Kolegica je obukla minicu. Dopičnjak, ako ćemo točnije.
Stara, mamina minica od brušene kože, iz 80-ih. Lijepo izgleda i super joj stoji, njoj onako mršavoj i mišićavoj.
Ja to nikad ne bih mogla- nositi minicu na posao.
I obične suknje mi predstavljaju probleme. Za sjedenje u uredu su ok, iako se stalno moram koncentrirati da sjedim lijepo,
al ja trčim okolo.
Naravno, i u skunji se može trčati. Možda bolje nego u hlačama, ako pitate škotske gorštake.
U čemu je onda vic?
U tome što bi klijenti buljili? Oni dođu i odu, a ionako ne dolaze svaki dan.
Ne, nije to. Ne osjećam se ugodno i točka.
Radim prevelike korake, kao John Wayne, ako pitate moju obitelj, korake od 7 milja
Trebala bi češće nositi suknje, dobacile su mi šefica i kolegica taj dan dok sam ja imala suknju iznad koljea, a kolegica
suknju ispod guzova.
Malo me to ohrabrilo....
A onda sam shvatila kako sam upjela probušiti čarape od 100 dena koje sam obukla tek drugi put.
100 dena!! Kako dovraga??
Štrample me mrze. Štrample imaju nešto protiv mene.
Kolegica ima štrample 10 godina.
Shvativši kako imam problem sa kratkoćom,tj suknjama, jako sam se snuždila.
Onda sam se sjetila- u srednjoj sam imala fazu bermuda. Imala sam fensi bermude.
Njih bih mogla nositi umjesto suknje. Kratko, može bit čak i usko, a sportsko i udobno.
To je to! Ne moram se patiti u suknjama! Razvit ću svoj stil, nosit ću bermude!
Samo da ne probušim čarape svaki put i bit će super! Imam genijalan plan!!
Isti dan otišla sam u najbliži trgovački centar i ušla u sve i jedan dućan.
Zara, Mango, H&M (čitaj: ho em), Orsay, Diadema, Lindex, New Yorker, Benetton, S(ir).Oliver
Nijedan nije imao bermude.
Post je objavljen 15.01.2014. u 21:33 sati.