/
utorak, 18.02.2014.
Prvo pijanstvo
utorak, 18.02.2014.
Prvo pijanstvo
|
Bio je vikend prije blagdana, sve se pospajalo što se moglo i slavili smo ne samo kraj radnog jedna, već i kraj godine...barem u mislima. Otišli smo u studentski klub na plesnjak. Mirni Zagrepčanec trusio je votke, ja sam pijuckala rum. Popio je dovoljno votke da pleše, dapače, da se razbaca, i da pjeva. Nikad ga nisam vidjela takvog. Nakon nekog vremena shvatio je da opako zaostajem za njim. -Još jednu? - Šališ, se? Još sam na drugoj! - Kako si još na drugoj?! Zašto se šparaš? -Pa neću više. -Kako nećeš? Kaj će ti biti?? Ovaj razgovor smo otad vodili već nekoliko puta, s raznim stupnjevima nevjerice i predbacivanja. Odlučio je da to ne može tako dalje i da me mora naučiti svetoj vještini pijančevanja. Kako da se čovjek inače zabavi i pleše kad dođe u mračni maleni prostor gdje je možda najstariji od svih prisutnih? Osim toga, treba proslaviti vikend, Božić, blagdane, novu godinu, nadolazeću francusku i pečenje, treba se konačno opustiti. Smijala sam mu se, isprva. Onda sam malo razmislila pa sam se sjetila jedne stvari- ja zapravo nikad nisam bila pijana. Nikad. Nikad nisam ništa zaboravila u klubu, nikad nisam rigala, nikad nisam plesala po stolovima, nikad nisam izvrijeđala konobara. Bila sam nacvrcana par puta, to jesam.Točno se sjećam. Prvi slučaj bila je overdoza Baileysa, namjerni pokušaj opijanja. Drugi slučaj bio je loša vijest+rakija na prazan želudac. Ošlo ravno u glavu. Treći slučaj bili su kokteli umjesto sendviča nakon dugog dana. I to je to. Kako je to kad se napiješ? Kakvo je to čudesno stanje u kojem si totalno bezbrižan, sve dok ti ne postane zlo i ne provedeš dan u krevetu, sa vrećicom smrznutog graška na čelu? Počelo me to kopkati. Možda je vrijeme da ga jednom doživim, u ovim poznim godinama, čisto za probu. Da budem sigurna da ništa ne propuštam. Čvrsto sam odlučila, treba to isprobati. Dogovorili smo izlazak, MZ i ja, na isto mjesto. Obećala sam mu da ću si dati truda. Kupila sam sok da ga miješam s rumom prije izlaska. Odmah nakon posla počela sam sa ženskastim likerčićima. Na svoju veliku žalost, cijeli dan sam slabo jela. Svi preduvjeti bili su tu. Na kraju u strci da izađem iz kuće na vrijeme, nisam popila sok s rumom, sva ekipa s kojom smo se zagrijavali u gradu odlučila je da radije ide doma u krevet nego s nama na 80-e, i došli smo u klub u 1, što mi je bilo apsolutno prekasno. Oko 2 i po sam osjetila da sam na rubu. Glava mi je bila lagana i kao da samo što nije otplovila. Bilo je vrijeme- još jedna ili 2 Cube libre i napit ću se. Ponudih MZ- u da donesem još pića. Rekao je da neće. Razmišljala sam kako je sad vrijeme za eksperimente. Sada sam jako blizu toga da se napijem. Cijela večer mi je trebala da dođem do toga. Valjda mi neće biti loše. Valjda se neću osramotiti. Čak i ako mi bude loše, imam dadilju, što je dobro. Piti ili ne piti? Za pola sata MZ i dalje nije htio novu rundu. Onda sam skužila. Džentlmenski se spriječio da se napije ko majka zemlja jer je znao da me mora još vratiti kući. Ako se napijem ko čep, njegov zadatak bit će teži. Ovo je jednostavno nije dan za to. Istog trena sam se odlučila rastrijezniti. Došla sam kući u 4.45, trijezna i gladna. Prvo pijanstvo odgađa se za ožujak. Oznake: alkohol, klub, zabava, pijanstvo |
- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.02.2014.
Valentinovski
|
U valentinovskom tjednu za čitatelje bloga Candy Store poseban poklon: intervju s autoricom vašeg omiljenog bloga, Candy Kane! Nakon što je dobar dio mladosti provela kao psiholog/savjetnik-diletant, u kasnim dvadesetima odlučila se povući iz tog časnog zanimanja nakon što su joj dojadili luđaci s kojima se sretala. Prošle godine krenula je u posve novi žanr i u njemu upravo postiže nešto što bi se moglo nazvati uspjehom. Iskoristili smo blagdansku atmosferu da s njom porazgovaramo o onome što je naučila o ljubavi i seksu, te kako to primjenjuje u životu. Recite nam, kako ste se odlučili na ulogu provodadžike? - Pa zapravo,vidjela sam kako se moje susjede bave time i kako ih to beskrajno zabavlja. Također sam htjela biti bolja od njih, i trenutno bilježim prve bodove. Nja-nja! Osim toga, zabavlja me što mogu po kući pjevati onu iz Guslača na krovu, znate onu, Matchmaker, Matchmaker, Make me a match, Find me a find, catch me a catch! Ozbiljno, kad bolje razmislim, obje pozicije su slične. Bavite se stvarima koje uopće nisu vaš posao, i nitko vas ne šljivi iako vas svi kao pitaju za mišljenje. Nemam ni toliko slobodnih prijatelja da bi me to moglo zabavljati neko dulje vrijeme, ali svatko treba hobi tijekom zime... Kako ste se Vi promijenili za vrijeme te pauze? -Naučila sam se zabavljati. Počela sam jesti više povrća. Malo sam pažljivija prema drugima. Više promatram ljude. Postala sam svjesna prolaznosti, promjena i protoka vremena. Starim, k vragu, i to me muči. Mislim da su i moje prijateljice u sličnom filmu. Imamo trideset godina i to nas muči, svaku na svoj način. Mislim da nas najviše muči to što drugi ljudi oko nas imaju svadbu pa djecu, pa nas onda drugi ljudi oko nas zbog toga pitaju neprimjerena i glupa pitanja. Kako se kod Vas ponovo stvorio interes za živote drugih? -Ne mogu si pomoći. Vidim da netko radi nešto glupo i poželim ga šutirati odavde od Travnog. Može biti da sam potajno kontrol frik, kao moja Baka. Užasne li pomisli….. A sada nekoliko lakih pitanja za kraj.... Valentinovo- blagdan ili marketinški trik? Oboje. Više marketinški trik, ali kad nisi sam i sve ti to ne ide na jetra, dobra je izlika za hranu, piće i zabavu svake vrste. Slatkiš ili donje rublje? Uvijek slatkiš. Što ćete pokloniti za Valentinovo? A u tri peharčeka! Zašto si tako zao prema meni? Nemam pojma! Smišljam već danima!! Skini mi se s vrata, ne znam, okej, jednostavno ne znam!!! Je li istina da su dobri dečki dosadni ženama? - Mislite na one drage, sramežljive dečke koji još žive s roditeljima? Posudit ću izraz Douglasa Adamsa i nazvati ih "uglavom bezopasni". Dečki, moram priznati da se slažem sa Andreom Andrassy. Dobri dečki su kao tenisice, loši kao štikle. Vraški neudobni, ali izgledaju lijepo. Žene ih vole jer su tašte tuke. Razmislite o tome da dejtate druge muškarce. Ako baš morate nastaviti sa ženama.....trgnite par kratkih da se opustite, pa krenite u napad. I sjetite se Micka Jaggera. Ona je pitao mnoge žene hoće li spavati s njim. Dobio je mnogo pljuski, ali još više žena! I za kraj, otkrijte nam konačno- što žene žele? - Da ste me pitali prije mjesec dana odgovorila bih vam samouvjereno. Imala sam epifaniju tada. Ili sam barem mislila da je imam. Rekla bih: žene žele dramu. Zapravo, ne čak ni dramu nego ljubić. Žele trčanje u zagrljaj kroz žitna polja, šlatanje na plaži kao u Odavde do vječnosti, svađe a la Taylor i Burton, mirenja kao u Devet i pol tjedana. I naravno, nekoliko prijateljica s kojima to mogu secirati do veličine iona. No s obzirom na to da me pitate sada, jedino što mogu reći je- tko dovraga zna?!? Oznake: ljubav, valentinovo, veze, seks |
- 23:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #
subota, 08.02.2014.
Zzzzzzzz
|
Jedna od mojih najpoznatijih osobina je sposobnost dugog i čestog spavanja. Toliko je poznata da je iz svakodnevnice prešla u vjerovali ili ne, pa u legende, pa u viceve. Odnosno, toliko je sada dobro poznata, da više uopće nema veze što više nije istina. Krenimo od početka. Najbolja stvar u mojoj sobi u roditeljskoj kući je krevet, velik i mekan. Tko god je došao blizu njega osjetio bi pojačanu gravitaciju, vučenje ka crnoj rupi, momentalno padanje u san. Možda je na podzemnim vodama, možda na križištu energija, možda Krevet je i dalje moćan, kažu mi ljudi koji spavaju u njemu, ali više nije onako mekan (kažem razmažena ja). Kako sam se odselila u druge krevete, gradove i stanove, saznala sam neke zanimljive stvari o sebi odnosno o tome kako spavam. Na primjer, hrčem. Nimalo damski. Ponekad slinim. Dobro, već dugo nisam, al tu i tamo sam se znala probuditi u lokvi. Nimalo dostojanstveno. Otimam ljudima pokrivač. Nimalo velikodušno. Guram ih s kreveta. Nimalo lijepo. Aha, da, također se uvrijedim kad me pokušaju okrenuti da ne hrčem, pa se nakon dužeg ili kraćeg hrvanja ipak pomaknem, svedulj dureći se, pa nastavim hrkati u drugom položaju. Sve ove stvari i dalje radim, ali kvaliteta sna mi se srozala u minus beskonačno. Rijetko koji radni dan uspijem na vrijeme(oko 22h) leći. Spavam između 6 i 7 sati. Često se budim po noći. Odmah zaspem, ali svejdno me to ubije u pojam. A i san. Ujutro jedva gledam. A nije da sam inače jutarnji tip. I tako to ide, pet dana u tjednu, već više od godinu dana! A zatim vikendom, kada bih konačno mogla ležati dok se poptuno ne spljoštim, ja više ne mogu spavati. Spavam između 7 i 8 sati u komadu. Naaaaaaajviše 9. Ali se u tom slučaju opet budim. Ne mogu zaspati na par sati popodne, koliko god umorna bila, jer me toliko nervira to što imam samo sat-dva za spavanje, da se ne mogu opustiti. Ne mogu se natjerati da se ne budim po noći. Neki put si priprijetim, pa uspijem to izvesti, ali ne baš često. Zadnji put sam se relativno dobro naspavala tijekom bozićno-novogodišnjih blagdana. Opet, ne više od 9 sati. Ne znam što mi se dogodilo i zašto, ali uopće nisam sretna s tim. Kakva sam ja to osoba kada se jedna od mojih najačih karakteristika samo izbriše preko noći??? Više ne zaslužujem nositi odijelo Kapetana Zaspana, ni predstavljati se kao Snoopy na kućici, niti se mogu osjećati kao Šef i/li Jeremija. Eto jedne stvari o kojima nikad ne čitaš u člancima o zdravlju. Staračka blesanica u ranim tridesetima. |
- 16:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 02.02.2014.
Bijeg iz budućnosti
|
Da možete saznati kada će vam umrijeti roditelji, biste li htjeli znati? Da možete saznati kada ćete vi umrijeti, biste li i to htjeli znati? Mojoj baki netko je davno (pro)rekao da će joj se sin razboliti i umrijeti kad odraste. To se i dogodilo. Mojoj mami netko je davno ispričao priču kojom me ona tješila u čupavim trenucima. Završavala je u stilu "i zauvijek su živjeli sretno i zadovoljno". S godinama je ta priča počela dobivati detalje. Na primjer, sada točno znamo kada iz nje nestaju baka i deda. Također znamo da zapravo završava "i živjeli su sretno i zadovoljno neko vrijeme". Već me to pogodilo. A onda šok. Mama je nehajno nedavno rekla kako su joj rekli da će relativno kratko živjeti. Nije mi htjela reći detalje. Naljutila sam se na nju.što je kratko? Pedesete? Šezdesete? Ove godine joj je 55! Iako sam na poslu upoznala i vidovnjake i numerologe i astrologe, nisam imala priliku da mi itko predvidi budućnost, čak ni Ciganka na cesti. (Jedna je rekla mami kako će se udati za visokog tamnokosog stranca.....bila je u pravu.) No uvijek sam mislila kako bi bilo dobro znati, dapače, kako treba znati. Onda sam čula za nekog tko radi horoskope. Neobične, egzotične. To je to, shvatila sam, moja prilika. Konačno ću i ja nešto čuti. Možda mi kažu kako ću dobiti na lotu prije 35-e i kamo se trebam odseliti nakon toga i slično. Zamolila sam da i meni naprave i napravili su mi. Prve vijesti bile su ohrabrujuće. "Sve je u redu. Vi ste super". Prije tumačenja horoskopa stiglo je razočaranje "Ovo je samo prognoza. Stvari se mijenjaju." Ja sam toliko blesava i tajming mi je toliko loš da ne bih trebala ni zamišljati što sam sve trebala i mogla. A zatim udarac. "Ulazite u loše razdoblje. Ali trajat će svega 7 godina." Došla sam doma i disala u vrećicu neko vrijme. Super G mi je samo rekla "Rekla si da želiš znati". Gađala sam ju vrećicom. Tu noć sam očajavala. Iduće jutro sam i dalje bila tužna, ali sam slegnula ramenima. Tvrdila sam da treba znati. Da se razveseliš unaprijed i da znaš da postoji kraj tunela. I sada znam. I stignem pripremiti razbibrigu za tunel. Oznake: horoskop, budućnost, proricanje, vidovnjaci |
- 20:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
