/
ponedjeljak, 31.03.2014.
Edukativno
ponedjeljak, 31.03.2014.
Edukativno
|
Tijekom cijelog školovanja bila sam loša u matematici. Stvarno loša. Grozna. Užasna. Ne znam zašto. Možda postoji matematička disleksija. Možda sam malo retardirana za brojeve. Ništa nisam shvaćala, nikad. Trebalo mi je sve objašnjavati jednom, dvaput, triput, stoput. Više ljudi se patilo sa mnom tijekom školovanja, najviše Spacey. Srećom, i dalje se želi družiti sa mnom. Ove godine dogodilo se nešto novo. Spacey nije uspjela upisati tečaj konverzacijskog engleskog koji je, smatrala je, zakržljao zbog nekorištenja. Imam isti problem s njemačkim, pa sam sućutno kimala glavom. Htjedoh joj reći nešto kao, pa ne moraš plaćati, dođi kod mene, al nisam htjela zvučati kao da se pravim važna. A onda je uskoro ona to sama izrekla. Bila sam sretna što konačno mogu ja pomoći njoj. Smislila sam plan i program, s mogućnošću proširenja kad napiknemo neki problem. Čak smo se relativno brzo dogovorile i za poduku. Ali Spacey je bila jednostavno sjajna. Sasvim malo zahrđala. A ja danas znam samo osnovne matematiče operacije. No vjerujem kako bih danas bolje kužila matematiku. Da ju idem učiti ispočetka. Za neke testove, recimo. Ma sigurno bih. Sigurno..... Mora da bi bilo tako.... Oznake: matematika, strani jezici, kolač |
- 19:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 20.03.2014.
30e
|
Nakon 30-e po prvi put sam: -krijumčarila fotić na koncert (u grudnjaku!) -plesala trijezna satima, s guštom -napila se (do stadija teturanja) -svaki dan počela stavljati maskaru -obukla i kupila minicu U 30-ima: - s prijateljima imam zajednička iskustva (imamo bivše prijatelje, roditelji su nam bolesni, imamo škembe, preko tjedna samo radimo i spavamo, živimo kao podstanari, usvajamo pse, bojimo se sijedih vlasi) -radim za kikiriki, ali i za doprinose -slavim rođendan više puta, kao dijete u vrtiću (s obitelji, s prijateljima, na poslu) -kupujem alkohol kao da skupljam sličice- japanski sake, kubanski rum...popit će se već Oznake: rođendan |
- 20:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 19.03.2014.
Prvo pijanstvo, deux
|
Hej, MZ, idemo večeras? Papci. Idemo samo ti i ja onda. Naći ćemo se tamo s mojim kolegicama s posla. Oni će doći iza ponoći. Ok, nađemo se u busu. Nećemo ostati tako dugo ovaj put. Zadnji put smo bili do 4, to je ipak malo previše. Idemo na šank. Captain Morgan baš fino miriši. Mmmm. Puno bolje je piti čisti rum nego rum-kolu. Nemrem popit tolko kole tako kasno u danu. Ekipa s posla! Boook! Ajmo malo plesat, hoću da me naučite neke pokrete. Lalalala. Mislim da sam se napila. Konačno. Prvi put u životu! Jeeej! Živio ti meni. Gle, pijana sam, al sasvim sam dobra. Znam sve riječi pjesama. Plešem, a čak nisam ni smiješna. Nemam pojma di je ekipa s posla i nije me briga. Naći ćemo ih poslije. I mjuza je dobra! I sve je super! Bon Jovi! Wooooo! Opao mi je mobitel! I razletio se po podu! AAAAA!! Baterija, baterija! Ah, tu si. Whew! Ok, poklopac, baterija....kako da stavim bateriju? Ne ide ovako. Ne ide ni onako. Mozda s druge strane. Glupa baterija. Ne kuzim. Kako?? Ahaaaa. Ovako. Demit, poremetio se datum i vrijeme. Stari, koliko je sati? Tek ?? Zar nije toliko bilo prije sat vremena? Ok, moram na wc. Vidimo se sa zat vremena, vidi koliki je red. Ajme kolki reeeeed. Dobro je, ne izgledam kao panda. Wc je odvratan. Joj, teturam. Kvragu. Polako, polako, drzi se, drzi se, nemoj opast. Sad ti ides na wc? Ok, nadjemo se vani. Idem sjest. Samo malo cu se nasloniti... Vec si obavio? Kak tak brzo? Gdje mi je rum? Opa, nestao mi rum. Smrc. Hajmo natrag. Ok,sad sam malo bolje. Hajmo naći kolegice. Tu ste! Neki to vole vruće! Ok, ekipa je pijana ko čepovi. Tajči! Ringe-raja? Blesavo, al ok. Vlakić? To je fakat blesavo. Odbijam raditi vlakić! George Michael! Wooooo! Idete? Ok, samo polako doma. Vidimo se u ponedjeljak! xoxo! I još jednom- xoxo! MZ, kolko je sati? Opa! Ha niš, ostajemo još 15 minuta pa hvatamo bus u 5.... Oznake: alkohol, pijanstvo, izlasci, zabava |
- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.03.2014.
Glumci
|
Tarik Filipović mi je ostao u jako dobrom sjećanju. Vodio je raskošnu proslavu jednog proizvođača automobila. Ja sam bila tamo uglavnom da jedem i pijem, trpala sam u sebe ko da nema sutra dok je sva sila cirkuskih akrobata i otkačenih umjetnika zabavljala pučanstvo. Zamolila sam ga za izjavu. Sjeli smo na klupicu, ja sam izvadila blokić i stvarno lijepo smo popričali, kao da se znamo sto godina i kao da on ima sve vrijeme na svijetu. (Doduše, te večeri mi je prišla neka posve normalno izgledajuća mlada žena i rekla mi kako mi je samo htjela reći da sam prekrasna. Možda je bilo nešto u alkoholu.) Nešto godina kasnije sam na snimanju sapunice pričala sa snimateljem, čovjekom koji je dosta toga proša, vidio, snimio i zna puno više o ljudima nego što priča. Nahvalila sam Tarika, a on je rekao nešto kao- glumci su takvi. Nisam mogla odmah pokopčat što misli- da glumci samo glume da su topli, neposredni, prijateljski nastrojeni, ili im je to profesionalna deformacija od koje stvarno postaju otvoreni i lako se ophode s ljudima. Razgovor nas je odveo u drugom smjeru, pa nisam stigla provjeriti. Ovog tjedna išla sam na predstavu. Redatelj je moj kolega iz sapunice, režirao je i glumio u predstavi koja je dobra, ali dosad nije profitabilna. Skupio je oko sebe amatere i poluamatere, a sam je (polu)profesionalac. Kad ne glumi, radi mnoge čudne poslove. Osim mene, došla ga je podržati i kolegica iz sapunice. Bilo je kasno i htjela sam što prije doći kući jer je radni tjedan tek počeo, ali nekako samo zapeli na šanku. Cmakali smo se s poptunim strancima, to je vjerojatno neki glumački običaj, pričali o logistici, planovima, sponzorima, autorskim pravima i svemu ostalom što ide uz predstave, ali se čovjek toga nikad ne sjeti. A onda smo skrenuli na glumačke tehnike. I kolegica i ja i redatelj smo glumili za novce, a mladi glumac koji nam se naknadno pridružio glumi (zasad) samo iz gušta. Neki holivudski veterani glumačke tajne sveli su na "pojavi se na vrijeme, nauči svoj tekst, ne sudaraj se s namještajem". Ali mi, kao grupica fanova glume koja u studentskoj rupi u ponedjeljak navečer pije Captain Morgan, pričamo o tome kako su važni dobri redatelji, kako je važno dati sve od sebe, kako bi se mogli vratiti glumi mi koji smo odlutali, kako bismo možda išli na neki tečaj, pa to sve nekako sklizne u glumačke tehnike, vježbe, probe i ostalo. Ajme, al ti glumci mogu pričati o glumi. Znam da smo tamo bili baš zbog glume, ali nakon nekog vremena postalo mi je malo i smiješno. Dok smo mi amateri i wannabeji nakon predstave u rupi na nasipu pričali o Stanislavskom i Meisneru, cijelo vrijeme sam se pitala .... o čemu nakon predstave pričaju Tarik i ekipa? |
- 11:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 06.03.2014.
Puščanje
|
Ako bi se bilo koji bend trebao zvati mojim bendom, to su oni. Otkrila sam ih kao tinejdžerka, devedesetih. Oni su tada već prestali biti kul. I dugo se nisu oporavili od toga, dugo su se ljudi sprdali s njima. Ali sada su opet okej. Kritičari im priznaju da su početkom 80ih imali dobar zvuk. Njihova djeca uzimaju kartu više, i vode svoje prijatelje na koncerte. Oni su nekolicina Škota i prijatelja koji sviraju rock. S godinama su pali sa 30 000 na 3000 ljudi, kako to već biva, i izdali pedeset verzija greatest hits, ali imaju odane fanove. Njihove riječi su banner ovog bloga, a i moja omiljena lozinka. Imam dosta albuma i gledala sam ih svaki put kad su bili u Zagrebu....jednom i na Krku. Zadnji put sam ih vidjela prije 8 godina, ne mogu vjerovati da je toliko prošlo. I tako ja stojim na njihovom koncertu neki dan, unutar dva metra od ograde, i čudim se. Zašto nisam uzbuđenija? Ok, starija sam, bolesna sam, umorna sam, ovo mi je četvrti put da ih gledam, moraju se kretati polako jer ih je kiropraktičar jedva namjestio tako da izdrže koncert, ali....is it me ili kaj??? Možda je publika. Ekipa oko mene skače, ali ne pjeva. Prvi put ju čujem da pjeva tek nakon što je Jim malo porazgovarao s njima, skoro pola sata nakon početka. Ali možda samo krivo čujem, naprijed je sve drugačije. Ma nije, nešto je drugo. Muči me to već neko vrijeme, zapravo. Počelo je na Parnom Valjku. Prvi put sam ih išla slušati i zagrijala sam se tek pred kraj. Bila sam sama sebi čudna. Ali ni na Texasu nisam bila toliko van sebe koliko sam očekivala da ću biti. Mislila sam da je stvar u tribini, ali evo me na parteru i još uvijek to nije to. Možda imam ono što je Delboy opisivao, a ja sam ga blijedo gledala i čudila se. Možda mi koncerti više toliko nisu zanimljivi. ŠŠŠŠŠŠ!! Sačuvaj Bože! To ne može biti istina. Nikad nisam divljala na njima, nisam taj tip, ali zašto ovako?? Zato što me laktare? Zato što Jim od napora pojede riječi dok pjeva? Zato što ne čujem dobro neke dionice koje volim? Kakva su to objašnjenja?? Kad sam točno postala baba??? Nije Delboy jedini koji mi je to rekao, što je najtužnije. Je li to normalna stvar za +30? Zar sam trebala popiti više? Kraj mene moja prijateljica skače ko navijena. Potajno se nadam da ću biti takva u njenim godinama, ali zašto nisam takva već sada? Tugujem. Plan je bio da dođemo, skačemo, zabavljamo se, malo zaboravimo na sve oko sebe- da se puščamo. A ja, ko po običaju, drvena Candy. Večer prolazi, Jim se šali sa publikom, sa članovima benda, sa pjesmama, namiguje u kamere, baca šal u publiku...pa dobije natrag rubac. Speed your love to me sviraju kao instrumental i to još vrlo u stilu 90ih, kao rave/techno/house/štogod, koji nikad nisam voljela, a sada mi taj aranžman zvuči jednostavno genijalno. Desno od mene tip nudi Slovencu 1000 kuna za bocu hladne vode. Na ogradi onaj gikasti Mađar koji je valjda došao prvi u dvoranu već odavno u transu, bend ga već zna. Kasnije će dobiti i set listu i biti sav sretan. Iza njega je neki sijedi tip koji izgleda ko Donald Sutherland i koji mi izgleda silno napušeno. Talijani do mene jedva vide kad svi počnu skakati. I onda pomislim, i zato smo tu. Nije samo stvar u riječima koje slabo čujem ili glazbi. Tu smo i da se zabavimo i da doživimo sve ovo. Tu smo samo večeras. A bend stvarno daje sve od sebe. Sviraju skoro dva i pol sata. Klanjam im se mentalno. Danas konačno razvrstavam slike i videiće koje sam snimila na koncertu. Da, toliko sam tehnološki napredna sada. Čak sam i krijumčarila fotić, više iz obijesti nego iz prave potrebe-stavila sam ga u grudnjak, kako me kolegica poučila. Sve sam lijepo razvrstala i sada mi je žao što je tako brzo prošlo. Sada bih opet na taj koncert. Na sve moguće koncerte, zapravo. I putovala bih samo da idem na neki koncert, s ljudima koji su mi dragi, da doživimo maturalac, da budemo van sebe. I divim se svom mobitelu, kojeg stalno kudim, kako je lijepo snimio ovu pjesmu koju nikad nisam čuala uživo. I baš mi je super dok to gledam i drago mi je da sam išla. A kad mi Raquel kaže kako je njena kolegica išla an aerodrom u 6 ujutro da se upozna s bendom, pozelenim od ljubomore. Fizički i financijski možda ne bih mogla to izdržati kao što je ona izdržala, i znam da sam napisala kako mi više nisu toliko silno zanimljivi kao kad sam išla na prvi ili drugi koncert....al kvragu- kakav prilika, kakva priča, hoću i ja! Hmmmm. Kakav izljev emocija! Možda to znači da još ima nade za mene. Oznake: koncerti, uživo, turneja |
- 19:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 01.03.2014.
TMI
|
Ponekad se vikendom dogodi situacija u kojoj se kombiniraju alkohol, hrana s puno šećera, rani jutarnji sati i previše udanih, ali na razne načine nezadovoljnih žena u jednoj sobi. Razgovor tada prije ili kasnije krene na seks. Zapravo, možda se uporno vraća na seks, kao neki kolač s mnogo slojeva ili neki stvarno veliki hamburger. Dijeta, seks, posao, seks, izlasci, seks. Ponekad u tim trenucima čuješ stvari koje poslije nikako ne možeš izbaciti iz mozga, koliko god to želio. Udane žene tada te mogu pitati neka pitanja, čisto kako bi se usporedile s tobom. U trenutku gluposti, ti na ta pitanja možeš dobrohotno odgovoriti. Udane žene mogu se toliko šokirati da neće htjeti otići doma još jedno sat vremena dok te podrobno ne ispitaju o svim parametrima. Na kraju ispitivanja svi u sobi bit ćete crveni, ali one i dalje neće vjerovati u to što si im rekla, a ti nećeš razumjeti zašto se čude, zašto misle da lažeš i zašto kod njih to nije ni približno slično. Čut ćeš ih, kako u nevjerici kloparaju niz stepenice negdje oko 3 sata i pomalo iznervirana, odlučit ćeš da se trebaš uvrijediti na njihovu reakciju. A zatim ćete se još cijeli tjedan sretati na poslu, a one će mahati glavom u nevjerici. I ako zamisliš svoj tjedan kao show Rachel Maddow, taj dan je segment koji se u showu zove Too much information. Oznake: seks, brak, veze, izlasci |
- 17:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
