Marketing
Čovjekov najbolji prijatelj i prijateljica
Na ovaj post inspirirale su me divne i sugestivne, duhovito-dirljive priče posvećne svojim svojim ljubimcima velikog prijatelja životinja i osobitog ljubitelja pasa boxera, vještog kinologa i sjajnog, spisateljski nadarenog blogera: Sagittariusclassica 
Iako sam "žena-mačka", volim sve životinje, čak i miševe, kojih se bojim, he, he ... to su uvjetovanosti iz djetinjstva ( zbog vječitog maminog straha i panike kada bi kojeg vidjela ) ..., a osobito cijenim pse. Rado bismo udomili i njih, uz bliže 30 mačaka, ali prostorno, financijski, a i zbog zdravlja ( oboje ne možemo u dulje šetnje ) to nam nije moguće. 
Jedno proljeće posjećivala nas je velika crna kujica, vjerojatno mješanka, ali prekrasne visoke i vitke figure ( kao labrador, samo kratkodlaka ), predivnih, zahvalnih očiju ... baš kao što je Sagi napisao - tu se ogledala sva dobrota svijeta... Vidjelo se da doji i vjerojatno ju njeni "vlasnici" nisu dovoljno hranili, pa je, jadnica, obilazila okolne ulice i dvorišta da utoli glad.
Kod nas bi se uvijek našlo nešto za nju, makar mačje hrane, koju bi slatko slistila u trenu. Nikada nije niti pojurila za kojom od naših mačaka - uvijek ljubazna, diskretna, dostojanstvena ... Bože, kako mi je bilo ( i još uvijek jest ) žao što ju nismo mogli udomiti, jer nismo znali čija je i gdje su joj maleni... barem nju, koja je navikla na samostalne šetnje i bila potpuno bezopasna za okolinu.
Dolazila bi tako uvijek u doba dojenja ( ostale periode ne ) još nekoliko sezona, a onda nas je prestala posjećivati ... vjerojatno je napustila ovaj ( okrutan ) svijet i otišla tamo gdje i svi drugi ljubimci prvi dočekaju svoje ljudske prijatelje kada ga i oni napuste ...
Prije godinu dana posjetila me prijateljica koju sam upoznala na jednom portalu, a prvo što me privuklo tada toj "virtualnoj" osobi bio je njen avatar s fotografijom psa boxera. Do tada nisam mogla vjerovati koliko se s fotografije može osjetiti toplina, odanost i dobrota nekog bića ... nisam mogla odoljeti i odmah sam se javila privatnom porukom toj ženi. Naravno da smo se odmah sprijateljile. Kada me posjetila sa svojom ljubimicom, isprva sam se prepala: kako će reagirati na mačke ???!!! ... no, uopće ih nije registrirala kao neke objekte za igru ili agresivno ponašanje, kao što je to bio slučaj sa susjednim psićima, zaigranim progoniteljima i lajavcima .
Naime, iako nikada nije živjela s mačkama, odgajana je da ih ne progoni i ne napada, čak je i kujici prijateljičinog sina branila da ih ganja, trčala bi za njom i zaustavljala ju, objašnjavajući joj, valjda, da je to krajnje "nekulturno i necivilizirano ponašanje." 
A njene oči ... nezaboravne ... tada sam se i ja zaljubila u boxere. 
Za razliku od pasa, ljudi doživljavaju mačke većinom kao sebične, razmažene, sklone zapovijedanju i inzistiranju, tj. "dresuri" svojih vlasnika. Možda neke i jesu takve, ako im to njihovi ljubitelji dozovole ( kao što to dozvoljavaju i svojoj djeci ), no i one su itekako u stanju poštivati određene norme ponašanja, ako im se to jasno i odrješito da do znanja. Shvate od prve. U početku sam doista bila takva - dosta stroga ( da se ne smije na stol i sl. ), međutim, to je bilo izvedivo samo dok smo ih imali troje - bili su zaista savršeno odgojeni, iako maze na kvadrat 
. No, kada ih je došlo deset, uvidjela sam da nemam više niti energije, niti vremena cijeli dan obavljati funkciju dežurnog policajca ... bilo je i važnijih obaveza.
A sada kada ih je gotovo i tri puta više ... he, he ... nekima od njih ne pada na pamet čak niti skočiti na stolicu, kamoli stol - to su uglavnom oni što su nam došli kao odrasli dečki, koje ljeti njihovi "brižni" poštari loše karme izbace iz kuće ili stana kada se ide na more, pa onda ujesen opet svojoj dječici nabave neku novu besplatnu živu igračku za maltretiranje. ( Ti su macani očito tako dobro i strogo odgajani, da čak niti noću kad nas nema u donjim prostorijama, ne krše pravila kućnog reda. ) A ovima što su došli kao mačići, ili su ih njihove trudne napuštene majke u mom krevetu donosile na svijet, nikakav problem nije niti skočiti na gornji kuhinjski element i šetati pod stropom ili čak uskočiti u isti taj slučajno otvoren prostor, dupkom krcat staklenim čašama, a da niti jednu ni ne zaljujaju, a kamoli razbiju ... pa se zavlačiti u zaboravljene izvučene ladice .... uh, najbolje je razbacivati "escajg " ... kako to dobro zvuči ... he,he 
Sada im je najzabavnije hodati po tastaturi ili tipkati šapicama, pa zainteresirano promatrati neke čudne, nedodirljive bubice kako iskaču pred njihovim očima ... ali tu sam ipak doslijedno neumoljiva, jer nisam jednom ostala bez kilometra nespremljenog teksta ili poslala prijateljima nemušta, kriptografirana pisma 
. I vidim da, iako nevoljko, shvaćaju "ozbiljnost situacije".
Porod je doista najveličanstveniji događaj / doživljaj - primiti u ruke ta topla, nježna, sićušna stvorenja i prinijeti ih izvorima mlijeka ponosne i razdragane majčice ... direktan uvid Kreacije - odjednom neki novi Životi Života u Životu ...
I ti njihovi božanstveni pogledi kojima zrače najljepšu Ljubav, Mir, Sreću i Mudrost Svemira ... kada mi se, predući, predaju beskrajima svog čudesnog i tajnovitog Postojanja ...
Često puta sjetim se izjave jedne prosvijetljene duše : " Tko ne vidi Božansko u očima životinje, taj nije normalan." ( Sai Baba )
Post je objavljen 07.06.2009. u 16:18 sati.