Upoznati ću vas s nekoliko ljudi koji me godinama okružuju i zašto ih volim. Posve svoji, dramatični, svestrani nimalo slični. Vjerojatno da sjednu u istu prostoriju ne bi imali o čemu pričati, neki se ne bi ni pozdravili već bi buljili u svoje mobitele.
S različitim ljudima imamo različite odnose koji te vode na isti životni put. U ljudima s kojima se družimo nalazimo sebe. U svima njima nalazim jednu svoju osobinu. Krenut ću s vremenskim redoslijedom kako sam ih upoznala.

Skul gaj- moj frend gej iz osnovne škole. Oduvijek sam znala za njegovu seksualnu orijentaciju i nikad ga nisam morala pitati. Baš čudno kako ljude tretiramo po seksualnosti samo kad su gej. Upravo sam ga tako oslovila. Šejm on me.
Najbolji čovjek na svijetu. Moj ne krvni brat, moj oslonac, moj ispušni ventil. Nije mu bilo lako, ni u ovom svijetu a ni sa mnom. Gledala sam kroz život kako se bori biti prihvaćen za ono što je. Nimalo lak posao. Kad oboje zaboravimo gdje živimo, najbolji smo zajedno. Njega uvijek zovem kad se dogodi „najgori period mog života“ jer znam da će dok mu pričam staviti slušalicu sa strane i kad završim s pričom, pitati me: „Carice, jesi završila ? ajde sad u krpe, bjuti slip ti treba. Pusa do jutra.“
Da, svima nam treba takav prijatelj. Onaj koji sluša i pusti te da pričaš, ne proturječi ti i ne pametuje ti što trebaš. Realno, svi smo mi svjesni u glavi što razum nalaže. Ne želimo to uvijek čuti jer nam je dovoljno glasova razuma u glavi. Netko treba i da nas čuje, iako bili u krivu.

Berlinka- moja imenjakinja. Živi više od dva desetljeća u Berlinu. Volim tu ludu odraslu osobu koja je ostala u suštini ista kao i u osnovnoj školi. Zvale smo se kupus i mrkva. Rijetko se vidimo zbog naših hodograma po bijelom svijetu. Onog trenutka kad nam se putevi spoje nastaje najbolji dernek na svijetu. Desetljeća leta, odrastamo, mi smo iste. Lav It!

Susjeda- ona je moja susjeda s trećeg kata. Malo je reći susjeda, više sestra i prijateljica. Zaslužuje svoje mjesto u malom krugu velikih ljudi. Ispočetka su nas povezivale mace i kuce. S više druženja proširili smo se na životne stvari. Rijetko se viđamo, više se čujemo al i dalje računamo jedna na drugu u svakom pogledu te riječi. Mojoj kćeri bila je zamjenska mama, kad ja to nisam mogla biti. Znate, krv nije sve, obitelj nije sve. Obitelj su ljudi koje ste odabrali da vas prate na ovom putu života.


Drugarica- upoznale smo se na svirci mog bivšeg dečka prije pet miliona godina. Kad kažem pet miliona godina, mislim doslovno. Tijekom godina iza nas, odvijao se život koji nas je oblikovao u persone par excellence.
Naši razgovori znaju trajati po sedam sati. To je zabilježeni vrhunac a znamo se ne čuti tijekom ljetnih mjeseci dok smo na svojim ljetnim destinacijama.
Ono što je najzanimljivije u našem prijateljstvu je činjenica da nemamo „skoro“ ništa zajedničko osim pogleda na svijet. Uglavnom se naši razgovori i analize vode u iznošenju osobnih mišljenja ( koja su različita) i finalnom zaključku.
Ono što inače žene povezuje, odjeća i muškarci, u tome smo potpuno različite. Ona je rock stil koji ja volim, iako bih svašta nešto na njoj promijenila. Ja sam tip raspoloženja i nosim od čupave pidžame do leopard uzorka. Na što ona totalno mrači. Ja bih čas šljokice, Tanju Savić ( mislim da ne zna tko je to), čupave papuče čas Jon Bon Jovija, Pavarotija te čipkane gaćice. Bombastično.
Moje pjesme čita samo da bi me ispravljala u gramatici. Ne dolazi na moje proser nastupe. Lajka sve što objavim ne bi li me podržala, iako sve ni ne pročita jer joj se bljuje. Na kraju biste pomislili „ pa to joj nije drugarica“
A ono što ne znate, da je to pravo prijateljstvo i da ona zna me vratiti na zemlju, biti tu kad treba i šutjeti i u danim trenucima me poštedjeti bola rekavši blago istinu. Doslovno se posvađati u praonici rublja zbog glupog mobitela na majku ti, a sutra piti kavu. Ona je votka, ja sam pelin. Kod nas sve ostaje unutar obitelji.


Lara - moja vinska prijateljica. Upoznale smo se u školi pisanja. Mislim da se tamo nismo ni primjećivale, sve do trenutka zajedničke kave sa školom. Iako se godinama družimo i putujemo, nikad nije bila kod mene. Svi su bili samo ona ne. To nam je već postala interna šala.
Naša druženja se svode na ispijanja bajnog vina, divne klope, manifik uživanja u prirodi i smijanju. S nama je najveći smijeh i glazba. Kad pusti glas iz ošita kao da ispred vas stoji osobno Maria Callas.
Zna što volim, limenka cole me uvijek dočeka za stolom kad dođem i svaki put me nanovo oduševi. Najbolje ljetovanje je to kad joj obećam da neću raditi punom parom kad mi dođe. Onda zagazim raditi na najjače a ona mi kuha kavu u ljetnoj kuhinjici dok joj obećavam „još malo pa sam gotova“
Najbolji izlasci na plažu dok ispijamo hladni Somersby u plićaku i boli nas kurac za sve. Podržava me u svemu ( što ponekad i nije baš najbolje) jer meni svakakve ideje dođu u glavu.
Da ne bi bilo sve samo bajno, tu je kad se savinu tamni oblaci i dani izgube smisao. Ispratile smo kolegicu na vječna lovišta. Ako niste prisustvovali odlasku oboljele od raka ni ne možete shvatiti ljepotu i zahvalnost života na svakom darovanom danu.
Uz nju je život lakše podnošljiv i smiješan.

Bubi- on je moj Bubi a ja sam njegova Mucica. Upoznali smo se preko nekog sajta (sad se više ni ne sjećam kojeg) za upoznavanje. Napravila sam račun ne bi li mogla pisati o ljudima koji su prikopčani na njih. Čim sam se ulogirala, eto ti njega.
Tako je to krenulo. Šetnje, krugići po kvartu, Nove godine, filmovi s vrućom čokoladom ( nije romantika), najgori odlasci u kino kad se na kraju filma posvađamo oko izbora filma. Nisam ja kriva što on ne shvaća poantu mojih izbora i šta bi se meni sviđao njegov Pad Olimpa?. WTF !
Naši česti odlasci u Pevex dok ga sramotim kad ne znam što tražim od prodavača ( ono za ono). Jeste li čuli za ljepljive trake za tapete? On nije.
Fino odgojen i miran a ja uporno želim iz njega izbaciti tu metlu koju drži u dupetu.
Moj osobni kućni majstor za krpanje svih zidnih rupa i bušenja novih. Ponekad ga sačuvam od sebe pa zovem majstora, al samo ponekad, ipak ga volim kao drugara. Dogovorili smo se da ćemo se oženiti kad budemo stari, u četrdesetima. Iako smo već u četrdesetima nismo još stari. Naum je bio da kopam i sadim rajčice a on da primiče hoklicu. Morat ćemo pričekati na slijedeći korak dok ne izbaci tu metlu iz dupeta. Dotad ću da ga nerviram.

Drama King- moj bivši dečko. Nagradu za najbolji spoj on je osvojio. Ni manje ni više odveo me na Dan mrtvih u šetnju najljepšim židovskim grobljem. Tu sam pala, moram priznati. No, nije bilo dovoljno da ostanemo skupa. Krivo vrijeme i planeta.
Tko kaže da se nakon veze ne može ostati u prijateljstvu?. Čovjek me toliko živcira sa svojim dramama i ponekad ( često) mu se ne javim na telefon. Drame zapravo ne postoje u stvarnosti, osim u njegovoj glavi. Iako je velika drama, volim tog čovjeka. U istoj količini me naživcira i nasmije. On je jedan od najinteligentnijih ljudi koje sam upoznala tijekom života. S velikom lakoćom mogu s njim pričati o bilo kojem području života, od zelene tržnice do umjetne inteligencije.
Za svaki moj omot romana je on zaslužan. Iako mu dam upute, on napravi po svome, on zna najbolje, jer tako je najbolje. Smijeh i to veliki. Da vam ne pričam o spektru boju, nije lila već je boja lavande. Nije sasvim ljubičasto jer ima malo više dodano crvene boje. Uvijek je u pravu i zna najbolje.
Ne moram ga ništa pitati, sve zna kad što treba uraditi. Njegovi pokloni su najbolji, ručno izrađeni za mene. On me poznaje, zna me, kao i ja njega.

U mom krugu samo su najbolji, tko ih može zamijeniti.

Oznake: prijatelji, obitelj, svijet bolje mjesto

Imam dvije kćeri.

Zovem ih to the moon i my sunshine, od milja. Zapravo, jesu takve. Različite kao mjesec i sunce, a opet ne može jedno bez drugoga.

Riječ je o ovoj mlađoj, my sunshine.
Navršila je šesnaest godina, ide u srednju školu. Odlučila je da ovo ljeto ide raditi na more, na sezonu. Znam da ništa to nije neobično, mnogi mladi rade tijekom srednjoškolskog obrazovanja.
Ja sam bila jedna od tih.
Rad je zdrav za dušu i tijelo, i kako je rekla moja baka, ne boli.
Ne znam je l' spremna za ovaj pothvat, tek ćemo da vidimo od kakvog je materijala napravljena.

Starija kći se već odselila i samostalno živi i radi. Sjećam se, bila sam izrazito ponosna na nju kad je rekla da želi raditi i imati svoj prostor za život. Još uvijek jesam, jer joj je tek 22 godine.
Sad kad mlađa ide na ljetne praznike raditi, osjećam se čudno.
Kao da je pripremam za neki drugi svijet. Vjerojatno je to majčinsko otpuštanje ptića na prvi let.
I dok ona tako bezbrižno raste, ja starim.
Čudno sam sretna.

Oznake: obitelj, majke i kćeri

Nisam imala u planu pisati o ovome što ćete sad pročitati.
Uznemirena sam!
Večeras sam bila prisutna jednom sastanku koji nisam mogla izbjeći. Tako je kad ste roditelj.
Prijateljica mi je savjetovala da napišem na papir, što me "pogodilo" na tom sastanku. Nakon toga da ga spalim.
Jesam.
Pepeo pepelu. Amen.
Nije pomoglo.
Osjećam se kao da sam izdala samu sebe. To nisam ja! Nisam ta koja zatvara oči i saginje glavu.

Ne mogu pokriti uši na ono što sam čula, niti zatvoriti oči na ono što sam vidjela. Ne može mi ući na jedno uho, a izaći na drugo. Ne ide to tako!
Predrasude nećemo nikad iskorijeniti, sve jasno. Uvijek će ih biti. Da, bit će ih. No, iz čijih usta ih možemo očekivati? Ne, zasigurno onih koji su zaduženi za zdravstveno i umno stanje naše djece.
Da me se krivo ne shvati, govorim o pojedincima.
Toliko smo puni "riječi" o prihvaćanju različitih, potrebitih. Licemjerni smo kad se branimo tradicijom i uzdižemo obitelj na prvo mjesto. A onda " sa strane" radimo ono u čemu smo najbolji. Uhvaćeni na djelu, branimo se, da smo od krvi mesa.
Svi griješimo, zar ne?
Nepravde će uvijek biti. Treba se na to naviknuti, rekli bi stari ljudi. E, u tome je problem. Dok se mi "privikavamo" na tu nepravdu, više ni sami ne znamo što je pravo, a što pravda.
Iskrivljeni smo, izobličeni vremenom u kojem živimo. Slušamo stručnjake kako trebamo živjeti, što je ispravno a što ne. A onda iz tih usta čujemo riječi osude, izgovore, predrasude.
Što drugo čovjeku ostaje... Pepeo pepelu. Amen.
Sad mi je lakše.

Da ne zaboravim....djecu ne donose rode ( napravite prikladnije slajdove vremenu u kojem živimo ).

Oznake: roditeljstvo, djeca, obitelj, djecu ne donose rode