U životu su nam potrebne razno razne dozvole. Dozvola u obliku mature da biste završili srednjoškolsko obrazovanje. Dozvola tj. potvrda da ste zdravi i radno sposobni. Pregled za vid i psiho testiranje prije početka vozačkog ispita. Slušanje, predavanja i polaganje prve pomoći. Učenje i polaganje higijenskog minimuma, kako biste radili u prodaji s prehrambenim namirnicama. Slušanje svećenika kako biste bili dobri kršćani itd.....
Najvažnije predavanje, psiho testiranje i "polaganje" ne postoji. Jeste li sposobni donijeti dijete na ovaj svijet. Najvažnije pitanje na svijetu.


Kad vam ginekolog potvrdi trudnoću, pitanje glasi: " želite li zadržati trudnoću". Apsolutno nitko ne dovodi u pitanje vašu ljudsku sposobnost. Pravo da rodite dijete, isključivo je na vama. Zar' je toliko teško reći "ne želim" i prekinuti patnju nekoliko ljudskih života pa ujedno i svoga.


Da nešto razjasnimo, da budete roditelj nikad ne možete u potpunosti biti spremni jer ne znate što vas očekuje. Bez obzira na vaše godine, one nemaju veze s vašim mentalnim stanjem.
Zakon vam ne brani da "iskoristite" trudnoću kako biste zadržali muškarca. Kad vam plan ne uspije onda ostavite novorođeno dijete jer nije poslužilo svrsi. Legitimno je.
Zakon vam ne brani da liječite svoje komplekse nad djetetom, ne ispunjene snove itd.
Zakon vam ne brani da tučete dijete ( tko se smije petljati u obitelj) dok ga ne zašarafite do smrti. Tada je zakon i društvo u šoku.
Zakon vam ne brani da ostavite dijete jednom roditelju na cjelokupnu brigu jer vi imate novi život. Život u koji se ne uklapa vaše dijete. Po zakonu ste dužni uzdržavati dijete a ne morate ga nikad pogledati. Mašala.


Ako ste dijete jedno od opcija gore, znate o čemu pričam. Koliko god procesuirali svoje djetinjstvo, radili na sebi kao odrasla osoba, onaj jedan mali dio "nesretnog" kutka nikad neće nestati. Nitko se nije izliječio od spoznaje da nije bio željen. Možete to prihvatiti i živjeti s time. Pitanje "zašto baš ja" u bilo kojem trenutku će se pojaviti. Nebitno koliko godina imate. To nosite sa sobom kao ruksak na leđima. Ponekad je prazan a ponekad pun.
Ovisno o situaciji.

Kroz svoje osobno iskustvo, mogu reći da nekim ljudima zakonom treba zabraniti da budu roditelji.

Oznake: roditeljstvo, djetinjstvo, odrasli svijet

Nisam imala u planu pisati o ovome što ćete sad pročitati.
Uznemirena sam!
Večeras sam bila prisutna jednom sastanku koji nisam mogla izbjeći. Tako je kad ste roditelj.
Prijateljica mi je savjetovala da napišem na papir, što me "pogodilo" na tom sastanku. Nakon toga da ga spalim.
Jesam.
Pepeo pepelu. Amen.
Nije pomoglo.
Osjećam se kao da sam izdala samu sebe. To nisam ja! Nisam ta koja zatvara oči i saginje glavu.

Ne mogu pokriti uši na ono što sam čula, niti zatvoriti oči na ono što sam vidjela. Ne može mi ući na jedno uho, a izaći na drugo. Ne ide to tako!
Predrasude nećemo nikad iskorijeniti, sve jasno. Uvijek će ih biti. Da, bit će ih. No, iz čijih usta ih možemo očekivati? Ne, zasigurno onih koji su zaduženi za zdravstveno i umno stanje naše djece.
Da me se krivo ne shvati, govorim o pojedincima.
Toliko smo puni "riječi" o prihvaćanju različitih, potrebitih. Licemjerni smo kad se branimo tradicijom i uzdižemo obitelj na prvo mjesto. A onda " sa strane" radimo ono u čemu smo najbolji. Uhvaćeni na djelu, branimo se, da smo od krvi mesa.
Svi griješimo, zar ne?
Nepravde će uvijek biti. Treba se na to naviknuti, rekli bi stari ljudi. E, u tome je problem. Dok se mi "privikavamo" na tu nepravdu, više ni sami ne znamo što je pravo, a što pravda.
Iskrivljeni smo, izobličeni vremenom u kojem živimo. Slušamo stručnjake kako trebamo živjeti, što je ispravno a što ne. A onda iz tih usta čujemo riječi osude, izgovore, predrasude.
Što drugo čovjeku ostaje... Pepeo pepelu. Amen.
Sad mi je lakše.

Da ne zaboravim....djecu ne donose rode ( napravite prikladnije slajdove vremenu u kojem živimo ).

Oznake: roditeljstvo, djeca, obitelj, djecu ne donose rode