Nisam imala u planu pisati o ovome što ćete sad pročitati.
Uznemirena sam!
Večeras sam bila prisutna jednom sastanku koji nisam mogla izbjeći. Tako je kad ste roditelj.
Prijateljica mi je savjetovala da napišem na papir, što me "pogodilo" na tom sastanku. Nakon toga da ga spalim.
Jesam.
Pepeo pepelu. Amen.
Nije pomoglo.
Osjećam se kao da sam izdala samu sebe. To nisam ja! Nisam ta koja zatvara oči i saginje glavu.

Ne mogu pokriti uši na ono što sam čula, niti zatvoriti oči na ono što sam vidjela. Ne može mi ući na jedno uho, a izaći na drugo. Ne ide to tako!
Predrasude nećemo nikad iskorijeniti, sve jasno. Uvijek će ih biti. Da, bit će ih. No, iz čijih usta ih možemo očekivati? Ne, zasigurno onih koji su zaduženi za zdravstveno i umno stanje naše djece.
Da me se krivo ne shvati, govorim o pojedincima.
Toliko smo puni "riječi" o prihvaćanju različitih, potrebitih. Licemjerni smo kad se branimo tradicijom i uzdižemo obitelj na prvo mjesto. A onda " sa strane" radimo ono u čemu smo najbolji. Uhvaćeni na djelu, branimo se, da smo od krvi mesa.
Svi griješimo, zar ne?
Nepravde će uvijek biti. Treba se na to naviknuti, rekli bi stari ljudi. E, u tome je problem. Dok se mi "privikavamo" na tu nepravdu, više ni sami ne znamo što je pravo, a što pravda.
Iskrivljeni smo, izobličeni vremenom u kojem živimo. Slušamo stručnjake kako trebamo živjeti, što je ispravno a što ne. A onda iz tih usta čujemo riječi osude, izgovore, predrasude.
Što drugo čovjeku ostaje... Pepeo pepelu. Amen.
Sad mi je lakše.

Da ne zaboravim....djecu ne donose rode ( napravite prikladnije slajdove vremenu u kojem živimo ).

Oznake: roditeljstvo, djeca, obitelj, djecu ne donose rode