|
|
| < | studeni, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)
Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.
Tmurni oblaci su se nadvili nad ovim malenim gradićem. Kiša lijeva bez prestanka i postaje jasno da je zima na putu. Krošnja mjenjaju svoju boju, prošarane su zelenom, crvenom i žutom bojom. Predivno...
Moji osjećaji odgovaraju godišnjem dobu koji dolazi. Postajem hladnokrvna, postajem ravnodušna na sve. Čini mi se da sam se previše puta razočarala, previše puta plakala, previše puta pomogala krivim ljudima... Pojam 'prijateljstvo' se olako i prečesto upotrebljava. Danas su najbolji prijatelji oni koji su jedan put razgovarali, koji su nekoliko puta zajedno izašli i opili se... Danas prijateljstva nisu iskrena, nema više onih razgovora punih iskrenosti, razgovora olakšavanja što svoj život imaš podijeliti s nekim...
Ljubav... gdje je nestala? Gdje su nestali osjećaji zaljubljenosti, gdje je nestala sreća?
Budim se noćima pokušavajući shvatiti kako da preživim sve nedaće koji mi život pruža. Ali bojim se da nema izlaza, moram pustiti da me život šamara svojim djelima...
Postoji li ijedna osoba na svijetu koja je zadovoljna svojim životom?
Mislim da ne...
Svima nešto nedostaje... Ljubav, prijateljstvo, obitelj, pažnja roditelja, smisao da se probudiš sutra...
Meni sve to nedostaje... Pokušavam pronaći način kako da pomognem svima, ali mislim da bih trebala prvo sebi pokušati pomoći... Ali... Zašto je lakše pomoći drugima nego samom sebi?
Pokušala sam i to, pokušala sam si pomoći, ali ne ide...
Puno puta pomislim da bi bilo bolje da me nema... Ali opet.. Tko zna... Možda postoji jedna osoba kojoj bi nedostajala... Pa zbog toga ostajem na Zemlji, zbog te jedne osobe kojoj bih nedostajala...
Moja borba i dalje traje... I trajat će dok god Bog ne odluči uzeti me kod sebe...