Imam dvije kćeri.

Zovem ih to the moon i my sunshine, od milja. Zapravo, jesu takve. Različite kao mjesec i sunce, a opet ne može jedno bez drugoga.

Riječ je o ovoj mlađoj, my sunshine.
Navršila je šesnaest godina, ide u srednju školu. Odlučila je da ovo ljeto ide raditi na more, na sezonu. Znam da ništa to nije neobično, mnogi mladi rade tijekom srednjoškolskog obrazovanja.
Ja sam bila jedna od tih.
Rad je zdrav za dušu i tijelo, i kako je rekla moja baka, ne boli.
Ne znam je l' spremna za ovaj pothvat, tek ćemo da vidimo od kakvog je materijala napravljena.

Starija kći se već odselila i samostalno živi i radi. Sjećam se, bila sam izrazito ponosna na nju kad je rekla da želi raditi i imati svoj prostor za život. Još uvijek jesam, jer joj je tek 22 godine.
Sad kad mlađa ide na ljetne praznike raditi, osjećam se čudno.
Kao da je pripremam za neki drugi svijet. Vjerojatno je to majčinsko otpuštanje ptića na prvi let.
I dok ona tako bezbrižno raste, ja starim.
Čudno sam sretna.

Oznake: obitelj, majke i kćeri