|
|
Sjedili smo u U-bahnu koji je gmizao Munchenom. On je čitao debelu knjigu, nekakva medicina ili biologija, i jeo je gumene bombone. Nakon što je pročitao što je trebao, i pojeo bombone, izvadio je mali pribor za šivanje i počeo šivati gumb na kaputu. Pogledala sam žene oko sebe, posebno one starije od nas, koje su se vraćale s posla, i koje su izgledale kao da su udane i imaju djecu. Većina ga je gledala s odobravanjem. Jedna je bila nezadovoljna ručnim radom. Tada mi je počelo svitati, ali u tom trenu nisam to još u potpunosti shvaćala. Neki ljudi provode užasno puno vremena u javnom prijevozu! Jednostavno: veliki gradovi=gubiš puno vremena da bi došao s točke A na točku B. Meni,djevojci sa sela, nenavikloj na vožnju, a navikloj na pješačenje, to je dalo prvi mig kako se život mijenja u malim stvarima ovisno o lokaciji. Danasmi je palo napamet da vjerojatno ne bih trebala zbrajati koliko vremena dnevno provedem u javnom prijevozu, čak ni za šalu, čak ni za eksperiment. Sat vremena ode samo dok se vozim s/na posao, a gdje su još razne stvari koje obavljam. U busu sam stiješnjena između uvijek istih faca, zgužvanih jutrom i otupjelih popodnevom, slušam lošu glazbu, tračeve, telefonske razgovore, gledam čudesne manikure, torbe koje si ne mogu kupiti, čudim se tome kako se ljudi lagano oblače kad je zima, a zabundaju kad je sasvim okej, škicam tuđe knjige, bilježnice i novčanike... A ljudi oko mene uče, šminkaju se, doručkuju, svađaju, spavaju, pišu mailove, flertuju, mažu ruke kremom, piju proteine... Treba se zaštiti svijeta oko sebe, shvatila sam rano, iako ga je ujutro itekako lako isključiti- nisam jutarnji tip. Da slon pređe preko ceste, ne bih ga skužila. Svejedno, puno se vozim i treba mi puno igračaka. Počela sam sa slušalicama i mp3 playerom,pa sam prešla na časopise, pa knjige, pa stripove, pa konačno na mobitel. Sad sam jedna od onih koji stalno bulje u mobitel. Aha. Jer 8 sati pred kompjuterom jednostavno nije dovoljno. Želim još slova i na još manjem ekranu. Želim se dopisivati, jer mi je dosadno, preko svih mogućih aplikacija. Neki put mi je toliko dosadno da ću napisati odgovore na sve ono što već danima odgađam, samo zato da ne moram buljiti kroz prozor. Još nisam dovoljno hrabra da nosim Kindle naokolo, a knjige su teške, pa na kraju već dva mjeseca ili više ne čitam knjige. Užasno, ali istinito. I tako buljim, pa slušam, pa čitam. Samo da se ne moram analogno zabavljati . Sve dok se baterije ne potroše. A onda, kad više stvarno nemam izbora,buljim kroz prozor. Kako je ono rekao John Mayer... How come everything i think i need always comes with batteries? What do you think it means? Oznake: grad, javni prijevoz, ZET |
Kolegica je obukla minicu. Dopičnjak, ako ćemo točnije. Stara, mamina minica od brušene kože, iz 80-ih. Lijepo izgleda i super joj stoji, njoj onako mršavoj i mišićavoj. Ja to nikad ne bih mogla- nositi minicu na posao. I obične suknje mi predstavljaju probleme. Za sjedenje u uredu su ok, iako se stalno moram koncentrirati da sjedim lijepo, al ja trčim okolo. Naravno, i u skunji se može trčati. Možda bolje nego u hlačama, ako pitate škotske gorštake. U čemu je onda vic? U tome što bi klijenti buljili? Oni dođu i odu, a ionako ne dolaze svaki dan. Ne, nije to. Ne osjećam se ugodno i točka. Radim prevelike korake, kao John Wayne, ako pitate moju obitelj, korake od 7 milja Trebala bi češće nositi suknje, dobacile su mi šefica i kolegica taj dan dok sam ja imala suknju iznad koljea, a kolegica suknju ispod guzova. Malo me to ohrabrilo.... A onda sam shvatila kako sam upjela probušiti čarape od 100 dena koje sam obukla tek drugi put. 100 dena!! Kako dovraga?? Štrample me mrze. Štrample imaju nešto protiv mene. Kolegica ima štrample 10 godina. Shvativši kako imam problem sa kratkoćom,tj suknjama, jako sam se snuždila. Onda sam se sjetila- u srednjoj sam imala fazu bermuda. Imala sam fensi bermude. Njih bih mogla nositi umjesto suknje. Kratko, može bit čak i usko, a sportsko i udobno. To je to! Ne moram se patiti u suknjama! Razvit ću svoj stil, nosit ću bermude! Samo da ne probušim čarape svaki put i bit će super! Imam genijalan plan!! Isti dan otišla sam u najbliži trgovački centar i ušla u sve i jedan dućan. Zara, Mango, H&M (čitaj: ho em), Orsay, Diadema, Lindex, New Yorker, Benetton, S(ir).Oliver Nijedan nije imao bermude. Oznake: stil, suknje, minice, bermude, H&M izgovor |
Otkriće: olovka za kapke, Dirty dancing u Močvari, cikla, Jennifer Lawrence Novosti: obitelj iz Down Under, prijatelji po Texasu, mačke Putovanja: Nizozemska, Krk, Njemačka Često se slušalo: Justin Timberlake, Robin Thicke, Daft Punk Koncerti: Sane, Danijel Popović, Robbie Williams, Texas, Swingers Prvi put: -sam gledala Toma Cruisea u kinu -sam gledala film noir u kinu -sam obukla 50s obleku -putovala u Nizozemsku Najčešće se jelo: bilo što iz Rougemarina, slatkiši na poslu Čeznulo se za: sušijem Užasi: -komadi moje mladosti (Johnny Depp, Lenny Kravitz) imaju 50 godina -pravni sporovi Gušti: naručivanje hrane na poslu, nedruženje s bolesnom djecom, nove mačke, gledanje filmova s kompjutera na velikom tvu, ciklus film noira na HRT3 Oznake: 2013, blagdani, nova godina |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |