/
ponedjeljak, 28.04.2014.
Candy cita
ponedjeljak, 28.04.2014.
Candy cita
|
Konacno sam se ohrabrila da iznesem Kindle iz kuce. Rekoh sebi,ako ga drugi ljudi mogu citati u busu, mogu i ja. I stvarno ga citam. Paralizirajuci strah od ostecivanja i gubitka mi je malo popustio, mozda zbog cinjenice da je citanje odlican nacin kracenja vremena. Opet sam se zalaufala s knjigama,sto je lijep osjecaj. Nakon dugih zimskih mjeseci stripova, kunjanja i surfanja, uspjela sam zavrsiti knjigu na kojoj saa stala lani, pa sam zavrsila jos dvije i evo me sad na trecoj. Woohoo! (Jos nisam nista posteno kupila za svoj Kindle, ali ima dana....) Neki put se tako, dok gledam druge ljude u busu koji citaju, zasticena cinjenicom da se ne vidi omot knjige koju upravo citam, sjetim kako je Teta, ljubiteljica self-helpa, jednom ustvrdila da knjige koje sam kupila na Interliberu ne bi bile snizene da su dobre. Djelomicna tocnost ove tvrdnje povremeno me smeta. U tim trenucima uvjeravam sama sebe kako sam u zadnje vrijeme ipak prosirila vidike, izasla iz romana i krenula u sofisticiranije nove zanrove kao sto su: - umjetnost (Somewhere in the night: film noir and the american city) -biografije velikana (Elizabeth: the life of Elizabeth Taylor ; Surely youre joking Mr.Feynman) -povijesne knjige (5th Avenue 5 am: Audrey Hepburn, Breakfast at Tiffany's and the dawn of the modern woman). Nakon takvog kraceg uvjeravanja obicno pocnem sama sebi ici na zivce i pomislim kako me,zapravo, bas briga sto drugi misle onome sto citam, i ako zelim citati Meg Cabot ili Joan Collins, citat cu ih. Volim lijepo napisane price. I to je to. Self help me ne zanima, ekonomiju i politiku ne trudim se razumjeti, znanosti me zabavljaju u perolakim digest verzijama. Ali romani,kratke price, graficki romani i putopisi su divna stvar. Stojim iza njih. Ili pred njima, jer ih drzim. Dok sam tako citala Caboticu i razmisljala o citateljskom snobizmu, Raque je javljala kako upravo guta "50 nijansi sive". Citala sam samo neke ulomke, clanke o snimanju filma i kritike i iz toga (nadmeno) zakljucila da je taj roman zapravo nekakva fanfica o seksu koju je napisala kucanica kojoj je dosadno i slucajno namlatila pare. Ta knjiga me nece vidjeti. "Sumrak" je bio dovoljno lose iskustvo. Pricica o vampirima koju je napisala kucanica kojoj je dosadno i slucajno namlatila pare. Jok. A-a. Neke granice se ne mogu prijeci. Ima drugih kucanica koje ljepse i pametnije pisu. Dok je Raquel s gustom presla na nastavak popularnog sund-romana, ja sam pomislila kako nikad vise necu zucnuti bilo kakvu kritiku protiv Meg Cabot, Joan Collins ili Sidneya Sheldona. Oznake: kindle, Interliber, knjige, citanje |
- 15:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 22.04.2014.
Marija
|
Dugo godina me mucilo to sto mi prigovaraju kako sporo jedem. Osjecala sam griznju savjest jer idem ljudima na zivce, sve dok mi nije jednom pukao film. Onda sam shvatila. Nije u redu da me tlace! Osim ako ne hvatamo jedini let tog tjedna sa Balija za Europu, nije u redu da me se pozuruje. Takva mi je konfiguracija tijela, ne mogu brze i gotovo. Odi vrit ti i tvoje nerviranje! Sto imas od toga? Sto ja imam od toga?? Pusti me da pojedem ovo u miru. Ako te nervira, nemoj gledat. Takodjer, otkad znam za sebe, tlacili su me zbog toga kako sam losa u sportu. Stojis ko drvena Marija, mrdni malo, nisi od cukra, daj malo strasti. Godinama sam imala griznju savjest, osjecala se lose, nesposobno, drugacije, iskljuceno, nevoljeno i sve slicno sto se uz to moze zamisliti. Onda mi je prosli tjedan opet pukao film. Nisam. Dobra. U. Sportu. Nisam nikad bila. Vrlo nevjerojatno je da cu sada, u ovim godinama, poceti biti dobra u sportu. Ne treniram dovoljno cesto da postanem dobra. Ne igramo za milijun dolara, nego za opustanje. Nisam temperamentna. Ako te to smeta, igraj s nekim drugim! Oznake: osobnost, SPORT, hrana |
- 09:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 19.04.2014.
Kave
|
Radim u firmi u kojoj radni dan povremeno nalikuje na epizodu humoristicne serije. Svi mi zaposlenici smo karikatura na svoj nacin, a ljudi koji nam upadaju kroz vrata karikaturalni su na neke druge nacine. (Ne pisem ovo da se ikome rugam, samo konstatiram zabavnu cinjenicu.) Radimo u specificnom polju u kojem su pomijesani klimavo gospodarstvo, pravno-imovinske zavrzlame, neuke procjene trzista i vlasite financijske sposobnosti, hrpetine novaca koje uvijek zavrse u istim dzepovima, kompenzacije svih vrsta. Neki likovi koji nam ulaze u ured su bili na sudu s nekim drugim likovima koji povremeno dolaze kod nas, ili cemozdatek biti, duzni su ili netko njima duguje neshvatljive svote, rade ofrlje ili jako dobro, love u mutnom ili su puno uspjesniji i vise kul. Nista me vise ne bi trebalo iznenadjivati zapravo, ali nekako me jos uvijek svako toliko neko grozno saznanje opali po glavi pa stanem i u nevjerici blenem. Ovaj tjedan saznanje je islo nekako ovako: -Pomaze li flertanje sa sredovjecnim muskarcima tome da se posao dobije? -Da -Pomazu li minice u tome da se posao zadrzi? -Da. Zapravo, nekako se i ocekuju. -Da li je uobicajeno da se ide na kavice sa sredovjecnim muskarcima ako se zeli dobiti posao? -Da. Dapace, to ohrabruju drugi sredovjecni muskarci, cak i ako to nema veze s njima. Ispalo je na kraju da je ovo zadnje nekako normalno i ocekivano ponasanje. I da sam ja jedina koja se tome cudi. |
- 15:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 09.04.2014.
Blast from the past
|
Ima stvari od kojih se čovjek osjeća star. Na primjer, kada zbroji koliko godina je prošlo otkad se s kolegama iz škole nije vidio na određenom mjestu, kao što se Spacey dogodilo nedavno kad smo sjele na kavu u našem bivšem prebivalištu. Ali neke stvari, kao ova koja se dogodila meni sinoć, djeluju puno nevinije, a zapravo su puno podmuklije. Na primjer, kad na teveu puste sladunjavi ljubić za radnog dana. Pa se sjetiš kako i kada si ga gledao prvi put. (S mamom u kinu, za Božić, chick-flick izlazak.) I koliko je to davno bilo. (Gotovo 20 godina okruglo! Osnovna škola!) I sjetiš se kako je tada Winona Ryder bila mlada zvijezda koja je tada imala seriju filmova s korzetima i podsuknjama, a ne zaboravljena sredovječna glumica. (Da ne spominjemo da je tada još uvijek bila cura Johnnya Deppa i kako su oboje bili lijepi, mladi i "in".) I sjetiš se kako je Christian Bale bio mlad i zelen, u očima gledatelja tek izrastao od onog klinca u Carstvu sunca, a ne čudno intenzivan lik koji je glumio u mnogo dobrih filmova. I kako ti uopće nije bilo jasno zašto bi Winona odabrala starog i ofucanog (imao je tada 44 godine!) Gabriela Byrnea umjesto jedva punoljetnog Balea, visokog i smeđeg. Nešto godina kasnije shvatiš zašto bi Winona odabrala Gabriela, a i on sam ti više ne djeluje tako pretpotopan. Pa se sjetiš kako si pročitala knjigu po kojoj je rađen film jednog ljeta, nakon nekih ispita, i kako je doista bila staromodna i sladunjava, ali opet lagana kao pero i jednostavno zabavna. I tako, dok sjediš i jedeš sendvič i čudiš se kako su neki djelići filma nespretni ili pretjerani, ili ti se možda čine takvim jer si sada starija i kritičnija, ali opet guštaš. I opet se vratiš na onu točku gdje shvatiš kako je Bale, na svoj zelen i jedva punoljetan način, bio komad. Oznake: film, ljubić, starenje, godine |
- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
