u kojima se nalaze. Funkcije su im jasno definirane, tako da Vatikan predstavlja centar kontroliranja i upravljanja vjerom, London je centar upravljanja ekonomijom i financijama, a Columbija je centar upravljanja svim ostalim bitnim elementima (vojska, zdravstvo...). Još fascinantnije je da nitko od članova elite ne plaća nikakve poreze, niti se nad njihovom imovinom ne može napraviti nadzor, jer su iznad zakona koji vrijede za nas obične smrtnike. Fascinantan podatak? (Naravno ove informacije ne mogu potvrditi, ali ću ti, ako želiš, navesti izvore u kojima možeš vrlo detaljno sama istražiti o čemu se radi. Jako interesantan materijal za pogledati i poslušati.)

Korijeni im sežu sve do egipatskih faraona i može se kroz povijest pratiti preko Mojsija, 12 odabranih židovskih plemena, Krista, pa sve do kraljevskih loza koje i danas postoje. Karakteristično je da svoj elitizam nastoje i uspješno održavaju tako što se stalno drže na okupu, odnosno ne dozvoljavaju da u krug uđe nitko tko nije "elitnog" porijekla, ali bez problema koriste one izvan ovoga kruga koji im trebaju da to i održe.

Također su očito vrlo uspješno osmislili i uspostavili način da koriste sve nas kroz vijekove u nečemu što se i danas u ekonomskom sustavu zove "free trade": sustav koji uključuje proizvodnju i dilanje svih vrsta opijata, alkohola i droga, trgovinu i upotrebu robova, prostituciju, nebrojene oblike laži, sukoba, ratova i svih ostalih sranja u koja smo upetljani (uključivo i ovaj rat koji je prohujao preko nas nedavno), pokriveno naizgled vrlo dobro opravdanim aktivnostima, a da pri tome kroz nevjerojatan sustav financijske ovisnosti zapravo stalno zarađuju, jer finaciraju sve strane u sukobu, znajući naravno o čemu se radi i što rade. Odnosno: zarađuju kako god okreneš stvar, a još uspijevaju da im se bez puno pitanja vjeruje. (Barem do sada je tako bilo).

Svoju vlast grade i učvršćuju na način da izazivaju nesreće i ratove, ali javnost ima percepciju da rade u korist javnog dobra i uspostave mira, što naravno uopće nema veze sa stvarnošću. Jer da je doista tako danas bi svijetom doista vladao mir i ne bi nitko bio gladan niti siromašan. Dakle očigledno nešto ne štima.

Jasno, to ne rade direktno nego preko posrednika koje koriste za svoje planove. Posrednici mogu biti bilo tko koga odaberu, vrlo slično kao što članovi neke partije ili stranke odabiru svoje istaknute predstavnike. Naravno, sami posrednici su zapravo potrošna roba.

Dakle, doslovno svi ratovi koji su vođeni na Zemlji nisu zato što se mrzimo ili što smo genetički ratoborni, nego zato što je netko vrlo spretno smijestio priču tako da se počnemo mrziti, vjerujući da činimo dobro sebi, svojoj vjeri, narodu ili načinu života, sve do trenutka dok ne plane sukob koji više ne možeš zaustaviti. A to je samo jedan od bezbroj oblika i načina da nas drže u pokornosti, neznanju, bijedi i mizeriji, dok se zabavljamo onime što nam serviraju kao "sretan" život koji, eto, tek što nije stigao ... ili će biti dostignut u nekom drugom svijetu.

Također jedan od razloga postojanja različitih religija je, da između ostaloga, iskoriste prirodnu potrebu da u nešto vjerujemo, a zapravo zametnu sjeme podjele koja će s vremenom dovesti do onoga što izgleda kao potpuno prirodan i logičan smisao, borbe za i u ime "Boga, vjere, naroda, slobode, pravde, domovine" i tko zna što sve ne, što u konačnici dovodi do krvavih i žestokih, a potpuno besmislenih sukoba, bilo da je riječ o križarskom ratovima ili današnjim suvremenim sukobima, u kojima stradavaju oni koji nemaju nikakve veze s time što je jedan od ciljeva rata. Vojnik u rovu nema vremena razmišljati zašto je tako, a ako se pobuni, ide na vojni sud. Jer nitko ne može i ne smije biti pošteđen, niti mu se smije dozvoliti da misli, jer razmišljanje razvija inteligenciju, a mogao bi otkriti i istinu što zapravo i nije tako teško. Ne mogu odoljeti primjetiti koliko ovo podsjeća na ideju iz Matrixa i buđenju iz sna koji je nametnut ljudima koji nisu svjesni kakve živote zapravo žive.

Dakle, ovdje ona rimska "Zavadi pa vladaj" dobija puni smisao, odnosno predstavlja jedan od temelja vlasti na planeti Zemlji.

Kako je to moguće? Pa nisu svi baš toliko glupi, da to ne vide tijekom svih ovih vremena?

Vrlo jednostavno. Pametan si i treba ti novaca (ili moć ili slave ili što god želiš) za život koji vodiš ili želiš imati (Krasne kuće, auti, jahte, komadi, putovanja, uzbuđenja, užitak, slava, vlast, moć)? Želiš to? Naravno!!! Žudiš za time? Izvrsno!! Ja ću ti dati kredit (ili slavu ili moć ili drogu ili što god želiš), a ti mi zauzvrat moraš garantirati da ćeš mi kredit (ili uslugu) vratiti na neki način s kamatom. Što? Ne možeš? Bojiš se? Ma neema problema. Trebaš samo učiniti neke "sitne" stvari (doduše: nemoralne, nehumane i protuzakonite), ali pazi da o tome nikome ne pričaš, jer ćeš samo u tom slučaju zbilja stradati i ti i svi oni koje voliš. Dogovoreno !!! Pa, naravno, tko danas "normalan" ne bi želio biti član "jet seta" ili "zlatne mladeži" ? Vidimo se na party-u ili domjenku!

I tako ljudi hoće-neće postaju članovi sustava koji ih kad tad ipak pojede kada postanu pričljivi, opasni ili nepotrebni. Primjerice kao što su nedavna ubojstva u Zagrebu. Zanimljivo? Oni koji to ne žele, a inteligentni su i kuže priču, ili se tiho isključe iz društvenog sustava i nastoje biti što je manje vidljivi, ili se ubiju kroz neki od oblika ovisnosti o alkoholu, drogama ili bilo čemu drugom, ili budu uklonjeni ako počnu kvariti planove "elite" na neki po njih opasan način ( Primjerice otkrivanjem javno istine o njima ili načina kako živjeti izvan Matrice ).

A oni manje inteligentni? S njima je zbilja lako. Čista zabava!

Kažu rimljani : "Kruha i igara", i raja zadovoljna.

Samo upale televizor (danas ne postoji doslovno nitko tko nema negdje pristup do TV-a) ili prelistaju časopise ili letke kojima su stalno sa svih strana obasuti nevjerojatno efikasnim lažima:

"Samo za vas", Najbolje, najkvalitetnije za vas , ljubav, slava, ljepota, glamur, to je baš za mene..." "Vi ne trebate ništa, čak ne morate imati niti novaca samo provucite kreditnu karticu, a mi ćemo za samo 999,99 kn + PDV na 12 rata doći po vašu dušu." (ovo ne kažu, to su sitna slova u ugovoru). "Ali to nije sve. Potpuno besplatno ćemo Vas peći na ulju i vatrici do kraja svijeta :-) Jer mi stalno mislimo na Vas. Za svakog imamo ponešto što mu treba." (Ovdje ima još daleko težih mehanizama, ali o njima u slijedećim mailovima)

Ako pogledaš ova priča jako podsjeća na priču o Faustu i tome kako je prodao vragu dušu za zemaljske užitke. I ne samo da podsjeća, nego se to stalno zapravo događa. Međutim jako dobro znaš (osjećaš) da je sve to laž. Jer si svjesna stvari oko sebe, za razliku od još uvijek velike većine koje to nije. No, vrijeme buđenja je tek pred nama...

Dakle religija, vlast, ratovi, financije i su na neki način zapravo povezane priče.

Međutim, čemu služe financijske krize kao što je ova u kojoj se nalazimo? Ne gube li i oni u tome jako mnogo? Ne.

Kako sam zadnjih godina pratio financijske procese u HR i svijetu u želji da shvatim kako zaraditi novac iz toga, tako sam se upoznao i sa dijelom strukture koju čine svjetske financije. Znam da te to ne zanima, ali zapravo je ključna stvar u razumjevanju onoga što se zapravo događa u svijetu.

Recimo da iza svake države stoji neka moćna financijska institucija koja bi trebala biti neovisna od sustava vlasti, a koja zapravo brine da financijski sustav države funkcionira kako treba. U HR imamo Narodnu banku (na čelu je guverner Rohatinski), a u SAD ovu funkciju obavlja takozvani FED, i tako dalje.

Oni, dakle, prate što se događa na tržištu ekonomije ( srce sustava ) i novca ( krv sustava ) i, pojednostavljeno rečeno, balansiraju vrijednost tečaja novca tako da daju više ili manje novaca u opticaj ili daju kredite velikim bankama po višoj ili nižoj kamatnoj stopi, koje onda opet daju kredite svima ostalima (nama). Također kreditiraju i vlade država na sličan način.

Ovo efektivno djeluje slično peći u koju dodaješ više ili manje drva, da jače ili slabije grije. I taj proces nazivaju ekonomskim ciklusom u kojem se razmjenjuju razdoblja rasta (ekspanzije ili zagrijavanja ekonomije) i pada (recesije ili hlađenja ekonomije - upravo danas prisutan proces). Drugim riječima - znaju što treba da potpale ili ohlade stvar i imaju moć to i napraviti. Odnosno: kontroliraju ekonomiju države u cijelosti. A ekonomija jest srce suvremene civilizacije.

Proces reguliranja ekonomije na ovaj način zove se, inače, monetarna politika - riječ koju si nebrojeno puta čula u vijestima. Znači, monetarna politika je praktično izvan domašaja demokratski izabrane vlasti u takozvanim državama zapadne demokracije. To znači da de facto demokracije zapravo i nemaju realnu vlast nad vlastitom državom, a centralnu banku ne mogu smjeniti s vlasti niti da hoće, osim državnim udarom.

Znači, pravi gospodar državom nije demokratski izabrana vlast, nego centralna banka. A riječ je o svim zapadnim državama, jer koriste isti ili vrlo sličan model. Zanimljivo?

Ono, što vjerojatno ne znaš, je: da je novac koji kola državom (ili svijetom kada je riječ o konvertibilnim valutama) nekada doista imao pokriće u protuvrijednosti količine zlata pohranjenoj u trezoru banaka (takozvana zlatna podloga) i nije ga moglo biti više nego je zlata, ali danas novac zapravo nema apsolutno nikakvo pokriće. Drugim riječima vrijedi zapravo kao i papir kojim je jučer obrisana stražnjica - ništa ili kako ameri kažu "Printing from thin air". Zgodno zar ne, za vlasnike tiskara novca? A to nisu vlade, nego centralne banke. Bitan detalj. Zato valute zapravo stalno plivaju jedna u odnosu na drugu kroz proces koji se zove valutno tržište ( foreign exchange ili ), koji predstavlja apsolutno najveće tržište novca na svijetu. Zato dolar ili euro svaki dan rastu i padaju kako se izmjenjuju prognoze vezane uz njegovu "vrijednost", a one pak ovise o procjeni stanja ekonomije.

S druge strane, vlade država se bave porezima kojima "pune proračune" kako bi mogao funkcionirati "civilizirani" sustav u kojem živimo. Ovo se također zove i fiskalna ili porezna politika.

Kako su države vrlo loši gospodari, jer su sastavljeni (ne slučajno) većinom od korumpiranih političara, tako zapravo ne znaju i ne mare kako dobro gospodariti resursima kojima raspolažu, uglavnom slično običnim ljudima koji ne vode računa o svojem životu ili okolini u kojoj žive. Zvuči poznato?

Tada, kada im (državi) zatreba novaca, onda prvo od svoje centralne banke zatraže doslovno kredit, koji zapravo plaćaju kamatama isto kao što mi plaćamo svoje kredite ili kreditne kartice.

Ako nema tvoja centralna banka, nema problema. Jednostavno se obratiš Svjetskoj banci i MMF-u koji onda odobravaju kredit, pri tome "upozoravajući kako to treba pametno trošiti". Dobiješ uslugu (svježe isprintani novac ili njegove derivate (čitaj još bezvrednije papire), ali osim svega moraju se platiti i kamate. I na taj način zapravo se ulazi u dužnički odnos, iz kojeg do sada još niti jedna država nije isplivala.

Kako, recimo, objasniti da je Island prošle godine bio proglašen svjetskom najpoželjnijom državom za život, koja ima najviše standarde u svemu, a ove godine su prije dva mjeseca proglasili totalni bankrot ??? Slična je priča sa Irskom, koja je unatoč desetljećima pametnih ulaganja i razvoja ove godine došla do ruba bankrota. Čekaj malo, pa na čelu njihovih ekonomija nalaze se ljudi s diplomama i doktoratima najboljih svjetskih sveučilišta !!!!! Složiti ćeš se da tu nešto gadno smrdi. Pa bolje bi ih vodile kumice sa placa, jer imaju jaču ekonomsku logiku.

Jednostavno - nije moguće nikako izaći ih dužničkog kruga, jer u današnjem potrošačkom sustavu apsolutno nije moguće napraviti stabilan ekonomski balans u sustavu koji funkcionira slično piramidalnim igrama na sreću, u kojima samo mali broj igrača na vrhu nešto zaradi, a svi ostali to plate ili plaćaju lažno se nadajući uspjehu. I onda da se podmire samo rastući dugovi (ne i glavnica), polako se rasprodaje državna imovina, a velike korporacije (u vlasništvu elite naravno) polako ulaze u sve sustave "nezavisne" države. Živjelo domoljublje i domovinski ratovi za .... ništa.

Prije više od deset godina čitao sam jednu vrlo suvislu priču nekog poznatog svjetskog ekonomista, o tome kako uspjeti u razvoju vlastite države, a taj je da se nikako ne prihvate krediti niti usluge koje nudi Svjetska banka ili Međunarodni monetarni fond (MMF). Inače nema spasa.

A to je jedan od segmenata procesa koji se događa u cijelom svijetu pod imenom globalizacija.

Međutim, ako se kojim slučajem dogodi da na vlast dođe netko tko doista želi prekinuti ovo sranje i omogućiti ljudima svoje države da zaista uspiju stati na svoje noge, tada mu u posjetu dolazi takozvani ekonomski ubojica (Economic Hitmen) koji u principu ponudi dvije opcije. Ogromno brdo novaca za njega i njegovu obitelj (cca 100 mil $) da ostane na vlasti, ali ne izvrši ono što je obećao dolaskom na vlast ili u suprotnom garanciju da će ga dočekati "metak sa njegovim imenom". Ako ne pristane na ovo šalju se takozvani "šakali" koji, bez obzira na takozvane kolateralne štete, naprave da čovjek ili njegova obitelj strada u naizgled običnoj nesreći (ne izgleda kao atentat). Ako niti ovo ne uspije (kao na primjeru Sadama koji je imao brojne dvojnike, pa to nije pomoglo), onda slijedi ekonomska blokada i vojna intervencija. Ova priča je, inače, došla iz pera čovjeka koji je ovaj posao radio nekoliko deseteka godina, a onda odjednom shvatio da njegova 23-godišnja kćer neće imati nikakvu šansu za opstanak, ako je ne bude imalo i svako drugo dijete na planeti Zemlji. Knjiga se zove
"Ispovjest ekonomskog ubojice". Također je napisao i knjigu "Istinita povijest Amerike". Obje su zastrašujuće. ( Imam verzije na engleskom, ako te bude zanimalo mogu ti ih poslati e-mailom ). Ako malo pogledaš, čini se da su naši vrli vođe već odavno odabrali opciju A, s obzirom na skupe satove i vrijednosti kojima se ne može ili ne želi objasniti porijeklo. (U Rusiji je inače uobičajeni oblik mita putem ekstremno skupih ručnih satova.)

Kada si nekome dužnik, onda si mu i rob i prisiljen si činiti ono što on želi. Tako recimo "slobodna i neovisna " Hrvatska ima trenutni dug od "samo" oko 40 mlrd $ koji, eto, "nije ništa strašno" - predstavlja samo 70% ukupnog bruto prihoda države, a iduće godine će biti 90%, što je prema našim "inteligentnim" ekonomistima potpuno normalna stvar !!!!. Samo vi i dalje trošite i živite slatke lažne snove. I onako ste u našim rukama.

Primjerice, zadnjih dana su Mađarska i Ukrajina (inače potpuno "nekorumpirane") dobile od MMF-a po 20-tak mlrd $, u suprutnom su u totalnom bankrotu. U bankrotu nakon samo 9 mjeseci ekonomske krize koja još nije nastupila ????. What the Fuck??? A pogodi što će napraviti sa "svojim" novcem...

Ok. Sve u redu. Ništa ne brinite. Takav je svijet u kojem živimo, šta nas briga, svi to rade, zašto ne bismo i mi. Jednom se živi. Ako niste zadovoljni uvijek ima dovoljno cigareta, droge i alkohola, sexa i igara na sreću - zabave za čitavu obitelj, da barem nakratko zaboravite kako je život težak i nesretan. "Kruha i igara", i raja zadovoljna.

To su fraze kojima se služe da bi nas zaustavili da razmišljamo o tome kako to nema smisla i zapravo ako želimo ikako opstati mora što prije biti prekinuto.

A što je najgore od svega:

Daljnje istraživanje pokazalo je da niti američki FED, ni Svjetska banka, ni MMF, kao i velika većina "neovisnih" centralnih banka država zapravo uopće nisu neovisne već su PRIVATNO vlasništvo !!!

Pogodi čije :-)

Vlasništvo iste elite koja je malo prije gore spomenuta !!! Dakle ne samo da su stvorili svijet na lažima, roblju, drogama i ratovima, nego nam još daju i kredite i stvaraju od svih nas totalno beznadne ovisnike, luđake i ubojice u svakom pogledu !!!

Američki FED je privatiziran početkom 20 stoljeća nakon niza nevjerojatnih smicalica od strane bankara koje su, gle čuda, članovi obitelji elite. Ove iste banke nisu propale u ovogodišnjem valu propadanja nekih od najvećih banaka, već su ih kupili za vrlo male novce. Zar to nije nimalo čudno?

Predsjednik John Kenedy i brat Robert, inače članovi obitelji iz elite, bili su svojevrsna crne ovce u eliti. Znali su za ciljeve elite i podvalu sa FED-om i te godine kada je John
potpisao dokument u kojem je vlasništvo nad FED-om trebalo biti vraćeno u nadležnost države - ubijen je. Nešto kasnije ubijen je i brat Robert, jer je rekao da će nastaviti bratovim stopama. Elita se ne libi ukloniti niti vlastite članove, ako ne slijede stoljećima zacrtane ciljeve.

Odmah poslije ubojstva ovaj dokument je uklonjen, i FED je do danas ostao u privatnom vlasništvu, odnosno jedan od glavnih generatora današnje ekonomske krize u Americi koja je namjerno devastirana, kao i ostatak svijeta s jednim jedinim ciljem.

Kriza nije nastala slučajno, već je dio većeg i mnogo stravičnijeg plana.

Može li biti gore?

Može. Jer dokle god ne shvatimo što se događa biti će sve gore i gore.

Novi svjetski poredak ili O čemu se tu zapravo radi ? naziv je jednog od novijih blogova našeg omiljenog i cijenjenog stručnjaka za japansku tradiciju, nihonkichigaia ( autora poznatog, uvijek rado i često posjećivanog hagakure.bloga ), za kojeg rijetki znaju kako se, osim dugogodišnjeg izučavanja običaja i kulture Japana, isto tako dugo bavi pronicanjem u tajne političke spekulacije i manipulacije skrovitih krojača svjetske povijesti. Kako je u svom poslijednjem komentaru na ovom blogu ostavio provokativno pitanje :"Znate li da radite za Korporaciju ?", ovim postom želim se na slikovit i jednostavan način, jednim specifičnim detaljem pridružiti njegovim nastojanjima u razotkrivanju pravog načina funkcioniranja svjetske ( dakle i naše domaće ) ekonomije i politike.

Prije pola godine gledala sam na HTV - jasno, u kasnonoćnom terminu - istoimeni francuski dokumentarac i prisjetila se prijateljevog pisma s naslovom Elita & Ekonomija ( koje slijedi uskoro ), te likova koje tamo spominje kao prikrivene manipulatore svjetskih političkih i ekonomskih događanja - beskrupulozna, nesavjesna stvorenja beskrajne okrutnosti. Neki psiholozi i psihoanalitičari ih čak niti ne smatraju ljudima, već samo humanoidnim psihopatama. Psihopat nije nužno masnovni ubojica, već osoba lišena svakog vida empatije ili suosjećajnosti. Vidjeh, dakle, u tom filmu jednog baš tipičnog predstavnika dotičnih "psihopata", osobu koja sa dvadesetak i nešto sitno godina ( plave okice, plava kosica, baby face, pogled bezizražajan – zapravo, nakon tog pogleda sve ostalo postaje nebitno ... ) priznaje da posjeduje dovoljno novca za doživotno izležavanje na plaži, putovanja i sl. no, ima potrebu raditi, stvarati ... A što on to tako kreativno i uživalački radi ?

Zgrće profit u organizaciji biznisa na usavršavanju likova iz videoigara za bogatije korisnike koji nemaju vremena igrati, pa za to plaćaju druge da im dovedu lik na neku višu razinu, a sve to odrađuju puno- i maloljetni kineski dječaci, lokalna sirotinja što je naučila igrati u seoskim internet-kafićima, i to 12 h dnevno, 7 dana u tjednu, s pauzom od pola sata za ručak od 3,5 kn ( pola eura ) u uličnom "restoranu", što im je preskupo, ali jesti se mora ... jasno da im je preskupo, jer mjesečno dobivaju max. 96 dolara za sve to doslovno robijanje, te "smještaj "u trošnim zajedničkim spavaonicama s krevetima na kat i kupaonicom dizajniranom kao za staju ( bez tople vode, naravno, ni zimi ), začudno čistom, jer ju, naravno, održavaju sami, izdresirani na rad i stegu svake vrste. Ponavljam, nema slobodnog dana u tjednu, nema slobodnog vremena uopće. Ustajanje svaki dan u 6h, rad od 8h do 20h, ostatak čišćenje prostorija, kupanje i spavanje.

Jedan od mladića kaže da bi tako želio malo uživati na suncu, a o djevojci koju je ostavio u selu, ne usuđuje se niti misliti, jer ju ne želi opterećivati takvim svojim sadašnjim statusom i čeka neka bolja vremena ... ( Trebalo bi takve filmove pustiti po školama našoj razmaženoj djeci ... da vide što ih čeka uskoro... globalizacija ruši cijenu ljuskog rada svuda u svijetu, zemlje trećeg svijeta samo su početak ...)

Dotični Blondie od uplaćenih 100 dolara za razvoj lika preuzima 90, naš mali Kinez 1, a ostatak njegov lokalni poslodavac , i to ako je sretan da se ne dogode neki "problemi u transakciji novca ", uslijed čijih učestalosti prisiljen nuždom upada naoružan u glavnu kinesku ekspozituru dotične Blondieve tvrtke, tražeći svoj novac, jer zna da ga drugačije nema šanse dobiti, te naravno, biva uhićen od kineske specijalne policija koja uredno na uniformama nosi natipis POLICE .

U filmu se takođe govori i o drastičnom padu cijena umjetničke fotografije, jer se sada internetom povezuju poslodavci sa svim ponuđačima svijeta, koji jako brzo uče kvalitetu posla ... paralelno s tim pada i cijena foto-modelima i manekenkama, ali to me ne uzrujava, kao ono s malim Kinezima, spominjem to samo kao uvod u završnicu gdje ću citirati jednog donedavno cijenjenog i traženog francuskog fotografa, kojemu kao jedini vid samobrane preostaju sarkazam i ironija :“ Živio neoliberalizam ! Dobrodošao globalizam !“

Iskreno, bila sam i ostala frustrirana činjenicom što ne mogu tamo sabljom junački doći osloboditi te dečke, nego, eto, trebam se miriti s činjenicama kozmičkih i karmičkih zakona, vlastitom tjelesnom ograničenošću ... misliti globalno, djelovati lokalno, etc. To, je, valjda, mudrost ... ili što ... kukavičluk i nesposobnost ... hm.

Ili mislite da bi se ipak moglo nešto učiniti ?

Nadahnuće za ovaj tekst pronašla sam u vrhunski ciljanom, provokativnom, ali krajnje dobronamjernom poslijednjem postu naše divne blogerice Bastet - jednom od velikih glasova mudrosti, srčanosti i razbora u ovoj našoj blogosferi.
A posvećujem ga svojoj mladoj staroj prijateljici Slatkoj paprici , koja me sinoć svojom intuitivnošću i dubokim shvaćanjem principa logike čovjekovog osobnog razvoja u komentaru na pretposlijednji post doslovno oborila s nogu. Citirala je R. Bradburya: „First you jump off the cliff and you build your wings on the way down.“ Kao da je znala da sam osobnim iskustvom osvjedočena u tu naoko „nemoguću“ mogućnost ...
Posvećujem ga i svim ljudima koji teže tom razvoju, žele kvalitetne promjene na osobnom i društvenom planu, te su spremni angažirati se u tom smislu konkretno, svatko na svoj način - u skladu sa svojim interesima i osobnošću .

Često puta nailazim i u realnom, a još više ovom našem novom virtualnom svijetu na ljude koji kritiziraju postojeću političku situaciju ... neki se žale, neki postaju cinični, neki bjesne ... opravdano ogorčeni i nesretni čak do te mjere mjere da si nerviranjem opasno ugrožavaju zdravlje ... A neki od njih pravodobno ili naknadno razumno uviđaju tu rizičnu poslijedicu, pa mudro i samozaštitnički kanaliziraju stres u zafrkanciju na račun tih pitoreskno-grotesknih osoba iz aktualne političke sfere, kreirajući zabavne karikature ili pišući gorko ironične, satirične priče s prepoznatljivim spomenutim karakterima.
No, nažalost: “Psi laju, a karavne prolaze...“ Sutra im ti isti, kojima su se rugali, i dalje otkazuju plaće, radna mjesta, zdravstveno osiguranje, u bescjenje ( ali zato izvrsnu proviziju za svoj džep ) prodaju njihovu nacionalu imovinu, guraju ih u nove političke i gospodarske integracije za koje svi već znaju da donose totalni gospodarski i socijalni krah.
Strah je realan i opravdan razlog zbog kojeg ljudi kao nojevi u pijesak, glave guraju u „spasonosni“ humor ili se pak povlače u krajnje intimne svjetove ... Osim one prirodne i instinktivne reakcije fizičkog samoodržanja, svaki drugi strah ime korijene u određenom vidu neznanja. To svi znamo. Nemajući to potrebno znanje, mi i dalje čuvamo svoju ugroženu psihu na nama poznate i prihvatljive načine. Pametno – dok se ne pronađe bolje rješenje.

Što je uzrok nedostaku tog potrebnog znanja ?

Je li to doista rezultat višestoljetnog, namjernog imputiranja i ponavljanja uzrečice kako je "politika kurva" od strane onih, koji tim upornim subliminalnim porukama često puta i nama samima stavljaju tu uzrečicu u usta, ne želeći da politika, što je njena prava, izvorna priroda i svrha - postane javno dobro u najpozitivnijem smislu, nego ekskluziva povlaštenih i samoodabranih vlasnika svijeta ?
Ili smo zaista jedina mahozistički duštveno orijentirana vrsta na ovom planetu, koja brani svoj opstanak tek kada joj netko doslovno stavi nož pod vrat, a mnogi njeni pripadnici čak niti tada?
Možda se radi o kombinaciji obiju tih opcija, gdje se netko prefirgan i proždrljiv obilato koristi masovnim neznanjem, neinicijativnošću, sebičnošću i strahom ostatka populacije ... to mi se nekako čini najlogičnijim ...
No, uskoro bi tog straha moglo nestati, jer bližimo se točki tzv. "praznog frižidera", kada on gubi obrambenu funkciju, a umjesto njega nastupa agresija ... i to - naravno - ne na one koje doživljavamo kao izvore i uzroke problema ( njih se tada ionako više ne isplati "eliminirati", jer šteta je već nepovratno počinjena ), nego na dojučerašnje svoje bližnje suživotnike i supatnike, s kojima smo se možda i na tu temu politike dobrano zafrkavali ili zajednički pjenili, ali ...eto, sad su druga vremena i moramo se otimati za hranu, gorivo, lijekove ... sorry kompa, nije ništa osobno ... mora se živit' nekako.

Pa zar se baš mora živit' nekako - tj. bilo kako ? Ili bi, do vraga, taj život ipak trebao postati Životom ?

"... ay, there's the rub ", rekao bi Shakespeareov Hamlet ... Strah od smrti tjera nas na kolektivno suicidalno ponašanje, rekla bih ja. Paradoks ? Možda, ali samo kao stilska figura. Dublje psihološki gledano, taj strah od života / smrti / promjene ( svede se na isto ) samo je jedan oklop, zaštitnički oblik ponašanja koji se javlja kod traumatiziranih ljudi. A takvi smo gotovo svi ... ili gotovo svi bili. On može imati formu cinizma, povučenosti, agresije, hedonizma ...
Ja sam, npr. bila izraziti introvert noire pogleda na svijet, rijetko sklona humoru, osim onog te iste boje. Dakle, prošla sam iskustvo ogromnog oklopa i totalne blokade ... i kada sam već bila na rubu izdržljvosti – sasvim spontano, iz očajne dosade i iziritiranosti baš svime ( čak mi je i najfinija poezija postala pregruba, koliko sam tada bila preosjetljiva ... ) počela sam prakticirati jednu ranije naučenu, ali zapuštenu tehniku relaksacije ... valjda je organizam odregirao inutitivno, njegova unutarnja inteligencija pronašla je rješenje koje ja svjesno nisam mogla apsolutno ničime dokučiti ...i tako se počela topiti moja opsjednutost crnom bojom, destruktivnom underground glazbom, Sartreovom "Mučninom", neodoljivim maštanjima o suicidu, etc.
Nikakvo čudo - mojoj generaciji ( ' 65 ), a kao što vidim - niti svima onima koje su slijedile, nikada niti jednim spoznajnim sustavom ( religijskim, znanstvenim, umjetničkim ) nije uvjerljivo usađen /objašnjen/ ukazan smisao života. Kako ćeš vjerovati u Boga, ako ga ne osjećaš ? Shvaćala sam da mi nešto strahovito nedostaje, a nisam znala što. Vršnjaci su se zabavljali po kafićima, izlazili, slavili rođendane ... sve najnormalnije .... a meni sve to ništa nije bilo normalno... Jer mi nije imalo smisla... Površnost i banalnost, materijalne drangulije - Bože, sačuvaj ! Maturala zabava ? Jeza ...
Jedino sam voljela duge šetnje prirodom, zalaske sunca i životinje - briga za njih bilo je jedino što me tada pozitivno poticalo ... Sada mi je jasno zašto je bilo tako – jer oni su jedini svojom ljupkom spontanošću, uvijek atraktivnom i originalnom prirodnošću, totalnom ljubavnom otvorenošću prema svakome u koga bi stekli povjerenje ... odražavali ono za čim sam tako duboko čeznula - smislom. Racionalno nedokučivim, ali potpuno jasnim srcu .

Trenirajući tako TM, posjećujući stručna predavanja i zajedničke meditacije, doživjela sam taj „famozni“ smisao života kroz meditaciju, u izravnom kontaku s Izvorom svijesti. Smisao života tako je za mene postala duhovna evolucija i univerzalna Ljubav .
( Naravno da ne moraju svi na takav način pronaći svoj smisao ili ga tako interpretirati. Nekim mudrim sretnicima taj je osjećaj za smisao života urođen prirodno ili su ga stekli tko zna kako neobičnim i specifičnim osobnim iskustvom ... )
Pišem opširno taj dio svog životopisa, jer je značajno povezan s onim najbitnijim i temeljnim što u ovom tekstu želim izraziti:

Naime, tijekom tog svog „spoznajno-istraživalačkog“ traganja ujedno sam naišla i na nova / drevna duhovna Znanja o Životu, koja su - vjerovali ili ne - takođe primjenjiva i u politici !!! I to je višestruko znanstveno dokazana činjenica !!!

Početkom Domovinskog rata, inicijativom članova Udruge za TM osnovana je Stranka Naravnog Zakona ( HSNZ ), koja se pogramski i tendencijski drastično razlikovala od svega ponuđenog na domaćoj i svjetskoj političkoj sceni ikada.
Ta stranka deklarirala se isključivo kao stranka potpore - znači, nije se borila za vlast, već je inauguracijom svog specifičnog programa željela dati potporu bilo kojoj pobjedničkoj stranci da doista i uspije u realizaciji svojih uvijek lijepih, ne nužno lažnih, možda često puta samo naivnih predizbornih obećanja.
Jer, Maharishi Mahesh Yogi, utemeljitelj transcendentalne meditacije, te na nju vezanih udruga, saveza i političkih stranaka u svijetu ( tzv. Natural Law Parties ), kaže : "Vlada je samo nevino ogledalo kolektivne svijesti." I mi imamo sličnu izreku : "Kakav narod, takva država." Tako da osnovni uzrok svih društvenih problema ta stranka vidi isključivo u individualnom i kolektivnom stresu ( nasilje, pohlepa, nepravičnost, ravnodušnost i sebičnost ... samo su različite njegove manifestacije ), te niskoj razini pojedinačne i skupne svijesti - što se u znanosti reflektira kao fiziološka činjenica da čovjekov mozak u prosjeku aktivno funkcionira svega oko 4-5%, genijalcima poput Tesle ili Einsteina oko 15%.
U programu te stranke samo je bilo formiranje skladotvorne skupine za čišćenje kolektivnog stresa i razvoj skupne svijesti, koji bi automatski nakon nekog vremena spontano pokrenuo pozitivne procese u društvu: kreativnost, prirodan odabir najkvalitetnijih i najmoralnijih rješnja na svim područjima društvenog života, suradnički umjesto natjecatljskog pristupa, toleranciju, sućut, solidarnost. ( Detaljnije o tome svakako pogledajte na ovom blogu u postu od 27.05. gdje sam prenijela izvrstan tekst K.Mišaka o znanstvenoj utemeljenosti i eksperimentalnim dokazima učinkovitosti funkcioniranja tih skladotvornih skupina. )
Članovi HSNZ, poučeni Prirodnim Zakonom ( akcija i reakcija, atrakcija ), takođe nisu kreirali retoriku i komunikaciju temeljene na principu sukoba, već suradnje : dakle, ne fokusirati se na negativno, nego pozitivno ; govoriti o svom programu, a ne iznositi nečiji prljavi veš ; uvijek ljubazno replicirati, pa makar otrpili i najgoru uvredu, tj. u svemu naći barem jedan pozitivan moment, istaknuti ga i dalje krenuti u tom smjeru. Kako bi rekao Maharishi Mahesh Yogi : "Reci istinu, ali reci slatko."

Naravno da sam se učlanila. No - nismo dugo potrajali, a sada mi je, sa stajališta ovih ( ako smijem reći ) zrelih godina, jasno i zbog čega:

1.nedostatak iskustva u radu s ljudima, guranje problema pod tepih zbog početnički nezrele interpretacije "pozitivnog" i "negativnog", te još uvijek prisutnog poslušničkog mentalnog sklopa kod većine članova ( poslijedica dugogodišnje navike na dominaciju samo jedne političke opcije, bez prava na njenu kritiku ) što je u nekim ograncima dovelo do samonametanja na visoke dužnosti osoba krajnje neprikladnih za taj posao i jasno - izazvalo krah: ljudi bi doslovno počeli bježati iz Stranke isključivo zbog te osobe, jer je blamirala cijelu ideju. A "vrhovni štab" nije odreagirao u smislu da se ta osoba makne i zamijeni drugom, jer to bi bilo "negativno"- kao neka "čistka", a mi smo svi "fini i pozitivni". Taj poslušnički mentalitet osjeća se itekako i dan danas posvuda kod nas, što blogerica Neazess krasno opisuje u jednom svom postu kao "utabane staze" razmišljanja koje vode u stvaranje ispranog / isprogramiranog uma ... mislim da je to jedan od jako bitnih uzroka naše opće političke pasivnosti i trpljenja nametnutih retardiranih opcija - tako je izvrsno definirao sadašnje političke teze bloger Izvorni Život , da mu sa zadovoljstvom kradem tu sintagmu.

2. loša prezentacija – najveći problem kod HSNZ bio je taj što su ju vodili učitelji meditacije, koji zbog prirode svog poziva meditiraju dnevno 4-8 sati, ovisno je li tko uz to zaposlen ili radi samo taj posao ( i jedva preživljava ). Naravno, oni poima nisu imali o aktualnoj situaciji u RH, jer nisu niti imali vremena pratiti medije i prilagoditi pristup konkretnoj situaciji slikovitošću, primjerima, dokazima iz poboljšanja kvalitete života onih građana koji prakticiraju tu mentalnu vježbu ... i sl. pa su njihove apstraktne izjave o znanstveno dokazanoj tehnologiji za razvoj svijesti i unaprijeđenje kvalitete društvenog života prazno odzvanjale zbunjenim glavama, nenaviklim na tako "nevjerojatne priče".

Zašto o svemu tome pišem kao osvrt na činjenicu što nam je Bastet provokativnom, ali pozitivnom energijom svima bacila rukavicu u lice izazovnim pitanjem: "Postoji li nešto što bi vas još uvijek moglo potaknuti na borbu za promjenama? Ili su vam razočarenja otvrdnula obraze pa ih spremno okrećete sad lijevo, sad desno, da primite pljuske odakle god da stignu? "

Iskreno, da mi život nije išao takvim tijekom, tj. da mi nije poznata pretodno ispričana alternativnopolitička priča, da nemam puno osobnog iskustva u tom svom osobnom "obračunu" sa stresom, da ne poznajem toliko ljudi koji su oduševljeni ne samo ovdje spomenutom, već i nizom različitih drugih, no takođe vrlo učinkovitih sustava relaksacije i razvoja svijesti ( duboka molitva, krya yoga, maha-mantra, solarna yoga, hatha yoga, gaja, excalibur, reiki ... ) i da osobno jednom prilikom nisam sudjelovala u radu jedne skladotvorne skupine ( bilo je to u Crikvenici 1995. godine na naprednom TM siddhi tečaju, kojeg je pohađalo oko 120 sudionika, a jedna od sudionica, Crikveničanka imala je brata zaposlenog u policiji, pa nam je prenijela njegovo zaprepaštenje da tih 14 dana našeg intenzivnog programa nisu imali nikakvu dojavu o problemu, evidentirali nikakav prekrašaj, čak niti priveli nekog pijanca ... dakle - totalno se dosađivali isključivo starom papirologijom. Šteta što se nismo raspitali o situaciji u bolnici i zdravstvenim ambulantama - no tada se nije radilo o eksperimentu s uvježbanim stručnjacima, nego tečaju za "novake", pa se niti nije išlo u neko istraživanje, nego smo saznali za taj zanimljiv podatak potpuno nevezano, onako usput ) - dakle da nisam slučajno ili "slučajno" došla do svih ovih vama ukratno iznesenih saznanja, ja bih odreagirala nekim kratkim komentarom, tipa:
" Da, naravno da bih glasala za nekog novog, osobito nekog tko se do sada nije bavio politikom, te nema putra na glavi. Za nekog s kvalitetnim i modernim, usklađenim ekološkim i gospodarskim programom, fino izbalansiranim tržišnim modelom uz istovremeno izrazito jako radničko dioničarstvo ( dakle, nekom optimalnom simbiozom kapitalističke i socijalističke prakse, koja bi djelovala na ljude stimuilirajuće, a opet čuvala važne nacionalne resurse ) i istinski humanom socijalnom politikom ... ali, bojim se da se takav netko ili neki još jako dugo neće javiti, a da se i javi, već ćemo mi sve to upropastiti. " Eto, to bih rekla.
Jer: zaista ne da vjerujem, nego znam da je UKUPNOST našeg mrtvila, nezalaganja, blage do grube sebičnosti, neinteligencije i nezainteresiranosti za znanje, hedonizma, potrošačkog mentaliteta ... dogurala Hrvatsku na rub provalije, a ne samo neki korumpirani političari. Da nije tako, već bi se odavno pokrenula neka inicijativa, nova politička opcija, razgrtala bi se društvena žabokrečina sve u šesnaest !

Pri tome ne mislim na vas ovdje, blogere ( kakva sam i sama od nedavno ) - BAŠ NAPROTIV !!!
Naime, ovdje sam prisutna kao komentator od prosinca prošle godine... I fascinirana sam frapantnom začudnosti koliko je ovdje fantastično inteligentnih, nadarenih, kreativnih, otvorenih, kulturnih, iskrenih, srdačnih i nadasve pozitivno usmjereni ljudi - da se i sada dok ovo pišem, ježim od unutarnjeg ushićenja tim prekrasnim otkrićem - koliko je, zapravo, snažne i zdrave duhovnosti, znanja i inteligencije na tim "prostorima" ... samo treba tu energiju nekako objediniti, učiniti koherentnom i aktivirati iz "virtuelnog" u tzv. "realno" - jer to su područja, uz duhovna, u kojima trenutno najviše obitavamo, a ovo "realno" je potrebno najviše čistiti ...
Mislim da se vrhunski program, pristup i namjere spomenute HSNZ mogu itekako upotrijebiti u tom smislu, jasno uz ispravku svih njenih početničkih grešaka, što uopće nije velik problem. Veći je problem moguće preuzeti i odgovornost kakvu imaju postojeće političke stranke ( a baš ih briga za to ) - gospodarstvo, ekologija, zdravstvo i socijala ... no, ako, ruku na srce, usporedimo naš prosječni QI i QI prosječnog našeg političara - niti to ne bi bilo nemoguće ... a sjetimo li se da uspješnost Vlade ionako ovisi isključivo o kolektivnoj svijesti, znamo da čak niti ulaziti u Sustav, već ga „ čistiti“ iznutra, dubinski ... znači jako, jako djelotvoran posao ... No - odvažiti se u nove zajedničke inicijative ljudima je uvijek bilo najteže ... ali, bojim se da dosadašnji naš način pojedinačnih i neusklađenih nastojanja, isključivo svojim inidividualnim pristupom na najrazličitije načine pozitivno poticati proces osvještavanja, dolazi do limita svoje učinkovitosti i da će zaista za našu daljnju evoluciju - kako ovdje na blogosferi, tako u cijelom društvu i na planetu uopće - biti potreban taj famozni kvantni skok u suradnju i zajedništvo ...
Osjećam da ćemo se uskoro na neki način naći isto- i sličnomišljenici, otkriti u sebi dovoljno otvorenosti, zaigranosti i znatiželje za taj prvi korak ... jer svaki rad ( pa i društveni, odnosno politički ) gledan alternativno, s pozicije čistog srca i mudrih namjera, ali i realne, ozbiljne promišljenosti, ne mora, niti smije biti neki naporan i dosadan posao, još jedno dodatno ropstvo i mučno probijanje ...( baš suprotno - kao takav ne bi donio nikakve rezultate, osim vlastite propasti u samom startu ) ... već treba biti nešto zaista lagano i neopterećujuće, konkretno: već i samo pasivno članstvo, te odlazak na biralište da se toj svojoj opciji da glas znači jako, jako puno ... a onima aktivnima da je to isključivo kreativan izazov, nadahnjujća igra ( kojoj sami odgovorno određuju mjere i granice, što će nas voditi novim sa/znanjima, čvršćim, brojnijim i dinamičnijim prijateljstvima, drugačijim perspektivama i što je najvažnije - osobnoj i zajedničkoj evoluciji, kvalitetnijem i sretnijem životu / Životu .

Na ovaj post inspirirale su me divne i sugestivne, duhovito-dirljive priče posvećne svojim svojim ljubimcima velikog prijatelja životinja i osobitog ljubitelja pasa boxera, vještog kinologa i sjajnog, spisateljski nadarenog blogera: Sagittariusclassica

Iako sam "žena-mačka", volim sve životinje, čak i miševe, kojih se bojim, he, he ... to su uvjetovanosti iz djetinjstva ( zbog vječitog maminog straha i panike kada bi kojeg vidjela ) ..., a osobito cijenim pse. Rado bismo udomili i njih, uz bliže 30 mačaka, ali prostorno, financijski, a i zbog zdravlja ( oboje ne možemo u dulje šetnje ) to nam nije moguće.
Jedno proljeće posjećivala nas je velika crna kujica, vjerojatno mješanka, ali prekrasne visoke i vitke figure ( kao labrador, samo kratkodlaka ), predivnih, zahvalnih očiju ... baš kao što je Sagi napisao - tu se ogledala sva dobrota svijeta... Vidjelo se da doji i vjerojatno ju njeni "vlasnici" nisu dovoljno hranili, pa je, jadnica, obilazila okolne ulice i dvorišta da utoli glad.
Kod nas bi se uvijek našlo nešto za nju, makar mačje hrane, koju bi slatko slistila u trenu. Nikada nije niti pojurila za kojom od naših mačaka - uvijek ljubazna, diskretna, dostojanstvena ... Bože, kako mi je bilo ( i još uvijek jest ) žao što ju nismo mogli udomiti, jer nismo znali čija je i gdje su joj maleni... barem nju, koja je navikla na samostalne šetnje i bila potpuno bezopasna za okolinu.
Dolazila bi tako uvijek u doba dojenja ( ostale periode ne ) još nekoliko sezona, a onda nas je prestala posjećivati ... vjerojatno je napustila ovaj ( okrutan ) svijet i otišla tamo gdje i svi drugi ljubimci prvi dočekaju svoje ljudske prijatelje kada ga i oni napuste ...

Prije godinu dana posjetila me prijateljica koju sam upoznala na jednom portalu, a prvo što me privuklo tada toj "virtualnoj" osobi bio je njen avatar s fotografijom psa boxera. Do tada nisam mogla vjerovati koliko se s fotografije može osjetiti toplina, odanost i dobrota nekog bića ... nisam mogla odoljeti i odmah sam se javila privatnom porukom toj ženi. Naravno da smo se odmah sprijateljile. Kada me posjetila sa svojom ljubimicom, isprva sam se prepala: kako će reagirati na mačke ???!!! ... no, uopće ih nije registrirala kao neke objekte za igru ili agresivno ponašanje, kao što je to bio slučaj sa susjednim psićima, zaigranim progoniteljima i lajavcima .
Naime, iako nikada nije živjela s mačkama, odgajana je da ih ne progoni i ne napada, čak je i kujici prijateljičinog sina branila da ih ganja, trčala bi za njom i zaustavljala ju, objašnjavajući joj, valjda, da je to krajnje "nekulturno i necivilizirano ponašanje."
A njene oči ... nezaboravne ... tada sam se i ja zaljubila u boxere.

Za razliku od pasa, ljudi doživljavaju mačke većinom kao sebične, razmažene, sklone zapovijedanju i inzistiranju, tj. "dresuri" svojih vlasnika. Možda neke i jesu takve, ako im to njihovi ljubitelji dozovole ( kao što to dozvoljavaju i svojoj djeci ), no i one su itekako u stanju poštivati određene norme ponašanja, ako im se to jasno i odrješito da do znanja. Shvate od prve. U početku sam doista bila takva - dosta stroga ( da se ne smije na stol i sl. ), međutim, to je bilo izvedivo samo dok smo ih imali troje - bili su zaista savršeno odgojeni, iako maze na kvadrat . No, kada ih je došlo deset, uvidjela sam da nemam više niti energije, niti vremena cijeli dan obavljati funkciju dežurnog policajca ... bilo je i važnijih obaveza.
A sada kada ih je gotovo i tri puta više ... he, he ... nekima od njih ne pada na pamet čak niti skočiti na stolicu, kamoli stol - to su uglavnom oni što su nam došli kao odrasli dečki, koje ljeti njihovi "brižni" poštari loše karme izbace iz kuće ili stana kada se ide na more, pa onda ujesen opet svojoj dječici nabave neku novu besplatnu živu igračku za maltretiranje. ( Ti su macani očito tako dobro i strogo odgajani, da čak niti noću kad nas nema u donjim prostorijama, ne krše pravila kućnog reda. ) A ovima što su došli kao mačići, ili su ih njihove trudne napuštene majke u mom krevetu donosile na svijet, nikakav problem nije niti skočiti na gornji kuhinjski element i šetati pod stropom ili čak uskočiti u isti taj slučajno otvoren prostor, dupkom krcat staklenim čašama, a da niti jednu ni ne zaljujaju, a kamoli razbiju ... pa se zavlačiti u zaboravljene izvučene ladice .... uh, najbolje je razbacivati "escajg " ... kako to dobro zvuči ... he,he
Sada im je najzabavnije hodati po tastaturi ili tipkati šapicama, pa zainteresirano promatrati neke čudne, nedodirljive bubice kako iskaču pred njihovim očima ... ali tu sam ipak doslijedno neumoljiva, jer nisam jednom ostala bez kilometra nespremljenog teksta ili poslala prijateljima nemušta, kriptografirana pisma . I vidim da, iako nevoljko, shvaćaju "ozbiljnost situacije".

Porod je doista najveličanstveniji događaj / doživljaj - primiti u ruke ta topla, nježna, sićušna stvorenja i prinijeti ih izvorima mlijeka ponosne i razdragane majčice ... direktan uvid Kreacije - odjednom neki novi Životi Života u Životu ...

I ti njihovi božanstveni pogledi kojima zrače najljepšu Ljubav, Mir, Sreću i Mudrost Svemira ... kada mi se, predući, predaju beskrajima svog čudesnog i tajnovitog Postojanja ...

Često puta sjetim se izjave jedne prosvijetljene duše : " Tko ne vidi Božansko u očima životinje, taj nije normalan." ( Sai Baba )

Dodaci prehrani

Propolis – poznat po izvrsnom baktericidnom, virucidnom i fungicidnom djelovanju

Dakle, ako prilikom infekcije ne pomažu antibiotici – radi se o virusnima ili gljivičnim uzročnima ( gljivice su osobito opasne ), gdje onda pomaže propolis, imunostimulatori ( vitamini, kolostrum, jaja japanskih prepelica), reiki i specifični homeopatski pripravci ( funghi patogenic, immunitiy ).

Životinjama treba nabaviti obavezno BEZALKOHOLNE propolisne kapi ( za bebe ), s većim postotkom propolisa ( 25% ). Kako su gorkog okusa, treba ga kamuflirati umiješnog u žumanjak s bagremovim medom – mačkama staviti po 5-6 kapi u tu mješavinu, i davati barem 3x dnevno. Analogno prosječnoj težini mačke 3-4 kg, lako se izračuna količina za psa određene težine.

Propolisne kapi su takođe odlične za rješavanje onih povremenih tamnih nakupina na nosu ili bradi životinja – gljivica, i to tako da se kap tekućine utrlja u nosić ili dlakicu brade ( prethodno je jako dobro fizički odstraniti te nakupine, koliko god je moguće ), što im nije nimalo ugodno, ali je vrlo efikasno i krajnje neškodljivo. Veterinari znaju u tom slučaju preporučiti Canesten ili Plymicol kreme, no ako ih mačka ili pas poližu - neće biti dobro, a proplis im ne može naškoditi, osim neugodno iznenaditi mirisom i okusom.

Isto tako, tim kapima odlično se tretira česta pojava gljivica u ušima, tzv. malasezija - smeđe nakupine u ušima, koje treba razlikovati od crnih.

1. crni su ušni šugarci, a liječe se kapanjem ušiju Frontline tekućinom ( inače prvenstveno namijenjenoj zaštiti od buha i krpelja ) i to tako da se što dublje u svako uho unese manjom špricom ( od 2 ml ) po 0.2 ml dotične tekućine i nakon toga uho malo stisne, kako bi se tekućina upila, da mačka odmah ne otrese sadržaj.
Prethodno je takođe jako važno dobro očistiti uši vatom ( nipošto štapićima s vatom !!!):najprije suhom, pa vlažnom, i na kraju opet suhom.
Terapiju Frontline tekućinom protiv tih crnih ušnih šugaraca treba provesti 1x tjedno, barem 4 tjedna za redom,a ako ne nestanu potpuno - i više tjedana. Šugarci su zarazni, pa pripazite ako imate više životinja. Neki veterinari će vam za isti problem preporučiti kapi Otonazol, koje treba primjenjivati daleko češće, a to je za životinje velik stres.

2. propolisne kapi za spomenute smeđe gljivice u ušima treba kapati u uši 2 x tjedno na isti način kao i Frontiline kod šugaraca, takođe tijekom 4 tjedana ili duže, ovisno o konkretnoj situaciji.
Tu je upotreba propolisa neizmjerno bolja od Pymicol kapi, koje bi vam u tom slučaju preporučio veterinar, jer njih morate primjenjivati 2x dnevno, što je životinji strahovit stres, a kao „šlag na tortu“- uslijed toliko vlage u ušima razviju se bakterije, pa onda morate kapati isto tako često i s antibiotskim kapima. Taj užas prošli smo jednom ... i hvala Bogu za inspiraciju da sam odlučila u slijedećem slučaju upotrijebiti propolis - spas.

Neki liječnici za gljivice u ušima čak propisuju dodatno i šampon protiv gljivica, da mačku kupate jednom tjedno ... grozota - osobito što tim agresivnim šamponom uništavate njihovu nježnu kožu.i stvarate krasne predispozicije za razne dermatitise i dermatoze. Ne želim ovime osuđivati liječnike standardne veterine – oni propisuju ono što smatraju logičnim i nužnim, a kako tijekom studija vrlo malo ili nimalo ne uče o prirodnim metodama liječenja - naravno da nisu krivi. Tim više što su nevjerojatno opterećeni količinom posla, da niti nemaju vremena dodatno se informirati.


Vitamini – u obliku tabletica i pasti, s čime se, dakako, slažu i liječnici standardne veterine.

Preporučujem vitaminske paste, jer ih svi radije jedu. A u njih često puta možete i umiješati razmrvljene razne lijekove, pa tako učiniti terapiju životinji prihvatljivom. Odlične su Gimpet i Calopet vitaminske paste – moguće ih je i pomiješati da bude ukusnije, jer svi ne vole Calopet, a on je odličan zbog dodatne velike kalorijske vrijednosti. Gimpet je gušća i ukusnija, ali manje kalorična. Tabletice neki vole pojesti, a neki popiti razmrvljene u mlijeku – tu ćete morati sami otkriti što vaš ljubimac preferira.

Time se ponekad životinje jedino hrane kada su teže bolesne i odbijaju drugu hranu – tada se slobodno može dozirati da jedu koliko žele.
Treba ih nadodati svakoj terapiji, jer povećavaju imunitet, a neki lakši problemi mogu se izliječiti isključivo vitaminima, kao npr.

1. već spomenute gljivice na nosu i u ušima ( osobito ukoliko životinja stresno reagira na terapiju trljanja nosića propolisom ili kapanje ušiju ), ako se nisu preintenzivno razvile – tu je potrebno više tjedana terapije: treba započeti s dvostrukim dozama, nakon poboljšanja smanjiti na preporučene, a kada potpuno nestanu - nastaviti još neko vrijeme svaki drugi dan ( 1 tjedan ), pa svaki treći ( 1 tjedan ), jer naglim prekidom unosa vitamina može pasti imunitet i onda se problem recidivira.

2. virusna upala očiju, kada mački ili psu suze oči ( pojava čiste, prozirne tekućine, nema krmelja, niti crvenila ili oteklina na očima *) – tada treba krenuti sa trostrukim dozama, pa kada prođe, postupno smanjivati na dvostruke .... već kao što je prethodno opisano.

3. u slučaju pojave zarazne bolesti kod skupine životinja, odmah svima preventivno davati trostruke doze . Tako sam uspjela spriječiti zarazu rinotraheitisom jednoj iznimno plahoj mačkici, za koju sam znala da nema šanse da podnese injekcije. Čim je počela kihati, dobila je svaki dan trostruku dozu pomiješanih spomenutih vitaminskih pasti i nije se zarazila.


Paste za odstranjivanje dlaka iz probavnog sustava: Malt- i Bezo-pasta .

Prva je ukusnija i dobra za prevenciju, osobito kod dugodlakih životinja ili onih što ne izlaze u prirodu, pa ne konuzumiraju travu, koja je prirodni odstranjivač dlaka iz želuca tako što izaziva njihovo povraćanje, a druga je efikasnija ako se već pojavi problem opstipacije, tj. zatvora.

Zatvor se najčešće javlja prilikom intenzivnog linjanja, ili ukoliko životinja jede kosti ( to nipošto nemojte davati !!! ). Vrlo je opasan, jer ako se u kratko vrijeme ( max. tjedan dana ili kraće ) ne uspostavi funkcija probave, može doći do nekroze crijeva, pa ako se tu na vrijeme ne reagira kirurški – nastupa opća infekcija i smrt.

Ako vidite da se životinja bezuspješno napinje, nastojeći obaviti nuždu – nastojte joj odmah davati što više tih navedenih pasta, i ako u roku 24h ne obavi nuždu, treba otići veterinaru na klistiranje. Neki od njih ne vole obavljati taj posao, pa radije životinji daju injekcije antibiotika, da spriječe infekciju, te obavezno upućuju vlasnika da životinja konzumira što više parafinskog ulja, koje postupno otapa „čep“ u crijevima i podmazuje ih.

Problem je u tome što je ta terapija vrlo spora ( održava dugotrajnu toksiciranost organizma ), jer se dotični „čep“ najčešće nalazi pri kraju crijeva i onda su bolji čepići ( ali - koje je redovito gotovo nemoguće postaviti, jer ne postoje specijalno proizvedeni za životinje, već morate prilagoditi one za humanu upotrebu, a za to vrijeme već se otope ), no - svakako najbolji je klistir, koji čak možete improvizirati kod kuće, upotrijebivši vrećicu za transfuziju, koja ima malene cjevčice ili veliku špricu ( 20 ml ) na koju obavezno nataknete neku vrlo mekanu, gipku i usku cjevčicu. Sistem ispunite 1-2 l mješavine tople vode, parafinskog ulja i sapunice – po mogućnosti od sapuna čistog biljnog sastava, bez aditiva. Najprije krenete vrlo oprezno i nježno cjevčicom u analni otvor, jer je crijevo suho i lako bi ga bilo oštetiti, što je strahovito opasno - znači cjevčicu podmažite nekom dječjom kremom, isto tako i analni otvor životinje.Prvi puta gurnete cjevčicu sasvim plitko: 1 do 2 ml i ubrizgate tekućinu, dok ne počne curiti natrag van. Pričekate da izađe sva tekućina, pa nastavite tako da sada uvučete cjevčicu još par milimetara dublje i ponovite postupak. I tako, milimetar po milimetar, napredujete koliko životinja izdrži. Postupak je praktično izvoditi ako imate rešetkastu policu nad kadom, onda se životinja ne smoči jako, a i vama je lakše izvoditi postupak, dok ju netko drži.

Klistirati bi trebalo barem 1x dnevno. Više od toga je prestresno, jedino ako je životinja u jako rizičnom stanju, pa je to zaista neophodno, a ukoliko je iznimno nemirna, može se dati sedativ za životinje ( mačke, psi ) „Sedalin-gel“ (acepromazin ), dobavljiv u nekim ljekarnama za životinje i nekim veterinarskim ordinacijama.
Naravno, cijelo to vrijeme životinja treba konzumirati što više Bezo-paste, jer ona ne podmazuje samo crijeva, već i obvija tankim filmom svaku dlaku, te se one puno lakše skliznu nego ako se koristite parafinskim uljem. Imam iskustva i s jednim i drugim, te sam se uvjerila u fantastičnu efikasnost te paste.

Dobro je to vrijeme životinji davati manje što hrane, pa će radije jesti više paste, a i neće se povećavati količina zaostale hrane u crijevima.

Dakle, ukoliko neku mačku morate držati u kući, onda joj svakako svaki dan naberite desetak ili više vlati trave ( vidjet će te koliko najviše može pojesti ) i držite joj ispred njuškice svaku vlat posebno da joj je lakše dohvatiti i pogrickati. To je najbolja prevencija opstipacije. Dobra je suha hrana koja sadrži travu u sebi , npr. Friskies Indoors ili paste s travom, ali ipak je trava najbolja. A preventivno možete davati i Malt-pastu. I neka jede dominantno mekanu hranu.

Vitaminske i paste za odstranjivanje dlaka iz probavnog sustava nisu jeftine, ali kada usporedite efekt zaustavljanja bolesti / ubrzanog liječenja s računom iz veterinarske ordinacije - odmah se uvjerite kako se prevencija itekako isplati ... a da i ne govorim o njihovom i vašem stresu, slobodnom vremenu, prijevozu i gorivu.


Colostrum – prvo majčino mlijeko, osobito bogato imunostimulirajućim sastojcima.

Ponekad se zna dogoditi da životinja jednostavno ne želi niti vitaminske paste, niti tabletice, ili se pokaže da nisu dostatni za izliječenje. Takav sam slučaj imala s jednom mačkicom koja je oboljela od spomenute virusne upale očiju . Istresla sam prah tog mlijeka iz kapsula, pomiješala s malo vode i davala joj dvostuko manju dozu od one preporučene za ljude. Rado je pila, ali nije bilo poboljšanja. Onda sam udovostručila dozu i nakon par dana bilo joj je bolje, a nakon deset dana je ozdravila. Naravno da je još deset dana bila na dodatnoj smanjenoj dozi, pa još deset dana dobivala svaki drugi, pa svaki treći dan ... i nije bilo recidiva, koji su inače vrlo učestali, ako se terapija prekine odmah po vidljivom ozdravljenju.


Jaja japanskih prepelica – osobito ljekovita i za ljude.

Osobno sam ih koristila godinama za alergije i anemiju, neki su ljudi time izliječili dijabetes, neki maligna oboljenja, niski/visoki tlak , bronhitis, osteoporozu ... sadrže peterostuko veću količinu vitamina i minerala od kokošjeg jajeta, a utoliko su manja. Ljudi ih uzimaju 5 kom ujutro na prazan želudac i nakon toga trebaju što je moguće više odgoditi uzimanje hrane, a prvi obrok ne smije biti topao, već hladan ili sobne temperature ( da se omogući optimalna resorpcija i da viša temperatura u probavnom sustavu ne bi uništila ljekovite sastojke. ) Mačkama se daje po 2 kom. Ili jedno, ako je mačić u pitanju. Po istim pravilima, možda malo manje rigoroznim glede vremenskog odmaka, jer je mačja probava brža od ljudske.

Za razliku od sirovih kokošjih, gdje mačke ne smiju istovremeno konzumirati bjelanjak i žutanjak, već samo žutanjak, jer inače povraćaju - ova jaja smiju i moraju uzimati isključivo sirova ( istučena ) u cjelini, i neće imati nikakvih probavnih problema. Jedina kontraindikacija su žučni kamenci – tada se dotična terapija ne smije provoditi, jer bi mogla izazvati žučni napad. Prepeličja jaja kod životinja koriste se za sve gore navedene tegobe, kao i kod ljudi, te pothranjenost i imunizaciju.

Mi smo ih koristili takođe kod liječenja virusne upale očiju jednog mačića, dok još nismo znali za spomenute vitaminske paste, a nije bilo niti Colostruma. Naime, nakon 3 mjeseca bezuspješnog liječenja s Virolex masti za oči ( mazali mu jadniku 5x dnevno ) konačno smo saznali od jednog dobrog liječnika veterine da ga nikada nećemo izliječiti, ako ne krenemo s imunizacijom. Tada sam poznavala kao dobre imunizatore samo ta prepeličja jaja, pa smo krenuli s terapijom od 2 sirova jaja dnevno i mačić je potpuno ozdravio nakon 2-3 tjedna.

........................................................................................................................................................................................
*

• U slučaju pojave krmelja radi se o bakterijskoj upali, pa je potrebno primjeniti antibiotsku mast i / ili homeopatski antibiotik . Standardni opći / sistemaki antibiotik u vidu injekcija ili tabletica nije potreban - bio bi bespotrebno invazivan. Jedino je svakako preporučljiv ako se već radi o slučaju slijepila uslijed teške upale, ili da mačka ne reagira na antibiotsku mast, tj. mažete tjednima, i nema poboljšanja, odnosno čim prestanete - javljaju se recidivi. Tu onda treba uključiti i vitamine i imunostimulatore.

• Otekline se javljaju takođe kod bakterijskih upala, te je takođe potrebna antibiotska mast za oči, i ukoliko liječnik specijalnom svjetljkom provjeri da nema nekih oštećenja na konjuktivi, može se uzeti dvokomponentna mast za oči: antibiotik + koritikosteroid, jer kortikosteroid smanjuje bolnu oteklinu. Čim oteklina splasne, treba prijeći na čistu antibiotsku mast, jer je dulja primjena kortikosteroida štetna. U oba slučaja oči treba mazati još neko vrijeme nakon što potpuno ozdrave. U početku se maže 3- 4 puta dnevno, a nakon ozdravljenja 2x, pa 1x.

Paralelno smo imali slučaj bakterijske upale očiju s pojavom otekline kod dva mačka ( oni onda žmire na to oko ili je potpuno zatvoreno, ponekad izgleda da očiju niti nema, jer su prekrivene tim oteklinama – to je već onda možda slučaj i za opću antibiotsku terapiju ) – obojca su žmirkali na jedno oko. I obojci smo mazali istom učestološću i istom masti za oči ( Tobrex ) Jedan od njih je htio uz to i popiti iz šprice homeoptaski pripravak Infection, a drugi je bio novoudomljen i nenavikao piti iz šprice, te se jako tome opirao, pa mu nismo davali. Njegova terapija trajala je 6x duže od onog koji je htio piti homeopatiju, a standardni antibiotik u tabletici ( Synulox i Enroxil ) nisu mu pomagali – vjerojatno je bila neka bakterija koju ta dva antibiotika ne „pokrivaju“, dok je kod homeopatije način iscjeljivanja infekcija sasvim drugačiji, te takav homeopatski antibiotik podjednako djeluje na sve bakterije.

Znam da sam ovom napomenom ispod crte, kao i opisom klistiranja, izašla iz okvira naslova i teme, međutim smatrala sam bitim da to bude objedinjeno na jednom mjestu, jer se radi o čestim mačjim, možda i psećim boljkama, čije je kompleksno tretiranje uvijek najbolje razmatrati parlaleno i u cjelini

Ayurvedski preparati


To su većinom tabletice raznolikog biljnog sastava, pretežito s područja Indije, Tibeta i tih krajeva ( sustav liječenje potječe iz Veda, koje su najprije primile korijene i Indiji, zbog geografskih razloga ), ali ima i biljaka koje rastu i kod nas. Tabletice se daju na prazan želudac, barem pola sata prije jela, tako što se smrve i umiješaju u malo vitaminske paste ili paštetice ( već što koja mačka ili pas vole ), a mogu se i jednostavno gurnuti u usta duboko pritisnute na korijen jezika, što životinju motivira da automatski proguta. Tabletice se mogu malo podmazati vitaminskom pastom, da lakše skliznu niz grlo i da u ustima ostane ugodan okus, jer te biljne tabletice mačkama i psima nisu nimalo ukusne, naprotiv.

Ovim sustavom krenula sam liječiti mačke isključivo vlastitom inicijativom, nakon što sam se osobno uvjerila o kako se kvalitetnim proizvodima radi, te se posavjetovala s ayurvedskom liječnicom o izboru preparata i načinu doziranja. Naime, od dobavljača tih preparata slučajno sam saznala da je jedna žena svom psu, koji je već bio oslijepio od poslijedica dijabetesa, kupila jedan ayuvedski preparat protiv te bolesti, što je psu snizio šećer u krvi za 50% . Prije i za vrijeme toga bio je na inzulinu, ali to nije bilo dovoljno. Razlika između dotičnih preparata i brojnih kemijskih je ta, što oni doslovno liječe bolesni organ, bilo da izbacuju toksine, ili da balansiraju stanje cijelog organizma, dok većina klasičnih lijekova djeluje samo na simptome ( kao što inzulin regulira nivo šećer u krvi, ali ne liječi pankreas, uslijed čije disfunkcije bolest i nastupa ) .

Tako smo imali slučaj pogrešno ( prekratko ) liječene bronhopneumonije kod jedne mačkice ( 5 dana, a treba barem 10 -15 ), zbog čega je došlo do recidiva, a u tom slučaju terapija mora trajati čak mjesec dana: dvije injekcije različitih komplementarnih antibiotka dnevno... možete misliti koliko se jadna mačkica napatila... da bi na kraju RTG snimak na Vet.fakultetu pokazao trajno oštećenje pluća i sklonost upalama. Tamošnji stručnjak samo je rekao: čuvajte ju, davajte joj nešto za imunitet....Jasno da smo davali, ali upale pluća opet su se zaredale. Vidjela sam da Lirina probava neće izdržati agresiju klasičnim antibioticima, usprkos silnim Linexima za regeneraciju crijevne flore... a homeopatija je preslaba... trebala bih joj davati svaka 2 sata, onda ne mogu spavati, a i njoj je nemoguće biti stalno u kući, navikla je ići van, strašno je protestirala i patila, pogotovo kada vidi da drugi idu slobodno kuda žele...Zato sam odlučila prijeći na ayuvedski antibiotik, koji sam i sama prije koristila, te se uvjerila u njegovu djelotvornost ... mačkica se preporodila. Od tada je stalno na tim preparatima, osim ljeti ( kada su jutarnje i dnevne temperature 20-30 st.C), zimi za niskih temperatura dobiva dvostruku dozu i nema štetnih poslijedica.... a po potrebi nadodam homeopatiju ili ,ako baš jako zahladi i opet se jako aktivira upala, dobiva standardne sintetske antibiotike barem 2 tjedna, uz obavezan preparat za regulaciju crijevne flore iz ljekarne ( taj Linex ), pa onda opet prelazi na ayurvedu. Eto - da nije ayurvede, Lira odavno ne bi bila živa. A niti ja.

Drugi pacijent je završio na toj terapiji nakon što mu je dijagnosticiran alergijski dermatitis ( čupao si je dlaku s leđa ), dobio je kod veterinara kortikosteroid, a kako on ruši imunitet, za svaki slučaj još i antibiotk. Obzirom da mi je dotični veterinar istom takvom terapijom već poslao na drugi svijet jednog divnog mačića s alergijskim dermatitisom drugačijih simptoma, odmah sam odustala od takve vrste liječenja i nakon mjesec dana raspitala se za adekvatan ayurvedski preparat, jer homeopatski je pomagao neko vrijeme ( tih mjesec dana ), ali onda bi bolest opet „probila“. Nimo je tada dobio preporuku za dva preparata: jedan protiv alergije, drugi protiv dermatitisa. Prvi nije bio dobavljiv, pa sam mu davala samo drugi i nakon tjedan - dva prestao je čupati dlakicu. Držala sam ga neko vrijeme na toj terapiji, pa prekidala, ali simptomi bi se vraćali... zato sam odlučila provesti jednu dugu terapiju od godinu dana i nakon toga problemi su potpuno nestali. Sada samo pazimo da jede specijalnu hranu za osjetljivu kožu ( a to je jeo i ranije, čim mu je poremećaj dijagnosticiran ) i lijek mu više nije potreban. Isti preparat preporučila sam prijateljici koja se žalila da njen psić stalno grize neke izrasline po šapicama, pa je i njegov problem na taj način bio riješen.

Napominjem da spomenuti mačak Nimo od svoje braće najviše iskazuje karaketristike sijamskog podrijetla, što povećava osjetljivost organizma, a kao malen je, zajedno s ostalom braćom, još u majčinoj utrobi silom prilika dobivao jedan vrlo toksičan lijek protiv parazita šugarca od kojeg je dolutala majka bolovala i morala ga primati da ne ugine. To je sigurno ostavilo traga na njegovom već urođenom slabijem imunitetu. Naime, dotični toksični preparat oštećuje jetru, a ukoliko ona ne radi ispravno, tj. toksicirana je - poslijedice su različite alergije.


Reiki

Virusni ili bakterijski labirinitis ( upala srednjeg uha, centra za ravnotežu ) najčešći je uzrok gubitka ravnoteže kod mačaka. Slijedeći mogući uzrok je neki tumor na tom organskom sustavu ili mozgu. U Hrvatskoj ne postoji mogućnost dijagnostike u tom smislu, te se veterinari služe statističkom metodom pokušaja i pogrešaka, tj. najprije se tretira ono što bi moglo biti najvjerojatnije. Oboljela životinja zanosi se pri kretanju i često pada, što je vrlo opasno, jer tako može pasti s veće visine i ozlijediti se. Naša Evita samo je jednog jutra iznenada pala s vrha stepenica i ljuljajući se odjurila iz kuće, preplašena svojim novim stanjem. Kod veterinara je dobila antibiotsku terapiju, zbog pretpostavke bakterijskog labirinitisa. Ali, niti tri dana nakon terapije ništa joj nije bilo bolje. Uveden je dodatno i kortikosteroid, koji je izazvao vrlo malo poboljšanje, ali opet nakon tjedan dana nikakavog napretka. Bojali smo se najgoreg, jer i u tom slučaju koritikosteroid može malo pomoći, tj. splasnuti tumor isto kao i nateklinu uslijed upale.

Obratila sam se tada za pomoć jednom izvrsnom reiki – majstoru, koji je preko mene mačkici slao energiju 15 min dnevno. Nekada sam ju tijekom tretmana mogla dotaći i obujmiti rukama u to dogovoreno vrijeme ( uvijek se prekrasno osjeti taj priliv svijetle i čiste energije ), no ponekad to nije dozvoljavala, pa sam samo usmjerila što bliže dlanove prema njoj, da zrače. Nakon 5 terapija krenulo je vidljivo na bolje, nakon 10 je bilo puno bolje, a nakon 15 tretmana mačkica se potpuno stabilizirala.

Par dana nakon njenog ozdravljenja i ja sam dobila iste simptome: vrlo neugodne vrtoglavice i osjećaj mučnine. ( Naime, otrovanog mačka vodili smo rano ujutro na injekcije protuotrova, pa što od stresa, što od neispavanosti – očito mi je pao imunitet. ) Antibiotici takođe nisu pomagali. I nakon tjedan-dva patnje bez poboljšanja, jedna divna žena s foruma gdje smo se susretale, ponudila mi je reiki terapije. Nakon pet 45-minutnih tretmana na daljinu stanje mi se poboljšalo 90%, a ostalih 10% odradila sam sama reikijem tijekom narednih tjedana.
Tako sam mogla u potpunosti biti sigurna da se kod obje radilo o virusnoj upali srednjeg uha, jer bakterijske nisu zarazne.

Reiki je izvrstan za stanja kao što su virusne upale, jer tu, osim imunizacije, nema drugog lijeka, samo ponekad je potrebna antibiotska terapija za sekundarne bakterijske infekcije. Takođe je odlična nadopuna svakoj antibiotskoj ili bilo kojoj drugoj terapiji, što me uvjerilo kada je skupinom mačaka zavladala zaraza rinotraheitisom, pa sam prvoj oboljeloj mački imala vremena davati reiki i puno je brže ozdravljivala od kasnije oboljelih deset, koje nisu imale priliku dobiti tu dodatnu terapiju uz svakodnevne injekcije i homeopatske pripravke.