Catwoman's Agenda

Dodaci prehrani

Propolis – poznat po izvrsnom baktericidnom, virucidnom i fungicidnom djelovanju

Dakle, ako prilikom infekcije ne pomažu antibiotici – radi se o virusnima ili gljivičnim uzročnima ( gljivice su osobito opasne ), gdje onda pomaže propolis, imunostimulatori ( vitamini, kolostrum, jaja japanskih prepelica), reiki i specifični homeopatski pripravci ( funghi patogenic, immunitiy ).

Životinjama treba nabaviti obavezno BEZALKOHOLNE propolisne kapi ( za bebe ), s većim postotkom propolisa ( 25% ). Kako su gorkog okusa, treba ga kamuflirati umiješnog u žumanjak s bagremovim medom – mačkama staviti po 5-6 kapi u tu mješavinu, i davati barem 3x dnevno. Analogno prosječnoj težini mačke 3-4 kg, lako se izračuna količina za psa određene težine.

Propolisne kapi su takođe odlične za rješavanje onih povremenih tamnih nakupina na nosu ili bradi životinja – gljivica, i to tako da se kap tekućine utrlja u nosić ili dlakicu brade ( prethodno je jako dobro fizički odstraniti te nakupine, koliko god je moguće ), što im nije nimalo ugodno, ali je vrlo efikasno i krajnje neškodljivo. Veterinari znaju u tom slučaju preporučiti Canesten ili Plymicol kreme, no ako ih mačka ili pas poližu - neće biti dobro, a proplis im ne može naškoditi, osim neugodno iznenaditi mirisom i okusom.

Isto tako, tim kapima odlično se tretira česta pojava gljivica u ušima, tzv. malasezija - smeđe nakupine u ušima, koje treba razlikovati od crnih.

1. crni su ušni šugarci, a liječe se kapanjem ušiju Frontline tekućinom ( inače prvenstveno namijenjenoj zaštiti od buha i krpelja ) i to tako da se što dublje u svako uho unese manjom špricom ( od 2 ml ) po 0.2 ml dotične tekućine i nakon toga uho malo stisne, kako bi se tekućina upila, da mačka odmah ne otrese sadržaj.
Prethodno je takođe jako važno dobro očistiti uši vatom ( nipošto štapićima s vatom !!!):najprije suhom, pa vlažnom, i na kraju opet suhom.
Terapiju Frontline tekućinom protiv tih crnih ušnih šugaraca treba provesti 1x tjedno, barem 4 tjedna za redom,a ako ne nestanu potpuno - i više tjedana. Šugarci su zarazni, pa pripazite ako imate više životinja. Neki veterinari će vam za isti problem preporučiti kapi Otonazol, koje treba primjenjivati daleko češće, a to je za životinje velik stres.

2. propolisne kapi za spomenute smeđe gljivice u ušima treba kapati u uši 2 x tjedno na isti način kao i Frontiline kod šugaraca, takođe tijekom 4 tjedana ili duže, ovisno o konkretnoj situaciji.
Tu je upotreba propolisa neizmjerno bolja od Pymicol kapi, koje bi vam u tom slučaju preporučio veterinar, jer njih morate primjenjivati 2x dnevno, što je životinji strahovit stres, a kao „šlag na tortu“- uslijed toliko vlage u ušima razviju se bakterije, pa onda morate kapati isto tako često i s antibiotskim kapima. Taj užas prošli smo jednom ... i hvala Bogu za inspiraciju da sam odlučila u slijedećem slučaju upotrijebiti propolis - spas.

Neki liječnici za gljivice u ušima čak propisuju dodatno i šampon protiv gljivica, da mačku kupate jednom tjedno ... grozota - osobito što tim agresivnim šamponom uništavate njihovu nježnu kožu.i stvarate krasne predispozicije za razne dermatitise i dermatoze. Ne želim ovime osuđivati liječnike standardne veterine – oni propisuju ono što smatraju logičnim i nužnim, a kako tijekom studija vrlo malo ili nimalo ne uče o prirodnim metodama liječenja - naravno da nisu krivi. Tim više što su nevjerojatno opterećeni količinom posla, da niti nemaju vremena dodatno se informirati.


Vitamini – u obliku tabletica i pasti, s čime se, dakako, slažu i liječnici standardne veterine.

Preporučujem vitaminske paste, jer ih svi radije jedu. A u njih često puta možete i umiješati razmrvljene razne lijekove, pa tako učiniti terapiju životinji prihvatljivom. Odlične su Gimpet i Calopet vitaminske paste – moguće ih je i pomiješati da bude ukusnije, jer svi ne vole Calopet, a on je odličan zbog dodatne velike kalorijske vrijednosti. Gimpet je gušća i ukusnija, ali manje kalorična. Tabletice neki vole pojesti, a neki popiti razmrvljene u mlijeku – tu ćete morati sami otkriti što vaš ljubimac preferira.

Time se ponekad životinje jedino hrane kada su teže bolesne i odbijaju drugu hranu – tada se slobodno može dozirati da jedu koliko žele.
Treba ih nadodati svakoj terapiji, jer povećavaju imunitet, a neki lakši problemi mogu se izliječiti isključivo vitaminima, kao npr.

1. već spomenute gljivice na nosu i u ušima ( osobito ukoliko životinja stresno reagira na terapiju trljanja nosića propolisom ili kapanje ušiju ), ako se nisu preintenzivno razvile – tu je potrebno više tjedana terapije: treba započeti s dvostrukim dozama, nakon poboljšanja smanjiti na preporučene, a kada potpuno nestanu - nastaviti još neko vrijeme svaki drugi dan ( 1 tjedan ), pa svaki treći ( 1 tjedan ), jer naglim prekidom unosa vitamina može pasti imunitet i onda se problem recidivira.

2. virusna upala očiju, kada mački ili psu suze oči ( pojava čiste, prozirne tekućine, nema krmelja, niti crvenila ili oteklina na očima *) – tada treba krenuti sa trostrukim dozama, pa kada prođe, postupno smanjivati na dvostruke .... već kao što je prethodno opisano.

3. u slučaju pojave zarazne bolesti kod skupine životinja, odmah svima preventivno davati trostruke doze . Tako sam uspjela spriječiti zarazu rinotraheitisom jednoj iznimno plahoj mačkici, za koju sam znala da nema šanse da podnese injekcije. Čim je počela kihati, dobila je svaki dan trostruku dozu pomiješanih spomenutih vitaminskih pasti i nije se zarazila.


Paste za odstranjivanje dlaka iz probavnog sustava: Malt- i Bezo-pasta .

Prva je ukusnija i dobra za prevenciju, osobito kod dugodlakih životinja ili onih što ne izlaze u prirodu, pa ne konuzumiraju travu, koja je prirodni odstranjivač dlaka iz želuca tako što izaziva njihovo povraćanje, a druga je efikasnija ako se već pojavi problem opstipacije, tj. zatvora.

Zatvor se najčešće javlja prilikom intenzivnog linjanja, ili ukoliko životinja jede kosti ( to nipošto nemojte davati !!! ). Vrlo je opasan, jer ako se u kratko vrijeme ( max. tjedan dana ili kraće ) ne uspostavi funkcija probave, može doći do nekroze crijeva, pa ako se tu na vrijeme ne reagira kirurški – nastupa opća infekcija i smrt.

Ako vidite da se životinja bezuspješno napinje, nastojeći obaviti nuždu – nastojte joj odmah davati što više tih navedenih pasta, i ako u roku 24h ne obavi nuždu, treba otići veterinaru na klistiranje. Neki od njih ne vole obavljati taj posao, pa radije životinji daju injekcije antibiotika, da spriječe infekciju, te obavezno upućuju vlasnika da životinja konzumira što više parafinskog ulja, koje postupno otapa „čep“ u crijevima i podmazuje ih.

Problem je u tome što je ta terapija vrlo spora ( održava dugotrajnu toksiciranost organizma ), jer se dotični „čep“ najčešće nalazi pri kraju crijeva i onda su bolji čepići ( ali - koje je redovito gotovo nemoguće postaviti, jer ne postoje specijalno proizvedeni za životinje, već morate prilagoditi one za humanu upotrebu, a za to vrijeme već se otope ), no - svakako najbolji je klistir, koji čak možete improvizirati kod kuće, upotrijebivši vrećicu za transfuziju, koja ima malene cjevčice ili veliku špricu ( 20 ml ) na koju obavezno nataknete neku vrlo mekanu, gipku i usku cjevčicu. Sistem ispunite 1-2 l mješavine tople vode, parafinskog ulja i sapunice – po mogućnosti od sapuna čistog biljnog sastava, bez aditiva. Najprije krenete vrlo oprezno i nježno cjevčicom u analni otvor, jer je crijevo suho i lako bi ga bilo oštetiti, što je strahovito opasno - znači cjevčicu podmažite nekom dječjom kremom, isto tako i analni otvor životinje.Prvi puta gurnete cjevčicu sasvim plitko: 1 do 2 ml i ubrizgate tekućinu, dok ne počne curiti natrag van. Pričekate da izađe sva tekućina, pa nastavite tako da sada uvučete cjevčicu još par milimetara dublje i ponovite postupak. I tako, milimetar po milimetar, napredujete koliko životinja izdrži. Postupak je praktično izvoditi ako imate rešetkastu policu nad kadom, onda se životinja ne smoči jako, a i vama je lakše izvoditi postupak, dok ju netko drži.

Klistirati bi trebalo barem 1x dnevno. Više od toga je prestresno, jedino ako je životinja u jako rizičnom stanju, pa je to zaista neophodno, a ukoliko je iznimno nemirna, može se dati sedativ za životinje ( mačke, psi ) „Sedalin-gel“ (acepromazin ), dobavljiv u nekim ljekarnama za životinje i nekim veterinarskim ordinacijama.
Naravno, cijelo to vrijeme životinja treba konzumirati što više Bezo-paste, jer ona ne podmazuje samo crijeva, već i obvija tankim filmom svaku dlaku, te se one puno lakše skliznu nego ako se koristite parafinskim uljem. Imam iskustva i s jednim i drugim, te sam se uvjerila u fantastičnu efikasnost te paste.

Dobro je to vrijeme životinji davati manje što hrane, pa će radije jesti više paste, a i neće se povećavati količina zaostale hrane u crijevima.

Dakle, ukoliko neku mačku morate držati u kući, onda joj svakako svaki dan naberite desetak ili više vlati trave ( vidjet će te koliko najviše može pojesti ) i držite joj ispred njuškice svaku vlat posebno da joj je lakše dohvatiti i pogrickati. To je najbolja prevencija opstipacije. Dobra je suha hrana koja sadrži travu u sebi , npr. Friskies Indoors ili paste s travom, ali ipak je trava najbolja. A preventivno možete davati i Malt-pastu. I neka jede dominantno mekanu hranu.

Vitaminske i paste za odstranjivanje dlaka iz probavnog sustava nisu jeftine, ali kada usporedite efekt zaustavljanja bolesti / ubrzanog liječenja s računom iz veterinarske ordinacije - odmah se uvjerite kako se prevencija itekako isplati ... a da i ne govorim o njihovom i vašem stresu, slobodnom vremenu, prijevozu i gorivu.


Colostrum – prvo majčino mlijeko, osobito bogato imunostimulirajućim sastojcima.

Ponekad se zna dogoditi da životinja jednostavno ne želi niti vitaminske paste, niti tabletice, ili se pokaže da nisu dostatni za izliječenje. Takav sam slučaj imala s jednom mačkicom koja je oboljela od spomenute virusne upale očiju . Istresla sam prah tog mlijeka iz kapsula, pomiješala s malo vode i davala joj dvostuko manju dozu od one preporučene za ljude. Rado je pila, ali nije bilo poboljšanja. Onda sam udovostručila dozu i nakon par dana bilo joj je bolje, a nakon deset dana je ozdravila. Naravno da je još deset dana bila na dodatnoj smanjenoj dozi, pa još deset dana dobivala svaki drugi, pa svaki treći dan ... i nije bilo recidiva, koji su inače vrlo učestali, ako se terapija prekine odmah po vidljivom ozdravljenju.


Jaja japanskih prepelica – osobito ljekovita i za ljude.

Osobno sam ih koristila godinama za alergije i anemiju, neki su ljudi time izliječili dijabetes, neki maligna oboljenja, niski/visoki tlak , bronhitis, osteoporozu ... sadrže peterostuko veću količinu vitamina i minerala od kokošjeg jajeta, a utoliko su manja. Ljudi ih uzimaju 5 kom ujutro na prazan želudac i nakon toga trebaju što je moguće više odgoditi uzimanje hrane, a prvi obrok ne smije biti topao, već hladan ili sobne temperature ( da se omogući optimalna resorpcija i da viša temperatura u probavnom sustavu ne bi uništila ljekovite sastojke. ) Mačkama se daje po 2 kom. Ili jedno, ako je mačić u pitanju. Po istim pravilima, možda malo manje rigoroznim glede vremenskog odmaka, jer je mačja probava brža od ljudske.

Za razliku od sirovih kokošjih, gdje mačke ne smiju istovremeno konzumirati bjelanjak i žutanjak, već samo žutanjak, jer inače povraćaju - ova jaja smiju i moraju uzimati isključivo sirova ( istučena ) u cjelini, i neće imati nikakvih probavnih problema. Jedina kontraindikacija su žučni kamenci – tada se dotična terapija ne smije provoditi, jer bi mogla izazvati žučni napad. Prepeličja jaja kod životinja koriste se za sve gore navedene tegobe, kao i kod ljudi, te pothranjenost i imunizaciju.

Mi smo ih koristili takođe kod liječenja virusne upale očiju jednog mačića, dok još nismo znali za spomenute vitaminske paste, a nije bilo niti Colostruma. Naime, nakon 3 mjeseca bezuspješnog liječenja s Virolex masti za oči ( mazali mu jadniku 5x dnevno ) konačno smo saznali od jednog dobrog liječnika veterine da ga nikada nećemo izliječiti, ako ne krenemo s imunizacijom. Tada sam poznavala kao dobre imunizatore samo ta prepeličja jaja, pa smo krenuli s terapijom od 2 sirova jaja dnevno i mačić je potpuno ozdravio nakon 2-3 tjedna.

........................................................................................................................................................................................
*

• U slučaju pojave krmelja radi se o bakterijskoj upali, pa je potrebno primjeniti antibiotsku mast i / ili homeopatski antibiotik . Standardni opći / sistemaki antibiotik u vidu injekcija ili tabletica nije potreban - bio bi bespotrebno invazivan. Jedino je svakako preporučljiv ako se već radi o slučaju slijepila uslijed teške upale, ili da mačka ne reagira na antibiotsku mast, tj. mažete tjednima, i nema poboljšanja, odnosno čim prestanete - javljaju se recidivi. Tu onda treba uključiti i vitamine i imunostimulatore.

• Otekline se javljaju takođe kod bakterijskih upala, te je takođe potrebna antibiotska mast za oči, i ukoliko liječnik specijalnom svjetljkom provjeri da nema nekih oštećenja na konjuktivi, može se uzeti dvokomponentna mast za oči: antibiotik + koritikosteroid, jer kortikosteroid smanjuje bolnu oteklinu. Čim oteklina splasne, treba prijeći na čistu antibiotsku mast, jer je dulja primjena kortikosteroida štetna. U oba slučaja oči treba mazati još neko vrijeme nakon što potpuno ozdrave. U početku se maže 3- 4 puta dnevno, a nakon ozdravljenja 2x, pa 1x.

Paralelno smo imali slučaj bakterijske upale očiju s pojavom otekline kod dva mačka ( oni onda žmire na to oko ili je potpuno zatvoreno, ponekad izgleda da očiju niti nema, jer su prekrivene tim oteklinama – to je već onda možda slučaj i za opću antibiotsku terapiju ) – obojca su žmirkali na jedno oko. I obojci smo mazali istom učestološću i istom masti za oči ( Tobrex ) Jedan od njih je htio uz to i popiti iz šprice homeoptaski pripravak Infection, a drugi je bio novoudomljen i nenavikao piti iz šprice, te se jako tome opirao, pa mu nismo davali. Njegova terapija trajala je 6x duže od onog koji je htio piti homeopatiju, a standardni antibiotik u tabletici ( Synulox i Enroxil ) nisu mu pomagali – vjerojatno je bila neka bakterija koju ta dva antibiotika ne „pokrivaju“, dok je kod homeopatije način iscjeljivanja infekcija sasvim drugačiji, te takav homeopatski antibiotik podjednako djeluje na sve bakterije.

Znam da sam ovom napomenom ispod crte, kao i opisom klistiranja, izašla iz okvira naslova i teme, međutim smatrala sam bitim da to bude objedinjeno na jednom mjestu, jer se radi o čestim mačjim, možda i psećim boljkama, čije je kompleksno tretiranje uvijek najbolje razmatrati parlaleno i u cjelini