** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

29.02.2008., petak

WORLD HAIKU ASSOCIATION - "haiga" crtez

WORLD HAIKU ASSOCIATION
-----------------------------------------

The 53th WHA Haiga Contest (02/2008)

Haiga


Sveti Ante i
svjetla svetionika -
zvjezde u noci.

St. Anthony and
the light from the lightouse -
stars at night.


translated: slobodan milosevic




Preostale haige pogledaj na linku:

http://www.worldhaiku.net/ ->ideš na "haiga"



Srdacan pozdrav, Borivoj

- 07:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.02.2008., četvrtak

Alternativna metoda iscjeljivanja - ORGONSKI UREĐAJI




Safiris

To: safiris, zagreb.........................wrote:

Subject: Proslijediti: Indigo svijet - Orgonski uredjaji

-----------------------------

ORGONSKI UREĐAJI

ENERGETSKI UREĐAJI ZA ČOVJEČANSTVO I OKOLIS

1. ORGON GENERATOR - OSOBNI (PROMJER 4 CM, CCA 30 GR) - 250,00
kn + postarina
2. ORGON PIRAMIDA - MALA (PROMJER 8.5 CM, CCA 220 GR)- 700,00
kn (postarina uključena)
3. ORGON PIRAMIDA - VELIKA (PROMJER 14.5 CM, CCA 1 KG) -
1200,00 kn (postarina uključena)

Svi naąi uređaji su bazirani na orgonskoj teoriji Dr.Wilhelma Reicha, njemačkog znanstvenika koji je utvrdio postojanje orgona.
Orgon (poznat i kao prana, ki, chi, eter, zivotna energija, esencija kreacije) je kreativna sila u prirodi, nevidljiva energija koja ispunjava cijeli svemir, kreira materiju i zivot.
Nesmetan i dovoljan protok ove energije unutar i van vaseg tijela omogućuje dobro zdravlje i vitalnost dok nedostatak ili disbalans pozitivne energije kreira bolest i depresiju.

Reich je čovječanstvu ponudio i znanje o postojanju negativnog orgona koji na ljude djeluje vrlo stetno. Dok kod nekih osoba izaziva agresiju, kod drugih moze potaknuti depresiju i
povlačenje u sebe. Dugoročno izlaganje stetnom orgonu izaziva razne bolesti i opterećenja.

U danasnje doba, glavni izvor negativnog orgona su mobiteli i repetitori za mobilne uređaje, kompjuteri, mikrovalne pećnice, televizijski prijemnici i monitori, električne instalacije,
dalekovodi i trafostanice, zatim zagađen okolis i negativno zračenje ljudi (uslijed pusenja, bolesti itd.).

Većina modernog stresa uzrokovano je upotrebom elektroničkih uređaja i naziva se elektromagnetski stres ili elektronički smog. Mi taj smog ne mozemo vidjeti, ali ga osjećamo kao ljutnju, razdrazljivost, letargiju, sumornost itd. Koncentracija i postojanje
elektrosmoga mjerljiva je digitalnim analizatorima. Nadalje, vrlo stetan utjecaj po nase zdravlje ima spavanje na mjestima gdje se nalaze podzemne vode i stetna zračenja iz
svemira. Krizanje (čvoriste) navedenih sila djeluje kancerogeno te stvara cijeli niz degenerativnih bolesti uslijed energetskog iscrpljivanja organizma.

Reichovi prvi uređaji imali su sposobnost prikupljanja orgona (bilo pozitivnog ili negativnog), ali nisu mogli pretvarati negativni orgon u pozitivni, sto je ujedno i bio njegov krajnji cilj. Na Reichov rad kasnijih godina nadovezali su se ruski i američki znanstvenici i samostalni istrazivači.

Reichov san ostvarili su amerikanac Don Croft i njegova supruga Carol koji su proizveli novi model uređaja koji, osim generiranja čiste orgonske energije, ima i sposobnost automatskog transmutiranja negativne energije koja nas okruzuje (negativni orgon) u pozitivnu energiju ( pozitivni orgon).

Tehnologija koja stoji iza ovog vječnog generatora pozitivne orgonske energije zove se ORGONIT. Orgonit je sintetička supstanca čiji individualni sastojci u zajedničkoj mjesavini imaju alkemijsko djelovanje. Orgonit u svom sastavu sadrzi organsku smolu, metal (bakar i aluminij), bakrene zavojnice i kristale.

Orgonski generatori konstantno zrače zdravi orgon i automatski pretvaraju stetno zračenje koje emitiraju elektronički uređaji u pozitivno zračenje. Ovo se desava pasivno, stoga uređaj ne treba napajanje ni odrzavanje. Ugrađeni kristali ne trebaju čisćenje (za razliku od standardnih kristala) , posto uređaj ne nakuplja negativnu energiju.

MISLJENJA SMO DA BI, ZBOG OKOLNOSTI U KOJIMA DANAS ZIVIMO, BILO POZELJNO DA SVAKA OSOBA POSJEDUJE JEDAN ORGONSKI UREDJAJ TE DA AKTIVNO RADI NA OSTVARENJU SVOG PUNOG EMOCIONALNOG, MENTALNOG I DUHOVNOG POTENCIJALA.

PODRUČJE DJELOVANJA UREĐAJA:

stiti od elektromagnetskog zračenja (kompjuteri, televizijski prijemnici, mobiteli, mikrovalne pećnice i sve elektroničke opreme), zračenja podzemnih voda i svemirskog zračenja na
način da podrzava i jača vas imunoloski sistem te čisti, balansira i puni vase energetsko polje (auru) i energetske centre (čakre).

pomaze kod energetskog obnavljanja organizma sto je vrlo bitno kod oporavka nakon operacije, tretiranja kancerogenih i kroničnih bolesti.

"orgonizira" prostor u kojem boravite, stvara pozitivno ozračje omogućava mirnije snove i dublji odmor tijekom noći, smanjuje period spavanja.

emotivno smiruje , pomaze kod nadvladavanja depresije, tuge i strahova

djeluje antistresno , omogućava smirenije i sretnije raspolozenje

budi duhovnu svjesnost i ljubav prema sebi i bliznjima

harmonizira međuljudske odnose

pojačava psihičke i duhovne sposobnosti

djeluje na emotivno/mentalnom usklađenju

smanjuje hiperaktivnost kod djece

pojačava djelovanje bilo kojeg kristala u blizini, čisti kristale

pojačava produktivnost u radnom okruzenju

potiče kreativnost

pozitivno djeluje na zivotinje i rast biljaka

energizira vodu

djeluje na sposobnost boljeg pamćenja i brzeg učenja

stiti od negativnih energija drugih ljudi

stiti od negativnih utjecaja od strane astralnih (nefizičkih) nivoa

postavljeni u prirodi, stvaraju energetsku ravnotezu i čiste atmosferu

SPECIFIKACIJE:
- radi neprekidno
- sadrzi visokokvalitetne kristale i materijale
- ne zahtijeva nikakav oblik napajanja
- ne apsorbira negativnu energiju stoga ne treba punjenje i odrzavanje
- ručne je i unikatne izrade
- kreiran je u energetski povoljnim vremenskim periodima gdje je
> posebna paznja posvećena iniciranju i programiranju kristala

PRIMJERI UPOTREBE:

OSOBNI GENERATOR
- Osobna zastita- nosenjem osobnog orgon generatora ( npr. u dzepu)
- postizemo zastitu nasih osobnih energija u svakodnevnici i tijekom spavanja.

MALA PIRAMIDA
- Koristenje u autu - postavljanjem male orgon piramide u nase vozilo postizemo zastitu i ugodan ugođaj za vrijeme voznje, oslobođen nemira i stresa.

Zastita od zračenja elektroničkih uređaja-postavljanje piramide pored TV prijemnika, monitora i ostale elektroničke opreme.

VELIKA PIRAMIDA
Zastita kuće- postavljanje jedne velike orgon piramide u svaki kut stana, kuće ili zemljista postizemo zastitu prostora u kojem zivimo.
Uredi, čekaonice, kafići i prostori gdje se okuplja mnogo ljudi - postavljanje jedne velike piramide potiče harmoniziranje energija u prostoru i stvaranje pozitivnog ozračja.

UPOTREBA U MEDITACIJI:
Uređaj stvara jako vibracijsko polje koje na osobu djeluje iscjeljujuće i umirujuće. Posto je orgon inteligentna energija, ovo iskustvo produbljuje se ukoliko svoju svjesnu paznju usmjerimo na sâm uređaj te nenaporno promatramo senzacije koje se pritom javljaju. Uređaj mozemo postaviti u dlan ruke ili na određeni dio tijela.

Ovisno od osobe do osobe, prilikom meditacije uz uređaj često se javlja osjećaj mira, olaksanja, topline, vrućine u dlanovima i stopalima, pospanost, opustenost, dok senzibilnije osobe mogu vidjeti i auru uređaja.

VAZNO UPOZORENJE:

Budući da uređaj svojim zračenjem potiče protok energije kroz čakre te djeluje na 'slaba' mjesta nase aure (mjesta gdje se nalaze energetske rupe i poremećaji), moguće su i prolazne senzacije na tim dijelovima tijela u obliku pritiska, zatezanja ili boli, odnosno glavobolje i vrtoglavice.
Ukoliko je riječ o čisćenju uslijed probijanja energetskih blokada, navedeni simptomi bi trebali slabiti iz dana u dan.
Ukoliko se simptomi pogorsavanju molimo odmah prestanite s upotrebom ovog proizvoda.

Zbog potrebne prilagodbe na energiju uređaja, prvih nekoliko noći moguće su reakcije u obliku nesanice i vrućine ili pojačanih snova. Kako bi smanjili i/ili izbjegli ove senzacije molimo da uređaj tijekom noći postavite barem 2 m od mjesta spavanja.

Svi nasi uređaji napravljeni su iz stanja duboke posvećenosti i u najboljoj namjeri. Navedeni iskazi o djelotvornosti odraz su nasih osobnih uvjerenja i iskustava iz prakse te iskustava dosadasnjih korisnika. Djelovanje uređaja se i dalje istrazuje, stoga nam zdrav razum nalaze da napomenemo da:
- Upotreba uređaja nije zamjena za liječnički tretman.
- Uređaji su ponuđeni za osobno eksperimentalno istrazivanje gdje iskustvo moze varirati od osobe do osobe.
- Srčanim bolesnicima, trudnicama, korisnicima droga i teskih lijekova te mentalnim bolesnicima ne preporučamo upotrebu nasih proizvoda bez prethodne konzultacije sa liječnikom. Na navedenu skupinu uređaj moze djelovati preenergizirajuće te dovesti do
raznih simptoma poput glavobolja, lupanja srca, nemira itd.
- Koristenje uređaja vrsite na vlastitu odgovornost.

POVRAT NOVCA:
- Zadovoljstvo korisnika nam je primarni cilj. Ukoliko niste zadovoljni s nasim proizvodima priznajemo sve reklamacije unutar 15 dana od dana kupnje. Slobodno nam mozete vratiti neostećen uređaj i bit će vam vraćen pun iznos novca.

O VODITELJU PROJEKTA, DANIELU POSTRUZINU

Uslijed operacije karcinoma te dugotrajnog liječenja kemoterapijom i zračenjem, počinje Danielovo duhovno istrazivanje. 1994. godine njegovoj je obitelji rečeno da se previse ne nada. Kao posljedicu operacije i kemoterapije zadobio je i ostećenje jetre te mu je na
temelju jetrenih nalaza rečeno da će kroz nekoliko godina vrlo vjerojatno oboljeti od ciroze. U godinama koje slijede prolazi kroz iskustva velikog broja duhovnih učenja i metoda samopomoći. Postizanje stabilnog zdravstvenog stanja dokazuje djelotvornost alternativnih/prirodnih tehnika koje je koristio. 1998. godine počinje njegov praktičan rad jer je osjećao jaku potrebu za sirenjem svoga iskustva. Veliku vaznost u njegovom razvoju bili su susreti i skolovanje kod dr. Đure Despota, duhovnog učitelja i vrsnog stručnjaka za
kristale. Nakon toga uslijedilo je njegovo osobno istrazivanje na polju praktične primjene kristala, zavojnica i zvuka te njihovoj međusobnoj kombinaciji. Bogato iskustvo iz svog zivota Daniel je zabiljezio u knjizi /Sapat s Atlantide - priručnik/ /kristaloterapije/.2002. godine
izdaje i svoj prvi /Anemona Brainwave CD/. Uz rad u Udruzi za poboljsanje i razvoj kvalitete zivljenja - INDIGO SVIJET, čiji je osnivač, trenutno radi na novim glazbenim izdanjima i pisanju svoje druge knjige.

PRODAJA INDIGO SVIJET d.o.o.
TEL. (01) 36 35 451
MOB. 091 25 30 687
indigo-svijet@indigo-svijet.hr[1]
www.indigo-svijet.hr/shop [2]

-------------------------------------------------

Zahvaljujem se dragoj Safiris na
TEKSTU - http://safiris.blog.hr/

Boro



- 07:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

27.02.2008., srijeda

HEALING WITH TADPOLES - Alternative healing methods - Tadpoles




ISCJELJIVANJE PUNOGLAVCIMA
---------------------------------------------------
Alternativna metoda iscjeljivanja - Punoglavcima
---------------------------------------------------------------------

Terapeutske sposobnosti "Punoglavca" su vanredne i okrepljujuce, dostupne svima. Terapija se provodi u prirodnom okolisu, lokve ili rijecice, kamo njih ima i gdje obitavaju u vecem broju. U ovisnosti od vrste bolesti, legne se ili sjedne do pasa ili vrata gol ili u gacicama, u vodu sa punoglavcima koji vrse drenazu koze, tako da bezubi punoglavci svojim ustima odstranjuju suvisne naslage izraslina ili namjetnika sa koze. Tom metodom moguca su iscjeljenja od psorijaze, neurodermitisa, ekcema, akni i drugih bolesti. Nakon terapije osjecate se opusteno i okrepljujuce uz porast vitalnosti i opceg raspolozenja vidjenim i dozivljenim, u razmijeni energija i tvari sa punoglavcima.


HEALING WITH TADPOLES
-----------------------------------------
Alternative healing methods - Tadpoles
--------------------------------------------------------

Therapeutic properties of tadpoles are exceptional and reinvigorating and available to all. The therapy is carried out in a natural environment in ponds or brooks where tadpoles can be found in large numbers. Subject to the type of condition one suffers from one lies or sits, up to waist or neck, naked or in underpants, in water where there are tadpoles which then perform skin cleansing such that these toothless creatures remove with their mouths excess layers of skin growth and parasites. With this method it is possible to treat psoriasis, neurodermatitis, excema, acne and other skin conditions. After such therapy one feels relaxed and reinvigorated with increased vitality and general wellbeing through what one saw and one experienced in the exchange of energies and matter with tadpoles.

Translation: Slobodan MIlosevic

---------------------------------------------------


PO PRVI PUT OBZNANJENO JAVNOSTI - MOJA JE ALTERNATIVNA METODA ISCJELJIVANJA PUNOGLAVCIMA
----------------------------------------------------




ISCJELJIVANJE PUNOGLAVCIMA
---------------------------------------------------
Alternativna metoda iscjeljivanja - Punoglavcima
---------------------------------------------------------------------

Terapeutske sposobnosti "Punoglavca" su vanredne i okrepljujuce, dostupne svima. Terapija se provodi u prirodnom okolisu, lokve ili rijecice, kamo njih ima i gdje obitavaju u vecem broju. U ovisnosti od vrste bolesti, legne se ili sjedne do pasa ili vrata gol ili u gacicama, u vodu sa punoglavcima koji vrse drenazu koze, tako da bezubi punoglavci svojim ustima odstranjuju suvisne naslage izraslina ili namjetnika sa koze. Tom metodom moguca su iscjeljenja od psorijaze, neurodermitisa, ekcema, akni i drugih bolesti. Nakon terapije osjecate se opusteno i okrepljujuce uz porast vitalnosti i opceg raspolozenja vidjenim i dozivljenim, u razmijeni energija i tvari sa punoglavcima. Vrijeme provodjenja terapije je obicno VII mjesec, kad punoglavci dolaze na svijet i izrastaju, to traje jedno mjesec dana a mozda i duze. Najbolje je provoditi u prirodi bez dodatnih radnji ili priprema, tako da nakon provodjenja tretmana staniste ostavite ne taknuto niti devastirano s vase strane. Staniste s punoglavcima mora ostati onako kako ste ga i zatekli prilikom vaseg prvog dolaska na taj prostor iscjeljivanja. Moguce je otvaranje i toplica za lijecenje punoglavcima.

Tretmane provodite vise dana za redom i pratite tijek iscjeljivanja, vodite dnevnik i istinito zapisujte postojece stanje bolesti, poboljsanje i slicno. Bolest/njen naziv, koju ste iscjeljivali na sebi, zamolio bih Vas ako je to moguce da mi dostavite izvjestaj i stanje nakon tretmana sa svim pojedinostima: broj tretmana, koliko dana, po tretmanu vrijeme boravka u vodi, priblizan broj punoglavaca, promjene koje ste osjetili na sebi, opisite tretman kako ste ga provodili i datum od-do, moze i mjesto gdje se to desavalo, rijecica, lokva, bazen i sl. Navedite i opisite staniste sa punoglavcima i promjene u njihovom ponasanju ako je do cega doslo.Obicno kod drugog vaseg tretmana prepoznatljivi ste, vrijeme njihovog dolaska je krace, i broj punoglavaca je veci. Rizika nebi trebalo biti, a iscjeljivanje izvodite na Vasu vlastitu odgovornost. Pripazite jedino na to da u blizini nebi bilo bjelouski ili drugih zmija, tako da otklonite taj osjecaj straha i mogucih posljedica od ugriza i slicno. Dobro je da uz Vas ukoliko ste sramezljivi ili pod utjecajem straha bude jos koja osoba, za svaki slucaj.

-------------------------------------------------




PRILOG UZ TEKST O ISCJELJIVANJU PUNOGLAVCIMA:
----------------------------------------------------------------------------------------------

256. Naišao sam na punoglavce u lokvi. Neke od njih donio sam kući jer želim pratiti njihov razvoj u žabu. Dužine su oko 3 cm i imaju male noge.
Koliko im vremena treba da se razviju u žabe?
Što bih trebao da ih održim na životu, ako je to moguće kod kuće?
Hvala!
Opisat ću vam detaljno na koji način možete pratiti razvoj punoglavca i kako svoja promatranja možete znanstveno potkrijepiti. Ispričavam se ako odgovor stiže prekasno, ali svakako možete ponoviti pokus sljedeće godine.
Razvoj žaba iz mrijesta možete promatrati u tijeku tri mjeseca nakon što ste mrijest prenijeli kod kuće. Mrijest treba zaliti dovoljnom količinom vode iz ribnjaka tako da je dno akvarija potpuno prekriveno te treba dodati nekoliko komadića vodenih biljaka. Posudu treba držati na mjestu gdje neće biti izložena suncu i poželjno je prekriti je mrežom. Možete staviti mrijest u dvije odvojene posude pa mrijest promatrati pod različitim uvjetima (npr. jednu posudu držite u kući, a drugu u vrtu). Mrijest u kući će se brže razvijati, a to možete znanstveno potkrijepiti svakodnevnim mjerenjem i bilježenjem temperature (poželjno je mjeriti u isto vrijeme). Nakon nekoliko dana crna jaja promijene oblik i postaju slična grančici, zapišite datum kad ste to primijetili i temperaturu vode. U svakom mrijestu ima dio neoplođenih jaja koja posive i ne promijene oblik. U punoglavaca koji se razvijaju ubrzo se pojave glave i repovi i počet će se micati unutar želatinaste mase. Desetak dana od početka mriješćenja punoglavci izlaze iz ovoja i pričvrste se uz vodene biljke što također možete zabilježiti (uz pripadajuću temperaturu tog datuma). Nakon napuštanja ovoja punoglavci se još uvijek hrane ostacima žumanjka svojih jaja jer još nemaju usne šupljine. Dišu škrgama koje su perasto razgranate na prednjim bočnim dijelovima tijela. Nakon dan-dva otvore se usta i počinje hranjenje vodenim biljkama koje rastu na listovima većih biljaka. Nakon toga gube vanjske škrge i počinju disati unutarnjim škrgama koje su slične ribljim. Zapišite koliko je dana trajalo nestajanje vanjskih škrga i prosječnu dnevnu temperaturu. Punoglavci su još uvijek biljojedi i u posudi redovito moraju imati vodenih biljaka koje će trgati čeljustima. Možete ih hraniti s manjom količinom riblje hrane ili listovima zelene salate ili špinatom koji ste prethodno prelili vrućom vodom. Nakon 6-7 tjedana punoglavcima počinju rasti udovi. Prvo se pojave stražnje noge u obliku malih pupoljaka pri bazi repa, a dosta kasnije pojave se i prednje noge (bilježite datume pojave prednjih i stražnjih nogu i prosječnu temperaturu vode). Nakon pojave prednjih nogu punoglavci su uglavnom mesojedi pa ih možete hraniti i sitno mljevenim mesom. Nakon pojave prednjih nogu rep postupno nestaje, a životinja izlazi na površinu i guta zrak koji ulazi u novorazvijena pluća (zapišite datum kad ste to prvi puta primijetili). Približno u isto vrijeme punoglavac sve više sliči žabi pa je stoga poželjno u pusudu staviti podlogu na koju se mogu popeti (npr. grumen trave ili komad cigle), ali osigurajte poklopac da male žabe ne mogu iskočiti van. Čim mlade žabice počnu skakati morate ih pustiti u vodu jer im nećete moći osigurati dovoljnu količinu insekata potrebnih za hranu. Vratite ih na mjesto s kojeg ste pokupili mrijest. Osim utjecaja temperature na razvoj punoglavaca možete proučavati i utjecaj joda koji je sastavni dio hormona koji nadziru preobrazbu (metamorfozu) punoglavca u žabu. Ako dodate malo joda u vrijeme pojave prednjih udova pospješit ćete razvoj i brže dobiti male žabice.
Napomena: Slično pitanje je već postavljeno na adresi e-mail škole pa potražite odgovor s pripadajućim slikama, dopunite ovdje dobivene informacije i napravite malo istraživanje (možda za natjecanje) sljedećeg proljeća.
LITERATURA
"1000 ideja za prirodoslovca", Michael Chinery, Mladinska knjiga 1989.
Napomena: preuzeto sa http://www.biol.pmf.hr/

----------------------------------

Nesto slicno, ali nije isto:



Procitano i preuzeto iz "metro EXPRESS-a", srijeda 28.studenog 2007. godine na stranici 13 ZDRAVLJE, Malezija, Dr.RIBA pise: TERAPEUTSKE sposobnosti Garra rufa, malih bezubih riba, porijeklom iz Turske nadaleko su poznate. dosjetljivi Malezijci otvorili su prve riblje toplice u Kuala lumpuru gdje ribicama lijece oboljele od psorijaze, neurodermitisa, ekcema i akni.

-----------------------------------------------


U Rijeci, 27.02.2008. godine. Borivoj Bukva



- 07:15 - Komentari (17) - Isprintaj - #

26.02.2008., utorak

Haiku i pjesnički natječaji, likovni susret, izložba slika...

HKDO-Rijeka, "Tri rijeke"-Ivanic Grad,"Svjetlo rijeci"-Srajevo, Natjecaj za poeziju-Subotica, Enigmatski klub-Nis, Slikarski susret u sklopu "Oleum olivarum"-Krasica (15.03), Silvija Butkovic - izlozba slika.

--------------------



----HKDO----
-----------------------Hrvatsko književno društvo '' OSVIT ''--------------------

ul. Braće Fućak 5 A mob: O98 18 17 012 CROATIAN WRITERS' ASSOCIATION ''OSVIT''
51 000 Rijeka, E-mail; valerio.orlic@zd.t-com.hr www.hkd-osvit.hr
HRVATSKA


Rijeka,23veljače 2008

Poštovana gospodo,

Hrvatsko književno društvo '' OSVIT '' kao što Vam je poznato osim nakladničke djelatnosti i književno-poetskih večeri ima u programu predstavljati kvalitetne, vrijedne knjige poznatih autora širom RH i inozemstva.
Stoga smo se ovaj put odlučili na predstavljanja romana ''D'Annunziovog koda'' autora Borisa Perića u nakladi Ljevak. Gosti predstavljanja biti će dr. Nikola Petković, urednik Naklade ''Ljevak'' iz Zagreba, književnik Edo Popović, kulturolog Ernie Gigante Dešković. i predsjednik hrvatskog književnog društva ''Osvit'' Valerio Orlić .

Predstavljanje romana'' D'Annunziov kod ''
održat će se 28.veljače 2008.g u 18 sati u
u maloj dvorani Circolla. Korzo (Uljarska 2) Rijeka.


Što se tiče romana pod nazivom '' D'Annunziov kod '', autora Borisa Perića objavljenog u biblioteci 21, Naklade Ljevak Zagreb, autor se nadovezuje na svoj prvi roman ''Vampir''. Vampirizam '' D'Annunziova koda '' nije onaj koji koristi zube i žeđa za toplom krvlju svojih žrtava, nego je posrijedi njegov još okrutniji oblik, onaj psihički ,sadizam, dekadencija…
Radnja romana događa se, između ostaloga, u Rijeci, tako da se na vremenskom planu isprepleću sadašnjost i prve godine nakon Prvog svjetskog rata, u vrijeme D'Annunziove okupacije Rijeke i drugih dijelova Kvarnera. Radnja romana je u velikoj mjeri inspirirana D'Annunziovim knjigama. Talijanski dramaturg, poet D'Annunzi, Perića intrigira u smislu kao ekscentrik na razmeđu fašizma i anarhizma a potom i kao veliki pisac. Roman u svakom slučaju nije povijesni ali je usko povezan s talijanskom poviješću i kulturom.




S poštovanje,

HRVATSKO KNJIŽEVNO DRUŠTVO ''OSVIT''





Boris Perić, Rođen 25. V. 1966. u Varaždinu.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao germanistiku i filozofiju.
Bavi se književnošću, prevođenjem i novinarstvom.
Radio u više javnih glasila, obrađujući teme iz kulture, unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode objavljivao u hrvatskom i inozemnom tisku.
Uvršten u više književnih antologija.
Zaposlen kao savjetnik za medije pri Kontaktnom uredu grada Beča u Zagrebu.
Član Hrvatskog društva pisaca i Društva hrvatskih književnika.
Živi i radi u Zagrebu.
Objavio:
- Politički vodič – Njemačka (politička publicistika), Zagreb, 1992.
- Sezona stakla (pripovijetke), Zagreb, 1992.
- Politički vodič – Austrija (politička publicistika), Zagreb, 1993.
- Heartland (pripovijetke), Zagreb, 1995.
- Putovanje na granici – Izbor iz suvremene austrijske proze, Zagreb, 1995.
- Quattro Stagioni (pripovijetke, zajedno sa Z. Ferićem, M. Kišom i R. Mlinarcem), Zagreb 1998.
- Groblje bezimenih (pripovijetke), Zagreb, 2003.
- Priče iz bečke kuhinje (eseji), Zagreb, 2004.
- Vampir (roman), Zagreb, 2006.
- Heartland i druge priče (pripovijetke), Zagreb, 2006.
- D'Annunziev kod, roman, Naklada Ljevak, Zagreb 2007.

Važniji prijevodi:
- Markus Jaroschka: Gramatika novih osjećaja (Grammatik der neuen Gefühle), Zagreb, 1993.
- Gabriel Loidolt: Svjetionik (Der Leuchtturm), Zagreb, 1994.
- Johanna Spyri: Heidi, Zagreb, 1995, 2003.
- Joseph Roth: Job (Hiob), Zagreb, 1996.
- Thomas Bernhard: Imitator glasova (Der Stimmenimitator), Zagreb, 1998, 2003.
- Doris Dörrie: Jesam li lijepa? (Bin ich schön?), Zagreb, 2000.
- Romano Guardini: Konac novog vijeka (Das Ende der Neuzeit), Split, 2002.
- Hermann Hesse: Putovanje na Istok (Morgenlandfahrt), Koprivnica, 2002.
- Ingo Schulze: 33 trenutka sreće (33 Augenblicke des Glücks), Zagreb, 2003.
- Leopold von Sacher - Masoch: Matrena, Zagreb, 2003.
- Arthur Schnitzler – Novela sna (Die Tramunovelle), Zagreb, 2004.
- Thomas Bernhard – Gubitnik (Der Untergeher), Zagreb, 2005.
- Norbert Gstrein – Engleske godine (Die englischen Jahre), Zagreb, 2005.
- Karl Jaspers – Pitanje krivnje (Die Schuldfrage), Zagreb, 2006.
- Ingo Schulze – Simple Storys, Zagreb, 2006.
- Günter Grass: Dok ljuštim luk (Beim Häuten der Zwiebel), Zagreb, 2006.
- Thomas Brussig: Heroji poput nas (Helden wie wir), Zagreb, 2007.
- Norbert Elias: Mozart. Sociologija jednog genija (Mozart. Zur Soziologie eines Genies), Zagreb, 2007.
- Peter Handke: Strah golmana pred jedanaestercem (Die Angst des Tormanns beim Elfmeter), Zagreb, 2007.
- Thomas Bernhard: Uzrok (Die Ursache), Zagreb, 2007.
- Julian Nida-Rümelin: O ljudskoj slobodi (Über menschliche Freiheit), Zagreb, 2007.
- Norbert Gstrein: Zanat ubijanja (Das Handwerk des Tötens), Zagreb, 2007.
- Hermann Hesse: Priče o sablastima i vješticama iz Rajnskog antiquariusa (Spuk- und Hexengeschichten aus dem Rheinischen Antiquarius), Zagreb, 2007.

U pripremi:
- Fantastična bića Istre i Kvarnera (eseji)

----------------------------------------


NATJEČAJ ZA HAIKU POEZIJU 2008. - "Tri rijeke"
Dragi moji kreativci i kreativke,
dostavljam Vam jedan od izuzetno kvalitetnih i konkurentnih natječaja za haiku poeziju - moj prijedlog POKUŠAJTE SVAKAKO!

Vaša Silvija

Udruga Tri rijeke iz Ivanić Grada organizira Susrete haiku pjesnika, tim je povodom otvoren natječaj za haiku poeziju. Natječaj je otvoren za dvije kategorije natjecatelja:

Odrasli i učenici srednjih škola koji mogu prijaviti 3 haikua na slobodnu temu pisane na hrvatskom standardnom jeziku, kajkavskom ili čakavskom narječju te na engleskom jeziku. Također na temu "rijeka" mogu prijaviti 5 haiku radova.
Učenici osnovnih škola koji mogu prijaviti 3 haikua na slobodnu temu pisana na hrvatskom standardnom jeziku te kajkavskom ili čakavskom narječju
Potrebno je poslati do sada neobjavljivane radove, napisane na papir formata A4 dok podatke o autoru (i školi) treba navesti na poleđini.

Rok za prijave je 31. svibanj 2008. dok će se susret pjesnika organizirati na jesen.

Radove slati na adesu:
Udruga Tri rijeke
Kolodvorska 44
10310 Ivanić Grad

Ili na mail: dvrozic@optinet.hr

------------------------------------------


NATJEČAJ ZA KRATKU PRIČU - "Svjetlo riječi"
Evo još jednog natječaja - za malo više riječi!


Vrijeme: 7. 1. 2008. - 1. 3. 2008.
mjesto: BiH, Sarajevo

U povodu 25. obljetnice izlaženja ‘Svjetla riječi’, uredništvo raspisuje natječaj za kratku priču. Priča treba sadržavati 6000 znakova (s razmacima). Natječaj je otvoren svima, a rok za prijavu je 1. ožujka 2008.

Prva nagrada je 1000 KM, druga 500 KM, a treća Ljetopisi (5 knjiga). Najbolje priče bit će objavljene u reviji ‘Svjetlo riječi’, kao i godišnjaku ‘Kalendar sv. Ante’.

Priče s imenom i prezimenom te adresom treba poslati najkasnije do 1. ožujka 2008. godine na adresu: Redakcija Svjetlo riječi, (za priču SR), Zagrebačka 18, BiH 71000 Sarajevo ili e-mailom: redakcija@svjetlorijeci.ba.


---------------------------------------------



NATJEČAJ ZA POEZIJU

Natječaj u povodu Festivala poezije i pjesnika (rok: 01.05.2008.)
01.02.2008 / 01.05.2008

Književni – Irodalmi klub iz Subotice i ove godine, 19. put, organizira Festival poezije i pjesnika «Zlatni pjesnički prsten Subotica-Palić», koji će se održati na Paliću, 21. lipnja, na Rtu pjesničke nade.

Tim povodom raspisuje natječaj na kojem mogu sudjelovati pjesnici iz zemlje i inozemstva. Na natječaj se mogu poslati do tri pjesme u jednom primjerku, od 12 do 32 stiha, potpisane šifrom, a zajedno s razrješenjem šifre i osobnim podacima trebaju se poslati u manjoj koverti na adresu Književni – Irodalmi klub, Banijska 37, 24000 Subotica.

Teme natječaja su iste kao i prošle godine: pilot-pjesma, Palić, narod, pjesnička nada, ravnica, majka, doajen-stara pjesma, moderna, ljubavna i boemi-vino-ljubav.

Natječaj je otvoren do 1. svibnja, a po otvaranju šifri 9. svibnja, svi sudionici će biti obaviješteni o rezultatima natječaja.

--------------------------------------------------

Nikola Pesic , Niš, Srbija...........................wrote:


Enigmatski klub *NIą* iz Niąa
organizuje
ČETVRTI FESTIVAL ZAGONETKE NI©-2008
ORGANIZACIONI ODBOR
RASPISUJE

K O N K U R S
ZA
NAJBOLJU NEOBJAVLJENU
AUTORSKU ZAGONETKU

Treba sastaviti klasičnu srpsku zagonetku u prozi ili stihu (klasičan ili haiku) sa ąto dosetljivijim i duhovitijim opisom odgonetke.
Do 10 radova sa podacima o autoru dostaviti do 15.08.2008.
na adresu:
Enigmatski klub *Nis*,
18000 Nis, Dragoljuba Ristića 31
sa naznakom za -FEZ-,
ili e-mail: pesnik@ptt.yu
Selekcijom će se sačiniti lista ispravnih radova po azbučnom redu odgonetke i dostaviti e-mailom Petočlanom ľiriju, koji će odabrati po 10 zagonetaka za finalnu listu.
Na 8.SES u Somboru tročlani ľiri će sa finalne liste odabrati prve tri, kojima pripadaju priznanja i nagrade.
Organizator će od uspelih zagonetaka ątampati zbornik.

O O FEZ-a

-------------------------------------------------


Likovna izlozba "Maslina" u okviru susreta maslinara "Oleum olivarum" odrzat ce se u Krasici u subotu 15.03. 2008 godine. Pozivnicu jos nisam dobio, cim pristigne bit cete obavjesteni.

I ove godine se pod pokroviteljstvom Grada i Turističke zajednice Grada Buja organizira 11. susret maslinara «Oleum olivarum» koji će se održati u Krasici od 15-16.03.2008.
Pozivamo Vas da se pridružite ovoj manifestaciji te svojim učešćem doprinesete afirmaciji i razvoju maslinarstva u čitavoj županiji i šire. Svi dostavljeni uzorci maslinovog ulja bit će kemijski analizirani.
Za senzorsko ocjenjivanje prednost će imati uzorci koji po fizikalno-kemijskim svojstvima ulaze u kategoriju ekstra djevičanskih ulja i imaju nižu vrijednost slobodnih masnih kiselina i koji predstavljaju veću količinu maslinovog ulja (min. 300 litara).
Za ostale uzorke predviđene su diplome za ekstra djevičansko maslinovo ulje, ako po fizikalno-kemijskim svojstvima udovoljavaju kriterijima kategorije (Pravilnik o uljima od ploda i komine maslina, NN 63/06).
Uzorak ulja treba dostaviti u boci od 0,5 l (se senzorsku analizu) i od 0,25 l (za kemijsku analizu) bez etikete, od 26. do 27. 01. 2008. u Zajednici Talijana Krasica od 17,00 do 20,00 sati.
Partecipacija iznosi 150,00 kn.
Organizacijski odbor


************************************


Stimati,
La informiamo con piacere che anche quest'anno, con il patrocionio della Citta' e dell'Ente turistico di Buie si svolgera' il 10. incontro degli olivicoltori «Oleum Olivarum» a Crassizza, i giorni 15 e 16 marzo 2008.
Vi invitiamo a partecipare e dare il propiro contributo all'affermazione e allo sviluppo dell'olivicoltura in tutta la nostra regione. Su ogni campione di olio di oliva si svolgera' l'analisi chimica.
Per quel che riguarda l'analisi organolettica, avranno la precedenza i campioni che rappresentano una quantita' maggiore di olio (minimo 300 litri) e una minore percentuale di acidi grassi liberi. Agli altri campioni risultanti essere olio extra vergine, ovvero di avere una minima quantita' prevista di acidi grassi liberi, verranno consegnati i diplomi.
Gli olii vanno consegnati in bottiglie di 0,5 litri (per analisi sensoriali) e di 0,25 l (per analisi chimiche) senza etichetta, dal 26 al 27 gennaio 2008, presso la Comunita' degli Italiani di Crassizza dalle 17,00 alle 20,00.
La partecipazione ammonta a 150 kn.
Il Comitato organizzatore

---------------------------------------------------------------------



Silvija Butkovic, Djakovo.............. wrote:

Dragi moj prijatelju, evo i za tebe nekoliko crtica iz mog opusa čija prezentacija slijedi u petak u Sesvetama. 29.02.2008. u 19 sati. Dvije izloľbe fotografija ( konji lipicanci i foto haige ) uz predstavljanje knjige " Oslobođena kap "! Lijep ti pozdrav, a poziv vrijedi za sve tvoje i moje prijatelje koji to već jesu i za one koji će to telk postati!


silvija butković

--
Kontakt: 091 /511 41 96

http://webograd.tportal.hr/silvija_butkovic
http://silvijabutkovic.blogspot.com
http://lipicanci.blogspot.com
http://www.pticica.com/galerija.aspx
http://www.panoramio.com/user/716867


Silvija Butković

( podaci za najavu )

Silvija Butkovic: "Plemenitaši" i "Oslobođena kap"


vrijeme: 29.02.2008.,19 h
mjesto: Sesvete, Knjižnica Sesvete i Galerija "Oblok", Trg D.Domjanića 6
url:http://webograd.tportal.hr/silvija_butkovic/home

U Knjižnici Sesvete i Galeriji "Oblok", u petak, 29.veljače, u 19 sati, bit će otvorena izložba fotografije konja lipicanaca "Plemenitaši" i izložba foto-haigi, a bit će i predstavljena knjiga haiku poezije "Oslobođena kap" Silvije Butković. U programu sudjeluju: Biserka Gašparac, prof. voditeljica Galerije "Oblok", Đurđa Vukelić-Rožić, urednica knjige, te Mirko Kovačević, prof. Glazbeni program: učenici Osnovne glazbene škole "Zlatko Grgošević", Sesvete. Izložbe se mogu vidjeti do 15.ožujka 2008. godine.


----------------------------------------


Dragi Boro,
Haiku-kalendar 2008. (Haiku calendar/rokovnik, Ludbreg 2008) konacno je otisnut i moze se naruciti (k)od Zdenka Oreca:

Zdenko Orec
Petra Zrinskog 49
42230 Ludbreg

telefon: 042/810-771

Svi nagradjeni na natjecaju dobit ce besplatni primjerak, a za ostale cijena je 30 kuna u izravnoj prodaji, 33 kune ako se narucuje postom. Za inozemstvo: 10 eura ili 15 americkih dolara (postanski troskovi ukljuceni).
Kalendar ima 128 stranica, korice su zelene, sadrzi haikue od 82 pjesnika iz 17 zemalja.
Srdacni pozdravi,
Boris

---------------

hvala na informaciji i pozdrav borisu, boro


----------------------------------


Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Centar za stalno stručno usavršavanje knjižničara
Program 2008.
1. - 10. ožujka 2008.



CSSU
Ulica Hrvatske bratske zajednice 4
10000 Zagreb

Tel. 01 6164 037
Fax 01 6164 186
URL: http://www.nsk.hr/
cssu/
E-mail: cssu@nsk.hr


VIII.3. Časopis - komunikacijski medij u znanosti


Datum održavanja:
6. ožujka 2008. - Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, elektronička učionica
Predavač/i:
Dr. sc. Maja Jokić, znanstvena savjetnica
Sadržaj:


Definicija časopisa. Razvoj časopisa od 1665. godine do danas. Distribucija časopisa po područjima. Časopisi u Hrvatskoj. Vrednovanje časopisa: zastupljenost u relevantnim sekundarnim izvorima, Faktor odjela (IF - Impact Factor) itd. Elektronički časopisi. Budućnost znanstvenih časopisa.
Predavanje je namijenjeno knjižničarima iz svih vrsta knjižnica kao i uredništvima časopisa.
Kotizacija: Trajanje:
150,00 kn

4 sata
10-11.30 - prvi dio
11.30 - 12.00 - pauza
12.00 - 13.30 - drugi dio

Dolazak na radionicu obavezno prijavite prijavnicom.
Kotizacija se naplaćuje nakon odslušane radionice.

VI.4. Pravo na razvoj pismenosti: građa lagana za čitanje i logo-biblioterapija


Datum održavanja:
10. ožujka 2008. - Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, elektronička učionica
Predavač/i:
Željka Butorac, prof. logoped
Veronika Čelić-Tica, knjižničarska savjetnica
Dunja-Marija Gabriel, viša knjižničarka
Mr. sc. Ljiljana Sabljak, knjižničarska savjetnica
Sadržaj:


"Građa lagana za čitanje" namijenjena je čitateljima s ograničenim poznavanjem jezika ili pak nedovoljnom sposobnošću čitanja. U logo-biblioterapijskom tj. vođenom čitanju literarni tekst služi kao prilagođeni predložak za strukturirani razgovor. U radionici će se sudionici upoznati s izradom građe lagane za čitanje prema IFLA-inim smjernicama te s uputama za upotrebu te građe u neposrednom radu s korisnicima.
Predavanje je namijenjeno školskim knjižničarima, logopedima, studentima knjižničarstva i svima onima koji rade s djecom, mladima i odraslima. Nisu potrebna posebna predznanja već sklonost radu s osobama s poteškoćama u čitanju.
Kotizacija: Trajanje:
150,00 kn

4 sata
10-11.30 - prvi dio
11.30 - 12.00 - pauza
12.00 - 13.30 - drugi dio

Dolazak na radionicu obavezno prijavite prijavnicom.
Kotizacija se naplaćuje nakon odslušane radionice. (26.02.2008. u 19:50)

---------------------------------------------

lijepi pozdrav, boro


- 07:03 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.02.2008., ponedjeljak

KRAJ ZNANOSTI - 1 - /nastavak/




POGLAVLJE


1
______________________________


KRAJ ZNANOSTI


Temeljni aspekt stanja prosvijetljenosti je iskustvo svekolikg, sveprožimajućeg jedinstva. 'Ovo' i 'ono' više nisu odvojeni entiteti. Oni su različiti oblici iste stvari. Sve je manifestacija. Nije moguće odgovoriti na pitanje, 'Manifestacija čega?' jer 'što' je izvan domene riječi, izvan domene koncepta, izvan domene oblika, čak izvan domene vremena i prostora. Sve je manifestacija onoga što jest. Ono što jest, već je. Nakon tih riječi nalazi se iskustvo; iskustvo onoga što jest.
Oblici kroz koje se ono što jest manifestira su svaka za sebe i sve zajedno savršene. Mi smo manifestacija onoga što jest. Sve i svi su točno i savršeno ono što jest.
Tibetanski budist, Longchenpa iz četrnaestog stoljeća je napisao:


Kako je sve samo prikaza
Savršeno u bivanju onoga što jest,
Ništa nemajući s dobrim ili lošim,
Prihvaćanjem ili odbijanjem,
Mogli bi prasnuti u smijeh.
(Since everything is but an apparition
Perfect in being what it is,
Having nothing to do with good or bad,
Acceptance or rejection,
One may well burst out in laughter.)


Možemo reći, 'Bog je u Svom nebu i sve je dobro sa svijetom', osim da prema prosvijetljenom gledištu, svijet ne bi mogao biti nikako drukčiji. Nije ni dobro niti ne dobro. Svijet je jednostavno ono što jest. Ono sto jest je savršeno ono što jest. On ne može biti ništa drugo. On je savršen. Ja sam savršen. Ja sam točno i savršeno onaj koji jesam. Ti si savršen. Ti si točno i savršeno onaj koji jesi.
Ako si sretna osoba, onda je to ono što savršeno jesi – sretna osoba. Ako si nesretna osoba, onda je to ono što savršeno jesi – nesretna osoba. Ako si osoba koja se mijenja, onda je to ono što savršeno jesi – osoba koja se mijenja. Ono što jest je ono što jest. Ono što nije je ono što jest. Nema ničega što nije ono što jest. Nema ničega drugoga osim onoga što jest. Sve je ono što jest. Mi smo dio onoga što jest. Zapravo, mi smo ono što jest.
Ako u ovoj shemi, ljude zamijenimo 'subatomskim česticama' imamo dobru aproksimaciju konceptualne dinamike kvantne fizike. Međutim, postoji još jedno značenje u kojem je ovaj aspekt jedinstva ušao u fiziku. Pioniri kvantne fizike su primijetili čudnu «povezanost» među kvantnim fenomenima. Sve donedavno ovoj neobičnosti nedostajalo je pridavanje bilo kakvog teorijskog značaja. To se smatralo slučajnom odlikom koja će se objasniti kako se teorija bude razvijala.
Godine 1964, J. S. Bell, fizičar u Europskoj organizaciji za nuklearna istraživanja (CERN) u Švicarskoj, se usmjerio na ovu čudnu povezanost na način da bi to moglo biti žarištem fizike u budućnosti. Dr. Bell je objavio matematički dokaz koji je postao poznat kao Bellov teorem. Bellov teorem je bio dorađivan i pročišćavan tijekom idućih deset godina sve dok nije izronio u svom sadašnjem obliku. Njegov sadašnji oblik je dramatičan, najblaže rečeno.
Bellov teorem je matematički konstrukt koji je kao takav nečitljiv nematematičarima. Njegove implikacije, međutim, bi mogle duboko utjecati na naš osnovni pogled na svijet. Neki fizičari su uvjereni da je to možda najvažnije djelo u povijesti fizike. Jedna od implikacija Bellovog teorema je da su na dubokoj i fundamentalnoj razini, «odvojeni dijelovi» svemira povezani na intiman i neposredan način.
Ukratko, Bellov teorem i prosvijetljeno iskustvo jedinstva su vrlo kompatibilni.


Neobjašnjena povezanost kvantnih fenomena se iskazuje na nekoliko načina. Prvi način smo već raspravili. To je eksperiment dvostrukog prolaza. Kada su oba prolaza u tom eksperimentu otvorena, svjetlosni valovi koji kroz njih prolaze međusobno interferiraju kako bi oblikovali uzorak naizmjeničnih svijetlih i tamnih prstenova na zaslonu. Kada je samo jedan prolaz otvoren u eksperimentu dvostrukog prolaza, valovi svjetlosti koji prolaze kroz njega osvjetljavaju zaslon na uobičajen način. Kako pojedini foton u eksperimentu dvostrukog prolaza zna može li ili ne može ići na dio zaslona koji mora biti taman ako su oba prolaza otvorena.?
Velik broj fotona kojih će pojedini foton zaključno biti dio se raspodjeljuje na jedan način ako je jedan prolaz otvoren, te na potpuno drukčiji način ako su oba prolaza otvorena. Pitanje glasi, pretpostavivši da pojedini foton prođe kroz jedan od dva prolaza, kako zna je li ili nije otvoren drugi prolaz? Nekako zna. Uzorak interferencije se uvijek formira kada otvorimo oba prolaza te se nikada ne formira kada zatvorimo jedan od prolaza.
Međutim, postoji još jedan eksperiment u kojem je ova očigledna povezanost kvantnih fenomena još i više zbunjujuća. Pretpostavimo da imamo ono što fizičari zovu dvočestični sustav nultog okretanja. To znači da okretanje svake pojedine čestice u sustavu poništava ono drugo. Ako se jedna od čestica u takvom sustavu zavrti gore, druga se čestica zavrti dolje. Ako se prva čestica okrene desno, druga čestica se okrene lijevo. Bez obzira kako su čestice orijentirane , njihovi su zaokreti uvijek jednaki i suprotni.
Sada pretpostavimo da samo odvojili ove dvije čestice na neki način koji ne utječe na njihovo okretanje ( primjerice električno). Jedna čestica ode u jednom smjeru , a druga čestica ode u suprotnom smjeru.
Okretanje subatomske čestice može biti orijentirano magnetskim poljem. Na primjer, ako zraka elektrona s nasumično usmjerenim okretanjem bude poslana kroz poseban tip magnetskog polja ( zvano Ster-Gerlach uređaj), magnetsko polje razdijeli zraku u dvije jednake manje zrake. U jednoj od njih svi elektroni imaju zaokret gore , a u drugoj svi elektroni imaju zaokret dolje. Ako samo jedan elektron prođe kroz magnetsko polje, izaći će iz njega ili sa zaokretom gore ili zaokretom dolje. (Možemo napraviti eksperiment tako da je vjerojatnost 50-50) 8prva slika, slijedeća stranica).
Ako preusmjerimo magnetsko polje (promijenimo njegovu os) možemo dati svim elektronima spin desno ili spin lijevo umjesto spin gore ili spin dolje. Ako samo jedan elektron prođe kroz magnetsko polje kada je upravljen na ovaj način, izaći će iz njega ili sa spinom desno ili spinom lijevo (jednaka mogućnost u svakom slučaju) (druga slika, slijedeća stranica).
Sada pretpostavimo da nakon što smo razdvojili naš početni dvo-čestični sustav, pošaljemo jednu od čestica kroz magnetsko polje koje će mu dati ili spin prema gore ili spin prema dolje. U ovom slučaju, recimo da čestica izađe iz magnetskog polja sa spinom prema gore. To znači da automatski znamo da druga čestica ima spin prema dolje. Ne trebamo vršiti mjerenja druge čestice zato što znamo da je njezin spin jednak i suprotan spinu njezine čestice blizanke.
Eksperiment izgleda ovako:


Početni dvo-čestični sustav sa spinom nula je u središtu. Jedna od čestica ide u područje A. U području A prolazi kroz Stern- Gerlachov uređaj. U ovom slučaju, Stern-Gerlachov uređaj daje čestici spin prema gore. Stoga, znamo bez mjerenja da druga čestica, koja je otišla u područje B, ima spin prema dolje.
Albert Einstein, Boris Podolsky i Nathan Rosen su objavili svoj misaoni eksperiment u članku naslovljenom «Može li kvantno-mehanički opis fizičke stvarnosti biti smatran dovršenim?» U to su vrijeme, Bohr, Heisenberg, i zagovornici Kopenhaške interpretacije kvantne mehanike (str. 62)govorili da je kvantna teorija potpuna teorija iako ne pruža bilo kakvu sliku svijeta odvojenu od naših zapažanja svijeta. (još uvijek to govore). Poruka koju su Einstein, Podolsky i Rosen željeli prenijeti svojim kolegama je bila da kvantna teorija nije «potpuna teorija zato što ne opisuje određene bitne aspekte stvarnosti koji su fizikalno stvarni čak i ako nisu zapaženi. Poruka koju su njihovi kolege dobili, međutim, je bila sasvim drukčija. Poruka koju su njihovi kolege dobili je bila da su čestice u Einstein-Podolsky-Rosenovom misaonom eksperimentu ponešto povezane na način koji prelazi naše uobičajene ideje o uzročnosti.
Primjerice, kada bi os Stern-Gleichova uređaja u našem hipotetičkom eksperimentu bila promijenjena tako da čestice imaju spin desno ili lijevo umjesto gore ili dolje, eksperiment bi izgledao ovako:


Čestica u području A bi imala spin desno umjesto spin gore. To znači da bi čestica u području B imala spin lijevo umjesto spin dolje. Njezin spin je uvijek jednak i suprotan onom njezine čestice blizanke.
Sada pretpostavimo da je os u Stern-Gleichovu uređaju promijenjena dok su čestice u kretanju. Nekako čestica koja putuje u područje B «zna» da se njezina čestica blizanka u području A okreće desno umjesto gore pa se ona okreće lijevo umjesto dolje. Drugim riječima, ono što smo učinili u području A (promjena osi magnetskog polja) je utjecalo na ono što se dogodilo u području B. Ovaj čudan fenomen je poznat kao Einstein-Podolsky-Rosenov (EPR) efekt.
Einstein, Podolsky i Rosenov misaoni eksperiment je Pandorina kutija moderne fizike. Eksperiment je nehotice razjasnio neobjašnjivu povezanost između čestica na dva različita mjesta. Čestica u području B čini se da trenutno zna kakav je spin čestice u području A. Ova povezanost dopušta ispitivaču na jednom mjestu (područje A) da utječe na sustav u drugom mjestu (područje B).
«Prilično je uznemirujuće», napomenuo je Erwin Schrödinger, odnoseći se na ovaj fenomen, da bi (kvantna) teorija mogla dopustiti sustavu da bude vođen ili upravljan u jednu ili drugu vrstu stanja na milost i nemilost ispitivača unatoč tome što on nema pristupa tome.
Odjednom fizičari su shvatili da ova neobična situacija nameće kritično pitanje: «Kako može dvoje ičega saobraćati tako brzo?»
Prema uobičajenim pretpostavkama u fizici, informacija je prenošena s jednog mjesta na drugo signalom. Bez nositelja nema komunikacije. Primjerice, najobičniji oblik komunikacije je razgovor. Informacija koju izražavamo razgovarajući je nošena (u konverzaciji licem u lice) zvučnim valovima. Zvučni valovi putuju određenom brzinom (oko 1240 km na sat). Dakle, ono vrijeme potrebno da moja informacija dođe do vas ovisi o tome koliko ste daleko od mene. Najbrži komunikacijski signal je elektromagnetski val, poput svjetlosnog vala ili radio vala. Oni putuju približno 330 000 kilometara u sekundi. Gotovo sva fizika počiva na pretpostavci da ništa u svemiru ne može putovati brže od brzine svjetlosti. Iznimno velika brzina svjetlosti čini komunikaciju svjetlosnim signalom naizgled trenutačnom. Izgleda mi da vidim kako kimate glavom u trenutku kad to zapravo činite. Međutim, komunikacija svjetlosnim signalom nije trenutačna. Vrijeme potrebno da moja informacija doputuje svjetlosnim signalom od mene do vas ovisi o tome koliko ste vi daleko od mene. U većini slučajeva, vrijeme potrebno za to je tako kratko da se rijetko može izmjeriti. Potrebno je nekoliko sekundi, ipak, da radio signal doputuje od Zemlje do Mjeseca i nazad.
Sada pretpostavimo da su područje A i područje B vrlo udaljeni. Bit će potrebna određena količina vremena svjetlosni signal doputuje od područja A do područja B. Ako su područje A i područje B toliko daleko da nema dovoljno vremena da svjetlosni signal poveže događaj koji se dogodi u području A s događajem koji se dogodi u području B, nema načina na koji bi,
prema uobičajenim pretpostavkama u fizici, događaj u području B mogao znati o događaju u području A. Fizičari ovo zovu «svemirska» (space-like) odvojenost. (Jedan događaj je svemirski odvojen od drugog događaja ako nema dovoljno vremena da ih svjetlosni signal poveže). Komunikacija između svemirski odvojenih događaja dovodi u pitanje jednu od najosnovnijih pretpostavki fizike. Upravo je to ono što se čini da je Einstein-Podolosky-Rosen misaoni eksperiment razjasnio. Iako su svemirski odvojeni, stanje čestice u području B ovisi o onome što promatrač u području A odluči promatrati ( na koju stranu usmjeri svoje magnetsko polje).
Drugim riječima, Einstein-Podolsky-Rosenov efekt naznačava da informacija može biti prenesena iznadsvjetlosnim (superluminalnim) brzinama suprotno prihvaćenim predodžbama fizičara. Ako dvije čestice u Einstein-Podolsky-Rosenovom misaonom eksperimentu budu nekako povezane signalom, taj signal putuje brže od brzine svjetla. Einstein, Podolsky i Rosen su možda načinili prvi znanstveni primjer iznadsvjetlosne povezanosti.
Sam Einstein je opovrgnuo ovaj zaključak. Nije moguće, obrazložio je, da okvir koji izaberemo za način mjerenja ovdje može utjecati na ono što se dogodi negdje drugdje. U svojoj autobiografiji napisanoj jedanaest godina nakon Einstein-Podolsky-Rosenovog članka, napisao je:
. . . jednog pretpostavljanja bi se trebali, po mojem mišljenju, čvrsto držati: stvarna činjenična situacija sustava S2 [ čestica u području B] je neovisna od onog što se radi u sustavu S1 [ čestica u području A], koji je prostorno odvojen od prvog.
Ovo mišljenje je , u stvari, princip lokalnih uzroka. Princip lokalnih uzroka kaže da ono što se događa u jednom području ne ovisi o varijablama podložnih kontroli ispitivača u udaljenom svemirski odvojenom području. Princip lokalnih uzroka je zdrav razum. Rezultati eksperimenta u mjestu udaljenom i svemirski odvojenom od nas ne bi trebalo ovisiti o onome što mi odlučimo učiniti ili ne učiniti upravo ovdje. (Izuzev majke koja se uzbunila u istim trenutku kada je udaljeni automobil njezine kćeri udario u drvo- i slični slučajevi- makroskopski svijet izgleda da je načinjen od lokalnih fenomena.)
Budući da su fenomeni uopće lokalni, obrazložio je Einstein, kvantna teorija ima ozbiljnu manu. Po kvantnoj teoriji, promjena mjernog uređaja u području A mijenja funkciju vala koja opisuje česticu u području B, no (po Einsteinu) ne može promijeniti «stvarnu činjeničnu situaciju sustava S2 [koja] je neovisna od onog što se radi u sustavu S1. . .»
Stoga, jedna te ista «činjenična situacija» u području B ima dvije valne funkcije, jednu za svaku poziciju mjernog uređaja u području A. To je pogreška budući da je «nemoguće da dva različita tipa valnih funkcija mogu biti koordinirani identičnom činjeničnom situacijom S2».
Evo još jednog načina gledanja na istu situaciju: Budući da je stvarna činjenična situacija u području B neovisna o onome što se radi u području A, istovremeno mora postojati u području B točno određen spin gore ili dolje i točno određen spin prema desno ili lijevo kako bi se objasnili svi rezultati koje možemo dobiti usmjerivši Stern-Gerlachov uređaj u području A ili vertikalno ili horizontalno. Kvantna teorija ne može opisati takvo stanje u području B te je stoga nepotpuna teorija. 1
Međutim, Einstein završava svoje obrazloženje nevjerojatnim zastranjivanjem:
Moguće je pobjeći od ovog zaključka [da je kvantna teorija nepotpuna] samo pod pretpostavkom da mjerenje S1 ((telepatski)) mijenja stvarnu situaciju S2 ili niječući neovisne stvarne situacije kao takve kod stvari koje su prostorno odvojene jedna od druge. Obje mogućnosti mi se doimaju sasvim neprihvatljivima.
Iako su ove mogućnosti bile neprihvatljive Einsteinu, njih danas razmatraju fizičari. Malo fizičara vjeruje u telepatiju, no neki fizičari uistinu vjeruju da na dubokoj i temeljnoj razini ne postoji nešto kao «neovisna stvarna situacija» stvari koje su međusobno djelovale u prošlosti , ali su prostorno odvojene jedna od druge, ili da promjenom mjernog uređaja u području A doista mijenjamo «stvarnu činjeničnu situaciju» u području B.
To nas dovodi do Bellovog teorema.


Bellov teorem je matematički dokaz. Ono što «dokazuje» je ako su statistička predviđanja kvantne teorije točna, onda su neke od naših zdravo razumskih predodžbi svijeta duboko pogrešne.
Bellov teorem ne pokazuje jasno na koji su način naše zdravo razumske predodžbe svijeta nedostatne. Postoji nekoliko mogućnosti. Svaka mogućnost ima pobornike među malim brojem fizičara koji su upoznati s Bellovim teoremom. Bez obzira kojim smo implikacijama Bellovog teorema skloniji, Bellov teorem sam vodi do neizbježnog zaključka ako su statistička predviđanja kvantne teorije točna, tada su naše zdravorazumske predodžbe duboko manjkave.
To je podosta bitan zaključak zato što su statistička predviđanja kvantne mehanike uvijek točna. Kvantna mehanika je teorija svih teorija. Objasnila je sve od subatomskih čestica do tranzistora i zvjezdane energije. Nikada nije zatajila. Nema konkurencije.
Kvantni fizičari su uočili 1920-ih da su naše zdravorazumske predodžbe nedostatne za prikazivanje subatomskih fenomena (stranica 46, 275). Bellov teorem pokazuje da su zdravorazumske predodžbe nedostatne čak i za opisivanje makroskopskih događaja, događaja svakodnevnog života!
Kao što je Henry Stapp napisao:
Bitna stvar u Bellovom teoremu je da postavlja dilemu koju su iznijeli kvantni fenomeni jasno u carstvo makroskopskih fenomena … [ona] pokazuje da su naše uobičajene predodžbe svijeta na neki način duboko manjkave čak i na makroskopskoj razini.
Bellov teorem je bio preformuliran na nekoliko načina otkako je Bell objavio originalnu verziju 1964. Bez obzira kako je formuliran, teorem prebacuje «iracionalne» aspekte subatomskih fenomena u izravno makroskopsku domenu. Govori kako ne samo da se događaji u području vrlo malenog ponašaju na načine koji su krajnje različiti od našeg zdravorazumskog viđenja svijeta, već se i događaji u svijetu velikih omjera, svijetu autocesta i sportskih automobila, ponašaju na načine koji su krajnje različiti od našeg zdravorazumskog viđenja njih. Ova nevjerojatna tvrdnja ne može biti odbačena kao mašta zato što je zasnovana na zastrašujućoj i dokazanoj točnosti kvantne teorije same.


Bellov teorem se zasniva na korelacijama između čestica parova sličnih paru hipotetičkih čestica u Einstein-Podolsky-Rosenovom misaonom eksperimentu. *
Primjerice, zamislite plin koji emitira svjetlo kada je električki pobuđen (pomislite na neonski znak). Pobuđeni atomi u plinu emitiraju fotone u paru. Fotoni u svakom paru otiđu u suprotnim smjerovima. Izuzev razlike u njihovom smjeru putovanja, fotoni u svakom paru su identični blizanci. Ako je jedan od njih polariziran vertikalno, i drugi je polariziran vertikalno. Ako je jedan od fotona u paru polariziran horizontalno, i drugi je foton polariziran horizontalno. Bez obzira kakav je kut polarizacije, oba fotona u svakom paru su polarizirana u istoj ravnini.
Stoga, ako znamo stanje polarizacije jedne od čestica, automatski znamo stanje polarizacije druge čestice. Ova situacija je slična situaciji u Einstein-Podolsky-Rosen misaonom eksperimentu, osim što sada razmatramo stanja polarizacije umjesto stanja spina.
Možemo provjeriti da su oba fotona u svakom paru fotona polarizirana u istoj ravnini poslavši ih kroz polarizatore. Ispod je slika ovog (konceptualno) jednostavnog postupka.




SLIKA




Izvor svjetlosti u središtu slike emitira jedan par fotona. Sa svake strane izvora svjetlosti je polarizator smješten na putanji emitiranog fotona. Iza polarizatora su fotomultiplikatorske cijevi koje odašilju klik (ili nečujni elektronski ekvivalent) svaki put kada otkriju foton.
Svaki put kada fotomultiplikatorska cijev u području A odašilje klik, fotomultiplikatorska cijev u području B također odašilje klik. To je zato što su obojica fotona u svakom paru fotona uvijek polarizirani u istoj ravnini, i obojica su polarizatora u ovom raspoređivanju poravnana u istom smjeru (u ovom slučaju, vertikalno). Ovdje nije uključena nijedna teorija, samo je stvar brojanja klikova. Znamo, i možemo provjeriti, kada su oba polarizatora poravnana u istom smjeru, fotomultiplikatorske cijevi iza njih će škljocati jednak broj puta. Klikovi u području A su u korelaciji s klikovima u području B. Korelacija, u ovom slučaju, je jedan. Kada god jedan od fotomultiplikatorskih cijevi klikne, druga fotomultiplikatorska također uvijek klikne
Sada pretpostavimo da smjestimo jednog od polarizatora na 90 stupnjeva od drugog. Ispod je slika ovog raspoređivanja.


SLIKA




Jedan od polarizatora je još uvijek poravnan vertikalno, no drugi polarizator je sada poravnan horizontalno. Svjetlosni valovi koji prolaze kroz vertikalni polarizator su zaustavljeni horizontalnim polarizatorom i obratno. Stoga, kada su polarizatori postavljeni jedan prema drugome pod pravim kutom, klik u području A neće nikada biti popraćen klikom u području B. Klikovi u području A, opet, su u korelaciji s klikovima u području B. Ovaj put, međutim, korelacija je nula. Kada god fotomultiplikatorska cijev klikne, druga fotomultiplikatorska cijev nikada ne klikne.
Postoje također korelacije između klikova u području A i klikova u području B za svaku drugu moguću kombinaciju postavljanja polarizatora između ove dvije krajnosti. Ove statističke korelacije se mogu predvidjeti kvantnom teorijom. Za danu postavljanje polarizatora, određeni broj klikova u jednom području će biti popraćen određenim brojem klikova u drugom području.
Bell je otkrio da bez obzira na postavljanje polarizatora, klikovi u području A su u suviše jakoj korelaciji s klikovima u području B da bi se objasnili slučajem. Moraju na neki način biti povezani. Međutim, ako jesu povezani, tada je princip lokalnih uzroka (koji kaže da ono što se dogodi u jednom području ne ovisi o varijablama podložnim kontroli eksperimentatora u udaljenom svemirskom području) iluzija! Ukratko, Bellov teorem pokazuje da je princip lokalnih uzroka, koliko god zvučao razumno, matematički nekompatibilan s pretpostavkom da su statistička predviđanja kvantne teorije valjana (barem valjana u ovom eksperimentu i u Einstein-Podolsky-Rosenovom eksperimentu).*
Korelacije koje je Bell koristio su bile izračunata, ali netestirana, predviđanja kvantne teorije. Godine 1964., ovaj eksperiment je još uvijek bio hipotetički konstrukt. Godine 1972., John Clauser i Stuart Freedman u Lawrence Berkeley Laboratory su doista izveli ovaj eksperiment da bi potvrdili ili opovrgnuli ova predviđanja. Pronašli su da statistička predviđanja na kojima je Bell zasnovao svoj teorem jesu točna.
Bellov teorem ne samo da ukazuje na to da je svijet prilično drukčiji od onog kakvim se čini, on to zahtijeva. Nema dvojbe. Nešto vrlo uzbudljivo se događa. Fizičari su «dokazali», racionalno, da su naše racionalne predodžbe o svijetu u kojem živimo duboko manjkave.


Iako je Clauser-Freedmanov eksperiment potvrdio da statistička predviđanja kvantne fizike na kojima je Bell zasnovao svoj teorem jesu točna, nije pokazao da su ove jake korelacije rezultat iznadsvjetlosnog komuniciranja. (Postavljeni polarizatori ispred fotomultiplikatorskih cijevi u Clauser-Freedmanovom eksperimentu su držani fiksnim tijekom vremena, dugog, u usporedbi s vremenom kretanja fotonskog para. Fotoni u fotonskom paru su svemirski odvojeni jednom kada su letu, no procesi mjerenja koji ih detektiraju u području A i području B nisu svemirski odvojeni). Kao što ćemo vidjeti, iznadsvjetlosna komunikacija nije jedino moguće objašnjenje Clauser-Freedmanovog eksperimenta. U stvari, 1972., objašnjenje iznadsvjetlosne komunikacije je pretrpjelo znatan uzmak. Ono je bilo nemoguće.
Prema relativnosti, «komunikacija brža-od-svjetlosti» je besmislica zato što «komunikacija» zahtijeva signal koji ide od jednog mjesta do drugog , a signali ne mogu ići od jednog do drugog mjesta brže od svjetlosti.* Ukratko, čestice u EPR misaonom eksperimentu i u stvarno-izvedenom Clauser-Freedmanovom eksperimentu čini se da su povezane, ali, prema zakonima fizike, oni ne mogu biti povezani (ako doista jesu svemirski odvojeni) zato što su signali jedini način na koji se mogu povezati.
Dakle, do 1975., mali broj fizičara koji jest pratio dramu započetu sa slavnim EPR člankom četrdeset godina ranije, je bio usmjeren razmotriti mogućnost fundamentalnog jedinstva koje se podastire dublje od kvantne teorije i relativnosti, fundamentalnog jedinstva koje je na neki način dopustilo brže-od-svjetlosti povezanosti između očigledno odvojenih «dijelova» fizičke stvarnosti. Prema tome, nekoliko njih je počelo graditi teorije zasnovane na pretpostavci da, čak iako su čestice u EPR misaonom eksperimentu i u stvarno-izvedenom Clauser-Freedmanovom eksperimentu svemirski odvojene, one jesu povezane, ali ne signalima!
Stapp je, primjerice, napisao,
Kvantni fenomeni omogućavaju prima facie dokaz da se informacija rasprostire načinima koji nisu suglasni s našim klasičnim predodžbama. Stoga predodžba da je informacija prenošena iznadsvjetlosno nije, apriori, nerazumna. . . .
Sve što znamo o prirodi je u skladu s predodžbom da fundamentalni procesi prirode leže izvan prostor-vremena, ali generiraju događaje koji se migu locirati u prostor-vremenu. Teorem ove rasprave podupire ovo viđenje prirode pokazujući da je iznadsvjetlosni prijenos informacija potreban, izuzevši izvjesne alternative. . . koje se čine manje razumnima. Uistinu, čini se da filozofska pozicija Bohra vodi ka odbijanju drugih mogućnosti, te odatle izvođenjem, ka zaključku da je iznadsvjetlosni prijenos informacija potreban.
Godine 1975., fizičar Jack Sarfatti, je poduzeo dodatni korak u postuliranju toga kako ne samo da veze brže-od-svjetlosti postoje između svemirski odvojenih događaja, nego i da se mogu koristiti za komunikaciju na načine koji se mogu kontrolirati (postoji vrlo velika razlika između prirode koja prenosi informacije između svojih «dijelova» iznadsvjetlosno i naše sposobnosti da koristimo taj fenomen za odašiljanje poruka). Tako radeći, Sarfatti je, pak na najdramatičniji način, uzdigao EPR-ov efekt do prvog principa kvantne mehanike. Nazvao je svoju teoriju «iznadsvjetlosni prijenos negentropije bez signala». *(«Negentropija» je drugi naziv za «red») (str. 239).
Prema Sarfattijevoj teoriji, svaki kvantni skok je svemirski iznadsvjetlosni prijenos negentropije. Nema odašiljanja energije. Ništa ne putuje između područja A i područja B. Ipak, postoji «trenutna» promjena u kakvoći (koherentnoj strukturi) energije u oba područja A i B.
Koncept komunikacije brže-od-svjetla između dvaju događaja koji ne mogu biti povezani signalom (definicija «svemirskoj-nalik udaljenosti») je toliko radikalno odstupanje od aktualne fizikalne teorije koliko je Einsteinova specijalna teorija relativnosti bila za priznatu fiziku 1905.godine. Ipak, ovaj koncept je logički dosljedan s ustaljenom fizikalnom misli. U stvari, može se izvesti iz nedjeljivosti Plankovog kvanta djelovanja što je osnovni element kvantne teorije.
Sama nedjeljivost Plankovog kvanta djelovanja (stranica 73) daje razumjeti da «kvantni skokovi»između različitih stanja u kvantnom sustavu moraju biti zasebni. Kada vršimo mjerenja na jednom promatranom sustavu povećavajući izolaciju između pripremnog dijela i dijela za mjerenje (str. 93), jedna od mogućnosti u valnoj funkciji koja predstavlja promatrani sustav se ostvari, a druge mogućnosti u valnoj funkciji nestaju (str. 96.) . promatrani sustav se tada promatra bio u jednom stanju ili drugom. Drugim riječima, kvantni sustav ne prolazi kroz neprekinute serije međustanja u ni u jednoj primjetnoj promjeni.
Budući da je stanje općenito uzorak informacije raširen u prostoru, slijedi da zasebna promjena stanja uključuje bržu-od-svjetlosti promjenu obrasca informacija koja određuje valnu funkciju. Drugim riječima, kada bi jedini način komunikacije bio širenje signala ograničenih na brzinu svjetlosti ili manje, prijelaz između stalnih stanja ne bi mogao biti zaseban (isprekidan ).
Trebala bi postojati neprekinuta serija međustanja koji odgovaraju različitim fazama u širenju signala. Dakle, nedjeljivost Plankova kvanta djelovanja dovodi logičnom dosljednošću do ideje o porukama bez signala.
Dok se ova knjiga priprema za tisak, Alain Aspect, fizičar u Institutu za optiku, Sveučilište u Parizu, u Orsayu, Francuska priprema eksperiment koji će omogućiti ključno provjeravanje postojanja veza bržih-od svjetlosti između svemiru-nalik odvojenih događaja na kojima je Sarfattijeva teorija iznadsvjetlosne komunikacije između svemirski odvojenih događaja. U stvari, Aspect će izvesti Clauser-Freedmanov eksperiment. Glavna razlika će pak biti u tome što će stanje polarizacije mjernih uređaja u Aspektovom eksperimentu biti promijenjeno dok par fotona bude u kretanju. Mijenjajući postavke polarizacijskih detektora za vrijeme dok je par fotona u kretanju, nemoguće je jednom fotonu u paru znati što se događa njegovom parnjaku putem razmjene uobičajneih signala koji se rasprostiru prostor-vremenom. Stoga će Aspectov eksperiment provjeriti Bohmove teoretske zaključke (koje j eBohm izrazio u odnosima stanja spinova) da čestica u području B nekako zna, u trenutku kada se to dogodi, da je stanje njegovog svemirski odvojenog partnera u području A promijenjeno, te, kao ishod, mijenja svoje vlastito stanje sukladno tome.
Prema Sarfattiju, međutim, u odnosima informacijske teorije, Aspectov eksperiment, u najboljem slučaju, će pokazati iznadsvjetlosni kanal čiste buke. To je zato što Aspectov eksperiment, kao što je zamišljen, koristi samo čestični način komplementarnosti u svojim procesima detekcije. Dakle, Sarfatti predlaže da zamijenimo Aspectove fotomultiplikatore (koji su detektori čestica) s sustavom dvostrukog prolaza koji imaju «Heisenbergove mikroskope» na svakom otvoru. *
Sustav dvostrukog prolaza je detektor valova (str. 85.). Heisenbergov mikroskop je detektor čestica (str. 133). Postavljajući Heisenbergov mikroskop na svaki prolaz u eksperimentu dvostrukog prolaza, možemo odrediti kroz koji otvor prolazi foton. Upotreba sustava dvostrukog prolaza s Heisenbergovim mikroskopima (detektorima čestica) na svakom prolazu daje nam mogućnost korištenja ili valnog načina detekcije ili čestičnog načina detekcije. Kada uključimo Heisenbergove mikroskope, imamo čestični sustav detekcije. Kada ih isključimo, imamo valni sustav detekcije. Upravo je ova sposobnost uključivanja između međusobno nekompatibilnih eksperimentalnih konteksta (val i čestica) ono što nam dopušta da dešifriramo poruku na iznadsvjetlosnom kanalu.
Kada uključimo Heisenbergove mikroskope te jedan od njih detektira foton koji prolazi kroz jedan od otvora u eksperimentu dvostrukog prolaza, model interferencije (za taj foton) je uništen. Kada bi naši detektori bili apsolutno učinkoviti, odnosno, kada bi, bez pogreške, detektirali svaki pojedini foton dok bi prolazio kroz jedan otvor ili drugi, ne bi bilo modela interferencije uopće. Međutim, sada nema detektora koji bi bili toliko učinkoviti. Štoviše, takvi učinkoviti detektori ne bi bili toliko prikladni za naše svrhe koliko su sadašnji dostupni detektori čestica.
Sadašnji dostupni detektori čestica mogu otkriti, i to čine, fotone s raznim stupnjevima vjerojatnosti, no ti se fotoni mogu nadzirati. U praksi, stoga, postavljanje hipotetičkog, no trenutno dostupnog Heisenbergovog mikroskopa (detektor čestica) na svakom prolazu u eksperimentu dvostrukog prolaza ne bi potpuno uništilo obrazac interferencije. Prelomilo bi ga na razne stupnjeve. Stupanj prijeloma bi bio podložan svjesnoj kontroli eksperimentatora. Drugim riječima, koristeći takve detektore čestica, možemo svjesno «modulirat» obrazac interferencije na svakom kraju dvojnog sustava dvostrukog proreza koji predlaže Sarfatti.
Sarfatti teoretizira, zasnovano na Bellovu teoremu i EPR efektu, da je obrazac interferencije koji vidimo na jednom kraju takvog dvojnog sustava dvostrukog prolaza neodvojivo povezan, par fotona s parom fotona, s obrascem interferencije kojeg vidimo na drugom kraju na način da je izvan prostor-vremena. Stoga će modulacija modela interferencije na jednom kraju sustava prouzročiti sličnu modulaciju na drugom kraju sustava čak iako nikakav prijenosni signal energije-momenta sile ne povezuje ova dva procesa. To je ono što Sarfatti zove «ne-lokalni zatvarač-faza na prostorno-vremenskim intervalima».* †
Ako Aspectov eksperiment ne uspije pokazati istu jaku korelaciju koju je predvidjela kvantna mehanika i potvrdio Clauser-Freedmanov eksperiment, to bi bila smrtna presuda za Sarfattijevu teoriju iznadsvjetlosnog prijenosa informacija bez signala i za svaku drugu teoriju koje se poziva na, ili koja proizlazi iz njezine strukture postojanja iznadsvjetlosnih veza.(To je znanost u svom najboljem svjetlu. Ključna provjerljivost teorija je ono što odvaja znanost od metafizike).
Međutim, ako Aspektov eksperiment pokaže da se ista jaka korelacija koju je predvidjela kvantna mehanika i potvrdio Clauser-Freedmanov eksperiment održala, čak i kada su postavke polarizacije mjernog uređaja promijenjene za vrijeme kretanja para fotona, tada je Sarfattijeva teorija komunikacije brže-od-svjetlosti bez signala postaje najdramatičniji kandidat za objašnjavanje ovog fenomena.* Ako bi se Sarfattijeva teorija iznadsvjetlosne komunikacije bez signala dokazala istinitom (da točno stoji u uzajamnoj vezi s iskustvom), tada je pred nama značajna revolucija u zapadnoj misli kao i u znanosti fizike.
Drugim riječima, Aspektov eksperiment bi mogao postati Michelson-Morleyev eksperiment koji će nas izbaciti u post-Einsteinovu eru.
Godine 1975., Henry Stapp, u radu poduprtom od U.S. Energy Research and Development Administration, je napisao:
Bellov teorem je najdublje otkriće znanosti.


Bellov teorem je pokazao kako je ili statističko predviđanje kvantne teorije ili princip lokalnih uzroka neispravan. Nije rekao koji je neispravan, već samo da oba ne mogu biti ispravna. Kada su Clauser i Freedman potvrdili da su statistička predviđanja netočna, zapanjujući zaključak je bio neizbježan: princip lokalnih uzroka mora biti neispravan! Međutim, ako je princip lokalnih uzroka zatajio, te stoga svijet nije onakav kakvim se doima, što je onda prava priroda našeg svijeta?
Postoji nekoliko uzajamno isključujućih mogućnosti. Prva mogućnost, koju smo upravo razmotrili, je da, nasuprot onome što se čini, doista možda i nema nečeg kao «odvojenih dijelova» u našem svijetu (u rječniku fizike, «lokalnost je pogrešna»). U tom slučaju, je poimanje da su događaji autonomna zbivanja iluzija. To bi bio slučaj za sve «odvojene događaje» koji su međusobno djelovali bilo kad u prošlosti. Kada «odvojeni dijelovi» međusobno djeluju


1 EPR –ov argument za nepotpunost kvantne teorije počiva izravno na pretpostavci da stvarna činjenična situacija u jednom zoni ne može ovisiti o onome što ispitivač čini u dalekoj zoni ( princip lokalnih uzroka).
Einstein, Podolsky i Rosen ističu da smo mogli izabrati postaviti os magneta u područje A ili u vertikalnom položaju ili u horizontalnom položaju, i da bismo u svakom pojedinom slučaju bili uočili točno određen rezultat-ili gore ili dolje u vertikalnom slučaju, ili desno ili lijevo u horizontalnom slučaju. Također navode da doista (izabiremo mjeriti ili promatrati) u području A ne možemo utjecati na stvarnu činjeničnu situaciju u području B. Stoga zaključuju kako mora postojati istovremeno u području B točno određen spin, gore ili dolje, te također točno određen spin, desno ili lijevo, da bi se objasnili svi mogući rezultati koje možemo dobiti usmjerivši magnet u području A na jednu ili drugu stranu.
Kvantna teorija ne može opisati takvo stanje te stoga Einstein, Podolsky i Rosen zaključuju da prikaz koji pruža kvantna teorija nije potpun; kvantni prikaz ne može predstaviti izvjesne informacije o sustavu u području B (istovremeno postojanje različitih stanja spina) koje su potrebne da bi se potpuno opisala ta situacija.
* Originalna verzija Bellovog teorema uključuje spin ˝ čestica. Clauser i Freedmanov eksperiment (iduća stranica), poput ovoga, uključuje fotone.
* Einstein-Podolsky-Rosenov dokaz nepotpunosti kvantne teorije je bio zasnovan na pretpostavci lokalnih uzroka. Ova pretpostavka se činila vjerodostojnom većini fizičara zato što su sumnjali da su na stvarnu činjeničnu situaciju u jednom području EPR-ovog eksperimenta doista utjecala djelovanja dalekog promatrača. Njihove sumnje su potekle iz činjenice da kvantno stanje sastavljeno od jednakih dijelova gore i dolje je upravo ekvivalentno kvantnom stanju sastavljenom od jednakih dijelova desno i lijevo. Ove se dvije kombinacije eksperimentalno ne mogu razlikovati. Stoga djelovanja dalekog promatrača, sama po sebi, ne mogu ovdje imati nikakvoga primjetnog efekta. Zbog toga nije jasno da se ovdje stvarna činjenična situacija mijenja.
Einstein-Podolsky-Rosenov dokaz (i princip lokalnih uzroka) je oborio Bell 1964. Bell je pokazao da nekoliko pretpostavki koje su implicitne u Einstein-Podolsky-Rosenovom dokazu daju naslutiti da ono što se dogodi eksperimentalno u području B mora ovisiti o onome što eksperimentator radi u području A, ili obratno. Dovoljne pretpostavke su da: (1) promatrač u svakom području može usmjeriti magnetsko polje u svom području u jednom od dva alternativna smjera; (2) neki posebni (iako općenito nepoznati) eksperimentalni rezultati se mogu pretpostaviti da će se zbiti u svakoj od četiri alternativne eksperimentalne situacije; i (3) statistička predviđanja kvantne teorije su valjana ( približno unutar 3 %) u svakoj od četiri alternativna slučaja. Bellov dokaz demonstrira jednostavnom aritmetikom da ove tri pretpostavke daju razumjeti da eksperimentalni rezultati u jednom od ova dva područja moraju ovisiti o onome što promatrač u drugom području odabire promatrati (tj., o tome kako usmjerava magnetsko polje svog Stern-Gerlachovog uređaja). Ovaj zaključak proturječi pretpostavci lokaliteta Einstein-Podolsky-Rosenovog dokaza.


* Relativnost dopušta hipotetičko postojanje čestica zvanih tahioni koji počnu postojati jednom već kada putuju brže od svjetlosti. U formalizmu specijalne teorije relativnosti, tahioni imaju zamišljenu zaostalu masu. Nažalost, nitko ne zna što «zamišljena zaostala masa» znači u fizikalnim terminima, ili koje bi bile sile međudjelovanja između tahiona i običnih čestica stvarne zaostale mase od koje smo mi sačinjeni.
* Zasnovano na Einsteinovoj upotrebi nazivlja, većina fizičara izjednačuje «signal» s «porukom». Sarfatti to ne čini. Prema Sarfattijevoj teoriji, «signal» znači prijenos momenta sile/energije kroz prostor-vrijeme; «poruka» znači komunikaciju.
* «Heisenbergov mikroskop» se odnosi, općenito, na slavni Heisenbergov misaoni eksperiment (str. 133) i , posebno, na uređaje vrste koju je opisao John A. Wheeler u svom nedavnom članku, «Prošlost i eksperiment dvostrukog prolaza odloženog izbora» (sveučilište Texas pretisak)
* Teorija iznadsvjetlosnog prijenosa informacija bi mogla biti fizikalna analogija Jungovom sinkronicitetu.
† prema Sarfattijevoj teoriji, funkcija vala para fotona je na «višoj razini stvarnosti» od funkcija vala odvojenih fotona. Stupanj koherentnosti (negentropije) (reda) para fotona, na višoj razini stvarnosti, je općenito veći nego zbroj odvojenih negentropija pojedinačnih fotona u paru na «nižoj» razini stvarnosti. Odnosno, više razine stvarnosti, odlikom ne-lokalnog EPR efekta, su općenito više koherentni (uređeniji) nego niže razine stvarnosti. Drugim riječima, cjelina je uvijek veća od zbroja njezinih dijelova. To je ono što Sarfatti zove «termodinamička nejednakost izranjajućeg reda.»
Kada odvojeni dijelovi na jednoj razini stvarnosti međusobno djeluju razmjenom signala, tj.,sila, oni (njihove odvojene valne funkcije) postaju uzajamno ovisni na idućoj višoj razini stvarnosti. Na taj način, nisu više stvarno «odvojeni dijelovi», naprotiv pojavama na nižoj razini. Na našoj razini stvarnosti, korelacijska funkcija vala para fotona «donosi red s onu stranu prostora i vremena». svaki korak gore prema novoj razini stvarnosti je korak prema novom redu - to je definicija razine stvarnosti. U tom smislu, EPR efekt je temeljni strukturni princip naše višerazinske, hijerarhije stvarnosti, tj. valne funkcije događaja koji su «odvojeni» na jednoj razini stvarnosti budu u korelaciji na idućoj razini gore, «odvojeni događaji» na toj razini su, pak u korelaciji s idućom razinom gore, i tako dalje.
* Druge teorije koje pretpostavljaju neuzročne veze između ne-lokalnih događaja (npr. Bohmov obuhvatni red (str. 323) i Stappova procesna teorija) su također kandidati. Štoviše, uspješna verifikacija statističkih predviđanja kvantne mehanike Aspectovim eksperimentom ne bi, samo po sebi, dokazala postojanje iznadsvjetlosnih veza zato što bi takav eksperimentalni rezultat mogao biti objašnjen u odnosima teorije Mnogih svjetova. U stvari, primarni učinak takvog eksperimentalnog rezultata bi bio prisiliti one fizičare koji ne pristaju uz Kopenhašku interpretaciju da izaberu između teorije Mnogih svjetova i iznadsvjetlosnih veza.


(Kraj)

- 07:02 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.02.2008., nedjelja

KRAJ ZNANOSTI - 1 -


POGLAVLJE


1
______________________________


KRAJ ZNANOSTI


Temeljni aspekt stanja prosvijetljenosti je iskustvo svekolikog, sveprožimajućeg jedinstva. 'Ovo' i 'ono' više nisu odvojeni entiteti. Oni su različiti oblici iste stvari. Sve je manifestacija. Nije moguće odgovoriti na pitanje, 'Manifestacija čega?' jer 'što' je izvan domene riječi, izvan domene koncepta, izvan domene oblika, čak izvan domene vremena i prostora. Sve je manifestacija onoga što jest. Ono što jest, već je. Nakon tih riječi nalazi se iskustvo; iskustvo onoga što jest.
Oblici kroz koje se ono što jest manifestira su svaka za sebe i sve zajedno savršene. Mi smo manifestacija onoga što jest. Sve i svi su točno i savršeno ono što jest.
Tibetanski budist, Longchenpa iz četrnaestog stoljeća je napisao:

Kako je sve samo prikaza
Savršeno u bivanju onoga što jest,
Ništa nemajući s dobrim ili lošim,
Prihvaćanjem ili odbijanjem,
Mogli bi prasnuti u smijeh.
(Since everything is but an apparition
Perfect in being what it is,
Having nothing to do with good or bad,
Acceptance or rejection,
One may well burst out in laughter.)


Možemo reći, 'Bog je u Svom nebu i sve je dobro sa svijetom', osim da prema prosvijetljenom gledištu, svijet ne bi mogao biti nikako drukčiji. Nije ni dobro niti ne dobro. Svijet je jednostavno ono što jest. Ono sto jest je savršeno ono što jest. On ne može biti ništa drugo. On je savršen. Ja sam savršen. Ja sam točno i savršeno onaj koji jesam. Ti si savršen. Ti si točno i savršeno onaj koji jesi.
Ako si sretna osoba, onda je to ono što savršeno jesi – sretna osoba. Ako si nesretna osoba, onda je to ono što savršeno jesi – nesretna osoba. Ako si osoba koja se mijenja, onda je to ono što savršeno jesi – osoba koja se mijenja. Ono što jest je ono što jest. Ono što nije je ono što jest. Nema ničega što nije ono što jest. Nema ničega drugoga osim onoga što jest. Sve je ono što jest. Mi smo dio onoga što jest. Zapravo, mi smo ono što jest.
Ako u ovoj shemi, ljude zamijenimo subatomskim česticama imamo dobru aproksimaciju konceptualne dinamike kvantne fizike. Međutim, postoji još jedno značenje u kojem je ovaj aspekt jedinstva ušao u fiziku. Pioniri kvantne fizike su primijetili čudnu «povezanost» među kvantnim fenomenima. Sve donedavno ovoj neobičnosti nedostajalo je pridavanje bilo kakvog teorijskog značaja. To se smatralo slučajnom odlikom koja će se objasniti kako se teorija bude razvijala.
Godine 1964, J. S. Bell, fizičar u Europskoj organizaciji za nuklearna istraživanja (CERN) u Švicarskoj, se usmjerio na ovu čudnu povezanost na način da bi to moglo biti žarištem fizike u budućnosti. Dr. Bell je objavio matematički dokaz koji je postao poznat kao Bellov teorem. Bellov teorem je bio dorađivan i pročišćavan tijekom idućih deset godina sve dok nije izronio u svom sadašnjem obliku. Njegov sadašnji oblik je dramatičan, najblaže rečeno.
Bellov teorem je matematički konstrukt koji je kao takav nečitljiv nematematičarima. Njegove implikacije, međutim, bi mogle duboko utjecati na naš osnovni pogled na svijet. Neki fizičari su uvjereni da je to možda najvažnije djelo u povijesti fizike. Jedna od implikacija Bellovog teorema je da su na dubokoj i fundamentalnoj razini, «odvojeni dijelovi» svemira povezani na intiman i neposredan način.
Ukratko, Bellov teorem i prosvijetljeno iskustvo jedinstva su vrlo kompatibilni.

Neobjašnjena povezanost kvantnih fenomena se iskazuje na nekoliko načina. Prvi način smo već raspravili. To je eksperiment dvostrukog prolaza. Kada su oba prolaza u tom eksperimentu otvorena, svjetlosni valovi koji kroz njih prolaze međusobno interferiraju kako bi oblikovali uzorak naizmjeničnih svijetlih i tamnih prstenova na zaslonu. Kada je samo jedan prolaz otvoren u eksperimentu dvostrukog prolaza, valovi svjetlosti koji prolaze kroz njega osvjetljavaju zaslon na uobičajen način. Kako pojedini foton u eksperimentu dvostrukog prolaza zna može li ili ne može ići na dio zaslona koji mora biti taman ako su oba prolaza otvorena.?
Velik broj fotona kojih će pojedini foton zaključno biti dio se raspodjeljuje na jedan način ako je jedan prolaz otvoren, te na potpuno drukčiji način ako su oba prolaza otvorena. Pitanje glasi, pretpostavivši da pojedini foton prođe kroz jedan od dva prolaza, kako zna je li ili nije otvoren drugi prolaz? Nekako zna. Uzorak interferencije se uvijek formira kada otvorimo oba prolaza te se nikada ne formira kada zatvorimo jedan od prolaza.
Međutim, postoji još jedan eksperiment u kojem je ova očigledna povezanost kvantnih fenomena još i više zbunjujuća. Pretpostavimo da imamo ono što fizičari zovu dvočestični sustav nultog okretanja. To znači da okretanje svake pojedine čestice u sustavu poništava ono drugo. Ako se jedna od čestica u takvom sustavu zavrti gore, druga se čestica zavrti dolje. Ako se prva čestica okrene desno, druga čestica se okrene lijevo. Bez obzira kako su čestice orijentirane , njihovi su zaokreti uvijek jednaki i suprotni.
Sada pretpostavimo da samo odvojili ove dvije čestice na neki način koji ne utječe na njihovo okretanje ( primjerice električno). Jedna čestica ode u jednom smjeru , a druga čestica ode u suprotnom smjeru.
Okretanje subatomske čestice može biti orijentirano magnetskim poljem. Na primjer, ako zraka elektrona s nasumično usmjerenim okretanjem bude poslana kroz poseban tip magnetskog polja ( zvano Ster-Gerlach uređaj), magnetsko polje razdijeli zraku u dvije jednake manje zrake. U jednoj od njih svi elektroni imaju zaokret gore , a u drugoj svi elektroni imaju zaokret dolje. Ako samo jedan elektron prođe kroz magnetsko polje, izaći će iz njega ili sa zaokretom gore ili zaokretom dolje. (Možemo napraviti eksperiment tako da je vjerojatnost 50-50) (prva slika, slijedeća stranica).
Ako preusmjerimo magnetsko polje (promijenimo njegovu os) možemo dati svim elektronima spin desno ili spin lijevo umjesto spin gore ili spin dolje. Ako samo jedan elektron prođe kroz magnetsko polje kada je upravljen na ovaj način, izaći će iz njega ili sa spinom desno ili spinom lijevo (jednaka mogućnost u svakom slučaju) (druga slika, slijedeća stranica).
Sada pretpostavimo da nakon što smo razdvojili naš početni dvo-čestični sustav, pošaljemo jednu od čestica kroz magnetsko polje koje će mu dati ili spin prema gore ili spin prema dolje. U ovom slučaju, recimo da čestica izađe iz magnetskog polja sa spinom prema gore.

SLIKA STR.300

To znači da automatski znamo da druga čestica ima spin prema dolje. Ne trebamo vršiti mjerenja druge čestice zato što znamo da je njezin spin jednak i suprotan spinu njezine čestice blizanke.
Eksperiment izgleda ovako:


SLIKA STR.301

Početni dvo-čestični sustav sa spinom nula je u središtu. Jedna od čestica ide u područje A. U području A prolazi kroz Stern- Gerlachov uređaj. U ovom slučaju, Stern-Gerlachov uređaj daje čestici spin prema gore. Stoga, znamo bez mjerenja da druga čestica, koja je otišla u područje B, ima spin prema dolje.
Albert Einstein, Boris Podolsky i Nathan Rosen su osmislili ovaj eksperiment prije više od četrdeset godina. Zapravo, ovu verziju Einstein-Podolsky-Rosenovog eksperimenta (koristeći stanja spinova) je osmislio david Bohm, fizičar na University of London. Ova verzija se obično koristi da bi se ilustrirao Einstein-Podolsky-Rosenov efekt. (Izvorni rad se bavio položajima i momentima sile).


Godine 1935. Einstein, Podolsky i Rosen su objavili svoj misaoni eksperiment u članku naslovljenom «Može li kvantno-mehanički opis fizičke stvarnosti biti smatran dovršenim?» U to su vrijeme, Bohr, Heisenberg, i zagovornici Kopenhaške interpretacije kvantne mehanike (str. 62)govorili da je kvantna teorija potpuna teorija iako ne pruža bilo kakvu sliku svijeta odvojenu od naših zapažanja svijeta. (još uvijek to govore). Poruka koju su Einstein, Podolsky i Rosen željeli prenijeti svojim kolegama je bila da kvantna teorija nije «potpuna teorija zato što ne opisuje određene bitne aspekte stvarnosti koji su fizikalno stvarni čak i ako nisu zapaženi. Poruka koju su njihovi kolege dobili, međutim, je bila sasvim drukčija. Poruka koju su njihovi kolege dobili je bila da su čestice u Einstein-Podolsky-Rosenovom misaonom eksperimentu ponešto povezane na način koji prelazi naše uobičajene ideje o uzročnosti.
Primjerice, kada bi os Stern-Gleichova uređaja u našem hipotetičkom eksperimentu bila promijenjena tako da čestice imaju spin desno ili lijevo umjesto gore ili dolje, eksperiment bi izgledao ovako:


SLIKA STR.302.


Čestica u području A bi imala spin desno umjesto spin gore. To znači da bi čestica u području B imala spin lijevo umjesto spin dolje. Njezin spin je uvijek jednak i suprotan onom njezine čestice blizanke.
Sada pretpostavimo da je os u Stern-Gleichovu uređaju promijenjena dok su čestice u kretanju. Nekako čestica koja putuje u područje B «zna» da se njezina čestica blizanka u području A okreće desno umjesto gore pa se ona okreće lijevo umjesto dolje. Drugim riječima, ono što smo učinili u području A (promjena osi magnetskog polja) je utjecalo na ono što se dogodilo u području B. Ovaj čudan fenomen je poznat kao Einstein-Podolsky-Rosenov (EPR) efekt.
Einstein, Podolsky i Rosenov misaoni eksperiment je Pandorina kutija moderne fizike. Eksperiment je nehotice razjasnio neobjašnjivu povezanost između čestica na dva različita mjesta. Čestica u području B čini se da trenutno zna kakav je spin čestice u području A*. Ova povezanost dopušta ispitivaču na jednom mjestu (područje A) da utječe na sustav u drugom mjestu (područje B).


«Prilično je uznemirujuće», napomenuo je Erwin Schrödinger, odnoseći se na ovaj fenomen,
da bi (kvantna) teorija mogla dopustiti sustavu da bude vođen ili upravljan u jednu+ ili drugu vrstu stanja na milost i nemilost ispitivača unatoč tome što on nema pristupa tome.
Odjednom fizičari su shvatili da ova neobična situacija nameće kritično pitanje: «Kako može dvoje ičega saobraćati tako brzo?»
Prema uobičajenim pretpostavkama u fizici, informacija je prenošena s jednog mjesta na drugo signalom. Bez nositelja nema komunikacije. Primjerice, najobičniji oblik komunikacije je razgovor. Informacija koju izražavamo razgovarajući je nošena (u konverzaciji licem u lice) zvučnim valovima. Zvučni valovi putuju određenom brzinom (oko 1240 km na sat). Dakle, ono vrijeme potrebno da moja informacija dođe do vas ovisi o tome koliko ste daleko od mene. Najbrži komunikacijski signal je elektromagnetski val, poput svjetlosnog vala ili radio vala. Oni putuju približno 330 000 kilometara u sekundi. Gotovo sva fizika počiva na pretpostavci da ništa u svemiru ne može putovati brže od brzine svjetlosti. Iznimno velika brzina svjetlosti čini komunikaciju svjetlosnim signalom naizgled trenutačnom. Izgleda mi da vidim kako kimate glavom u trenutku kad to zapravo činite. Međutim, komunikacija svjetlosnim signalom nije trenutačna. Vrijeme potrebno da moja informacija doputuje svjetlosnim signalom od mene do vas ovisi o tome koliko ste vi daleko od mene. U većini slučajeva, vrijeme potrebno za to je tako kratko da se rijetko može izmjeriti. Potrebno je nekoliko sekundi, ipak, da radio signal doputuje od Zemlje do Mjeseca i nazad.
Sada pretpostavimo da su područje A i područje B vrlo udaljeni. Bit će potrebna određena količina vremena svjetlosni signal doputuje od područja A do područja B. Ako su područje A i područje B toliko daleko da nema dovoljno vremena da svjetlosni signal poveže događaj koji se dogodi u području A s događajem koji se dogodi u području B, nema načina na koji bi,
prema uobičajenim pretpostavkama u fizici, događaj u području B mogao znati o događaju u području A. Fizičari ovo zovu «svemirska» (space-like) odvojenost. (Jedan događaj je svemirski odvojen od drugog događaja ako nema dovoljno vremena da ih svjetlosni signal poveže). Komunikacija između svemirski odvojenih događaja dovodi u pitanje jednu od najosnovnijih pretpostavki fizike. Upravo je to ono što se čini da je Einstein-Podolosky-Rosen misaoni eksperiment razjasnio. Iako su svemirski odvojeni, stanje čestice u području B ovisi o onome što promatrač u području A odluči promatrati ( na koju stranu usmjeri svoje magnetsko polje).


Drugim riječima, Einstein-Podolsky-Rosenov efekt naznačava da informacija može biti prenesena iznadsvjetlosnim (superluminalnim) brzinama suprotno prihvaćenim predodžbama fizičara. Ako dvije čestice u Einstein-Podolsky-Rosenovom misaonom eksperimentu budu nekako povezane signalom, taj signal putuje brže od brzine svjetla. Einstein, Podolsky i Rosen su možda načinili prvi znanstveni primjer iznadsvjetlosne povezanosti.
Sam Einstein je opovrgnuo ovaj zaključak. Nije moguće, obrazložio je, da okvir koji izaberemo za način mjerenja ovdje može utjecati na ono što se dogodi negdje drugdje. U svojoj autobiografiji napisanoj jedanaest godina nakon Einstein-Podolsky-Rosenovog članka, napisao je:
. . . jednog pretpostavljanja bi se trebali, po mojem mišljenju, čvrsto držati: stvarna činjenična situacija sustava S2 [ čestica u području B] je neovisna od onog što se radi u sustavu S1 [ čestica u području A], koji je prostorno odvojen od prvog.
Ovo mišljenje je , u stvari, princip lokalnih uzroka. Princip lokalnih uzroka kaže da ono što se događa u jednom području ne ovisi o varijablama podložnih kontroli ispitivača u udaljenom svemirski odvojenom području. Princip lokalnih uzroka je zdrav razum. Rezultati eksperimenta u mjestu udaljenom i svemirski odvojenom od nas ne bi trebalo ovisiti o onome što mi odlučimo učiniti ili ne učiniti upravo ovdje. (Izuzev majke koja se uzbunila u istom trenutku kada je udaljeni automobil njezine kćeri udario u drvo- i slični slučajevi- makroskopski svijet izgleda da je načinjen od lokalnih fenomena.)
Budući da su fenomeni uopće lokalni, obrazložio je Einstein, kvantna teorija ima ozbiljnu manu. Po kvantnoj teoriji, promjena mjernog uređaja u području A mijenja funkciju vala koja opisuje česticu u području B, no (po Einsteinu) ne može promijeniti «stvarnu činjeničnu situaciju sustava S2 [koja] je neovisna od onog što se radi u sustavu S1. . .»
Stoga, jedna te ista «činjenična situacija» u području B ima dvije valne funkcije, jednu za svaku poziciju mjernog uređaja u području A. To je pogreška budući da je «nemoguće da dva različita tipa valnih funkcija mogu biti koordinirani identičnom činjeničnom situacijom S2».
Evo još jednog načina gledanja na istu situaciju: Budući da je stvarna činjenična situacija u području B neovisna o onome što se radi u području A, istovremeno mora postojati u području B točno određen spin gore ili dolje i točno određen spin prema desno ili lijevo kako bi se objasnili svi rezultati koje možemo dobiti usmjerivši Stern-Gerlachov uređaj u području A ili vertikalno ili horizontalno.


Kvantna teorija ne može opisati takvo stanje u području B te je stoga nepotpuna teorija. 1
Međutim, Einstein završava svoje obrazloženje nevjerojatnim zastranjivanjem:
Moguće je pobjeći od ovog zaključka [da je kvantna teorija nepotpuna] samo pod pretpostavkom da mjerenje S1 ((telepatski)) mijenja stvarnu situaciju S2 ili niječući neovisne stvarne situacije kao takve kod stvari koje su prostorno odvojene jedna od druge. Obje mogućnosti mi se doimaju sasvim neprihvatljivima.
Iako su ove mogućnosti bile neprihvatljive Einsteinu, njih danas razmatraju fizičari. Malo fizičara vjeruje u telepatiju, no neki fizičari uistinu vjeruju da na dubokoj i temeljnoj razini ne postoji nešto kao «neovisna stvarna situacija» stvari koje su međusobno djelovale u prošlosti , ali su prostorno odvojene jedna od druge, ili da promjenom mjernog uređaja u području A doista mijenjamo «stvarnu činjeničnu situaciju» u području B.
To nas dovodi do Bellovog teorema.


Bellov teorem je matematički dokaz. Ono što «dokazuje» je ako su statistička predviđanja kvantne teorije točna, onda su neke od naših zdravo razumskih predodžbi svijeta duboko pogrešne.
Bellov teorem ne pokazuje jasno na koji su način naše zdravo razumske predodžbe svijeta nedostatne. Postoji nekoliko mogućnosti. Svaka mogućnost ima pobornike među malim brojem fizičara koji su upoznati s Bellovim teoremom. Bez obzira kojim smo implikacijama Bellovog teorema skloniji, Bellov teorem sam vodi do neizbježnog zaključka ako su statistička predviđanja kvantne teorije točna, tada su naše zdravorazumske predodžbe duboko manjkave.
To je podosta bitan zaključak zato što su statistička predviđanja kvantne mehanike uvijek točna. Kvantna mehanika je teorija svih teorija. Objasnila je sve od subatomskih čestica do tranzistora i zvjezdane energije. Nikada nije zatajila. Nema konkurencije.
Kvantni fizičari su uočili 1920-ih da su naše zdravorazumske predodžbe nedostatne za prikazivanje subatomskih fenomena (stranica 46, 275). Bellov teorem pokazuje da su zdravorazumske predodžbe nedostatne čak i za opisivanje makroskopskih događaja, događaja svakodnevnog života!
Kao što je Henry Stapp napisao:
'Bitna stvar u Bellovom teoremu je da postavlja dilemu koju su iznijeli kvantni fenomeni jasno u carstvo makroskopskih fenomena … [ona] pokazuje da su naše uobičajene predodžbe svijeta na neki način duboko manjkave čak i na makroskopskoj razini.'
Bellov teorem je bio preformuliran na nekoliko načina otkako je Bell objavio originalnu verziju 1964. Bez obzira kako je formuliran, teorem prebacuje «iracionalne» aspekte subatomskih fenomena izravno u makroskopsku domenu. Govori kako ne samo da se događaji u području vrlo malenog ponašaju na načine koji su krajnje različiti od našeg zdravorazumskog viđenja svijeta, već se i događaji u svijetu velikih omjera, svijetu autocesta i sportskih automobila, ponašaju na načine koji su krajnje različiti od našeg zdravorazumskog viđenja njih. Ova nevjerojatna tvrdnja ne može biti odbačena kao mašta zato što je zasnovana na zastrašujućoj i dokazanoj točnosti kvantne teorije same.


Bellov teorem se zasniva na korelacijama između čestica parova sličnih paru hipotetičkih čestica u Einstein-Podolsky-Rosenovom misaonom eksperimentu. *
Primjerice, zamislite plin koji emitira svjetlo kada je električki pobuđen (pomislite na neonski znak). Pobuđeni atomi u plinu emitiraju fotone u paru. Fotoni u svakom paru otiđu u suprotnim smjerovima. Izuzev razlike u njihovom smjeru putovanja, fotoni u svakom paru su identični blizanci. Ako je jedan od njih polariziran vertikalno, i drugi je polariziran vertikalno. Ako je jedan od fotona u paru polariziran horizontalno, i drugi je foton polariziran horizontalno. Bez obzira kakav je kut polarizacije, oba fotona u svakom paru su polarizirana u istoj ravnini.
Stoga, ako znamo stanje polarizacije jedne od čestica, automatski znamo stanje polarizacije druge čestice. Ova situacija je slična situaciji u Einstein-Podolsky-Rosen misaonom eksperimentu, osim što sada razmatramo stanja polarizacije umjesto stanja spina.
Možemo provjeriti da su oba fotona u svakom paru fotona polarizirana u istoj ravnini poslavši ih kroz polarizatore. Ispod je slika ovog (konceptualno) jednostavnog postupka.


SLIKA STR. 307.


Izvor svjetlosti u središtu slike emitira jedan par fotona. Sa svake strane izvora svjetlosti je polarizator smješten na putanji emitiranog fotona. Iza polarizatora su fotomultiplikatorske cijevi koje odašilju klik (ili nečujni elektronski ekvivalent) svaki put kada otkriju foton.
Svaki put kada fotomultiplikatorska cijev u području A odašilje klik, fotomultiplikatorska cijev u području B također odašilje klik. To je zato što su obojica fotona u svakom paru fotona uvijek polarizirani u istoj ravnini, i obojica su polarizatora u ovom raspoređivanju poravnana u istom smjeru (u ovom slučaju, vertikalno). Ovdje nije uključena nijedna teorija, samo je stvar brojanja klikova. Znamo, i možemo provjeriti, kada su oba polarizatora poravnana u istom smjeru, fotomultiplikatorske cijevi iza njih će škljocati jednak broj puta. Klikovi u području A su u korelaciji s klikovima u području B. Korelacija, u ovom slučaju, je jedan. Kada god jedan od fotomultiplikatorskih cijevi klikne, druga fotomultiplikatorska također uvijek klikne
Sada pretpostavimo da smjestimo jednog od polarizatora na 90 stupnjeva od drugog. Ispod je slika ovog raspoređivanja.


SLIKA STR. 308.


Jedan od polarizatora je još uvijek poravnan vertikalno, no drugi polarizator je sada poravnan horizontalno. Svjetlosni valovi koji prolaze kroz vertikalni polarizator su zaustavljeni horizontalnim polarizatorom i obratno. Stoga, kada su polarizatori postavljeni jedan prema drugome pod pravim kutom, klik u području A neće nikada biti popraćen klikom u području B. Klikovi u području A, opet, su u korelaciji s klikovima u području B. Ovaj put, međutim, korelacija je nula. Kada god fotomultiplikatorska cijev klikne, druga fotomultiplikatorska cijev nikada ne klikne.
Postoje također korelacije između klikova u području A i klikova u području B za svaku drugu moguću kombinaciju postavljanja polarizatora između ove dvije krajnosti. Ove statističke korelacije se mogu predvidjeti kvantnom teorijom. Za danu postavljanje polarizatora, određeni broj klikova u jednom području će biti popraćen određenim brojem klikova u drugom području.
Bell je otkrio da bez obzira na postavljanje polarizatora, klikovi u području A su u suviše jakoj korelaciji s klikovima u području B da bi se objasnili slučajem. Moraju na neki način biti povezani. Međutim, ako jesu povezani, tada je princip lokalnih uzroka (koji kaže da ono što se dogodi u jednom području ne ovisi o varijablama podložnim kontroli eksperimentatora u udaljenom svemirskom području) iluzija! Ukratko, Bellov teorem pokazuje da je princip lokalnih uzroka, koliko god zvučao razumno, matematički nekompatibilan s pretpostavkom da su statistička predviđanja kvantne teorije valjana (barem valjana u ovom eksperimentu i u Einstein-Podolsky-Rosenovom eksperimentu).*
Korelacije koje je Bell koristio su bile izračunata, ali netestirana, predviđanja kvantne teorije. Godine 1964., ovaj eksperiment je još uvijek bio hipotetički konstrukt. Godine 1972., John Clauser i Stuart Freedman u Lawrence Berkeley Laboratory su doista izveli ovaj eksperiment da bi potvrdili ili opovrgnuli ova predviđanja. Pronašli su da statistička predviđanja na kojima je Bell zasnovao svoj teorem jesu točna.
Bellov teorem ne samo da ukazuje na to da je svijet prilično drukčiji od onog kakvim se čini, on to zahtijeva. Nema dvojbe. Nešto vrlo uzbudljivo se događa. Fizičari su «dokazali», racionalno, da su naše racionalne predodžbe o svijetu u kojem živimo duboko manjkave.


Iako je Clauser-Freedmanov eksperiment potvrdio da statistička predviđanja kvantne fizike na kojima je Bell zasnovao svoj teorem jesu točna, nije pokazao da su ove jake korelacije rezultat iznadsvjetlosnog komuniciranja. (Postavljeni polarizatori ispred fotomultiplikatorskih cijevi u Clauser-Freedmanovom eksperimentu su držani fiksnim tijekom vremena, dugog, u usporedbi s vremenom kretanja fotonskog para. Fotoni u fotonskom paru su svemirski odvojeni jednom kada su letu, no procesi mjerenja koji ih detektiraju u području A i području B nisu svemirski odvojeni). Kao što ćemo vidjeti, iznadsvjetlosna komunikacija nije jedino moguće objašnjenje Clauser-Freedmanovog eksperimenta. U stvari, 1972., objašnjenje iznadsvjetlosne komunikacije je pretrpjelo znatan uzmak. Ono je bilo nemoguće.
Prema relativnosti, «komunikacija brža-od-svjetlosti» je besmislica zato što «komunikacija» zahtijeva signal koji ide od jednog mjesta do drugog , a signali ne mogu ići od jednog do drugog mjesta brže od svjetlosti.* Ukratko, čestice u EPR misaonom eksperimentu i u stvarno-izvedenom Clauser-Freedmanovom eksperimentu čini se da su povezane, ali, prema zakonima fizike, oni ne mogu biti povezani (ako doista jesu svemirski odvojeni) zato što su signali jedini način na koji se mogu povezati.
Dakle, do 1975., mali broj fizičara koji jest pratio dramu započetu sa slavnim EPR člankom četrdeset godina ranije, je bio usmjeren razmotriti mogućnost fundamentalnog jedinstva koje se podastire dublje od kvantne teorije i relativnosti, fundamentalnog jedinstva koje je na neki način dopustilo brže-od-svjetlosti povezanosti između očigledno odvojenih «dijelova» fizičke stvarnosti. Prema tome, nekoliko njih je počelo graditi teorije zasnovane na pretpostavci da, čak iako su čestice u EPR misaonom eksperimentu i u stvarno-izvedenom Clauser-Freedmanovom eksperimentu svemirski odvojene, one jesu povezane, ali ne signalima!
Stapp je, primjerice, napisao,
Kvantni fenomeni omogućavaju prima facie dokaz da se informacija rasprostire načinima koji nisu suglasni s našim klasičnim predodžbama. Stoga predodžba da je informacija prenošena nadsvjetlosno nije, apriori, nerazumna. . . .
Sve što znamo o prirodi je u skladu s predodžbom da fundamentalni procesi prirode leže izvan prostor-vremena, ali generiraju događaje koji se mogu locirati u prostor-vremenu. Teorem ove rasprave podupire ovo viđenje prirode pokazujući da je iznadsvjetlosni prijenos informacija potreban, izuzevši izvjesne alternative. . . koje se čine manje razumnima. Uistinu, čini se da filozofska pozicija Bohra vodi ka odbijanju drugih mogućnosti, te odatle izvođenjem, ka zaključku da je iznadsvjetlosni prijenos informacija potreban.
Godine 1975., fizičar Jack Sarfatti, je poduzeo dodatni korak u postuliranju toga kako ne samo da veze brže-od-svjetlosti postoje između svemirski odvojenih događaja, nego i da se mogu koristiti za komunikaciju na načine koji se mogu kontrolirati (postoji vrlo velika razlika između prirode koja prenosi informacije između svojih «dijelova» iznadsvjetlosno i naše sposobnosti da koristimo taj fenomen za odašiljanje poruka). Tako radeći, Sarfatti je, pak na najdramatičniji način, uzdigao EPR-ov efekt do prvog principa kvantne mehanike. Nazvao je svoju teoriju «iznadsvjetlosni prijenos negentropije bez signala». *(«Negentropija» je drugi naziv za «red») (str. 239).
Prema Sarfattijevoj teoriji, svaki kvantni skok je svemirski iznadsvjetlosni prijenos negentropije. Nema odašiljanja energije. Ništa ne putuje između područja A i područja B. Ipak, postoji «trenutna» promjena u kakvoći (koherentnoj strukturi) energije u oba područja A i B.2
Koncept komunikacije brže-od-svjetla između dvaju događaja koji ne mogu biti povezani signalom (definicija «svemirskoj-nalik udaljenosti») je toliko radikalno odstupanje od aktualne fizikalne teorije koliko je Einsteinova specijalna teorija relativnosti bila za priznatu fiziku 1905.godine. Ipak, ovaj koncept je logički dosljedan s ustaljenom fizikalnom misli. U stvari, može se izvesti iz nedjeljivosti Plankovog kvanta djelovanja što je osnovni element kvantne teorije.
Sama nedjeljivost Plankovog kvanta djelovanja (stranica 73) daje razumjeti da «kvantni skokovi»između različitih stanja u kvantnom sustavu moraju biti zasebni. Kada vršimo mjerenja na jednom promatranom sustavu povećavajući izolaciju između pripremnog dijela i dijela za mjerenje (str. 93), jedna od mogućnosti u valnoj funkciji koja predstavlja promatrani sustav se ostvari, a druge mogućnosti u valnoj funkciji nestaju (str. 96.) . promatrani sustav se tada promatra bio u jednom stanju ili drugom. Drugim riječima, kvantni sustav ne prolazi kroz neprekinute serije međustanja u ni u jednoj primjetnoj promjeni.
Budući da je stanje općenito uzorak informacije raširen u prostoru, slijedi da zasebna promjena stanja uključuje bržu-od-svjetlosti promjenu obrasca informacija koja određuje valnu funkciju. Drugim riječima, kada bi jedini način komunikacije bio širenje signala ograničenih na brzinu svjetlosti ili manje, prijelaz između stalnih stanja ne bi mogao biti zaseban (isprekidan ).
Trebala bi postojati neprekinuta serija međustanja koji odgovaraju različitim fazama u širenju signala. Dakle, nedjeljivost Plankova kvanta djelovanja dovodi logičnom dosljednošću do ideje o porukama bez signala.
Dok se ova knjiga priprema za tisak, Alain Aspect, fizičar u Institutu za optiku, Sveučilište u Parizu, u Orsayu, Francuska priprema eksperiment koji će omogućiti ključno provjeravanje postojanja veza bržih-od svjetlosti između svemiru-nalik odvojenih događaja na kojima je Sarfattijeva teorija iznadsvjetlosne komunikacije između svemirski odvojenih događaja. U stvari, Aspect će izvesti Clauser-Freedmanov eksperiment. Glavna razlika će pak biti u tome što će stanje polarizacije mjernih uređaja u Aspektovom eksperimentu biti promijenjeno dok par fotona bude u kretanju. Mijenjajući postavke polarizacijskih detektora za vrijeme dok je par fotona u kretanju, nemoguće je jednom fotonu u paru znati što se događa njegovom parnjaku putem razmjene uobičajneih signala koji se rasprostiru prostor-vremenom. Stoga će Aspectov eksperiment provjeriti Bohmove teoretske zaključke (koje je Bohm izrazio u odnosima stanja spinova) da čestica u području B nekako zna, u trenutku kada se to dogodi, da je stanje njegovog svemirski odvojenog partnera u području A promijenjeno, te, kao ishod, mijenja svoje vlastito stanje sukladno tome.
Prema Sarfattiju, međutim, u odnosima informacijske teorije, Aspectov eksperiment, u najboljem slučaju, će pokazati iznadsvjetlosni kanal čiste buke. To je zato što Aspectov eksperiment, kao što je zamišljen, koristi samo čestični način komplementarnosti u svojim procesima detekcije. Dakle, Sarfatti predlaže da zamijenimo Aspectove fotomultiplikatore (koji su detektori čestica) s sustavom dvostrukog prolaza koji imaju «Heisenbergove mikroskope» na svakom otvoru. *
Sustav dvostrukog prolaza je detektor valova (str. 85.). Heisenbergov mikroskop je detektor čestica (str. 133). Postavljajući Heisenbergov mikroskop na svaki prolaz u eksperimentu dvostrukog prolaza, možemo odrediti kroz koji otvor prolazi foton. Upotreba sustava dvostrukog prolaza s Heisenbergovim mikroskopima (detektorima čestica) na svakom prolazu daje nam mogućnost korištenja ili valnog načina detekcije ili čestičnog načina detekcije. Kada uključimo Heisenbergove mikroskope, imamo čestični sustav detekcije. Kada ih isključimo, imamo valni sustav detekcije. Upravo je ova sposobnost uključivanja između međusobno nekompatibilnih eksperimentalnih konteksta (val i čestica) ono što nam dopušta da dešifriramo poruku na iznadsvjetlosnom kanalu.
Kada uključimo Heisenbergove mikroskope te jedan od njih detektira foton koji prolazi kroz jedan od otvora u eksperimentu dvostrukog prolaza, model interferencije (za taj foton) je uništen. Kada bi naši detektori bili apsolutno učinkoviti, odnosno, kada bi, bez pogreške, detektirali svaki pojedini foton dok bi prolazio kroz jedan otvor ili drugi, ne bi bilo modela interferencije uopće. Međutim, sada nema detektora koji bi bili toliko učinkoviti. Štoviše, takvi učinkoviti detektori ne bi bili toliko prikladni za naše svrhe koliko su sadašnji dostupni detektori čestica.
Sadašnji dostupni detektori čestica mogu otkriti, i to čine, fotone s raznim stupnjevima vjerojatnosti, no ti se fotoni mogu nadzirati. U praksi, stoga, postavljanje hipotetičkog, no trenutno dostupnog Heisenbergovog mikroskopa (detektor čestica) na svakom prolazu u eksperimentu dvostrukog prolaza ne bi potpuno uništilo obrazac interferencije. Prelomilo bi ga na razne stupnjeve. Stupanj prijeloma bi bio podložan svjesnoj kontroli eksperimentatora. Drugim riječima, koristeći takve detektore čestica, možemo svjesno «modulirat» obrazac interferencije na svakom kraju dvojnog sustava dvostrukog proreza koji predlaže Sarfatti.
Sarfatti teoretizira, zasnovano na Bellovu teoremu i EPR efektu, da je obrazac interferencije koji vidimo na jednom kraju takvog dvojnog sustava dvostrukog prolaza neodvojivo povezan, par fotona s parom fotona, s obrascem interferencije kojeg vidimo na drugom kraju na način da je izvan prostor-vremena. Stoga će modulacija modela interferencije na jednom kraju sustava prouzročiti sličnu modulaciju na drugom kraju sustava čak iako nikakav prijenosni signal energije-momenta sile ne povezuje ova dva procesa. To je ono što Sarfatti zove «ne-lokalni zatvarač-faza na prostorno-vremenskim intervalima».* †
Ako Aspectov eksperiment ne uspije pokazati istu jaku korelaciju koju je predvidjela kvantna mehanika i potvrdio Clauser-Freedmanov eksperiment, to bi bila smrtna presuda za Sarfattijevu teoriju iznadsvjetlosnog prijenosa informacija bez signala i za svaku drugu teoriju koje se poziva na, ili koja proizlazi iz njezine strukture postojanja iznadsvjetlosnih veza.(To je znanost u svom najboljem svjetlu. Ključna provjerljivost teorija je ono što odvaja znanost od metafizike).
Međutim, ako Aspektov eksperiment pokaže da se ista jaka korelacija koju je predvidjela kvantna mehanika i potvrdio Clauser-Freedmanov eksperiment održala, čak i kada su postavke polarizacije mjernog uređaja promijenjene za vrijeme kretanja para fotona, tada je Sarfattijeva teorija komunikacije brže-od-svjetlosti bez signala postaje najdramatičniji kandidat za objašnjavanje ovog fenomena.* Ako bi se Sarfattijeva teorija iznadsvjetlosne komunikacije bez signala dokazala istinitom (da točno stoji u uzajamnoj vezi s iskustvom), tada je pred nama značajna revolucija u zapadnoj misli kao i u znanosti fizike.
Drugim riječima, Aspektov eksperiment bi mogao postati Michelson-Morleyev eksperiment koji će nas izbaciti u post-Einsteinovu eru.
Godine 1975., Henry Stapp, u radu poduprtom od U.S. Energy Research and Development Administration, je napisao:
Bellov teorem je najdublje otkriće znanosti.


Bellov teorem je pokazao kako je ili statističko predviđanje kvantne teorije ili princip lokalnih uzroka neispravan. Nije rekao koji je neispravan, već samo da oba ne mogu biti ispravna.


Kada su Clauser i Freedman potvrdili da su statistička predviđanja netočna, zapanjujući zaključak je bio neizbježan: princip lokalnih uzroka mora biti neispravan! Međutim, ako je princip lokalnih uzroka zatajio, te stoga svijet nije onakav kakvim se doima, što je onda prava priroda našeg svijeta?


Postoji nekoliko uzajamno isključujućih mogućnosti. Prva mogućnost, koju smo upravo razmotrili, je da, nasuprot onome što se čini, doista možda i nema nečeg kao «odvojenih dijelova» u našem svijetu (u rječniku fizike, «lokalnost je pogrešna»). U tom slučaju, je poimanje da su događaji autonomna zbivanja iluzija. To bi bio slučaj za sve «odvojene događaje» koji su međusobno djelovali bilo kad u prošlosti. Kada «odvojeni dijelovi» međusobno djeluju, oni (njihove valne funkcije) dolaze u korelaciju (kroz razmjenu uobičajenih signala) (sila).


Osim ako ova korelacija nije prekinuta drugim vanjskim silama, funkcije vala koje predstavljaju ove «odvojene dijelove» ostaju u korelaciji zauvijek.* 3 Za takve suodnosne «odvojene dijelove», ono što eksperimentator čini u ovom području ima intrinzičan efekt na rezultate eksperimenta u dalekom, svemirski odvojenom području. Ova mogućnost nameće komunikaciju bržu-od-svjetlosti različitog tipa od onog što konvencionalna fizika može objasniti.
U toj perspektivi, ono što se dogodi ovdje je intimno i trenutno povezano s onim što se dogodi drugdje u svemiru, što je, opet intimno i trenutno povezano s onim što se dogodi drugdje u svemiru, i tako dalje, jednostavno zato što «odvojeni dijelovi» svemira nisu odvojeni dijelovi.


«Dijelovi», napisao je David Bohm:


su, vidjelo se, u trenutnoj povezanosti, u kojoj njihove dinamičke veze ovise, na nesmanjiv način, o stanju cijelog sustava (i, dakako, o stanju širih sustava u kojima su sadržani, šireći se krajnje i u načelu na čitav svemir). Stoga, dolazi se do novog pojma «nerazbijene cjeline» koja niječe klasičnu predodžbu mogućnosti raščlanjivanja svijeta na razdvojene i neovisno postojeće dijelove . .


Prema kvantnoj mehanici, pojedinačni događaji su određeni čistom srećom (str.91). Možemo izračunati, primjerice, da će izvjestan postotak spontanog pozitivnog raspada kaona proizvesti antimuon i neutrino (63%), izvjestan postotak će proizvesti pozitivan pi-mezon i neutralni pi-mezon (21%), izvjesni postotak će proizvesti dva pozitivna pi-mezona i negativni pi-mezon (5.5 %), izvjestan postotak će proizvesti pozitron, neutrin, i neutralni pi-mezon (4.8%), izvjestan postotak će proizvesti antimuon, neutrino i neutralni pi-mezon (3.4%), i tako dalje. Međutim, kvantna teorija ne može predvidjeti koji raspad će proizvesti koji rezultat. Pojedinačni događaji, prema kvantnoj mehanici, su potpuno nasumični.
Drukčije kazano, valna funkcija koja opisuje spontani raspad kaona sadrži sve te moguće rezultate. Kada raspad stvarno uslijedi, jedna od ovih neizraženih mogućnosti- potencijalnosti biva preobražena u činjenično stanje-aktualnost. Iako vjerojatnost svake potencijalnosti može biti izračunata, koja se potencijalnost doista ostvari u trenutku raspada je stvar slučaja.


Bellov teorem navodi kako nije stvar slučaja koja se reakcija raspada odvije u određeno vrijeme. Poput svega ostalog, to je ovisno o nečemu što se događa drugdje.* Stappovim riječima:


. . . pretvaranje potencijalnosti u činjenična stanja se ne može odviti na osnovi lokalno dostupnih informacija. Ako se prihvati uobičajena predodžba kako se informacija prenosi kroz prostor i vrijeme, tada Bellov teorem pokazuje da makroskopske reakcije ne mogu biti neovisne o dalekim uzrocima. Ovaj problem nije ni riješen niti olakšan rekavši da je reakcija određena «čistim slučajem». Bellov teorem precizno dokazuje da je konačnost makroskopskih reakcija «neslučajna», barem do mjere priznavanja neke vrste ovisnosti ove reakcije na daleke uzroke.


Iznadsvjetlosna kvantna povezanost se čini, na površini barem, mogućim objašnjenjem za neke tipove parapsiholoških fenomena. Telepatija, na primjer, se često, izgleda, dogodi trenutačno, ako ne brže.
Parapsihološke fenomene fizičari preziru od Newtonovih dana. U stvari, većina fizičara čak ne vjeruje u njihovo postojanje.*
U tom bi smislu Bellov teorem mogao biti Trojanski konj u polju fizičara; prvo, zato što dokazuje da kvantna teorija zahtijeva veze koje se pokazuju sličnima telepatskoj komunikaciji, i drugo, zato što omogućuje matematički okvir kroz koji će se ozbiljni fizičari (svi fizičari su ozbiljni) naći kako raspravljaju vrste fenomena za kojeg, ironično, ne vjeruju da postoji.


Neuspjeh principa lokalnih uzroka ne znači nužno da iznadsvjetlosne veze stvarno postoje. Na primjer, princip lokalnih uzroka – ono što se dogodi na jednom mjestu ne ovisi o varijablama podložnih kontroli eksperimentatora u udaljenom svemirski odvojenom području – se temelji na dvije prešutne pretpostavke koje su toliko očite da se lako previde.


Prvo, princip lokalnih uzroka pretpostavlja da imamo izbora kako vršimo eksperimente. Zamislite da radimo Clauser i Freedmanov eksperiment s fotonima. Imamo ispred sebe sklopku koja određuje kako će polarizatori biti pozicionirani. Ako sklopku postavimo prema gore, polarizatori će biti poravnani jedan s drugim. Ako sklopku postavimo prema dolje, polarizatori su međusobno usmjereni pod pravim kutovima. Pretpostavite da smo odlučili postaviti sklopku prema gore i poredati polarizatore. Normalno, pretpostavljamo da smo bili mogli postaviti sklopku prema dolje i usmjeriti polarizatore pod pravim kutovima. Drugim riječima, pretpostavljamo da smo slobodni odlučiti hoće li sklopka ispred nas biti postavljena prema gore ili dolje kada eksperiment počne.


Princip lokalnih uzroka pretpostavlja («. . . varijable podložne kontroli eksperimentatora . . .») da posjedujemo i vršimo slobodnu volju u odlučnosti kako obaviti naš eksperiment. Drugo, a ovo je još lakše previdjeti, princip lokalnih uzroka pretpostavlja da smo bili obavili eksperiment na drukčiji način od onog kako smo ga zapravo obavili, bili bismo dobili neke točno određene rezultate. Ove dvije pretpostavke – da možemo birati kako obaviti eksperiment i da svaki od naših izbora, uključujući one koje nismo odabrali, proizvodi ili bi bio proizveo točno određene rezultate – su ono što Stapp zove «protučinjenična točnost» («contrafactual definiteness»).
Činjenica je da smo, u ovom slučaju, odlučili obaviti eksperiment sa sklopkom u položaju «gore». Pretpostavljamo da, protivno toj činjenici (protučinjenično), smo ga bili mogli obaviti sa sklopkom u položaju «dolje». Obavivši eksperiment sa sklopkom u položaju «gore» dobili smo neke točno određene rezultate (određeni broj klikova na svakom mjestu). Stoga, pretpostavljamo da ako smo bili izabrali obaviti sa sklopkom u položaju «dolje», isto tako bi dobili točno određene rezultate. (Nije potrebno da budemo u stanju izračunati što ti drugi rezultati jesu). Koliko god se činilo neobičnim, neke fizikalne teorije, kao što ćemo vidjeti, ne pretpostavljaju da «što bi se bilo dogodilo da . . .» proizvodi točno određene rezultate.
Budući da je Bellov teorem pokazuje da je, pretpostavljajući valjanost kvantne teorije, princip lokalnih uzroka netočan, te da ,ako ne želimo prihvatiti postojanje supersvjetlosnih veza («lokalnost je zatajila») kao razlog zatajivanja principa lokalnih uzroka, tada smo prisiljeni suočiti se s mogućnošću da su naše pretpostavke o protučinjeničnoj točnosti neispravne («protučinjeničnost zatajila»). Budući da protučinjenična točnost ima dva dijela, postoje dva načina na koja protučinjenična točnost može zatajiti.
Prva mogućnost je da je slobodna volja iluzija («protučinjeničnost zatjila»). Možda nema nečeg kao što je «što bi se bilo dogodilo da . . .» Možda samo može biti što je. U tom slučaju, dovedeni smo do superdeterminizma. To je determinizam daleki iza običnog determinizma. Obični determinizam tvrdi da jednom kad je početno stanje sustava ustanovljeno, budućnost sustav je također ustanovljena budući da se mora razviti po neumoljivim zakonima uzroka i posljedice. Ovaj tip determinizma je bio osnovom predodžbe svemira kao Velikog stroja. Prema ovoj predodžbi, međutim, ako je početno stanje sustava, poput svemira, izmijenjeno, tada je budućnost sustava također izmijenjena.
Po superdeterminizmu, čak niti početno stanje svemira nije moglo biti izmijenjeno. Ne samo da je nemoguće za stvari da budu drugo od onog što su, čak je nemoguće da je početno stanje svemira moglo biti drugo od onog što je bilo. Bez obzira što činili u bilo kojem danom trenutku, to je jedina stvar koja je ikada bila moguća nama činiti u tom trenutku.
Ovaj superdeterministički model stvarnosti je možda zapravo budističko viđenje stvarnosti, iako iz budističke točke gledišta nije veoma dobro izraženo.
Koncept «slobodne volje» se zasniva na pretpostavci da «Ja» postojim odvojeno od svemira na kojem vršim svoju slobodnu volju. Po budizmu, odvojenost ega od ostatka svemira je iluzorno. Dakle, ako je jesam svemir, na čemu mogu vršiti slobodnu volju? Slobodna volja je dio iluzije ega.
Protučinjenična točnost je također zatajila ako je pretpostavka «točnosti» («definiteness») zatajila. U tom slučaju, mi imamo izbora u načinu kako provodimo eksperimente, ali «što bi se bilo dogodilo da . . .» ne proizvodi bilo kakve točno određene rezultate. Ova je alternativa upravo toliko čudna koliko i zvuči. To je upravo ono što proizlazi iz Interpretacije kvantne mehanike mnogim svjetovima (106.). Prema teoriji Mnogih svjetova, svaki put kada je učinjen izbor u svemiru između jednog mogućeg događaja i drugog, svemir se razdijeli u različite grane.
U našem hipotetskom eksperimentu odlučili smo postaviti sklopku u položaj «gore». Kad je eksperiment obavljen sa sklopkom u položaju «gore», dao nam je točno određene rezultate (određen broj klikova u svakom području). Međutim, po teoriji Mnogih svjetova, u trenutku kad smo postavili sklopku gore, svemir se razdijelio u dvije grane. U jednoj grani, eksperiment se obavio sa sklopkom u položaju «gore». U drugoj grani, eksperiment se obavio sa sklopkom u položaju «dolje». Tko je obavio eksperiment u drugoj grani? Postoji različito izdanje nas u svakoj od različitih grana svemira! Svako izdanje nas je uvjereno kako je naša grana svemira cjelokupnost stvarnosti.
Eksperiment u drugoj grani, eksperiment koji je obavljen sa sklopkom u položaju «dolje», je također proizveo točno određene rezultate (određen broj klikova u svakom području). Međutim, taj rezultat je u drugoj grani svemira, ne u našoj.


Dakle, što se tiče nas u ovoj grani svemira, «što bi se bilo dogodilo da … « zaista se jest dogodilo, i zaista je proizvelo točno određene rezultate, ali u grani svemira koja je zauvijek izvan naše iskustvene stvarnosti.*


Ispod je dijagram logičnih implikacija Bellovog teorema. On je izvučen iz neformalnih diskusija Grupe fundamentalne fizike (Fundamental Physics Group) u Laboratoriju Lawrence Berkeley, pod vodstvom i sponzorstvom Dr. Elizabeth Rauscher. Ove diskusije su se redom primarno temeljile na radu Henry Stapp-a koje je između ostalog napisao:




' Kvantni fenomeni omogućavaju prima facie dokaz da se informacija rasprostire načinima koji nisu suglasni s našim klasičnim predodžbama. Stoga predodžba da je informacija prenošena iznadsvjetlosno nije, apriori, nerazumna.'




NISU MOGUĆI MODELI ZBILJE



MODELI ZBILJE SU MOGUĆI



STATISTIČKA PREDVIĐANJA
KVANTNE MEHANIKE SU NETOČNA



PRINCIP LOKALNIH UZROKA JE ZATAJIO



(OPOVRGNUTO CLAUSER-
FREEDMANOVIM
EKSPERIMENTOM)
LOKALNOST
ZATAJILAPROTUČINJENIČNA TOČNOST ZATAJILA

PROTUČINJENIČNOST
ZATAJILATOČNOST
ZATAJILASUPERSVJETLOSNE
VEZE


SUPERDETERMINIZAM TEORIJA
MNOGO
SVJETOVA


Da sumiramo, Bellov teorem je, 1964., pokazao, da ili su statistička predviđanja kvantne fizike kriva ili je kriv princip lokalnih uzroka. Clauser i Freedman su 1972. izveli eksperiment na Berkeleyu koji je potvrdio relevantna statistička predviđanja kvantne fizike. Prema tome, prema Bellovom teoremu, princip lokalnih uzroka mora biti kriv.
Princip lokalnih uzroka kaže da ono što se dogodi u jednom području ne ovisi o varijablama koje su uvjetovane (ovisne o…) kontrolom eksperimentatora u udaljenom prostoru-nalik odvojenom području. Najjednostavniji način objašnjenja neuspjeha (izostanka, sloma) principa lokalnih uzroka jest zaključiti da ono što se dogodi u jednom području ovisi o varijabli koja ovisi o kontroli eksperimentatora u udaljenom prostoru-nalik odvojenom području. Ako je ovo objašnjenje točno, onda živimo u nelokalnom svemiru (lokalnost je zatajila) karakteriziranom supersvjetlosnim (brže od svijetla) vezama između prividno 'odvojenih dijelova'.


Međutim, ima drugih načina na koji princip lokalnih uzroka može zatajiti. Princip lokalnih uzroka se temelji na dvije prešutne pretpostavke. Prva prešutna pretpostavka je da mi imamo sposobnost odrediti naša vlastita djelovanja, tj. da imamo slobodnu volju.* Druga prešutna pretpostavka je da kada odaberemo učiniti jednu stvar umjesto neke druge, 'što bi se dogodilo da…' proizvelo bi definitivni rezultat. Ove dvije pretpostavke zajedno su ono što Stapp zove protučinjenična točnost.


Ako prva pretpostavka (protučinjeničnost) zataji, onda nas to vodi superdeterminizmu što isključuje ideju alternativnih mogućnosti. Prema toj vrsti determinizma, nije moguće da je svijet mogao ikada biti drugačiji nego što jest.
Ako druga pretpostavka (točnost – definiteness) zataji, onda nas to vodi teoriji Mnogo Svjetova po kojoj se svijet kontinuirano cijepa u odvojene i uzajamno nepristupačne grane, od kojih svaka sadrži različita izdanja istih glumaca koji izvode različite izvedbe istovremeno na različitim pozornicama koje su nekako smještene na istom mjestu.
Možda ima još drugih načina da se razumije slom principa lokalnih uzroka, ali sama činjenica da to mora zatajiti znači da je svijet na neki način jako različit od naši uobičajenih ideja u njemu. (Možda, stvarno, živimo u tamnoj spilji).
Opcija 'bez modela' (uzorka, obrasca) na dijagramu je, zapravo, Kopenhaška interpretacija kvantne fizike (str. 62). Najpoznatiji skup fizičara u povijesti, 1927., odlučio je da možda nikada neće biti moguće konstruirati model realnosti, tj. objasniti kako su stvari 'stvarno iza scene'. Usprkos plime 'znanja' koja nas je preplavila u trideset godina, Grupa fundamentalne fizike našla je za shodno, kao i fizičari u Kopenhagenu pola stoljeća prije njih, da prizna da možda nije moguće konstruirati model realnosti. Ovo priznanje je više nego prepoznavanje ograničenja ove ili one teorije. To je priznanje koje izvire kroz cijeli Zapad da je samo znanje ograničeno.


Rečeno drugačije, to je priznanje razlike između znanja i mudrosti.*
Klasična znanost započinje pretpostavkom odvojenih dijelova koji zajedno sačinjavaju fizikalnu stvarnost. Od svog začetka, bavi se time kako su ovi odvojeni dijelovi povezani.
Newtonov velik rad je pokazao da zemljom, mjesecom i planetima upravljaju isti zakoni kao i jabukama u padu. Francuski matematičar, Descartes, je izumio način prikazivanja odnosa između različitih mjera vremena i udaljenosti. Ovaj proces (analitička geometrija) je divan alat za organiziranje bogatstva raspršenih podataka u jedan smislen obrazac. U tome leži snaga zapadne znanosti. Ona dovodi ogromna prostranstva prividno nepovezanog iskustva u racionalni okvir jednostavnih koncepata kao što su zakoni kretanja. Početna točka ovog procesa je mentalni stav koji prvotno doživljava fizički svijet koliko kao fragmentirana i različita iskustva toliko kao i logički nepovezan. Newtonijanska znanost je nastojanje da se nađu odnosi između prije postojećih «odvojenih dijelova».
Kvantna mehanika se zasniva na suprotnoj epistemološkoj pretpostavci. Stoga, postoje duboke razlike između Newtonijanske mehanike i kvantne teorije.
Najfundamentalnija razlika između Newtonijanske fizike i kvantne mehanike je činjenica da je kvantna mehanika zasnova na zapažanjima («mjerenjima»). Bez neke vrste mjerenja, kvantna mehanika je nijema. Kvantna mehanika ne govori ništa o tome što se događa između mjerenja. Heisenbergovim riječima: «Termin 'događa se' je ograničen na zapažanje.» Ovo je iznimno važno budući da to sačinjava filozofiju znanosti različitu od bilo koje prije nje.
Obično kažemo, na primjer, da detektiramo elektron u točki A i onda u točki B, no strogo uzevši, to je netočno. Prema kvantnoj mehanici, nije bilo elektrona koji je putovao od točke A do točke B. Postoje samo mjerenja koja smo napravili u točki A i točki B.


Kvantna teorija nije samo usko vezana s filozofijom, nego također – a ovo postaje sve očitije – s teorijama percepcije. Već je 1932. von Neumann istražio ovaj odnos u svojoj «Teoriji mjerenja». (Kada točno dolazi do kolapsa funkcije vala udružene s česticom? Kada je fotografska ploča razvijena? Kada zrake svjetlosti s razvijene fotografske ploče padnu na mrežnicu? Kada živčani impulsi iz mrežnice stignu u mozak?) (str. 100)


Bohrov princip komplementarnosti (str. 116) također naglašava pozadinsku povezanost fizike sa sviješću. Eksperimentatorov izbor eksperimenta određuje koji će se međusobni isključujući aspekti istog fenomena (val ili čestica) manifestirati. Isto tako, Heisenbergov princip neizvjesnosti (str. 133) pokazuje da ne možemo promatrati fenomen bez da ga promijenimo. Fizikalna svojstva koja promatramo u «vanjskom» svijetu su zapletena u našim vlastitim percepcijama ne samo psihološki, već i ontološki.
Druga najfundamentalnija razlika između Newtonijanske fizike i kvantne teorije je da Newtonijanska fizika predviđa događaje, a kvantna mehanika predviđa vjerojatnost događaja. Prema kvantnoj mehanici, jedini odredivi odnos između događaja je statistički – to jest, stvar vjerojatnosti.
David Bohm, profesor fizike na Birkbeck Collegu, University of London, smatra da je kvantna fizika, u stvari, zasnovana na percepciji novoga reda. Prema Bohmu, «Moramo preokrenuti fiziku. Umjesto da započnemo s dijelovima i pokazujemo kao oni zajedno funkcioniraju (kartezijanski red) (str.48) započinjemo s cjelinom.»
Bohmova teorija je kompatibilna s Bellovim teoremom. Bellov teorem nalaže da bi naizgled «odvojeni dijelovi» svemira mogli biti intimno povezani na dubokoj i fundamentalnoj razini. Bohm ističe da je najfundamentalnija razina nerazbijena cjelina koja je, po njegovim riječima, «ono što jest». Sve stvari, uključujući svemir, vrijeme i materiju su oblici onog-što-jest. Postoji jedan red koji obujmljuje sam proces svemira, no taj obujmljeni red ne mora biti odmah očigledan.
Na primjer, zamislimo veliki šuplji cilindar u koji je smješten manji cilindar. Prostor između manjeg cilindra i većeg cilindra je ispunjen bistrom viskoznom tekućinom poput glicerina (takva naprava doista postoji).


SLIKA STR. 324.


Sad pretpostavimo da smo položili malu kapljicu tinte na površinu glicerina. Zbog prirode glicerina, kapljica tinte ostaje nedirnuta, dobro ocrtana crna mrlja koja pluta na bistroj tekućini.
Ako počnemo rotirati jedan od cilindara, recimo u smjeru kazaljke na satu, kapljica tinte se širi u suprotnom smjeru, praveći crtu koja postaje tanjom i tanjom sve dok posve ne nestane. Kapljicu tinte je sada sasvim obujmio glicerin, ali je još uvijek tamo. Kada rotiramo cilindar u suprotnom smjeru, kapljica tinte se ponovno pojavljuje. Tanka crta se pojavi koja postaje sve deblja i deblja a zatim se sakupi u jednu točku.
Ako nastavimo s pokretanjem cilindra suprotno od kazaljke na satu, ista stvar se događa, ali unazad. Možemo ponavljati ovaj proces koliko god često to željeli. Svaki put mrlja tinte postane tanka crta i nestane u glicerinu samo da bi se opet pojavila kada je kretanje glicerina obratno.
Ako je potreban jedan potpuni okretaj cilindra u smjeru sata da bi kapljica sasvim nestala, tada će se jednim potpunim okretajem cilindra u smjeru suprotno satu kapljica opet pojaviti u svojem izvornom obliku i položaju. Broj okretaja potrebnih da bi se kapljica pojavila ili nestala je obujmljeni red. Bohm zove ovaj obujmljeni red «obuhvatni red» («implicate order») što znači istu stvar.
Pretpostavimo da stavimo kapljicu tinte na površinu glicerina, okrećemo cilindar u smjeru kazaljke na satu sve dok kapljica ne nestane (jedan okretaj), dodamo drugu kapljicu tinte glicerinu, nastavimo okretati cilindar u istom smjeru sve dok kapljica ne nestane (još jedan okretaj), i zatim dodamo treću kapljicu tinte glicerinu i okrenemo cilindar još za jedan okretaj dok treća kapljica ne nestane. Sada imamo tri kapljice tinte obujmljene glicerinom. Nijedna od njih nije vidljiva, ali znamo gdje je svaka od njih u obuhvatnom redu.
Kada okrenemo cilindar u suprotnom smjeru, jedna kapljica tinte (treća) se pojavi nakon jednog okretaja, jedna kapljica tinte (druga) se pojavi nakon idućeg okretaja, a jedna kapljica tinte (prva) se pojavi nakon trećeg okretaja. To je rastvoreni ili «razvijeni» («explicate») red. Tri kapljice tinte se čine nepovezanima u razvijenom (rastvorenom) redu, no znamo da one jesu povezane u obuhvatnom (obujmljenom) redu.
Ako razmotrimo kondenzaciju kapljica tinte u ovom eksperimentu kao «čestice», imamo Bohmovu hipotezu o naizgled nasumičnim subatomskim fenomenima. «Čestice» se mogu pojaviti na različitim mjestima no ipak biti povezane u obuhvatnom redu. Bohmovim riječima, «Čestice mogu biti daleke u prostoru (razvijeni red) ali bliske. «Čestice» se mogu pojaviti na različitim mjestima no ipak biti povezane u obuhvatnom redu. Bohmovim riječima, «Čestice mogu biti daleke u prostoru (razvijeni red) ali bliske u obuhvatno redu.»
«Materija je oblik obuhvatnog reda kao što je vrtlog oblik vode – ne može se svesti na manje čestice». Poput «materije» i svega drugog, čestice su oblik obuhvatnog reda. Ako je ovo teško shvatiti, to je zato što naši umovi zahtijevaju znati, «Čega, pak, 'obuhvatni red' je obuhvatni red?»
«Obuhvatni red» je obuhvatni red onoga-što-jest. Međutim, ono-što-jest jest obuhvatni red. Ova predodžba svijeta je tako različita od one koju koristimo, kako Bohm naglašava, «Opis je potpuno nekompatibilan s onim što želimo reći.» Opis je nekmpatibilan s onim što želimo reći zato što je naše razmišljanje temeljeno na načinu mišljenja antičke Grčke. Prema ovom načinu mišljenja samo Bivstvo jest. Stoga, Ne-bivstvo nije. Ovakvo razmišljanje nam daje praktičan alat za razumijevanje svijeta, ali ne opisuje što se događa. Zapravo, Ne-bivstvo također jest. I Bivstvo i Ne-bivstvo su ono-što-jest. Sve, čak i «praznina» je ono-što-jest. Nema ničega što nije ono-što-jest.


Ovaj način gledanja na stvarnost podiže pitanje svjesnosti promatrača. Naši umovi zahtijevaju znati, «Čega, pak, 'obuhvatni red' je obuhvatni red'» zato što nas je naša kultura naučila zamjećivati samo razvijeni red (kartezijanski pogled). «Stvari» su za nas intrinzično odvojene.
Bohmova fizika zahtijeva, njegovim riječima, novi «instrument misli». Novi instrument misli kakav je potreban za razumijevanje Bohmove fizike, međutim, bi radikalno izmijenio svijest promatrača, preusmjerujući je prema perecepciji «nerazbijene cjeline» koje je sve oblik.
Međutim, takva percepcija ne bi prouzročila nesposobnost viđenja razvijenog reda. Bohmova fizika sadržava element relativiteta paralelnog onome Einsteinovih teorija. Obuhvatna ili razvijena priroda reda ili red prirode ovisi o perspektivi promatrača. Problem je u tome što je naša sadašnja točka gledanja ograničena na perspektivu razvijenog reda. Iz perspektive obuhvatnog reda naizgled «odvojeni elementi» razvijenog reda su intimno povezani. Čak i fraze, «elemnti» ili «intimno povezani» daju naslutiti kartezijansku odvojenost koja ne postoji. Na fundamentalnoj razini onoga-što-jest, «odvojeni dijelovi» koji su «intimno povezani u obuhvatni red» jesu obuhvatni red.
Zahtjev za novim instrumentom misli na kojem bi se zasnivala Bohmova fizika ne bi morao biti takva prepreka kao što se u početku čini. Već postoji jedan instrument misli zasnovan na «nerazbijenoj cjelini». Nadalje, postoji određeni broj rafiniranih psihologija, destiliranih iz dvije tisuće godina prakse i introspekcije, čija je jedina svrha razviti ovaj instrument misli.
Ove psihologije su ono što obično zovemo «Istočne religije». «Istočne religije» se međusobno znatno razlikuju. Bilo bi greškom izjednačiti hinduizam, na primjer, s budizmom, iako su oni sličniji jedan drugom, nego što je ijedna od tih religija slična nekoj religiji Zapada. Ipak, sve istočne religije (psihologije) su kompatibilne na veoma fundamentalan način s Bohmovom fizikom i filozofijom. Svi se temelje na iskustvu čiste, nediferencirane stvarnosti što je ono-što-jest.
Iako bi bilo naivno prenaglašavati sličnosti između Bohmove fizike i istočnih filozofija, bilo bi glupo ignorirati ih. Razmotrite, na primjer, sljedeće rečenice:


Riječ «realnost» je nastala iz korijena riječi «stvar» (res) i «misliti» (revi). «Realnost» znači «sve što možete zamisliti». To nije «ono-što-jest». Nijedan pojam ne može izraziti «istinu» u smislu onoga-što-jest.


Krajnja percepcija ne nastaje u mozgu ili bilo kojoj materijalnoj strukturi, iako je materijalna struktura potrebna da bi se manifestirala. Suptilni mehanizam spoznavanja istine ne nastaje u mozgu.


Postoji sličnost između misli i materije. Sva materija, uključujući i nas same, je određena «informacijom». «Informacija» je ono što određuje prostor i vrijeme.


Izvučeno iz konteksta, nema uopće načina na koji bi se znalo je li ovo izjavio profesor Bohm ili tibetanski budist. U stvari, ove su rečenice izvađene iz različitih dijelova dvaju predavanja o fizici koja je profesor Bohm održao na Sveučillištu Berkeley u tavnju 1977. Prvo predavanje je održano na samom sveučilištu studentima fizike. Drugo predavanje je održano na Lawrence Berkeley Laboratory grupi profesionalnih fizičara. Većina ovih izjava je uzeta iz drugog predavanja, onog održanog naprednim fizičarima.
Ironično je da dok su Bohmove teorije primljene s priličnim skepticizmom od većine profesionalnih fizičara, dotle bi odmah naišle na srdačan prijem među tisućama ljudi u našoj kulturi koji su okrenuli leđa znanosti u svojoj vlastitoj potrazi za krajnjom prirodom stvarnosti.
Kada bi Bohmova fizika, ili neka slična toj, postala glavnim potiskom fizike u budućnosti, plesovi Istoka i Zapada bi se mogli spojiti u iznimnoj harmoniji. Moguće je da će programi iz fizike u dvadesetprvome stoljeću uključivati satove meditacije.


Funkcija istočnih religija (psihologija) je dopustiti umu da pobjegne od granica simboličnog. Prema ovome viđenju, sve je simbol, ne samo riječi i koncepti, nego i ljudi i stvari. Onkraj granica simboličnog leži ono što jest, čista svjesnost, iskustvo «izvjesnosti» stvarnosti.
Ipak, svaka istočna religija pribjegava upotrebi simbola kako bi umakla carstvu simboličnog. Neke discipline koriste simbole više nego druge, ali sve koriste simbole u jednoj ili drugoj formi. Stoga, postavlja se pitanje, ako se čista svjesnost smatra drukčijom od sadržaja svjesnosti, na koje točno načine sadržaj svjesnosti utječe na ostvarivanje čiste svjesnosti? Koje vrste sadržaja potaknu um da skoči naprijed. Što mu omogući da aktivira samo-izvršavajuću sposobnost da se transcendira.
Vrlo je teško odgovoriti na ovo pitanje. Svaki odgovor je samo gledište. Gledište samo po sebi je ograničavajuće. «Razumjeti» nešto je napustiti neki drugi način poimanja. To je drugi način kako bi se reklo da se um bavi oblicima ograničenja. Međutim, postoji veza između sadržaja svjesnosti i mogućnosti uma da se transcendira.
«Stvarnost» je ono što uzimamo da je istinito. Ono što uzimamo da je istinito je ono što vjerujemo. Ono što vjerujemo se temelji na našim percepcijama. Ono što percipiramo ovisi o onome što tražimo. Ono što tražimo ovisi o onome što mislimo. Ono što mislimo ovisi o onome što percipiramo. Ono što percipiramo određuje ono što vjerujemo. Ono što vjerujemo određuje ono što uzimamo da je istinito. Ono što uzimamo da je istinito je naša stvarnost.
Središnji fokus ovog procesa, izvorno na bilo kojem stupnju, je «Ono što mislimo». Možemo barem reći da privrženost simbolu otvorenosti (Krist, Buda, Krišna, «beskrajna raznovrsnost prirode», itd.) čini se da otvara um te da je otvoren um (openness) često prvi korak u procesu prosvjetljenja.
Psihološki gestalt fizike se korjenito pomaknuo u prošlom stoljeću prema krajnjoj otvorenosti. Sredinom 1800-ih, Newtonijanska mehanika je bila u zenitu. Činilo se da nema fenomena koji ne bi mogao biti objašnjen u terminima mehaničkih modela. Svi mehanički modeli su bili podložni odavno ustanovljenim principima. Predsjedatelj odjela za fiziku na Harvardu je obeshrabrivao istraživanja zato što je tako malo bitnih pitanja ostalo neriješenima.
U govoru za Royal Institute godine 1900. lord Kelvin je istaknuo kako su samo još dva «oblaka» na obzoru fizike, problem zračenja crnih-tijela i Michelson-Morleyev eksperiment. Nije bilo sumnje, govorio je Kelvin, da ih uskoro neće biti. Bio je u krivu. Kelvinova dva «oblaka» su označila kraj ere koja je započela s Galileom i Newtonom. Problem zračenja crnih-tijela je doveo do Planckova otkrića kvanta djelovanja. Unutar trideset godina cjelokupnost Newtonijanske fizike je postala poseban ograničavajući slučaj novo-razvijajuće kvantne teorije. Michelson-Morley eksperiment je nagovijestio Einsteinove slavne teorije relativnosti. Do 1927. temelji nove fizike, kvantne fizike i relativnosti, su postavljeni.
Nasuprot Kelvinovom vremenu, danas je odanost fizičara simbolu krajnje otvorenosti. Isidor Rabi, dobitnik Nobelove nagrade i predsjedatelj u mirovini odjela za fiziku na sveučilištu Columbia, je napisao 1975:


Ne mislim da će fizika ikad imati kraj. Mislim da je neobičnost prirode tolika da će njezina raznolikost biti beskonačna – ne samo u promjeni oblika, već i u dubini uvida i novosti ideja . . .


Stapp je napisao 1971:


. . . Ljudska potraga se može nastaviti neograničeno kako bi donosila važne nove istine.


To «Ono što mislimo» danas o fizičarima jest da je fizika prirode, poput ljudskog iskustva samog, beskrajno raznolika.
Istočne religije nemaju ništa reći o fizici, no imaju puno toga za reći o ljudskom iskustvu. U hinduskoj mitologiji, Kali, Božanska Majka, je simbol beskrajne raznolikosti iskustva. Kali predstavlja cjelokupni fizički nivo. Ona je drama, tragedija, humor i tuga života. Ona je brat, otac, sestra, majka, ljubavnica i prijatelj. Ona je zlobnik, čudovište, zvijer i neman. Ona je sunce i ocean. Ona je trava i rosa. Ona je naš osjećaj postignuća i naš osjećaj za raditi ono što je vrijedno truda. Naš ushit otkrića je privjesak na njezinoj narukvici. Naša zahvalnost je šarena točka na njezinu obrazu. Naš osjećaj važnosti je zvonce na njezinu nožnu prstu.
Ova obilna i zavodljiva, strašna i divna majka zemlja uvijek ima nešto za ponuditi. Hindusi poznaju nemogućnost da ju se zavede ili osvoji te poznaju beskorisnost da ju se voli ili mrzi; stoga čine jedinu stvar koju mogu činiti. Jednostavno je štuju.
U jednoj posebnoj priči, Kali, Božanska Majka, je Sita, žena Boga. Ram je Bog. Ram, Sita i Laksaman, koji je Ramov brat, se šeću prašumskom stazom. Put je toliko uzak da većinu vremena Laksaman može vidjeti samo Situ, koja hoda između njega i Rama. Svako toliko, međutim, put zakreće na takav način da Laksaman može vidjeti svog brata, Boga.
Ove snažne metafore imaju primjenu na rastuću dramu fizike. Iako većina fizičara ima malo strpljenja (profesionalno) s metaforama, sama je fizika postala snažna metafora. Fizika dvadesetog stoljeća je priča o putovanju od intelektualnog utaborivanja do intelektualne otvorenosti, unatoč konzervativne dokaži-mi-to prirode pojednih fizičara. Shvaćanje da otkrića fizike nikada neće završiti je dovelo fizičare, kao i one koji su slijedili priču fizike, do krajnje plodnog platoa. Ovo shvaćanje poziva intelekt da skoči naprijed, iako uz veliki rizik za njezinu sadašnju hegemoniju.
Wu Li majstori znaju da fizičari čine više od «otkrivanja beskonačne raznolikosti prirode». Plešu s Kali, Božanskom Majkom hindu mitologije.
Budizam je i filozofija i praksa. Budistička filozofija je bogata i duboka. Budistička praksa se zove Tantra. Tantra je sanskrtska riječ koja znači «tkati». Malo je toga što se može reći o Tantri. Mora se raditi.
Budistička filozofija je dostigla krajnji razvoj u drugom stoljeću A.D. Nitko je nije mogao puno unaprijediti otada. Razlika između budističke filozofije i Tantre je dobro definirana. Budistička filozofija može biti shvaćena intelektom. Tantra ne može. Budistička filozofija je funkcija racionalnoga uma. Tantra nadilazi racionalnost. Najdublji mislioci indijske civilizacije su otkrili da ih riječi i koncepti mogu odvesti samo toliko daleko. Iza te točke je došlo stvarno vršenje prakse, iskustvo koje je bilo neizrecivo. Ovo im nije onemogućilo da progresivno dorađuju praksu u krajnje učinkovit i rafiniran skup tehnika, ali im jest onemogućilo moći opisati iskustva koja ove tehnike proizvode.
Praksa Tantre ne znači kraj racionalne misli. Ona znači integraciju misli temeljene na simbolima u veće spektre svjesnosti. (Prosvijetljeni ljudi se još uvijek sjećaju svojih 'telefonskih brojeva').
Razvoj budizma u Indiji pokazuje da duboko i prodorno intelektualno istraživanje krajnje prirode stvarnosti može kulminirati, ili barem postaviti bazu za kvantni skok s onu stranu racionalnosti. U stvari, na individualnoj razini, ovo je jedan od puteva ka prosvjetljenju. Tibetanski budizam to zove Put bez oblika (Path without Form), ili Praksa uma (Practice of Mind). Put bez oblika je namijenjen ljudima intelektualnog temperamenta. Znanost fizike slijedi sličan put.
Razvoj fizike u dvadesetom stoljeću je već preobrazio svijest onih koji su u njega uključeni. Studija komplementarnosti (str. 116). Princip neizvjesnosti (str. 133), teorija kvantnog polja (str. 218) i Kopenhaško tumačenje kvantne mehanike (str. 62) proizvodi uvide u prirodu stvarnosti vrelo slične onima proizvedenima studijama istočnjačkih filozofa. Dubokoumni fizičari dvadesetog stoljeća sve više postaju svjesni da se suočavaju s neizrecivim.
Max Planck, otac kvantne mehanike, je napisao:


Znanost . . . znači neumorno nastojanje i kontinuirano progresivan razvoj prema cilju kojeg pjesnička intuicija može pojmiti, no kojeg intelekt nikad ne može sasvim shvatiti.


Približavamo se kraju znanosti. «Kraj znanosti» ne znači kraj «neumornog nastojanja i kontinuirano progresivnog razvoja» sve više i više opsežnih i korisnih fizikalnih teorija. (Prosvijetljeni fizičari se sjećaju svojih 'telefonskih brojeva', također). «Kraj znanosti» znači dolazak zapadne civilizacije, u svoje vrijeme i na svoj način, u više dimenzije ljudskog iskustva.
Profesor G. F. Chew, predsjedatelj Odjela fizike na Berkeleyu, je primijetio, u vezi s teorijom čestične fizike:


Naša sadašnja borba [s određenim aspektima napredne fizike] može biti samo predokus potpuno novog oblika ljudskog intelektualnog nastojanja, takvog koji se neće samo nalaziti izvan fizike, već se čak neće moći niti opisati kao «znanstven».


Ne trebamo hodočastiti u Indiju ili na Tibet. Tamo se ima puno naučiti, no ovdje kući, u najnepojmljivijem od svih mjesta, među akceleratorima i kompjuterima, izranja naš vlastiti Put bez oblika.


Al Huang, učitelj Tai Chi-a koji je stvorio metaforu Wu Li, jednom je napisao,
« . . . prije ili kasnije doći ćemo do slijepe ulice kada ćemo razgovarati.» Mogao je isto tako reći da ćemo se prije ili kasnije vrtjeti u krugu kada budemo razgovarali budući da je vrtjeti se u krugu jedna vrsta slijepe ulice.
I dok smo sjedili u kolibi u Esalenu i razgovarali do kasno u noć, moj novi prijatelj, David Finkelstein, mirno nam je govorio.


Mislim da bi navodilo na pogrešno mišljenje nazivati česticama entitete uključene u najosnovnije događaje teorije (kvantna topologija) zato što se ne kreću u prostoru i vremenu, ne nose masu, nemaju naboj, nemaju energiju u uobičajenom smislu riječi.


PITANJE: Dakle, što je to čini događaje na toj razini?


ODGOVOR: Tko su plesači, a tko ples? Oni nemaju drugih svojstava osim plesa.


PITANJE: Što su «oni»?


ODGOVOR: Stvari koje plešu, plesači. Moj Bože! Vratili smo se na naslov knjige.


Preveo: Dipl. ekn. Mario Bezbradica, 2004.


* Viđeno iz posebna koordinatna sustava. Moramo biti pažljivi kod upotrebe riječi poput «trenutno». Einsteinova teorija relativnosti pokazuje da to što se čini da se neki događaj zbio istovremeno s, prije ili poslije nekog drugog događaja ovisi o okviru uporišta iz kojeg je promatranje obavljeno. Precizno govoreći, ovaj tip komunikacije se zove «space-like» -svemirska- (vidi iduću stranicu). Svemirski –space-like transferi se ne pokazuju uvijek trenutnima. U stvari, oni se čine trenutnima samo iz specijalnih okvira uporišta.
1 EPR –ov argument za nepotpunost kvantne teorije počiva izravno na pretpostavci da stvarna činjenična situacija u jednoj zoni ne može ovisiti o onome što ispitivač čini u dalekoj zoni ( princip lokalnih uzroka).
Einstein, Podolsky i Rosen ističu da smo mogli izabrati postaviti os magneta u područje A ili u vertikalnom položaju ili u horizontalnom položaju, i da bismo u svakom pojedinom slučaju bili uočili točno određen rezultat-ili gore ili dolje u vertikalnom slučaju, ili desno ili lijevo u horizontalnom slučaju. Također navode da doista (izabiremo mjeriti ili promatrati) u području A ne možemo utjecati na stvarnu činjeničnu situaciju u području B. Stoga zaključuju kako mora postojati istovremeno u području B točno određen spin, gore ili dolje, te također točno određen spin, desno ili lijevo, da bi se objasnili svi mogući rezultati koje možemo dobiti usmjerivši magnet u području A na jednu ili drugu stranu.
Kvantna teorija ne može opisati takvo stanje te stoga Einstein, Podolsky i Rosen zaključuju da prikaz koji pruža kvantna teorija nije potpun; kvantni prikaz ne može predstaviti izvjesne informacije o sustavu u području B (istovremeno postojanje različitih stanja spina) koje su potrebne da bi se potpuno opisala ta situacija.
* Originalna verzija Bellovog teorema uključuje spin ˝ čestica. Clauser i Freedmanov eksperiment (iduća stranica), poput ovoga, uključuje fotone.
* Einstein-Podolsky-Rosenov dokaz nepotpunosti kvantne teorije je bio zasnovan na pretpostavci lokalnih uzroka. Ova pretpostavka se činila vjerodostojnom većini fizičara zato što su sumnjali da su na stvarnu činjeničnu situaciju u jednom području EPR-ovog eksperimenta doista utjecala djelovanja dalekog promatrača. Njihove sumnje su potekle iz činjenice da kvantno stanje sastavljeno od jednakih dijelova gore i dolje je upravo ekvivalentno kvantnom stanju sastavljenom od jednakih dijelova desno i lijevo. Ove se dvije kombinacije eksperimentalno ne mogu razlikovati. Stoga djelovanja dalekog promatrača, sama po sebi, ne mogu ovdje imati nikakvoga primjetnog efekta. Zbog toga nije jasno da se ovdje stvarna činjenična situacija mijenja.
Einstein-Podolsky-Rosenov dokaz (i princip lokalnih uzroka) je oborio Bell 1964. Bell je pokazao da nekoliko pretpostavki koje su implicitne u Einstein-Podolsky-Rosenovom dokazu daju naslutiti da ono što se dogodi eksperimentalno u području B mora ovisiti o onome što eksperimentator radi u području A, ili obratno. Dovoljne pretpostavke su da: (1) promatrač u svakom području može usmjeriti magnetsko polje u svom području u jednom od dva alternativna smjera; (2) neki posebni (iako općenito nepoznati) eksperimentalni rezultati se mogu pretpostaviti da će se zbiti u svakoj od četiri alternativne eksperimentalne situacije; i (3) statistička predviđanja kvantne teorije su valjana ( približno unutar 3 %) u svakoj od četiri alternativna slučaja. Bellov dokaz demonstrira jednostavnom aritmetikom da ove tri pretpostavke daju razumjeti da eksperimentalni rezultati u jednom od ova dva područja moraju ovisiti o onome što promatrač u drugom području odabire promatrati (tj., o tome kako usmjerava magnetsko polje svog Stern-Gerlachovog uređaja). Ovaj zaključak proturječi pretpostavci lokaliteta Einstein-Podolsky-Rosenovog dokaza.


* Relativnost dopušta hipotetičko postojanje čestica zvanih tahioni koji počnu postojati jednom već kada putuju brže od svjetlosti. U formalizmu specijalne teorije relativnosti, tahioni imaju zamišljenu zaostalu masu. Nažalost, nitko ne zna što «zamišljena zaostala masa» znači u fizikalnim terminima, ili koje bi bile sile međudjelovanja između tahiona i običnih čestica stvarne zaostale mase od koje smo mi sačinjeni.
* Zasnovano na Einsteinovoj upotrebi nazivlja, većina fizičara izjednačuje «signal» s «porukom». Sarfatti to ne čini. Prema Sarfattijevoj teoriji, «signal» znači prijenos momenta sile/energije kroz prostor-vrijeme; «poruka» znači komunikaciju.
2 Sarfattijeva teorija nije tahionska teorija. Tahioni prenose energiju i momente sile kroz prostor.
* «Heisenbergov mikroskop» se odnosi, općenito, na slavni Heisenbergov misaoni eksperiment (str. 133) i , posebno, na uređaje vrste koju je opisao John A. Wheeler u svom nedavnom članku, «Prošlost i eksperiment dvostrukog prolaza odloženog izbora» (sveučilište Texas, preprint)
* Teorija iznadsvjetlosnog prijenosa informacija bi mogla biti fizikalna analogija Jungovom sinkronicitetu.
† prema Sarfattijevoj teoriji, funkcija vala para fotona je na «višoj razini stvarnosti» od funkcija vala odvojenih fotona. Stupanj koherentnosti (negentropije) (reda) para fotona, na višoj razini stvarnosti, je općenito veći nego zbroj odvojenih negentropija pojedinačnih fotona u paru na «nižoj» razini stvarnosti. Odnosno, više razine stvarnosti, odlikom ne-lokalnog EPR efekta, su općenito više koherentni (uređeniji) nego niže razine stvarnosti. Drugim riječima, cjelina je uvijek veća od zbroja njezinih dijelova. To je ono što Sarfatti zove «termodinamička nejednakost izranjajućeg reda.»
Kada odvojeni dijelovi na jednoj razini stvarnosti međusobno djeluju razmjenom signala, tj.,sila, oni (njihove odvojene valne funkcije) postaju uzajamno ovisni na idućoj višoj razini stvarnosti. Na taj način, nisu više stvarno «odvojeni dijelovi», naprotiv pojavama na nižoj razini. Na našoj razini stvarnosti, korelacijska funkcija vala para fotona «donosi red s onu stranu prostora i vremena». svaki korak gore prema novoj razini stvarnosti je korak prema novom redu - to je definicija razine stvarnosti. U tom smislu, EPR efekt je temeljni strukturni princip naše višerazinske, hijerarhije stvarnosti, tj. valne funkcije događaja koji su «odvojeni» na jednoj razini stvarnosti budu u korelaciji na idućoj razini gore, «odvojeni događaji» na toj razini su, pak u korelaciji s idućom razinom gore, i tako dalje.
*

* Druge teorije koje pretpostavljaju neuzročne veze između ne-lokalnih događaja (npr. Bohmov obuhvatni red (str. 323) i Stappova procesna teorija) su također kandidati. Štoviše, uspješna verifikacija statističkih predviđanja kvantne mehanike Aspectovim eksperimentom ne bi, samo po sebi, dokazala postojanje iznadsvjetlosnih veza zato što bi takav eksperimentalni rezultat mogao biti objašnjen u odnosima teorije Mnogih svjetova. U stvari, primarni učinak takvog eksperimentalnog rezultata bi bio prisiliti one fizičare koji ne pristaju uz Kopenhašku interpretaciju da izaberu između teorije Mnogih svjetova i iznadsvjetlosnih veza.
* Prema Sarfattijevoj teoriji, funkcije vala «odvojenih dijelova» na ovoj razini stvarnosti i valne funkcije u korelaciji na višoj razini stvarnosti, itd., su prave stvari, a ne samo matematičke apstrakcije.
3 Ako je teorija Velikog Praska točna, čitav svemir je od početka u korelacijskom odnosu .
* Nelokalni aspekt prirode rasvijetljen Bellovim teoremom je predstavljen u kvantnoj teoriji takozvanim kolapsom valne funkcije. Ovaj kolaps valne funkcije je iznenadna globalna promjena valne funkcije sustava. Odigra se svaki put kad je bilo koji dio sustava promatran. Odnosno, kada se promatranje sustava vrši u jednom području valna funkcija se mijenja u trenutku, ne samo u tom području, već i u dalekim područjima. Ovakvo ponašanje je u potpunosti prirodno za funkciju koja opisuje vjerojatnosti jer vjerojatnosti ovise o onome što se zna o sustavu, i ako se znanje promijeni kao rezultat promatranja, tada bi se funkcija vjerojatnosti (amplituda kvadrata valne funkcije) trebala promijeniti. Stoga promjena u funkciji vjerojatnosti u udaljenom području je normalna čak i za klasičnu fiziku. Odražava činjenicu da su dijelovi sustava u korelaciji jedan s drugim, i potom, da je povećanje informacije ovdje popraćeno povećanjem informacije o sustavu negdje drugdje. Međutim, u kvantnoj teoriji ovaj kolaps valne funkcije je takav da ono što se dogodi na udaljenom mjestu
mora, u nekim slučajevima, ovisiti o onome što promatrač ovdje izabire promatrati; ono što vidite tamo ovisi o onome što radite ovdje. Ovo je potpuno neklasičan nelokalni efekt.
* Postoje neke značajne iznimke, među kojima su glavni Harold Puthoff i Rusell Tag, čiji su eksperimenti u gledanju na daljinu predstavljeni u njihovoj knjizi Mind Reach, New York, Delacorte, 1977.
* Grananje se također odvija pri izboru među rezultatima. To se može ilustrirati EPR eksperimentom. Na originalnoj grani gdje je , na primjer, os magnetskog polja vertikalna i rezultat je ili spin gore ili spin dolje, dolazi do grananja u dvije «grančice». U prvoj grančici rezultat je spin gore, a u drugoj grančici rezultat je spin dolje. Slično tome, na drugoj grani, gdje je os magnetskog polja horizontalna, također dolazi od grananja na dvije grančice. Na prvoj od ovih grančica rezultat je spin desno, a na drugoj od ovih grančica, rezultat je spin lijevo. Stoga, na svakoj danoj grančici bilo koje grane je točno određen rezultat (spin gore, dolje, desno ili lijevo), no predodžba «što bi se bilo dogodilo da je izabrana 'druga grana'» nema smisla, zato što se oba rezultata (gore ili dolje, ili desno ili lijevo) zbivaju na različitim granama. Stoga rezultati na «drugoj» grani nisu točno određeni.
* Fizičari obično izriču filozofske izraze (poput «slobodne volje») u preciznijim terminima. Na primjer, koncept slobodne volje je definiran unutar ove eksperimentalne situacije kao prešutna pretpostavka da «svaki od dvojice promatrača, jedan lociran u području A, a drugi lociran u području B, mogu birati između dva moguća opažanja [eksperimenata].» Ova dva izbora se smatraju «slobodnim varijablama» u kontekstu studije promatranja rađenih na dvo-čestičnom sustavu.
*U stvari, većina fizičara ne vjeruje da je vrijedno razmišljati o ovim problemima. Primarni obol Kopenhaške interpretacije, koja je interpretacija kvantne teorije prihvaćena od glavnine znanstvene zajednice, jest da je pravi cilj znanosti omogućiti matematički okvir za organiziranje i širenje naših iskustava, prije nego pružanje slike neke stvarnosti koja bi mogla stajati iza ovih iskustava. To jest, većina fizičara se danas priklanja Bohru, prije nego Einsteinu, po pitanju korisnosti traženja modela stvarnosti koja se može pojmiti neovisno o našem iskustvu nje same. Iz kopenhaškog gledišta, kvantna teorija je zadovoljavajuća onakva kakva jest, i nastojanje da se «razumije» dublje nije produktivno za znanost. Takva nastojanja vode do nedoumice upravo one vrste o kojoj smo raspravljali. Ove nedoumice se većini fizičara čine više filozofske nego fizikalne. Stoga većina fizičara izabire opciju «nisu mogući modeli zbilje» prikazanu u dijagramu.




- 07:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.02.2008., subota

Osveta globalnih financija



Slavoj Žižek
Ratovi zvijezda, treća epizoda
Osveta globalnih financija


U nadmetanju s kršćanstvom, budizam tipa New Age stekao je vjerne poklonike u svom pokušaju da uzlet financijskog kapitalizma i stres koji je vezan uz tehnološki napredak učini na neki način prihvatljivim. Ni George Lucas nije uspio izbjeći tom utjecaju, o čemu svjedoči Osveta Sitha, treća epizoda sage o Ratovima zvijezda


Kada nas treći nastavak serijala Ratova zvijezda konačno dovede do ključnog trenutka čitave sage, preokreta u kojemu 'dobri' Ken Anakin postaje 'zli' Darth Vader, time koristi paralelu između individualne i političke razine. Na individualnoj razini, ''objašnjenje'' se odnosi na pop-budizam:
''On se pretvara u Darth Vadera jer ga povezuju s nekim stvarima. Ne može se osloboditi svoje majke, ne može se osloboditi svoje djevojke. Ne može se osloboditi nekih stvari. To te čini pohlepnim. A kada si pohlepan, tada si na putu prema tamnoj strani, zato što se bojiš da ćeš izgubiti neke stvari.'' (Geoge Lucas, citiran u članku ''Dark Victory'', Time, 22. trvanja 2002.).
Red jedija predstavljen je kao zatvorena muška zajednica koja svojim članovima zabranjuje romantične, ljubavne veze – nova verzija zajednice Grala iz Wagnerova Parsifala. No, još indikativnija je politička paralela: ''Kako se Republika pretvorila u Imperij? To je analogija s pitanjem kako se Anekin preobrazio u Darth Vadera? Kako dobar čovjek postaje zao i kako demokracija postaje diktatura? Nije Imperij pokorio Republiku, u stvari, Imperij jest Republika: ''Jednoga dana su se princeza Leia i njezini prijatelji probudili i izjavili: 'Ovo više nije Republika, ovo je Imperij. Mi smo negativci.' '' Ne možemo previdjeti suvremene konotacije te referencije na antički Rim: preobrazba nacionalne države u globalni imperij. Trebali bismo, dakle, iščitavati problematiku Ratova zvijezda (prijelaz iz Republike u Imperij) upravo u kontekstu što su ga opisali Antonio Negri i Michael Hardt u svojoj knjizi Imperij, a to je prijelaz iz nacionalne države u globalni imperij.
Političke konotacije Ratova zvijezda višestruke su i kontradiktorne, i u tome počiva 'mitska' moć tog svemira: slobodni svijet protiv carstva zla; povlačenje nacionalnih država kojima se može pripisati Buchananova ili Le Penova desničarska konotacija; simptomatična kontradikcija osoba aristokratskog statusa (princeza, pripadnici elitnog reda jedija) koje brane 'demokratsku' republiku od zla; i, konačno, ispravan ključ za uvid u to kako smo 'mi negativci'. Carstvo zla nije tamo negdje, ono se pojavljuje uz pomoć načina na koji se mi, 'pozitivci', borimo protiv njega, neprijatelja koji je negdje oko nas. A u današnjem 'ratu protiv terorizma' problem je sljedeći: u što će taj rat nas pretvoriti.


Drugim riječima, politički mit koji je ispravan nije toliko pripovijetka s određenim političkim značenjem, nego više prazni spremnik mnoštva kontradiktornih, čak i međusobno isključujućih, značenja – pogrešno je pitati ''ali, što taj politički mit zapravo znači?'' zato što je njegovo značenje upravo da služi kao spremnik za mnoštvo značenja.
Već Ratovi zvijezda I: Fantomska prijetnja daje ključnu naznaku za orijentiranje u toj gužvi: prvo, 'kristološka' figura mladoga Anakina (njegova majka tvrdi da je ostala u drugom stanju bezgrešnim začećem; utrka u kojoj pobjeđuje jasno odražava poznatu utrku kola iz Ben Hura, te 'priče o Kristu'). S obzirom da je ideološki svemir Ratova zvijezda poganski svemir New Agea, iz toga logično proizlazi da njegova središnja figura zla mora biti odraz Krista – u poganskoj perspektivi događaj o Kristu jest najveći skandal. Kao što je diabolos (odvojiti, izdvojiti jedno u dvoje) suprotno od symbolos (skupiti i ujediniti), sam Krist je iznimno dijabolična figura, budući da donosi ''mač, a ne mir'', narušavajući postojeće skladno jedinstvo: ''Ako itko dođe k meni, a ne mrzi svoga oca i svoju majku, svoju ženu i djecu, svoju braću i sestre – da, čak i svoj vlastiti život – ne može biti moj učenik.'' (Luka, 14:26). Tako je i sam Krist 'dijabolična' utemeljiteljska figura Duha Svetoga kao pravilno 'simbolične' zajednice, okupljanja vjernika.


Kršćanska ljubav, budistička sućut


Moramo imati na umu da je kršćanski stav u odnosu na stav poganske mudrosti temeljito heterogen: u očitom kontrastu s konačnim pogledom poganske mudrosti, podudarnost suprotnosti, kršćanstvo dokazuje i brani kao najviši čin upravo ono što poganska mudrost osuđuje kao izbor zla, to jest, pokret odvajanja, povlačenja granice, pristajanja uz element koji remeti ravnotežu svega.
To znači da budističko (ili hinduističko, kada smo već kod toga) sveobuhvatno suosjećanje mora biti suprotstavljeno kršćanskoj netolerantnoj, nasilnoj ljubavi. Budističko je stajalište u konačnici stajalište nezaiteresiranosti, gušenja svih strasti koje teže uspostaviti razlike, dok je kršćanska ljubav nasilna strast da se uvede razlika, pukotina u poretku postojanja, da se privilegiraju i uzdignu neki objekti na štetu drugih. Ljubav je nasilje ne (samo) u vulgarnom smislu balkanske poslovice ''Tko se tuče, taj se voli!'' – nasilje je već ljubavni izbor kao takav, koji trga svoj objekt izvan njegova konteksta, uzdižući ga do stvari.
U ožujku 2005., nitko drugi do samoga Vatikana dao je izrazito oglašavanu izjavu koja osuđuje najstrožim riječima Da Vincijev kod (jer je konkurencija njihovoj Bibliji romansiranoj od obitelji Kalpucius Pezo-a) Dana Browna kao knjigu utemeljenu na lažima i širenju pogrešnog učenja (da je Isus bio oženjen Marijom Magdalenom i da su imali potomke – pravi identitet Grala je Marijina vagina!), osobito kada je riječ o činjenici da je knjiga tako popularna među mlađom generacijom koje je u potrazi za duhovnim vodstvom. Ruglo se vatikanske intervencije, potkrijepljeno jedva prikrivenom žudnjom za dobrim starim vremenima u kojima je zloglasni Indeks zabranjenih knjiga bio na snazi, ne smije nas zaslijepiti da ne vidimo činjenicu da, iako je oblik pogrešan (čovjeku dođe čak i da posumnja u urotu Vatikana i izdavača kojom daju novi poticaj prodaji knjige), sadržaj je u osnovi točan: Da Vincijev kod djelotvorno iznova upisuje kršćanstvo u New Age temu ravnoteže muških i ženskih načela.
Ali vratimo se na Osvetu Sitha. Cijena privrženosti tim istim New Age motivima nije samo ideološka zbrka filma, nego, istodobno, njegova inferiorna narativna kvaliteta (da li ste sigurni Gospon Žižek da 'inferiorna narativna kvaliteta' nema neki dublji razlog, ako je u pitanju, npr. povijest XI svemira u kojem postoji samo slobodna volja i Boga se spoznaje samo intelektom!?, primjedba prepisivača); upravo su ti motivi krajnji razlog zašto Anakinova preobrazba u Darth Vadera – ključni trenutak čitavog serijala – nema istinsku tragičnu veličinu. Umjesto na usredotočivanje na anakinovu taštinu kao sveobuhvatnu želju da se umiješa, da odigra Boga, da ide do kraja za one koje voli (Amidala) i tako padne u tamnu stranu, Anakin je jednostavno prikazan kao neodlučan ratnik koji prosto klizi u zlo prepuštajući se iskušenju sile, padajući pred plijenom zlog cara. Drugim riječima, Lucas nije imao snage da stvarno primjeni paralelu između Republike i Imperije te Anakina i Darth Vadera koju je sam predložio: Anakin je trebao postati čudovište zbog svoje pretjerane privrženosti tome da vidi zlo posvuda i bori se protiv njega.
Kakvu paralelu možemo iz toga izvući? Vrhunska postmoderna ironija je neobična razmjena između Europe i Azije: upravo u trenutku kada, na razini 'ekonomske infrastrukture', 'europska' tehnologija i kapitalizam slave pobjedu po čitavom svijetu, na razini 'ideološke superstrukture', samom judeo-kršćanskom naslijeđu u europskom prostoru prijeti napad newageovske 'azijatske' misli koja se, u svojim različitim krinkama, od 'zapadnog budizma' do različitih 'taoa', uspostavlja kao prevladavajuća ideologija globalnog kapitalizma. U tome leži najviši hipotetični identitet suprotnosti u današnjoj globalnoj civilizaciji: iako 'zapadni budizam' samoga sebe predstavlja kao lijek protiv stresne napetosti kapitalističke dinamike, omogućavajući nam da razdvojimo i zadržimo unutarnji mir i Gelassenheit (calm, unruffled + …………), zapravo funkcionira kao njegova savršena ideološka dopuna. Ovdje moramo spomenuti dobro poznatu temu 'šoka budućnosti', to jest, činjenica da danas ljudi više nisu psihološki sposobni nositi se sa zbunjujućim ritmom tehnološkog razvoja i (iluzijom) društvenih promjena koje ga prate – stvari se jednostavno prebrzo kreću, prije nego se čovjek uspije prilagoditi inovaciji, tu inovaciju istisne neka nova. Utočište taoizma i budizma nudi izlaz iz te poteškoće koji definitivno funkcionira bolje od očajničkog bijega u stare tradicije: umjesto da se pokušamo nositi s ubrzanim ritmom tehnološkog napretka i društvenih promjena, trebali bismo se odreći pokušaja da zadržimo kontrolu nad onim što se događa, odbacujući to kao izraz moderne logike dominacije – čovjek bi se, umjesto toga, trebao 'prepustiti', 'ploviti niz struju', zadržavajući unutarnju distancu i nezainteresiranost prema luđačkom plesu (ili možda 'Plesu Smrti' Dance Macabre-u Atlantskog Reda) ubrzanog procesa, distancu utemeljenu na shvaćanju da su svi ti društveni i tehnološki prevrati u krajnjoj liniji samo nebitno širenje privida koji ustvari ne dotiču najdublju bit našega bića…(e pa to bi mogli, Gospon Žižek, malo uzeti u obzir entitete s kojim vrlo uspješno barataju gospoda Illuminati).


Budizam i virtualni kapitalizam


Čovjek je gotovo u iskušenju da ovdje oživi stari zloglasni marksistički klišej religije kao 'opijum za narod', kao zamišljenu dopunu ovozemaljskom jadu: meditativni stav 'zapadnog budizma' za nas je uvjerljivo najdjelotvorniji način da u potpunosti sudjelujemo u dinamici kapitalizma, istodobno zadržavajući izgled mentalnog zdravog duha. Da je Max Weber živ, definitivno bi napisao drugi, dopunski, svezak svoje Protestantske etike, naslovljen, Taoistička etika i duh globalnog kapitalizma.
Zato je istinski pratilac Ratova zvijezda III. – Sandcastels: Buddhism and Global Finance, dokumentarac Alexandra Oeya (2005.), predivno dvoznačni pokazatelj naše sadašnje ideološke poteškoće koji kombinira komentare ekonomista Arnouda Boota, sociologinje Saskie Sassen i tibetanskog budističkog učitelja Dzongzara Khyentsea Rinpochea. Sassen i Boot razmatraju divovski djelokrug, moć, jednako kao i društvene i ekonomske učinke globalnih financija: glavna tržišta, danas procijenjena na vrijednost od 83 milijarde dolara, postoje unutar sustava utemeljenog isključivo na samointeresu, u kojemu ponašanje krda, često utemeljeno na glasinama, može napuhati ili uništiti vrijednosti kompanija – ili čitavih ekonomija – za samo nekoliko sati. Khyentse Rinpoche suprotstavlja ih razmišljanjima o prirodi ljudske percepcije, iluzije i prosvjetljenja; njegova filozofsko-etička tvrdnja: ''Otpusti svoju vezanost uz nešto što ne postoji u stvarnosti, nego je percepcija'' trebala bi baciti novo svjetlo na luđački ples nagađanja-od-milijardu-dolara. Odražavajući budističku predodžbu da postoji samo tijek stalnih percepcija, Sassen komentira globalni kapital: ''To je u biti stalni skup pokreta. Nestaje i ponovno se pojavljuje.''
Problem je ovdje, naravno, način na koji trebamo iščitavati paralelu između budističke ontologije i strukture svemira virtualnog kapitalizma? Film pokazuje sklonost prema humanističkom iščitavanju: viđeno kroz leće budizma, obilje globalnog financijskog bogatstva je prividno, odvojeno od objektivne stvarnosti – vrlo stvarna ljudska patnja stvorena ugovorima sklopljenim na burzama i dvoranama za sastanke koji su za većinu nas nevidljivi. Ako, međutim, prihvatimo pretpostavku da je vrijednost materijalnog bogatstva, i čovjekovo doživljavanje stvarnosti, subjektivno, te da želja igra odlučujuću ulogu i u svakodnevnom životu i u neoliberalnoj ekonomiji, nije li moguće iz toga izvući upravo suprotan zaključak? Nije li točno da je naš tradicionalni život utemeljen na naivno-realističnim predodžbama o vanjskoj stvarnosti sastavljenoj od nepromjenjivih objekata, dok nas dinamika 'virtualnog kapitalizma' suočava s prividnom prirodom stvarnosti? Koji je bolji dokaz nematerijalnog karaktera stvarnosti od goleme sreće koja se može rastopiti u ništavilo za nekoliko sati, a zbog iznenadne lažne glasine? Prema tome, zašto se žaliti da su financijske špekulacije s budućnošću 'odvojene od objektivne stvarnosti'? Jedna 'ključna' pouka koja se može izvući iz budističke perspektive o današnjem virtualnom kapitalizmu jest da moramo biti svjesni da smo suočeni s pukim kazalištem sjena, s nematerijalnim virtualnim identitetima, i slijedom toga, da se moramo potpuno uključiti u kapitalističku igru, da moramo igrati igru s unutarnjom distancom. Virtualni bi kapitalizam, dakle, mogao funkcionirati kao prvi korak prema oslobođenju: suočava nas s činjenicom da uzrok naših patnji i ropstva nije sama objektivna stvarnost (takvo nešto ne postoji), nego naša želja, naša žudnja za materijalnim stvarima, naše pretjerano vezanje za njih; sve što čovjek mora učiniti, nakon što se riješi pogrešne predodžbe o materijalnoj stvarnosti, jest da se odrekne same želje, da usvoji stav unutarnjeg mira i distance…
Nije ni čudo da takav budizam može funkcionirati kao savršena ideološka dopuna današnjem virtualnom kapitalizmu: omogućava nam da sudjelujemo u njemu s unutarnjom distancom, dok iza leđa držimo fige. Kapitalizam, da, ali ravnodušni, zen…
Za Le Monde diplomatique – SVIBANJ 2005., Prevela Lovorka Kozole, za osobnu upotrebu prepisao M. Vejvoda


*Profesor filozofije i psihoanalize na European Graduate School u Saas-Feeu u Švicarskoj i na Institutu za sociologiju u Ljubljani. Na hrvatskom su mu ove godine objavljene knjige O vjerovanju – nemilosrdna ljubav, Algoritam, 2005. i Irak – posuđeni čajnik, Naklada Ljevak, 2005.



- 07:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.02.2008., petak

TELEVIZIJSKA OVISNOST


SCIENTIFIC AMERICAN, VELJAČA 2002.
TELEVIZIJSKA OVISNOST NIJE PUKA METAFORA




Možda je najironičniji aspekt borbe za opstanak onaj, kako se lagano organizam može ozlijediti s onim za čime čezne. Pastrva se uhvati na ribarev mamac a miš na sir. Ali ova stvorenja imaju barem izgovor da zalogaj i sir izgledaju kao hrana za preživljavanje. Ljudi imaju rijetko tu utjehu. Iskušenje koje može raskoliti njihov život često je čisti užitak. Nitko ne mora piti alkohol, na primjer. Uvidjeti kada se užitak izmakao kontroli jedan je od najvećih životnih izazova.


Robert Kubey i Mihaly Csikszentmihalyi




Pretjerana žudnja nije neophodno vezana samo za kemijske supstance. Kockanje i kupovanje mogu postati prisilnim radnjama; seks može postati opsesivnim. Međutim, jedna aktivnost ističe se zbog svoje važnosti i posvudašnje prisutnosti – planetarno najpopularnijeg dokoličarskog provođenja vremena, televizija. Većina ljudi priznaje da prema televiziji ima ambivalentni odnos ljubavi i mržnje. Oni se tuže na «glupu cijev» («boob tube») i «krumpire kauča» («couch potatoes»), da bi se onda udobno smjestili u svoje fotelje i zgrabili daljinski upravljač. Roditelji su često nezadovoljni zbog dječjeg gledanja (ako ne i zbog svog vlastitog). Čak i oni koji istražuju televiziju zbog životne divote medija njeni su robovi. Percy Tannenbaum iz Kalifornijskog Univerziteta u Berkeleyu napisao je: «Nepriličniji životni trenuci vezani su za bezbrojne prigode kada sam s nekim u razgovoru u prostoriji s upaljenim televizorom i uz najveći napor svjesne volje nisam u stanju uzdržati se od povremenog bacanja pogleda na ekran. To se ne događa samo kada je razgovor dosadan već i onda kada je razumno interesantan».


Znanstvenici su desetljećima istraživali učinak televizije uglavnom se usredotočujući na korelaciju između gledanja nasilja i nasilja u stvarnom životu. Manje je pažnje poklonjeno temeljnoj zavodljivosti (basic allure) malog ekrana – samom mediju nasuprot poruci.


Sintagma «TV ovisnost» je neprecizna i opterećena vrijednosnim sudovima, ali obuhvata suštinu vrlo zbiljskog fenomena. Psiholozi i psihijatri formalno definiraju ovisnost o kemijskim supstancama kao poremećaj karakteriziran kriterijem koji uključuje provođenje velike količine vremena korištenjem same supstance; korištenjem iste češće nego namjeravamo; razmišljanjem o smanjenju korištenja ili čineći stalni neuspješni napor za smanjenjem korištenja; odustajanje od važnih društvenih, obiteljskih i profesionalnih aktivnosti da bi ju koristili; i simptom povlačenja nakon prestanka korištenja.


Svi ti kriteriji mogu se primijeniti na ljude koji puno gledaju televiziju. To ne znači da je gledanje televizije, per se, problematično. Televizija može učiti i zabaviti; može dati prijeko potrebnu digresiju i bijeg. Poteškoća nastaje kada ljudi jako osjećaju da ju ne bi trebali gledati koliko ju gledaju a ipak nisu na neki čudan način u stanju smanjiti gledanje. Neko znanje kako medij očituje utjecaj može pomoći teškim gledačima bolju kontrolu nad svojim životima.




Tijelo u stanju mirovanja
Nastoji ostati u stanju mirovanja


Količina vremena koje ljudi troše gledanjem televizije je zapanjujuće. Prosječno, osobe u industrijskom svijetu posvećuju tri sata dnevno tom zanimanju – punoj polovici svog slobodnog vremena i više nego na bilo koju pojedinačnu aktivnost osim rada i spavanja. Tim intenzitetom, netko tko doživi 75 godina proveo je devet godina ispred katodne cijevi. Za neke komentatore ta privrženost jednostavno znači da ljudi uživaju u televiziji i čine svjesnu odluku da ju gledaju. Ali ako je to jedina i cjela istina zašto toliko ljudi ima zle slutnje o tome koliko ju gledaju? U Gallupovoj anketi 1992. i 1999. dvije od pet odrasle osobe i sedam od 10 teenagera izjavilo je da provode previše vremena gledanjem televizije. Druga istraživanja pokazala su konzistentne rezultate da približno 10% odraslih sebe nazivaju TV ovisnicima.


Da bi istražili reakcije ljudi na TV istraživači su poduzeli laboratorijske eksperimente u kojima su bilježili moždane valove (koristeći se elektroencefalografom ili EEG-o), otpor kože ili otkucaje srca ljudi koji gledaju televiziju. Da bi pratili ponašanje i emocije u tijeku dnevnih aktivnosti u usporedbi s umjetnim uvjetima laboratorija mi smo koristili Experience Sampling Method (ESM). Ispitanici su nosili oglašivač (beeper) preko kojega smo ih šest do osam puta dnevno kontaktirali, nasumce, tijekom jednog tjedna; kad god su čuli signal morali su napisati što rade i kako se osjećaju koristeći se standardnim anketnim upitnikom.


Kako možete očekivati, ljudi koji su gledali televiziju, kada smo ih kontaktirali izvijestili su da se osjećaju opušteno i pasivno. EEG podaci su, također, pokazali manje mentalnih stimulacija mjerenim prema emisiji alfa moždanih valova tijekom gledanja nego tijekom čitanja.


Ono što više iznenađuje je da osjećaj relaksiranosti prestaje kada se televizija ugasi ali se nastavlja osjećaj pasivnosti i smanjene živahnosti. Ispitanici često primjećuju da im je televizija nekako izvukla ili isisala energiju ostavljajući ih ispražnjenim. Kažu da im se teže koncentrirati nakon gledanja nago prije. Za razliku, oni rijetko to primjećuju nakon čitanja. Nakon sportske aktivnosti ili bavljenja hobijem ljudi izvještavaju poboljšanje u raspoloženju. Nakon gledanja televizije raspoloženje ljudi je isto ili lošije nego prije.
Za samo nekoliko trenutaka sjedeći ili ležeći i pritiskom na gumb «moć(i)» («power»), gledači izvještavaju veću opuštenost. Kako se opuštanje događa brzo, ljudi su uvjetovani da poistovjete gledanje s odmorom i manjkom napetosti. Poistovjećenje s tom situacijom je pozitivno pojačano jer gledači ostaju opušteni tijekom gledanja dok je negativno pojačano putem osjećaja stresnog i nelagodnog stanja nakon ponovnog nestanka slike.


Droge koje stvaraju ovisnost djeluju na sličan način. Sredstvo za umirenje koje naglo prestaje djelovati, puno će prije uzrokovati ovisnost nego ono sredstvo koje se povlači polagano upravo zato jer je korisnik svjesniji popuštanja njenog djelovanja. Slično tome gledaočev maglovito priučeni osjećaj da će se osjećati manje opušten ako prestane gledati može biti značajan faktor da se aparat ne isključi. Gledanje potiče gledanje.


Tako je ironija televizije: ljudi gledaju puno duže nego što su namjeravali iako se duže gledanje manje isplati. U našim ESM istraživanjima ljudi su izvijestili da što su duže sjedili ispred aparata to su manje zadovoljstva od njega dobili.
Kada im je bilo signalizirano, teški gledači (oni koji ustrajno gledaju više od četiri sata dnevno) obično su izvijestili na svojim ESM upitnicima da manje uživaju u televiziji nago lakši gledači (manje od dva sata dnevno). Za neke grižnja savjesti ili osjećaj krivnje, da ne rade nešto korisnije, može također pratiti i smanjiti uživanje u produženom gledanju. Istraživači u Japanu, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama našli su da se osjećaj krivnje događa mnogo češće među gledačima srednje klase nego među manje bogatim.


Grabljenje tvoje pozornosti


Što je to u televiziji što nas toliko privlači? Djelomično, čini se da privlačnost potiče od naše biološke «orijentacijske reakcije.» Prvi je tu reakciju opisao Ivan Pavlov 1927., da je orijentacijska reakcija naša instinktivna vizualna ili auditivna reakcija na svaki iznenadni ili novi stimulans. To je dio našeg evolucijskog nasljeđa, prirođena osjetljivost na pokret i potencijalnu opasnost od grabežljivog napada. Tipična orijentacijska reakcija uključuje proširenje krvnih sudova u mozgu, usporavanje otkucaja srca, stezanje krvnih sudova u glavnim grupama mišića. Alfa valovi su zaustavljeni za nekoliko sekundi prije nego se vrate na normalnu razinu, što je ovisno od općeg stanja mentalne pobuđenosti. Mozak se usredotočuje na skupljanje više informacija dok se ostatak tijela umiruje.


Byron Reeves sa Stanfordskog Univerziteta, Esther Thorson s Univerziteta u Missouriu i njihovi kolege počeli su istraživati da li stilske osobitosti na televiziji – rezovi, montaža, zumiranje, švenkovi, nagla buka – aktiviraju orijentacijsku reakciju i time drže pozornost na ekranu. Promatrajući kako su formalne osobitosti utjecale na mozak istraživači su zaključili da stilistički trikovi stvarno mogu potaknuti nehotične reakcije i «dobiti svoju opažajnu vrijednost kroz evolucijsku značajku primjećivanja pokreta... To je vrsta medija a ne sadržaj, ono što je osebujno kod televizije.»




Orijentacijska reakcija može djelomično objasniti uobičajene primjedbe gledača kao što su: “Ako je televizija upaljena, ne mogu s nje skinuti oči,” “ne želim gledati koliko gledam ali si ne mogu pomoći,” i “Osjećam se hipnotiziranim kada gledam televiziju.” Od vremena kada su Reeves i Thorson publicirali svoj pionirski rad, istraživači su zahvatili dublje. Istraživački tim od Annie Lang s Univerziteta Indiane pokazao je da se broj otkucaja srca smanjuje za četiri do šest sekundi nakon orijentacijskog stimulansa. Kod reklama, akcionih scena i muzičkih video spotova, formalne karakteristike se odvijaju brzinom od jedne na sekundu i tako stalno aktiviraju orijentacijsku reakciju.


Lang i njeni kolege su također ispitivali da li formalne karakteristike montaže utječu na ljudsku memoriju o onome što su vidjeli. U jednom od njihovih istraživanja ispitanici su gledali program i zatim odgovorili na upitnik. Povećanjem broja različitih montažnih sekvenci – u ovom slučaju se radilo o promjeni kuta snimanja od jedne kamere na drugu u istoj sceni – poboljšalo se memorijsko prepoznavanje, vjerojatno zato jer se pažnja usredotočila na ekran. Povećanjem broja rezova – promjena na nove scene – imalo je sličan učinak ali do određene granice. Ako je broj rezova premašio 10 u dvije minute, prepoznavanje je naglo palo.
Producenti obrazovne televizije za djecu su otkrili da formalne karakteristike mogu poboljšati učenje. Međutim, povećanjem broja rezova i montažnih sekvenci konačno preopterećuju mozak. Muzički spotovi i reklame u kojima se koristi ubacivanje nevezanih scena s ciljem su da zadržavaju pažnju prije nego da prenose informaciju. Ljudi mogu zapamtiti ime proizvoda ili muzičkog sastava ali detalji same reklame ulaze na jedno uho i izlaze na drugo. Orijentacijska reakcija je preopterećenost. Gledači još uvijek bulje u ekran ali osjećaju umor i iscrpljenost s malo kompenzirajuće psihološke nagrade. Naši ESM nalazi pokazuju uglavnom istu stvar.


Neki puta je sjećanje na proizvod vrlo suptilan. Mnoge reklame su danas namjerno prikrivene, odnosno, podmukle: imaju privlačnu radnju ali je teško reći što namjeravaju prodati. Nakon gledanja ne možeš svjesno zapamtiti proizvod. Ali marketinški eksperti vjeruju da ukoliko su dobili vašu pozornost vi ćete se kasnije, kada budete otišli u dućan, osjećati bolje ili udobnije s datim proizvodom jer se maglovito prisjećate da ste o njemu čuli.


Prirodna privlačnost televizijskom zvuku i svijetlu počinje vrlo rano u životu. Dafna Lemish s Univerziteta Tel Aviv opisala je bebe od šest do osam tjedana u prisustvu televizije. Mi smo promatrali malo starije bebe koje kada leže na leđima na podu, izvijaju svoje vratiće za 180 stupnjeva da bi uhvatili nešto svijetla što kroz onaj ondje prozorčić prodire. Ova sklonost upućuje na činjenicu kako je duboko ukorijenjena orijentacijska reakcija.


“TV je dio njih”
To rečeno, potrebno je da smo oprezni da ne reagiramo preko mjere (*). Malo ima dokaza koji sugeriraju da bi odrasli i djeca trebali u potpunosti prestati gledati televiziju. Problemi dolaze od teškog ili prolongiranog gledanja.


Metoda iskustvenog uzorka (The Experience Sampling Method) omogućila nam je da pobliže pogledamo najviše od svih domena svakodnevnog života: rad, jelo, čitanje, razgovor s prijateljima, bavljenje sportom i ostalo. Zanimalo nas je da li teški gledači možda drugačije doživljavaju život od lakih gledača. Da li oni više odbijaju druge ljude? Da li su otuđeniji od rada? Ono što smo otkrili jako se isticalo. Teški gledači su izvijestili da osjećaju znatno veću
anksioznost i manje su sretni u od lakih gledača u nestrukturiranim situacijama, kao što je, kada ništa ne rade, kada sanjare ili čekaju u redu. Razlika se povečava kada je gledači sam.


Kasnije je Robert D. McLlwraith iz Univerziteta u Manitobi proširio istraživanje onih koji sebe u anketama nazivaju TV ovisnicima. U mjerenju zvanom Inventar kratkih predođbenih procesa (The Short Imaginal Processes Inventory, SIPI), on je našao da su samozvani ovisnici skloniji dosadi i rastresenosti i imaju lošiju kontrolu pažnje od ne-ovisnika. Ovisnici su rekli da koriste TV da bi se odvratili od neugodnih misli i ubili vrijeme. Druge studije tijekom godina su pokazale da teški gledačii imaju manje volje za sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima i sportu i skloniji su debljini od umjerenih gledača i negledača.


Pitanje koje se nameće je: U kojem smjeru ide korelacija? Da li se ljudi okreću televiziji zbog dosade i usamljenosti ili čini li ljude gledanje TV sklonijim dosadi i usamljenosti? Mi i većina drugih istraživača tvrdimo da je prvo najčešći slučaj ali istovremeno to nije jednostavan slučaj ili/ili. Jerome L. i Dorothy Singer s Yale-skog Univerziteta, među ostalima, ukazuju da više gledanja može doprinijeti kraćim vremenskim rasponima pažnje, smanjenom sposobnošću samo-obuzdavanja i manje strpljivosti s uobičajenim zastojima u svakodnevnom životu. Prije više od 25 godina psiholog Tannis M. MacBeth Williams s Univerziteta British Columbije istraživao je jednu planinsku zajednicu koja nije imala televiziju dok konačno nije stigla kablovska televizija. Vremenom su odrasli i djeca u tom gradiću postali manje kreativni u rješavanju problema, manje sposobni da ustraju u svojim poslovima i manje tolerantni u nestrukturiranom vremenu.


Nekim istraživačima je najuvjerljivija paralela između televizije i ovisničkih droga da ljudi proživljavaju simptom povlačenja kada smanjuju gledanje. Prije skoro 40 godina je Gary A. Steiner s čikaškog Univerziteta sakupio fascinantni osobni izvještaj obitelji čiji se televizijski prijemnik pokvario i to u doba kada su kućanstva obično imala samo jedan televizijski prijemnik: «Obitelj je okolo hodala kao bezglave kokoši.» «To je bilo strašno. Nismo ništa radili – moj muž i ja smo razgovarali.» «Stalno smo vrištali. Djeca su me smetala i bila sam na rubu živaca. Pokušala sam ih zainteresirati s igrama ali nemoguće. TV je dio njih.»


U eksperimentima, obitelji su volontirale ili im se platilo da prestanu gledati, u pravilu, za tjedan dana ili mjesec dana. Mnogi nisu mogli dovršiti period apstinencije. Neki su se borili verbalno i fizički. Anegdotalni izvještaji od nekih obitelji koje su pokušale tjedno «isključivanje Televizije» u Sjedinjenim Državama kažu slične stvari.


Ako je obitelj provodila lavlji dio svog slobodnog vremena gledanjem televizije, ponovno restrukturiranje oko novih aktivnosti nije lak posao. Naravno da to ne znači da se to ne može učiniti ili da sve obitelji implodiraju kada su lišene svog aparata. U pregledu ovih studija ohlađenih-purica, Charles Winick s Gradskog Univerziteta New Yorka je zaključio: «Prvih tri ili četiri dana za većinu osoba bilo je najgore, čak i u mnogim kućama gdje je gledanje bilo minimalno i gdje su se odvijale druge aktivnosti. U preko polovice svih kućanstava za vrijeme ovih prvih nekoliko dana gubitka, ustaljena rutina bila je u prekidu, članovi obitelji su imali poteškoće u raspolaganju s novim viškom vremena, bili su izraženi anksioznost i agresija... Ljudi koji su živjeli sami bili su skloni dosađivanju i iritaciji... Nakon drugog tjedna, pomak prema prilagođavanju situaciji bio je uobičajen.» Nažalost, istraživači još moraju rasvijetliti ove anegdote; nitko nije sistematski sakupio statistike o djelovanju ovih simptoma povlačenja.


Iako se čini da TV zadovoljava kriterije ovisnosti o supstancama svi istraživači ne bi išli tako daleko da TV nazovu ovisničkom. McLlwraith je rekao 1998. da «zamjena drugih aktivnosti televizijom može biti društveno značajno ali još uvijek ne zadovoljava klinički uvjet značajnog oštećenja.» On je tvrdio da nova kategorija «TV ovisnosti» ne bi trebala biti potrebna ako teško gledanje proističe od uvjeta kao što je depresija i socijalna fobija. Ipak, bez obzira da li mi formalno dijagnosticirali nekoga kao TV-ovisnoga ili ne, činjenica je da milijuni ljudi osjećaju da ne mogu lako kontrolirati količinu gledanja televizije.(?! – p.pr.)


ROB KOMPJUTERSKOM EKRANU
Iako je mnogo manje istraživanja učinjeno na video igrama i korištenju kompjutera odgovaraju isti principi. Igre nude bijeg i razbibrigu; igrači brzo doznaju da se bolje osjećaju kada igraju; i tako se razvije vrsta pojačane omče (petlje). Očita razlika od televizije je, međutim, interaktivnost. Mnoge video i kompjuterske igre neznatno postaju težima prateći povećanu sposobnost igrača. Možete tražiti mjesecima da bi pronašli drugog tenisača ili šahista usporedive sposobnosti ali programirane igre mogu odmah osigurati skoro savršen izazov razini vašeg znanja. One nude psihički užitak – što je jedan od nas (Csikszentmihalyi) nazvao «flow» (plima) – što prati povećanu vještinu većine svakog ljudskog nastojanja. S druge strane, produžena aktivacija orijentacijske reakcije može iscrpsti igrača. Klinci izvještavaju umor, vrtoglavicu i mučninu nakon dugih sesija.
U 1997. godini u najekstremnijem zabilježenom slučaju medijskog-djelovanja, 700 japanske djece završilo je u bolnici, mnogi od kojih su trpjeli posljedice od «optički simuliranog epileptičkog napadaja» uzrokovanog gledanjem blistavog blijeskanja u video igri Pokémon emitiranoj na japanskoj TV. Napadaji i drugi nepovoljni učinci video igara dovoljno su značajni da software-ske firme i proizvođači platformi sada rutinski uključuju upozorenja u njihovim uputama za korištenje. Roditelji su nas izvijestili da brzo kretanje na ekranu izaziva bolest kretanja njihovoj maloj djeci nakon samo 15 minuta igre. Mnoga djeca u nedostatku samo-kontrole i iskustva (i često nadgledanja), nastavljaju se igrati usprkos ovih simptoma.


Lang i Shyam Sundar s Državnog Univerziteta Pennsylvanie istraživali su kako ljudi reagiraju na Web sajtove. Sundar je pokazala ljudima višestruku verziju iste Web stranice, identične osim brojeva linkova. Korisnici su izvijestili da više linkova daje veći osjećaj kontrole i angažiranosti. Na određenoj točci, međutim, broj linkova dostigao je zasićenje i dodavanjem još više njih odvraćalo je ljude. Kao i s video igrama, sposobnost Web siteova da drži pažnju korisnika čini se da manje ovisi o formalnim karakteristikama a više od interaktivnosti.


Za sve veći broj ljudi život koji vode na Web priključku može se činiti važniji, neposredniji i intenzivniji od života koji vode u direktnom osobnom kontaktu. Držanje kontrole nad medijskim navikama danas je veći izazov nego što je to ikada bio. TV prijemnici i kompjuteri su svuda. Ali mali ekran i Internet ne treba se sukobljavati s kvalitetom ostatka nečijeg života. U svom laganom pristupu opuštanju i bijegu, televizija može biti blagotvorna u ograničenim dozama (?!). Ali kada se navika sukobi s mogućnosti da se usavršavamo, da učimo nove stvari, da vodimo aktivni život, onda navika stvara neku vrstu ovisnosti i treba ju uzeti ozbiljno.



ODVIKAVANJE OD NAVIKE


Pojedinci ili obitelji koji žele postići bolju kontrolu nad svojim gledanjem televizije mogu probati slijeće strategije:


PODIZANJE SVIJESTI. Kao i s drugim ovisnostima, prvi kritički korak je postati svjestan koliko je navika gledanja ukorijenjena, koliko oduzima vremena i koliko su, zapravo, ograničene dobiti od gledanja. Jedan način da to učiniš je da nekoliko dana pišeš dnevnik o svim viđenim programima. U dnevnik treba upisati razinu kvalitete iskustva, obilježavanjem koliko je gledač gledanjem našao zadovoljstva ili naučio od pojedinih programa.
PROMOCIJA ALTERNATIVNIH AKTIVNOSTI. Čim povečeraju, mnoge obitelji jurnu na televiziju. Da bi nadomjestili gledanje drugim aktivnostima, može se pokazati korisnim da učinimo listu alternativa i stavimo to na frižider. Umjesto da refleksno ljosnemo ispred cijevi, oni koji su zainteresirani da smanje gledanje mogu se obratiti listi.
VJEŽBANJE MOĆI VOLJE. Gledači često znaju, unutar nekoliko minuta, da određeni program ili film-tjedna nije jako dobar ali umjesto da ugase prijemnik, oni se zalijepe za njega punih dva sata. Prirodno je da se nastavlja gledati da bi vidjeli što se događa slijedeće. Ali jednom kada je prijemnik ugašen i ljudi su obratili pažnju drugim stvarima, rijetko ih je više briga.
PROVOĐENJE OGRANIČENJA. Kuhinjski timer može biti koristan kada postavljamo vremenska ograničenja, posebno s video igrama. Kada zazvoni djeca znaju da moraju stati. Neki roditelji nalaze da to funkcionira mnogo bolje nego da sami oglašavaju prekid. Djeca uzimaju zvono ozbiljnije.
PODRŽAVANJE OBRAZOVANJA O MEDIJIMA. Škole u Kanadi i Australiji kao i u sve većem broju država u Sjedinjenim Državama, sada zahtijevaju od đaka da pohađaju satove u obrazovanju o medijima. To pooštrava sposobnost djece da analiziraju što vide i čuju i da učine smislenije korištenje televizije i drugih medija.




__________________________________________________
* u odnosu na Mandera ovo otkriva ...
**The Effects of Observing Violence,» by Leonard Berkowitz; Scientific American, february 1964; and «Communication and Social Environment,» by George Gerbner; September 1972.


- 07:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

21.02.2008., četvrtak

KEICHUOV KOTAČ /Koan/



KEICHUOV KOTAC /Koan/ -
----------------------------------------



Gecuan je jednom rekao svojim ucenicima: "Keichu, prvi kineski kolar, nacinio je dva kotaca sa po pedeset zbica. Kad biste uklonili sredisnji dio koji sjedinjuje zbice, sto bi postalo od kotaca? A da je Keichu to ucinio, bismo li ga mogli zvati majstorom kolarom?

Mumonov komentar: Tko na ovo odmah odgovori, oci ce mu biti kao kometa, a um kao munja.

Kada se kotac bez sredisnjeg dijela okrece,
Ni majstor ga ne moze zaustaviti.
On se krece preko neba i sirom zemlje,
Na jug, sjever, istok i zapad.




Napomena: MUMONKANOVA ZBIRKA ZEN KOANA, iz knjige Filozofija zivota zen buddhizma, Mr.sc.Ksenija Premur, Zagreb, 2006.



- 07:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #

20.02.2008., srijeda

Buddha prije povijesti /koan/



BUDDHA PRIJE POVIJESTI /Koan/ -
----------------------------------------------------


Neki redovnik upita Seidija: "Daitsu Jisho, Buddha koji je zivio prije zabiljezena povijesti, sjedio je i meditirao tokom deset ciklusa svoga postojanja, a nije mogao ostvariti najvisu istinu, pa tako se niti u potpunosti osloboditi. Zbog cega?"

Seido odgovori: "Tvoje pitanje samo seba objasnjava."
Redovnik je bio uporan: "Ako je Buddha meditirao, zasto nije mogao ostvariti buddhinstvo?"
Seido odgovori: "Zato sto nije bio Buddha."

Mumonov komentar: Prihvatit cu njegovo ostvarenje, ali ne i njegovo razumijevanje. Kada obican covjek postigne ostvarenje, on je mudrac. Kada mudrac pocne razumijevati, on je obican covjek.

Bolje je ostvariti um nego tijelo.
Kada se um ostvari, ne treba brinuti za tijelo.
Kada se um i tijelo sjedine,
Covjek je slobodan. Sto ce mu onda pohvale?


Napomena: MUMONKANOVA ZBIRKA ZEN KOANA, iz knjige Filozofija zivota zen buddhizma, Mr.sc.Ksenija Premur, Zagreb, 2006.



- 07:05 - Komentari (20) - Isprintaj - #

19.02.2008., utorak

Sozan i siromašni Seizej /Koan/



SOZAN I SIROMASNI SEIZEJ /Koan/ -
------------------------------------------------------


Redovnik po imenu Seizej rece Sozanu: "Seizej je sam i siromasan. Hoces li mu pomoci?"
Sozan rece: "Seizeju!"
"Da, gospodine, odgovori Seizej.
Sozan rece: "Posjedujes zen, najbolje vino u Kini, i vec si ispio tri case, a jos uvijek tvrdis da jos nisi niti ovlazio usne."

Mumonov komentar: Seizej je poslusan, ali sto on doista misli? Sozan, medjutim ima oci i zna s kime ima posla. Ali i pored toga, zelim vas upitati: Kada je Seizej popio vino?

Najsiromasniji covjek u Kini,
Najhrabriji covijek u Kini,
Jedva sastavlja kraj s krajem,
A hoce se mjeriti s bogatasima.




Napomena: MUMONKANOVA ZBIRKA ZEN KOANA, iz knjige Filozofija zivota zen buddhizma, Mr.sc.Ksenija Premur, Zagreb, 2006.


- 08:06 - Komentari (11) - Isprintaj - #

18.02.2008., ponedjeljak

UNUTARNJI RAD I JOGA U SPREZI SA IZVANREDNIM ISKUSTVIMA



UNUTARNJI RAD I JOGA U SPREZI SA IZVANREDNIM ISKUSTVIMA
-----------------------------------------------------------------------------------------------------


... Veliki ucitelj budisticke satipatthana meditacije, velecasni Mahasi Sayadow (1904.-1955.) upozorava ucenika da ce imati razne vrste izvanrednih iskustava:
Pojavit ce mu se jarka svjetlost. Nekima ce se pojaviti kao svjetlost lampe, nekima kao bljesak munje ili kao sjaj mjeseca ili sunca, i tako dalje. Kod nekih to moze trajati samo tren, kod nekih moze trajati duze.... Pojavljuje se i zanos... smirenost uma... vrlo profinjeni osjecaj srece... Nakon sto je dozivio takav zanos popracen "jarkim svjetlom"... posrednik sada vjeruje: "Mora da sam sigurno postigao Supra - zemaljsku stazu uzitka! Sada sam zavrsio zadatak meditacije". To je pogresno prepoznavanje puta u necemu sto nije Put, i to je kvarenje Unutarnjeg uvida, koji se obicno odvija na upravo opisan nacin... Nakon zamjecivanja tih manifestacija Jarkog Svjetla i drugoga, ili nakon sto ih se ostavi neopazenima, on (pravi trazilac) nastavlja kao prije... on nadvladava potkupljivost u odnosu na jarku svjetlost, zanos, smirenost, srecu, privrzenost, itd...

Krscanski sveci i mudraci jednako su jasni u tom pogledu. Mozemo uzeti Sv.Ivana od Kriza (1542.-1591.) kao tipicni primjer:

S obzirom na sve (tjelesne osjete) koji mogu doci i koji obicavaju doci
duhovnim osobama i objektima natprirodne vrste...

A mora se znati da, iako se sve te stvari tjelesnim osjetilima mogu dogoditi na Bozji nacin "mi se nikad ne smijemo osloniti na njih ili ih prihvatiti", nego moramo uvijek bjezati od njih, bez zelje da se uvjerimo jesu li one dobre ili zle; ... jer tjelesni osjet je tako neznalacki kad su u pitanju duhovne stvari kao i zivotinja kad se radi o stvarima razuma, pa i vise.

Zato onaj koji cijeni takve stvari "jako grijesi i izlaze se velikoj pogibelji da bude zaveden"; u svakom slucaju ce unutar sebe imati "potpunu prepreku za postizanje duhovnosti" (kurziv je moj).

Unutarnji rad ili joga u svojim mnogobrojnim oblicima nije posebnost Istoka, nego korijen svih autenticnih religija. Prozvana je "primjenjenom psihologijom religije", i mora se reci da je religija bez primjenjene psihologije potpuno bezvrijedna. "Vjerovati naprosto da je religija istina i dati intelektualni pristanak njezinom vjerovanju i dogmatskoj teologiji, a da se i ne provjeri je li to istinito pomocu znanstvenih metoda joge, daje rezultat isti kao da slijepac vodi slijepca". Ta tvrdnja dolazi od dr.W.Y. Evans-Wentza koji je vecinu svojega zivota proveo "uredjujuci" svete zapise s Tibeta i cineci ih dostupnima Zapadu. On pita:

Moze li covjek Zapada jos dugo biti zadovoljan proucavanjem vanjskog svijeta, a da ne poznaje sebe? Ako je, kako urednik vjeruje, zapadnjacki mudrac sposoban nas sa Zapada uputiti u metode znanstvenog razumijevanja skrivene strane ljudske prirode, nismo li nedovoljno mudri kad propustamo znanstveno i bez predrasuda to prouciti?
Primjenjene znanosti u nasem dijelu svijeta, nazalost, ogranicene na kemiju, ekonomiju, matematiku, fiziku, fiziologiju i slicno; a antropologija i psihologija kao primjenjene znanosti u smislu kao se to razumije u jogi za gotovo sve zapadne znanstvenike pusti su snovi nerealistickih vizionara. Ne vjerujemo, ipak, da ce se ovaj nerazumni pogled jos dugo odrzati...

... Dok metode zapadne znanosti moze primjeniti svatko tko ih nauci, znanstvene metode joge mogu uspjesno primjeniti samo oni koji su spremni najprije pospremiti vlastitu kucu kroz disciplinu i sistematski rad na vlastitoj nutrini.

Samospoznaja, kako je ranije receno, preduvijet je razumijevanja drugih.
Takodjer je preduvijet razumijevanja, barem do odredjene razine, unutarnjeg zivota bica na nizim razinama: zivotinja i cak biljaka.



Napomena: Preuzeto iz knjige E.F.Schumacher, VODIC ZA ZBUNJENE, Zagreb, 1999.
O knjizi vise:

Sazetak sirokog i osvjezavajuce neortodoksnog sustava ideja. - Observer

Uzbudljiva filozofska knjiga kakve vec dugo nije bilo. - Daily Mail

Schumacherovi argumenti su osvjezavajuci, provokativni i, nerijetko dramaticni. -New Statesman

Ova uvelike hvaljena knjiga autora bestselera "Malo je lijepo" urod je krajnje zdravog, optimisticnog i po zivot afirmativnog uvida jednog od najmudrijih umova naseg vremena. - Los Angeles Times

Schumacher je zainteresiran za promatranje i dozivljavanje svijeta kao cjeline te pomaze citatelju da ucini isto. U tu svrhu razmotava vlastitu metafizicku mapu...
s humorom i jasnocom jos nezabiljezenim u filozofskom tekstu. - Ecoloist


-----------------------------------------------------------------------------

- 08:04 - Komentari (13) - Isprintaj - #

17.02.2008., nedjelja

PUT U NUTRINU - UNUTARNJI RAD - SAMOSPOZNAJA



PUT U NUTRINU - UNUTARNJI RAD - SAMOSPOZNAJA
-------------------------------------------------------------------------



... Svatko tko otvoreno krene na "put u nutrinu", tko se povuce iz neprestane uzbudljivosti svakodnevnog zivota i pocne prakticirati neku vrstu vjezbe - sattippatthanu, jogu, molitvu Isusu ili nesto slicno - bez koje se ne moze postici samospoznaja, biva optuzen za sebicnost i za okretanje ledja svojim drustvenim duznostima. U medjuvremenu se svjetske krize umnozavaju i svatko irazava prezir zbog nedostatka, ili cak potpunoga nepostojanja "mudrih" muskaraca ili zena, nesebicnih vodja, povjerljivih savjetnika itd. Tesko je da se mogu ocekivati takve visoke kvalitete od ljudi koji nikada nisu obavili nikakav "unutarnji rad",
i koji ne bi mogli ni razumijeti sto se pod tim podrazumijeva. Oni sebe mogu smatrati pristojnim ljudima i dobrim gradjanima koji postuju zakon; mozda i "humanistima", mozda i "vjernicima". Mala je razlika u tome kako oni "sanjaju" o sebi. Poput pianole oni sviraju mehanicku glazbu; poput kompjutera, oni izvode ranije napravljene programe. Programer spava: Vazan dio modernog "programa" je da se odbaci religija kao jeftino moraliziranje, zastarjeli ceremonijalni dogmatizam, tako odbacujuci samu silu, mozda jedinu silu koja nas moze probuditi i podignuti na istinski ljudsku razinu, onu samosvijesti, samokontrole, samospoznaje te stoga na razinu poznavanja i razumijevanja drugih, i koja bi nam dala moc da im pomognemo kad bude potrebno....



Napomena: Preuzeto iz knjige E.F.Schumacher, VODIC ZA ZBUNJENE, Zagreb, 1999.
O knjizi vise:

Sazetak sirokog i osvjezavajuce neortodoksnog sustava ideja. - Observer

Uzbudljiva filozofska knjiga kakve vec dugo nije bilo. - Daily Mail

Schumacherovi argumenti su osvjezavajuci, provokativni i, nerijetko dramaticni. -New Statesman

Ova uvelike hvaljena knjiga autora bestselera "Malo je lijepo" urod je krajnje zdravog, optimisticnog i po zivot afirmativnog uvida jednog od najmudrijih umova naseg vremena. - Los Angeles Times

Schumacher je zainteresiran za promatranje i dozivljavanje svijeta kao cjeline te pomaze citatelju da ucini isto. U tu svrhu razmotava vlastitu metafizicku mapu...
s humorom i jasnocom jos nezabiljezenim u filozofskom tekstu. - Ecoloist

----------------------------------------------------------------



- 07:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.02.2008., subota

Anil Kumara: OSVJESTITI ZAPREKE


Govor Anil Kumara

''OSVJESTITI ZAPREKE'',

održan 29. veljače 2004.

Dragi braćo i sestre,
Znanje je zapreka na duhovnom putu.
Razmišljao sam o čemu bih vam mogao govoriti ovoga jutra. Odabrao sam temu: ''OSVJESTITE ZAPREKE''. Iskreno se nadam da će vam sve ovo što čujete koristiti i pomoći.
Što je prva zapreka na duhovnom putu? Prva zapreka u duhovnosti je znanje. Možda će mnogima ovo biti šokantno. Mnogi to neće moći prihvatiti, a ostali će to smatrati besmislenim. Međutim, to je činjenica nad činjenicama. Znanje je prva zapreka.
Probajmo dokučiti uzrok tomu. Zašto? Znanje je nešto što sakupljate, ili dobijate čitajući knjige koje je netko drugi napisao. Ono dolazi iz njihove prošlosti. To ni u kom slučaju ne može biti vaše iskustvo. To ne može biti vaše osobno razumijevanje i poimanje. Ono kao takvo nije odraz vaše kreativnosti. Ono je samo informacija iz druge ruke. Ne pretjerujem kada ovo govorim. Ono je zapreka.
U toj činjenici leži razlog što mnogi učeni i školovani ljudi nisu nužno i eminentni poklonici. Mnogi od njih su bili jako dobri učenici i studenti tijekom svoga školovanja. Lijepo se izražavaju. Ali, kao poklonici, možda i nisu tako dobri, jer im je znanje zapreka.
Zašto? Učen čovjek ima osjećaj da zna sve. Ako bih ikada imao osjećaj da znam, prestao bih rasti. Tada nema nade za duhovni rast. Znanje daje lažni osjećaj da se zna i ono što se zapravo ne zna. Naime, sve to što netko zna samo su činjenice i brojke, ili nekoliko navoda i stihova, koje taj netko razumije da ih može ponoviti i citirati, a samo zato da bi se na kraju zaključku aplaudiralo. To je to što pokazuje učen čovjek, ili čovjek koji je puno čitao!
Život se ne treba provesti u čitanju. Čitanje je zapreka na duhovnom putu. Zasigurno, znanje nije put ka samoostvarenju.
Baba je mnogo puta rekao. ''Stol sa mnogo bočica, tableta, kapsula ili čak šprica, nagovještava da je gospodar kuće već duže vrijeme uspješan pacijent.''

On ima puno kapsula i tableta. Slično tomu, ako je moj ured pun knjiga, to samo znači da sam ja pacijent koji odmah zahtjeva liječenje kroz svjetovna iskustva. Iskustvo je liječenje bolesti neznanja, a ne znanja. Što ti učeni ljudi rade? Što je to što oni imaju? Na svojim vrškovima prstiju imaju nevažne i nesuvisle detalje, koji su irelevantni i glupi.
Baba daje primjer: Jedan je momak otišao u voćnjak u kome je uspijevao mango. Vidio je prilično dozrele voćke manga. Pozvao je vrtlara i upitao ga je: ''Do kuda se proteže ovaj voćnjak?''
Vrtlar mu je odgovorio i momak je rekao: ''O, vidim''.
Zatim je upitao: ''A, koliko ovdje ima drveća manga?''
Opet je vrtlar odgovorio i dečko je uzviknuo: ''Ohooo!''
Zatim je pitao koliko voćaka može izrasti na svakom stablu, a da to stablo to može podnijeti i koliko treba jednoj voćki da sazrije. '' Koliko vi zarađujete? Koliki je rabat, provizija, veleprodaja?''
Nastavio je izlažući metodu njegovanja voćnjaka, o procesu kultiviranja, o broju stabala, voćaka, ali nije pojeo niti jednu voćku. Za to je vrijeme naišao jedan mladi dečko, ubrao voćku i pojeo je. Tko je sada tu ispao pametan?
Onaj tko je pojeo mango je praktičniji. Imao je više iskustva od onoga koji je došao sakupljati podatke o voćnjaku. Eto, to je to što učeni ljudi rade, to je to što rade oni koji stalno pišu. To je glupi verbalni štos, koji uopće ne pridonosi ublažavanju gladi.
Zato je znanje prva zapreka duhovnosti. Spoznaja da je znanje zapreka duhovnosti dolazi iz mnogih Bhagavanovih govora i učitelja svih vremena. Nije to moja osobna tvorevina. Osobe čije je mišljenje o ovome različito od moga mi se trebaju ispričati, jer to nisu moje ideje.
Još nešto, radi znanja stečenog iz knjiga, mnogi kažu: ''Ja znam''.
Ali, može se i reći:''Gospodine, to je Swami rekao, tako ja to znam''.

Kada možete reći: ''Ja znam''. To možete reći samo onda kada ste na vlastitom iskustvu provjerili vjerodostojnost nečega, samo kada ste imali iskustvo istoga u vašem svakodnevnom životu. Ne možete reći ''Ja znam'', samo zato jer ste pročitali knjigu o tome.
Baba kaže: ''Stalno govorim o Ljubavi, Odanosti, Istini i Sebstvu. Iz razloga što stalno govorim o ljubavi, mnogi Me pitaju: ''Swami, zar Ti nije dosadno stalno govoriti o ljubavi? To mora biti dosadno, već si nebrojeno puta govorio o tome''.
Swami je odgovorio: ''Ponavljati ću iznova i iznova sve dok ne počnete voljeti ljude''.
Mora vas se učiti da volite, sve dok se naučite voljeti. Isto tako, nikad ne treba govoriti: ''Ja znam'', sve do trenutka dok ne iskusite ono za što kažete da znate.
Činjenica je da ako kažemo: ''Ja znam'', to je samo verbalno, akademski, bez ikakve veze sa svakodnevnim životom. Prijatelji moji, u tome je stvar. Ako kažete: ''Ja znam ovo, ja znam to, ja znam tebe'', tko ste vi? Jeste li vi taj netko koji zna? Niste! Jeste li vi proces za stjecanje znanja? Niste! Tko ste onda vi? Netko tko zna? Jesam li jasan? Vi ste netko tko zna? Ja znam! Tko je taj –Ja-, taj koji zna? Zato, ako kažete: ''Ja znam'', to ne znači da vi to znate jer ste vi taj koji zna. Jer, jedini koji zna je BOG.
Zato, svo to znanje, sve knjige koje smo kroz godine sakupili, sve što kažemo, sve što sa drugima dijelimo razgovarajući, to je pravi znalac, a pravi znalac je sami Bog. I, kada onaj koji zna pokušava znati sve, što je to što on ne zna? Ako se kaže da se znanje zna po znalcu, tada je on mnogo više od znalca. Razumijete me!
Ja sam više od olovke koju držim u ruci. Osim ako sam totalno lud, neću misliti da je olovka veća od mene. Da! Ja sam više od olovke. Slično tomu, onaj koji zna je veći od znanja. Sve što se zna je znanje. Iz tog je razloga ovo znanje inferiorno u odnosu na onoga koji zna. Znanje vam neće pomoći.

Drugo, Što ako kažem: ''Vidio sam to, vidio sam tebe''. Tko ste vi? Jeste li vi scena, ono što vidim? Da. Vi ste scena, ja vas vidim. Mikrofon je scena, ja ga vidim Kemijska je scena, ja je vidim
Pa, tko sam onda ja? Ja sam vidovit. Ako prihvatimo da je vidoviti čovjek veći od onoga što vidi, tada sve to se vidi je inferiorno, ako to usporedimo sa vidovitim čovjekom, a sve što je poznato je inferiorno, ako to usporedimo sa onime tko zna.
Zato, prijatelji dragi, znanje ne govori o onome tko zna. Znanje ne govori o onome tko vidi. Znanje se odnosi samo na onoga tko zna i tko vidi. U tome je stvar! Onoga koji zna se ne može znati. Onoga koji vidi se ne može vidjeti. Ne igram se riječima, prijatelji moji.
Možda mislite da je to nemoguće, da ja ne mogu vidjeti. Pa, vidite vašu pozadinu, ako možete. Možete li vidjeti vaša leđa? Probajte! Ako se iznova i iznova okrećete, glava će ostat u tom položaju neko vrijeme. Neće se moći vratit u normalu. (Smijeh) Možete li vidjeti vaše uho? Uho i oči su tako blizu, a ne mogu jedno drugo vidjeti. Isto ste tako vi ti koji vide, a koji sebe ne moge vidjeti. Vi ste taj koji zna, a koga vi ne možete znati. Eto, zato je onaj koji zna nepoznat. A, onaj koji onaj koji gleda se ne vidi. Znanje vam neće pomoći.
Iz tog je razloga znanje prva zapreka, prva prepreka, prvo usko grlo na polju duhovnog napretka. Oni koji se hvale znanjem zaslužuju sućut i žaljenje, jer je znanje jadan instrument uz pomoć koga se može spoznati i skusiti Božanskost.
Baba ide još jednu stepenicu naprijed. Baba je Konačna realnost. Svi učitelji i proroci ostaju na jednom nivou, ali Baba je na jednoj stepenici ispred. ZNATE, BABA JE POSLIJEDNJI AVATAR!!! On vas neće ostaviti u prethodnom stoljeću. On vas vodi u sadašnje stoljeće.
Ako ne ispraznite glave, ne možete iskusiti Boga. Ispraznite svoje glave! Glave su vam pune gluposti. Glave su pune stvari kojih treba ispljunuti (izbaciti) i ponavljatje to. Zato, ispraznite svoje glave. Ako je informacija u glavi, ona će utjecati na vaše mišljenje; učinit će vas punim predrasuda i pristranim. Nećete biti otvoreni za iskustvo.
Zato, ispraznite glave. Ovo je Bhagavan rekao. Kada vam je glava prazna, cvijet prosvjećenja može procvjetati. Kada Božanskost počne cvjetati, cvijet Sebstva počinje se otvarati.



- 08:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.02.2008., petak

Osho Rajneesh: O PROSVJETLJENJU


O Prosvjetljenju

Sjećam se sudbonosnog dana, 21. marta, 1953. Radio sam tokom mnogih života -- radio sam na sebi, borio se, činio sve što može da se čini -- a ništa se nije događalo. Sada razumijem zašto se ništa nije događalo. Sam taj napor je bio prepreka, same ljestve su sprečavale, sam nagon za traganjem je bio prepreka. Ne da čovjek može dospjeti bez traganja. Traganje je potrebno, ali onda dođe trenutak kada traganje mora biti odbačeno. Čamac je potreban da bi se prešla rijeka, ali onda dođe trenutak kada morate izaći iz čamca i potpuno zaboravite na njega i napustite ga. Napor je potreban, bez napora ništa nije moguće. A također, jedino sa naporom, ništa je moguće.
Upravo pred dvadesetprvi mart 1953, sedam dana ranije, ja sam prestao raditi na sebi. Dođe trenutak kada vidiš svu uzaludnost napora. Učinio si sve što možeš, a ništa se ne događa. Učinio si sve što je ljudski moguće. Što drugo onda možeš učiniti? U čistoj bespomoćnosti, čovjek odbacuje svako traganje.
I onog dana kada je traganje prestalo, onog dana kad nisam tragao za ničim, onog dana kad nisam očekivao da se nešto dogodi, počelo je da se događa. Podigla se nova energija. To nije dolazilo iz nekog izvora. To je dolazilo ni iz čega i niotkuda i odasvud. Bilo je u drveću i u stijenama i nebu i suncu i zraku - bilo je svuda. A ja sam tragao tako mukotrpno, i mislio sam da je to veoma daleko. A bilo je tako blizu i tako blisko. Baš zbog toga što sam neumorno tragao, bio sam postao nesposoban da vidim blizu. Traganje je uvijek za dalekim, traganje je uvijek za udaljenim - a to nije bilo udaljeno. Bio sam postao dalekovid, bio sam izgubio kratkovidost. Oči su bile postale fokusirane na ono daleko, horizont, i bile su izgubile kvalitetu da vide ono što je sasvim blizu, što te okružuje. Onoga dana kada je prestao napor, ja sam također stao. Jer ne možeš postojati bez napora, i ne možeš postojati bez želje, i ne možeš živjeti bez stremljenja.
Pojava ega, sebstva, nije stvar, to je proces. To nije supstanca koja sjedi tu u tebi, ti to moraš stvarati u svakom trenutku. To je kao okretanje pedala na biciklu. Ako okrećeš pedale, on ide sve dalje, ako ne okrećeš pedale, on stane. Može ići malo zbog prošlog impulsa, ali onog trenutka kad prestaneš da okrećeš pedale, zapravo, bicikl počne da se zaustavlja. On nema više energije, nema više moći da ide bilo kuda. On će se srušiti i kolabirati.
Ego postoji zato što nastavljamo da okrećemo pedale želje, zato što nastavljamo da težimo da dobijemo nešto, zato što skačemo ispred samih sebe. Upravo to je fenomen ega - skok ispred sebe, skok u budućnost, skok u sutrašnjicu. Skok u ono što ne postoji stvara ego.

Zbog toga što potječe iz nepostojećeg, on je nalik na fatamorganu. To se sastoji od želje i ničega više. To se sastoji samo od žeđi i ničeg više. Ego nije u sadašnjosti, on je u budućnosti. Želja i ego postoje u suradnji, oni koordiniraju. Ako si u budućnosti, tada je, čini se, ego vrlo supstancijalan. Ako si u sadašnjosti, ego je opsjena, počinje iščezavati. Onog dana kada sam prestao tragati... i nije ispravno reći da sam ja prestao tragati, bolje će biti da se kaže: onog dana kada je prestalo traganje. Stvarnost se događa samo kada želja prestane. Dakle, ovo je dilema. Što da se radi? Želja je tu, a prosvijetljene osobe stalno govore da želja mora biti zaustavljena, i nastavljaju odmah zatim govoreći da ne možeš da zaustaviš želju. Pa što da se radi? Ostavljaš ljude u nedoumici. Oni su u želji, sigurno. Kažeš da ona mora biti zaustavljena - u redu. A onda kažeš da ne može da bude zaustavljena. Što onda treba uraditi? Želja mora da se razumije.
Ti je možeš razumjeti, potrebna je neposredna percepcija, i potrebno je neposredno prodiranje. Pogledaj u želju, samo vidi što je to, i vidjet ćeš lažnost toga, i vidjet ćeš da to ne postoji. I želja padne i, istovremeno, u tebi nešto pada. Ego ne može postojati bez želje, želja ne može postojati bez ega. Želja je projicirani ego, ego je introprojekcija želja. Oni su zajedno, dva aspekta iste pojave.

Onog dana kada je prestalo željenje, osjetio sam se vrlo beznadežno i bespomoćno. Nema nade, jer nema budućnosti. Nema se čemu nadati, jer se pokazalo da je svako nadanje uzaludno, to ne vodi nikuda. Ideš u krugovima, to nastavlja da se njiše pred tobom, to nastavlja da stvara nove opsjene, stalno te poziva: 'Hajde, trči brže, stići češ.' Ali koliko god ti brzo trčao, nikada ne stižeš. Zbog toga, Buda to zove iluzijom. To je kao horizont koji vidiš oko Zemlje. On se pričinjava, ali ne postoji. Ako kreneš, on se stalno udaljava od tebe. Što brže trčiš on se brže udaljava. Što sporije ideš, on će se sporije udaljavati. Ali jedna stvar je sigurna - rastojanje između tebe i horizonta ostaje apsolutno isto. Cak ni za jedan jedini pedalj ne možeš smanjiti rastojanje između sebe i horizonta. Ne možeš smanjiti rastojanje između sebe i svoje nade.
Nada je horizont. Ti pokušavaš premostiti sebe do horizonta, do nade, do projicirane želje. Želja je most, most od sna - jer horizont ne postoji, ne možeš praviti most ka njemu, možeš samo sanjati o mostu.
Ne možeš biti udružen sa onim što ne postoji. Onog dana kada je želja prestala, onog dana kada sam pogledao u nju i shvatio, ona je bila jednostavno uzaludna. Bio sam bespomoćan i bez nade. Ali baš u tom trenutku nešto je počelo da se događa. Počelo je da se događa ono isto na čemu sam kroz mnoge živote radio, a nije se događalo. U tvojoj beznadnosti je jedina nada, a u tvojoj bezželjnosti je jedino tvoje ispunjenje, a u tvojoj ogromnoj bespomoćnosti, odjednom čitavo postojanje počne ti pomagati. Ono čeka. Kad vidi da radiš svojevoljno, ono ne smeta. Ono čeka, može da čeka beskonačno, jer za njega nema žurbe. Ono je vječnost. Onog trenutka kada nisi svojevoljan, onog trenutka kad padneš, onog trenutka kad iščezneš, čitavo postojanje jurne ka tebi, ulazi u tebe. I po prvi put stvari počnu da se događaju. Sedam dana sam živio u vrlo beznadežno i bespomoćnom stanju, ali u isto vrijeme, nešto je uskrslo. Kad kažem beznadežan, ja ne mislim na ono što ti podrazumijevaš pod beznadežnim. Prosto hoću reći da nije bilo nade u meni. Nada je bila odsutna. Bio sam sretan zapravo, bio sam vrlo smiren, tih i pribran i usredišten. Bez nade, ali u potpuno novom smislu. Beznadežnost je bila apsolutna i potpuna. Nada je bila iščezla i sa njom njen parnjak, beznadežnost, također je bila iščezla. Bilo je to jedno potpuno novo iskustvo - biti bez nade. To nije bilo negativno stanje. Moram koristiti riječi - ali to nije bilo negativno stanje. Bilo je apsolutno pozitivno. To nije bilo tek odsustvo, osjetilo se prisustvo. Nešto se prelijevalo u meni, mene je prelijevalo. A kada kažem da sam bio bespomoćan, ja ne podrazumijevam riječ u rječničkom smislu.
Ja prosto kažem da sam bio bez sebe. To je ono što mislim kada kažem bespomoćan. Prepoznao sam činjenicu da me nema, tako ne mogu zavisiti od sebe, tako ne mogu stojati na svom sebe tlu - nije bilo tla ispod. Bio sam u ambisu... ambisu bez dna. Ali nije bilo straha zato što nije bilo ničeg što bi trebalo zaštititi. Nije bilo straha, jer nije bilo nikoga tko bi bio uplašen. Tih sedam dana su bili dani ogromne transformacije, totalne transformacije. A posljednjeg dana, prisustvo jedne totalno nove energije, novog svijetla i novog ushićenja, postalo je tako intenzivno da je bilo skoro nepodnošljivo - kao da sam eksplodirao, kao da sam letio od blaženstva. Bilo je nemoguće tome dati bilo kakav smisao, što se dogodilo. Bio je to jedan vrlo ne-smisleni svijet - teško za shvatiti, teško da se stavi u neke kategorije, teško, teško da riječima, jezikom može objasniti. Svi sveti spisi su izgledali mrtvi i sve riječi koje su korištene za ovo iskustvo izgledale su vrlo blijede, anemične. Ovo je bilo tako živo.
Bilo je kao val plime blaženstva. Čitav dan je bio čudan, divan, i to je bilo slamajuće iskustvo. Prošlost je iščezavala, kao da nikada nije bila pripadala meni, kao da sam o njoj negdje bio čitao, kao da sam bio sanjao o njoj, kao da je to bila nečija tuđa priča koju sam čuo i kao da mi je neko pričao. Oslobađao sam se prošlosti, iskorjenjivao sam se iz svoje povijesti, gubio sam svoju autobiografiju. Postajao sam ne-postojanje, ono što Buda zove anata. Granice su iščezavale, razlike su iščezavale.
Um je iščezavao; bio je milionima milja daleko. Bilo je teško dohvatiti ga, on je jurio sve dalje, a nije bilo nagona da se on zadrži blizu. Bio sam prosto indiferentan na sve to. To je bilo u redu. Nije bilo nagona da se ostane u kontinuitetu sa prošlošću. Do večeri je postalo tako teško to podnositi - boljelo je, bilo je bolno. Nešto je bilo vrlo izvjesno, nešto je trebalo da se dogodi. Bilo je teško reći što je to - možda će to biti moja smrt - ali straha nije bilo. Bio sam spreman na to. Onih sedam dana su bili tako lijepi da sam bio spreman umrijeti, ništa drugo nije bilo potrebno. Oni su bili tako neizmjerno blaženi, bio sam tako zadovoljan, da ako je smrt dolazila, bila je dobrodošla. Ali nešto je trebalo da se dogodi - nešto kao smrt, nešto vrlo drastično, nešto što će biti ili smrt ili novo rođenje, raspeće ili uskrsnuće - ali nešto od ogromnog značaja bilo je tu odmah iza ugla. I bilo je nemoguće držati oči otvorene.
To stanje spavanja nije ličilo na spavanje. Sada mogu razumjeti ono što Patanđali misli kada kaže da su spavanje i samadhi slični. Samo sa jednom razlikom - što si u samadhiju potpuno budan i spavaš također. Usnuo i budan istovremeno, čitavo tijelo opušteno, svaka ćelija tijela potpuno opuštena, svako funkcioniranje opušteno, a ipak svjetlost svesti gori u tebi... jasno i bez dima. Ostaneš budan a ipak relaksiran, opušten ali potpuno svjestan. Tijelo je u najdubljem mogućem snu, a tvoja svest je na svom vrhuncu. Susreću se vrhunac svjesnosti i dolina tijela. Zaspao sam. Bio je to vrlo čudan san. Tijelo je usnulo, ja sam bio budan. To je bilo tako čudno - kao da je čovjek bio rastrgan u dva smjera, dvije dimenzije; kao da je polarnost postala potpuno fokusirana, kao da sam bio obje polarnosti zajedno... sretali su se pozitivno i negativno, sretali su se spavanje i svijest, sretali su se smrt i život. To je trenutak kad možeš reći ´sreću se stvoritelj i stvoreno.´ To je bilo neobično. Po prvi put te to šokira do samih korijena, poljulja tvoje temelje.
Nikada ne možeš biti isti nakon tog iskustva; ono donosi novu viziju tvom životu, novi kvalitet. Negdje oko dvanaest, oči su mi se iznenada otvorile - ja ih nisam bio otvorio. San je prekinulo nešto drugo. Osjetio sam neko veliko prisustvo oko sebe u sobi. Bila je to veoma mala soba. Osjetio sam pulsirajući život svuda oko sebe, veliko treperenje - gotovo nalik na uragan, veliku oluju svjetlosti, radost, ekstazu. Davio sam se u tome.
To je postalo tako neizmjerno stvarno da je sve postalo nestvarno. Zidovi sobe su postali nestvarni, kuća je postala nestvarna, moje vlastito tijelo je postalo nestvarno. Sve je bilo nestvarno jer je sada po prvi put bila stvarnost. Zato, kada Buda i Šankara kažu da je svijet maya, iluzija, nama je teško da to razumijemo. Jer mi poznajemo samo ovaj svijet, nemamo nikakvo predodžbu. Ovo je jedina stvarnost za koju znamo. O čemu to ovi ljudi govore - ovo je maya, iluzija? Ovo je jedina stvarnost. Ako ne saznate ono stvarno realno, njihove riječi ne mogu biti shvaćene, njihove riječi ostanu teorijske. One lice na hipoteze. Možda ovaj čovjek predlaže filozofiju - 'Svijet je nestvaran.' Kada je Beerkli na Zapadu rekao da je svijet nestvaran, šetao je sa jednim od svojih prijatelja, vrlo logičnim čovjekom; taj prijatelj je bio gotovo skeptik. Podigao je kamen sa puta i jako udario Berklija po nozi. Berkli je kriknuo, krv je jurnula, i skeptik reče: A sad, svijet je nestvaran, a? Kažeš da je svijet nestvaran? - zašto si onda kriknuo? Ovaj kamen je nestvaran? - zašto si onda kriknuo? Zašto onda držiš nogu i zašto iskazuješ toliki bol i muku na svom licu? Prestani sa tim. To je nestvarno.
Sada ovaj tip čovjeka ne može razumjeti što Buda misli kada kaže da je svijet opsjena. On ne misli da možeš proći kroz zid. On ne kaže to - da možeš jesti kamenje i da ne pravi nikakvu razliku jedeš li kruh ili kamenje. On ne kaže to. On kaže da ima jedna stvarnost. Jednom kada je spoznaš, ova takozvana stvarnost prosto izblijedi, prosto postane nestvarna. Sa višom stvarnošću u vidjenju, javlja se usporedba, inače ne. U snu, san je stvaran. Ti sanjaš svake noći. San je jedna od najvećih aktivnosti koju stalno činiš. Ako živiš šezdeset godina, dvadeset godina ćeš spavati i skoro deset godina ćeš sanjati. Deset godina u životu - ništa drugo ne radiš tako mnogo. I svakog jutra kažeš da je to bilo nestvarno, i opet noću kad sanjaš, san postane stvaran.

U snu je jako teško sjetiti se da je to samo san, ali ujutro je to tako lako. Što se događa? Ti si ta ista osoba. U snu postoji samo jedna stvarnost. Kako usporediti? Kako reći da je to nestvarno? U usporedbi s čim? To je jedina stvarnost. Sve je nestvarno onoliko koliko i sve ostalo, zato nema usporedbe. Ujutro, kada otvoriš oči, tu je druga stvarnost. Sada možeš reći da je sve to bilo nestvarno. U duhu sa ovom stvarnošću, san postane nestvaran.
Postoji buđenje - u duhu sa TOM stvarnošću TOG buđenja, čitava ova stvarnost postane nestvarna. Te noći sam po prvi put razumio značenje riječi maya. Ne da nisam bio znao tu riječ ranije, ne da nisam bio svjestan značenja riječi. Kao što si ti svjestan, ja sam također bio svjestan značenja - ali nikada ranije nisam to bio razumio. Kako možeš razumjeti bez iskustva stvarnog viđenja? Te noći, još jedna stvarnost je otvorila svoja vrata, još jedna dimenzija je postala dostupna. Iznenada je bila tu, ta druga stvarnost, odvojena stvarnost, ono stvarno stvarno, ili kako god želiš da to nazoveš - nazovi to bogom, nazovi to istinom, nazovi to dhamma, nazovi to tao, ili kako god hoćeš. To je bilo bezimeno. Ali to je bilo prisutno - tako neprozirno, tako transparentno, a ipak tako čvrsto da ga je čovjek mogao dodirnuti. To me je gotovo ugušilo u onoj sobi. To je bilo previše i još nisam bio sposoban da to apsorbirati. U meni se pojavio duboki nagon da izjurim iz sobe, da odem pod nebo - gušilo me je. To je bilo previše! To će me ubiti! Da sam ostao još nekoliko trenutaka, to bi me bilo ugušilo - tako je izgledalo. Izjurio sam iz sobe, izašao sam na ulicu. Postojao je veliki nagon samo da se bude ispod neba sa zvijezdama, sa drvećem, sa Zemljom... da se bude sa prirodom. I onda kada sam izašao, osjećaj gušenja je iščezlao. Bilo je to jedno suviše malo mjesto za takvu veliku pojavu.
Čak i nebo je malo mjesto za tu veliku pojavu. To je veće od neba. Čak ni nebo nije granica tome. Ali onda sam se osjetio spokojnijim. Išao sam ka najbližem vrtu. To je bio potpuno nov hod, kao da je gravitacija bila iščezla. Hodao sam, ili sam trčao, ili sam prosto letio; bilo je teško razlučiti. Nije bilo gravitacije, osjećao sam se bestežinski - kao da me je uzimala neka energija. Bio sam u rukama neke druge energije. Po prvi put nisam bio sam, po prvi put više nisam bio pojedinac, po prvi put je došla kap i pala u ocean. Sada je čitav ocean bio moj. Ja sam bio ocean. Nije bilo ograničenja. Pojavila se ogromna moć, kao da mogu da uradim bilo što. Mene nije bilo, postojala je samo ona moć. Dospio sam do vrta u koju sam imao običaj ići svakog dana. Vrt je bio zatvoren, zatvoren preko noći. Bilo je suviše kasno, bilo je skoro jedan sat po ponoći. Vrtlari su čvrsto spavali. Morao sam ući u vrt kao lopov. Morao sam se penjati na vrata. Ali nešto me je vuklo ka tom vrtu. Nije bilo u mojoj moći sprečavati sebe. Prosto sam plutao. To je ono što mislim kada kažem ponovo i ponovo 'plutaj sa rijekom, nemoj gurati rijeku.' Bio sam opušten, bio sam relaksiran. Mene nije bilo. To je bilo prisutno, nazovi to bogom - bog je bio prisutan. Htio bih da to nazovem TO, jer bog je previše ljudska riječ, pa je postala previše prljava od prevelike upotrebe, zagadilo je jako mnogo ljudi. Kršćani, hindusi, muhamedanci, sveštenici i političari - svi oni su iskvarili ljepotu te riječi. Zato mi dopusti da to nazovem TO. TO je bilo prisutno, a ja sam samo bio nošen... nošen valom plime. Onog trenutka kad sam ušao u vrt, sve je postalo osvijetljeno, bilo je to po čitavom tom mjestu - blagoslov, blagoslovljenost. Mogao sam vidjeti drveće po prvi put - njihovo zelenilo, njihov život, sam njihov sok koji teče. Cijeli vrt je spavao. Drveće je spavalo. Ali ja sam mogao vidjeti cijeli vrt živ, cak i sitni listovi trave su bili tako lijepi. Pogledao sam okolo. Jedno drvo je bilo neizmjerno svijetlo - drvo molšrija. Ono me je privuklo, vuklo me je ka sebi. Ja ga nisam bio odabrao, sam bog ga je odabrao. Otišao sam do drveta, sjeo sam ispod drveta. Kada sam sjeo tamo, stvari su počele da se smiruju.
Čitav univerzum je postao blagoslov. Teško je reći koliko dugo sam bio u tom stanju. Kada sam se vratio kući, bilo je četiri sata ujutro, pa mora da sam bio prema vremenu na satu najmanje tri sata - ali to je bila beskonačnost. To nije imalo nikakve veze sa vremenom na satu. To je bilo bezvremeno. Ta tri sata su postali čitava vječnost, beskrajna vječnost. Vremena nije bilo, promicanje vremena nije bilo; bila je to nedodirljiva, nemjerljiva stvarnost -.
I toga dana se dogodilo nešto što se nastavilo - ne kao kontinuitet - ali se još uvijek nastavljalo kao neka podstruja. Ne kao permanentnost - svakog trenutka to se događalo ponovo i ponovo. Čudo je bilo svakog trenutka. Te noći... i od te noći ja uopće nisam bio u tijelu. Ja lebdim oko njega, postao sam neizmjerno moćan i istovremeno i vrlo slab. Postao sam vrlo snažan, ali ta snaga nije snaga Muhameda Alija. Ta snaga nije snaga stijene, ta snaga je snaga ružinog cvijeta - tako krhkog u svojoj snazi... tako slab, tako osjetljiv, tako delikatan. Stijena će postojati, cvijet može nestati svakog trenutka, no ipak, cvijet je jači od stijene, zato što je življi. Ili, snaga kapi rose, na vlati trave koja samo blista na jutarnjem suncu - tako lijepa, tako mila, a ipak može skliznuti svakog trenutka. Tako neusporediva u svojoj milosti, ali može doći mali vjetrić i kap rose može skliznuti i izgubiti se zauvijek.
Prosvijetljeni imaju snagu koja nije ovozemaljska. Njihova snaga je potpuno od ljubavi... Kao ružin cvijet ili kap rose. Njihova snaga je vrlo krhka, ranjiva. Njihova snaga je snaga života, a ne smrti. Njihova moć nije od onoga što ubija; njihova moć je od onoga što stvara. Njihova moć nije od nasilja, agresije; njihova moć je moć milosti. Ali nikada više nisam bio u tijelu, samo lebdim oko tijela. I zbog toga kažem da je to bilo ogromno čudo. Svakog trenutka sam iznenađen što sam još uvijek ovdje. Ne trebam biti ovdje. Trebalo je da odem svakog trenutka, još uvijek sam ovdje. Svakog jutra otvorim oči i kažem: 'Dakle, opet sam tu?' Jer skoro se čini nemogućim. Čudo je bilo kontinuitet. Ja sam lomljiv, delikatan i osjetljiv. To je moja snaga. Ako baciš kamen na cvijet, kamenu se neće ništa dogoditi, cvijet će nestati. Ali ipak ne možeš reći da je kamen moćniji od cvijeta. Cvijet će nestati zato što je cvijet bio živ. A kamen - njemu se ništa neće desiti zato što je on mrtav. Cvijet će nestati zato što cvijet nema snagu uništavanja. Cvijet će prosto nestati i ustupiti mjesto kamenu. Kamen ima moć da uništi jer kamen je mrtav. Upamti, od toga dana ja stvarno uopće nisam bio u tijelu; samo neka delikatna nit me povezuje sa tijelom. I stalno sam iznenađen da cjelina nekako hoće da sam ovdje, jer ja više nisam ovdje svojom osobnom snagom, nisam više ovdje po svojoj volji. Mora biti da me cjelina zadržava ovdje, da mi dopušta da se još malo zadržim na ovoj obali. Možda cjelina želi da podijeli nešto sa tobom kroz mene.
Od tog dana svijet je nestvaran. Otkriven je još jedan svijet. Kada kažem da je svijet nestvaran ne mislim da je nestvarno ovo drveće. Ovo drveće je apsolutno stvarno - ali način kako vidiš ovo drveće je nestvaran. Ovo drveće je stvarno samo po sebi - ono postoji u Bogu, ono postoji u apsolutnoj stvarnosti - ali onako kako ga ti vidiš, ti ga uopće ne vidiš; ti vidiš nešto drugo, fatamorganu. Ti stvaraš svoj osobni san oko sebe i ako se ne probudiš, nastavit ćeš sanjati. Svijet je nestvaran jer je svijet koji poznaješ svijet tvojih snova. Kada snovi otpadnu i ti se prosto sretneš sa svijetom koji postoji, tada stvarnim svijetom.
Ne postoje dvije stvari, bog i svijet. Bog je svijet, ako imaš oči, bistre oči, bez ikakvih snova, bez prašine snova, bez izmaglice sna; ako imaš bistre oči, jasnoću, percepcije, samo Bog postoji. Onda, Bog je negdje zeleno drvo, a negdje drugo, bog je sjajna zvijezda, a negdje drugo, bog je ptica kukavica, a negdje drugo, bog je cvijet, a negdje drugo, dijete, a negdje drugo, rijeka - onda samo Bog jeste. Onog trenutka kada počneš gledati, samo Bog jeste. Ali upravo sada, što god vidiš nije istina, to je projicirana laž. To je značenje fatamorgane. Čim vidiš, čak i na jedan jedini tren, ako možeš vidjeti, ako možeš sebi dopustiti vidjeti, ustanovit ćeš kako je svuda prisutan ogroman blagoslov, svuda - u oblacima, na suncu, na zemlji. Ovo je divan svijet. Ali ja ne govorim o tvom svijetu, ja govorim o svom svijetu. Tvoj svijet je jako ružan, tvoj svijet je tvoj svijet koga je stvorilo sebstvo, tvoj svijet je projicirani svijet.
Ti koristiš stvarni svijet kao ekran i na njega projiciraš svoje osobne ideje. Kada kažem svijet je stvaran, svijet je neizmjerno lijep, svijet je svijetao sa beskonačnošću, svijet je svijetlost i ushićenje, to je slavlje, mislim na svoj svijet - ili na tvoj svijet, ako odbaciš svoje snove.

Kada odbaciš svoje snove, vidiš isti svijet kako ga je svaki Buda uvijek video. Kada sanjaš, sanjaš privatno. Da li si to opazio? - da su snovi privatni. Ne možeš ih podijeliti cak ni sa svojom voljenom osobom. To nije moguće. San je privatna stvar, zbog toga je on iluzoran, on nema objektivnu stvarnost. Bog je nešto univerzalno. Čim izađeš iz svojih privatnih snova, to je tu. Uvijek je bilo tu. Čim su ti oči bistre, iznenadna osvijetljenost - odjednom si preplavljen ljepotom, veličanstvenošću i milošću. To je cilj, to je sudbina.
Dopusti mi da ponovim.
Bez napora, nikada nećeš to postići, sa naporom to nitko nikada nije postigao. Trebat će ti veliki napor, i samo tada dođe trenutak kada napor postane uzaludan. Ali on postane uzaludan samo kada si došao do samog njegovog vrhunca, nikada prije toga. Kada si došao do samog vrhunca svog napora - sve što možeš učiniti ti si učinio - tada, odjednom nema potrebe da se čini bilo što više. Odbaciš napor. Ali nitko ga ne može odbaciti na sredini, on se može odbaciti samo na samom kraju. Zato, idi do same krajnosti, ako želiš to odbaciti. Čini koliko god možeš napora, uloži u njega cjelokupnu svoju energiju i totalno srce, tako da jednog dana možeš vidjeti - sada me napor neće odvesti nikuda. I toga dana nećeš biti ti onaj koji če odbaciti napor, on pada sam od sebe. A kada on padne sam od sebe, događa se meditacija. Meditacija nije rezultat tvojih napora, meditacija je događanje. Kada tvoji napori otpadnu, odjednom meditacija je tu... Njen blagoslov, njena blagoslovljenost, njena slava. Ona je tu kao prisustvo... svijetlost, okružuje tebe i okružuje sve. To ispunjava čitavu Zemlju i čitavo nebo. Ta meditacija ne može biti stvorena ljudskim naporom. Ljudski napor je suviše ograničen. Ta blagoslovljenost je tako beskrajna. Ne možeš time manipulirati. To se može dogoditi samo kada si u ogromnoj predanosti. Kada tebe nema, samo tada se to može dogoditi. Kada si ne-ti - bez želje, ne ideš nikuda - kada si samo ovdje-sada, ne činiš ništa posebno, samo postojiš, to se dogodi. I to dolazi u valovima i ti i val postanu kao plima. To dolazi kao oluja, i odnosi vas u jednu potpuno novu realnost. Ali najprije moraš učiniti sve što možeš, a onda moraš naučiti ne- činjenje. Činjenje ne-činjenja je najveće činjenje, a napor nenapornost je najveći napor. Tvoja meditacija koju stvaraš pjevajući mantru ili tako što sjediš miran i tih sileći sebe, jako je osrednja meditacija. To stvaraš ti, to ne može biti veće od tebe. To je napravljeno kod kuće, a stvoritelj je uvijek veći od stvorenog. Stvorio si to sjedeći, čineći joga položaj, pjevajući 'rama, rama, rama' ili bilo što - 'napamet, mehanički' - bilo što. Prisilio si um da bude tih. To je prisilna tišina. To nije onako tiho kao što dođe kada tebe nema. To nije ona tišina koja dolazi kada skoro ne postojiš. To nije ono blaženstvo koje se spušta na tebe poput goluba.
Kaže se kada je Isusa krstio Jovan Krstitelj u reci Jordanu, Bog se spustio na njega, svijetli duh se spustio na njega kao golub. Da, to je točno tako. Kada te nema, mir se spušta na tebe... kao golub... dospijeva u srce i ostane tamo, ostane tamo zauvijek.
Ti si svoja propast, ti si prepreka. Meditacija je kada nema meditatora. Kada um prestane sa svim svojim aktivnostima - shvatajući da su one uzaludne - tada nepoznato ulazi u tebe, skrha te. Um mora stati da bi bog postojao. Znanje mora stati da bi postojalo spoznavanje. Ti moraš da iščeznuti, moraš ustupiti mjesto. Moraš postati prazan, samo tada možeš postati ispunjen.
Te noći ja sam postao prazan i postao sam pun. Postao sam nepostojeći i postao postojanje. Te noći sam umro i ponovo se rodio. Ali onaj koji je ponovo rođen nema nikakve veze sa onim što je umrlo, to je nepovezana stvar. Na površini izgleda povezano, ali je nepovezano. Onaj koji je umro, umro je potpuno; ništa od njega nije ostalo. Vjeruj mi, ništa od njega nije ostalo, čak ni sjenka. To je umrlo potpuno, apsolutno.



Nije da sam samo modificiran, transformiran, modificirani oblik, transformirani oblik starog. Ne, nije bilo kontinuiteta. Toga dana, dvadesetprvog marta, osoba koja je bila živjela mnogo, mnogo života, milenuijume, prosto je umrla. Drugo postojanje, apsolutno novo, koje uopće nije povezano sa starim, počelo je bitisati. Religija ti samo daje potpunu smrt. Možda sam zbog toga čitavog dana koji je prethodio tom događaju osjećao neku hitnost nalik na smrt, kao da ću umrijeti - i stvarno sam umro. Spoznao sam mnoge druge smrti, ali one nisu bile ništa u usporedbi sa ovom. To su bile djelomične smrti. Nekad je umrlo tijelo, nekad je umro dio uma, nekad je umro dio ega, ali što se osobe ticalo, to je ostalo. Obnovljeno mnogo puta, ukrašeno mnogo puta, malčice promijenjeno tu i tamo, ali to je ostalo, kontinuitet je ostao. Te noći smrt je bila potpuna. Bio je to sastanak sa smrću i Bogom istovremeno.

-Osho –

- 07:05 - Komentari (10) - Isprintaj - #

14.02.2008., četvrtak

Centar za interdisciplinirana istraživanja


CENTAR ZA INTERDISCIPLINIRANA ISTRAŽIVANJA
--------------------------------------------------------------------

CENTAR ZA INTERDISCIPLINIRANA ISTRAZIVANJA


Predsjednica, Ana Bogdanić

Udruga osnovana prije manje od godinu dana.
Uredila knjigu "Usmene povijesti starijih Romkinja grada Rijeke"

Udruga sudjelovala u Bielli, u Italiji u formiranju Platforme za Interkulturalni dijalog:

http://www.efah.org/index.php?id=153&pagelang=en

http://www.efah.org/components/docs/Retreat%20participants.pdf

Suradjuje sa CMS-om , Centrom za mirovne studije iz Zagreba, i sa Udrugom Romkinja "Bolji život" iz Rijeke.

Promiče znanstvena i profesionalna istraživanja koja su zanemarena od strane institucija (fakulteta, i sl. ) zavisnih o politici. Primjerice, manjinska i rodna povijest, filozofija anarhizma, itd.





---------------------------------------------------

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji.
Robert Fulghum



Ana Bogdanic

Bareticevo 13/11
51 000 Rijeka, Croatia
Mobile: 00 385 91 729 22 18
Telephone: 00 385 51 682 243
Fax: 00 385 51 682 243
-------------------------------------------


- 08:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.02.2008., srijeda

MOLITVA ZA VRIJEME PUŠENJA ILI PUŠENJE ZA VRIJEME MOLITVE


"MOLITVA ZA VRIJEME PUSENJA" I "PUSENJE ZA VRIJEME MOLITVE"


... Istina ideja ne moze vidjeti osjetilima vec samo onim specijalnim pomagalima koje se ponekad naziva "okom srca", a koje, na neki tajanstveni nacin, ima moc prepoznavanja istine kad se suoci s njom.
Ako opisemo rezultate te moci kao objasnjavanje, a rezultate osjetila kao iskustvo, mozemo reci da nam iskustvo, a ne objasnjavanje govori o postojanju, pojavljivanju i mijenama osjetilnih stvari, kao sto su stijene, zivotinje i ljudi; dok objasnjavanje, a ne iskustvo govori sto te stvari znace, sto bi mogle biti i sto bi mozda trebale biti.

Nasa tjelesna osjetila, koja nam daju iskustvo, ne priblizavaju nas visim stupnjevima znacenja i visim Razinama bica koje postoje u svijetu oko nas: osjetila ne odgovaraju toj svrsi, buduci da su stvorena samo za prepoznavanje vanjskih razlika izmedju razlicitih postojecih stvari, a ne za njihova unutarnja znacenja.

Postoji prica o dva redovnika koji su bili strasni pusaci i pokusali se usaglasiti oko pitanja je li dopustivo pusiti za vrijeme molitve. Buduci da se nisu mogli dogovoriti odlucili su pitati svoje nadredjene. Jedan od njih zbog pitanja je imao veliki problem sa opatom; drugi je bio pohvaljen. Kad su se ponovo sreli, prvi je redovnik, pomalo sumnjicav, upitao drugoga: "Sto si ti zapravo pitao?", i dobio je odgovor: "Pitao sam je li dopustivo moliti za vrijeme pusenja." Dok nasa unutarnja cula neizbjezno vide duboku razliku izmedju "molitve za vrijeme pusenja" i
"pusenja za vrijeme molitve", za nasa vanjska osjetila nema nikakve razlike.

Visi stupnjevi znacenja i Razina bica ne mogu se prepoznavati bez vjere i bez pomoci visih sposobnosti unutarnjeg covjeka. Kad se te vise sposobnosti ne koriste - bilo zato sto ih nema ili zato sto su zbog odsustva vjere neiskoristene - nedostaje na strani onoga koji spoznaje, sto za posljedicu ima da on ne moze znati nista od onoga sto je povezano s ikakvim visim znacenjem ili Razinom bica....





Napomena: Preuzeto iz knjige E.F.Schumacher, VODIC ZA ZBUNJENE, Zagreb, 1999.
O knjizi vise:

Sazetak sirokog i osvjezavajuce neortodoksnog sustava ideja. - Observer

Uzbudljiva filozofska knjiga kakve vec dugo nije bilo. - Daily Mail

Schumacherovi argumenti su osvjezavajuci, provokativni i, nerijetko dramaticni. -New Statesman

Ova uvelike hvaljena knjiga autora bestselera "Malo je lijepo" urod je krajnje zdravog, optimisticnog i po zivot afirmativnog uvida jednog od najmudrijih umova naseg vremena. - Los Angeles Times

Schumacher je zainteresiran za promatranje i dozivljavanje svijeta kao cjeline te pomaze citatelju da ucini isto. U tu svrhu razmotava vlastitu metafizicku mapu...
s humorom i jasnocom jos nezabiljezenim u filozofskom tekstu. - Ecoloist

----------------------------------------------------------------

- 08:05 - Komentari (15) - Isprintaj - #

12.02.2008., utorak

Religija i antimilitarizacija

Religija i antimilitarizacija
--------------------------------


Antimilitarizam





Religija je jos jedan pogodan kanal za pojacavanje izolacije i samoizolacije, stvaranje i produbljivanje zamisljenih razlika medju ljudima koje vode u sukobe, mrznju i netrpljivost. Religijske institucije koje same sebe definisu kao posrednike izmedju zemaljskog i onostranog,
mnogo cesce se bave vrlo ovozemaljskim stvarima kao sto je politika,
nego duhovnim pitanjima koja bi trebalo da budu oblasti njihovog djelovanja. To je narocito tocno na ovim prostorima, na kojima se religija predstavlja kao odlika etnonacionalnog identiteta, kao jos jedno oruzje u "borbi protiv neprijatelja", ponekad cak vrlo direktno i nemetaforicno.
Svestena lica se tako javljaju kao glasnogovornici jedne grupe - nacije, naroda, politicke stranke, govore o razgranicavanju teritorija, nacionalnim interesima, svodjenju racuna, odbrani ovih ili onih prava u ime svetinja koje su uvijek iskljucivo nacionalne, iako su same religije koje predstavljaju zasnovane na univerzalnim principima, sa kojima se mozete slagati ili ne slagati, ali ih svakako ne mozete vezati za jedan narod ili jednu drzavu. Iako sa te strane "duhovnici" ocito ne rade bas dobro ono sto bi trebalo da im bude posao, ne bi se moglo reci da su neuspjesni sto se tice biznisa samog po sebi - svi oni odlicno zive od podjela i strahova koji prate te podjele, bas kao i politicari ili vojna olirgahija.

http://www.antimilitarizam.org/ - Antimilitarizacija

Napomena: Preuzeto iz brosure "Sta je nama (de)militarizacija ?!?
Protiv rata uvijek i svuda!

----------------------------------------------------------


- 07:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

11.02.2008., ponedjeljak

VODIĆ ZA ZBUNJENE



VODIC ZA ZBUNJENE
--------------------------------------

ZAKLJUCAK


Nakon sto se Dante (u Bozanskoj komediji) "probudio" i nasao u strasnoj mracnoj sumi u koju nikad nije naumio ici, njegova mu dobra namjera da se uspne na planinu nije pomogla; prvo se morao spustiti u Pakao kako bi mogao posve shvatiti stvarnost grijeha. Danas se ljudi koji Pakao dozivljavaju kao "pravo stanje stvari" u suvremenom drustvu redovito odbacuju kao "apokalipticki2 pesimisti i slicno. Dorothy Sayers, jedna od najboljih komentatorica Dantea kao i modernog drustva, kaze sljedece:

Da je Pakao slika ljudskog drustva u stanju grijeha i korupcije, svi ce se spremno sloziti. A buduci da smo danas prilicno uvjereni da je drustvo na krivom putu i ne bas na putu prema usavrsavanju, lako mozemo prepoznati razlicite stadije u kojima se doseze dno pokvarenosti. Uzaludnost; nedostatak zive vjere; pad u labavu moralnost, pohlepno trosenje, novcana neodgovornost i nekontrolirano lose raspolozenje; svojeglavi i tvrdoglavi individualizam; nasilje, sterilnost i manjak postovanja prema zivotu i vlasnistvu, ukljucujuci i vlastiti zivot i vlasnistvo; zloupotrebljavanje seksualnosti, kvarenje jezika reklamom i propagandom, komercijaliziranje religije, zadovoljavanje praznovjerjem i uvjetovanje ljudskog uma masovnom histerijom i "caranjem" svih vrsta,
potkupljivosti i povlacenjem veza u javnim poslovima, licemjerje, nepostenje u materijalnim stvarima, intelektualno nepostenje, vrenje svadja (sloj protiv sloja, nacija protiv nacije), falsificiranje i unistenje svih vrsta komunikacije; iskoristavanje najnizih i najglupljih masovnih emocija; izdaja cak i najblizih po srodstvu, izdaja zemlje, bliskog prijatelja, krsenje zakletve: to su vise nego poznati stupnjevi koji vode hladnoj smrti drustva i iscezavanju svih civiliziranih odnosa.

Kakav popis divergentnih problema! No ljudi i dalje brbljaju o "rjesenjima", i ljute se kad im se kaze da obnova drustva mora poceti iznutra, jer ne moze poceti izvana. Ovaj odlomak napisan je prije nekoliko desetljeca. U medjuvremenu su stvari nastavilekliziti nizbrdo, i opis Pakla zvuci jos poznatije.

No bilo je i pozitivnih promjena: neki ljudi vise se ne ljute kad im se kaze da obnova mora poceti iznutra; vjerovanje da je sve "politika" i da ce radikalno preoblikovanje "sistema" biti dovoljno za spas civilizacije vise se ne brani istim fanatizmom kako je to bio slucaj prije nekoliko desetljeca; sad posvuda po svijetu nicu eksperimenti Novih zivotnih stilova i Dobrovoljne jednostavnosti; arogancija materijalistickog scijentizma opada, i ponekad se cak u pristojnom drustvu tolerira spominjanje Boga. Valja priznati, dio te promjene stava ne proizlazi iz duhovnog uvida, vec iz materijalistickog straha uzrokovanog krizom okolisa, krizom izvora energije, prijetnjom prehrambene krize i naznakama nadolazece zdravstvene krize. U svijetlu tih prijetnji - i mnogih drugih - mnogi se jos uvijek trude vjerovati u "tehnolosko rjesenje". Kad bismo razvili energiju fuzije, kazu, nasi bi energetski problemi bili rijeseni; kad bismo usavrsili proces pretvaranja ulja u jestive proteine, svjetski problem ishrane bio bi rijesen; a razvoj novih lijekova sigurno ce otkloniti prijetnju zdravstvene krize... i tako dalje.

Istovremeno, vjera u covjekovu svemoc sve je tanja. Cak i kad bi se tehnoloski rjesili svi "novi" problemi, stanje uzaludnosti, nereda i iskvarenosti bi ostalo. Ono je postojalo prije nego sto je sadasnja kriza postala akutna, i nece nestati samo od sebe. Sve vise ljudi pocinje shvacati da je "moderni eksperiment" propao. Taj eksperiment primio je rani poticaj od onoga sto sam nazvao kartezijanskom revolucijom koja je nesmiljenom logikom odvajala covjeka od Visih razina koje jedino mogu odrzati njegovu ljudskost. Covjek si je sam zatvorio vrata raja i pokusao se, uz golemu energiju i domisljatost, vezati za zemlju. Sad otkriva da je zemlja tek prijelazno stanje, tako da odbijanje teznje prema Raju znaci
nehoticki silazak u Pakao.

Moguce je zamisliti zivot bez crkvi; no nije moguce zivjeti bez religije, to jest, bez sistematskog rada, razvijanja prema visim razinama od one "obicnog zivota", sa svim svojim zadovoljstvom i bolom, uzbudjenjima i nagradama, profinjenoscu ili sirovoscu - sto god bilo. Moderni eksperiment zivota bez religije je propao, i jednom kad to razumijemo, jasno nam je o cemu se zapravo radi u "postmodernim" raspravama koje slusamo. Znakovito je da veliki broj mladjih ljudi (razlicite dobi!) gleda
u pravom smijeru. Oni osjecaju duboko u sebi da i jos uspjesnije rjesenje
konvergentnih problema nece pomoci - a moglo bi cak biti zapreka - ucenju kako se boriti s divergentnim problemima od kojih se sastoji stvarni zivot.

Umijece zivljenja uvijek znaci pretvoriti nesto lose u nesto dobro. Jednom kad znamo da smo potonuli u paklena podrucja gdje nas ne ceka nista osim "hladne smrti drustva i iscezavanje svih civiliziranih odnosa" mozemo sakupiti hrabrost potrebnu za "zaokret", "metanoia". Tada to vodi prema novom pogledu na svijet, naime pogledu koji otkriva svijet kao mjesto u kojem se stvari o kojima suvremeni covjek neprestano govori i nikako ih ne uspijeva postici, uistinu mogu doseci. Darezljivost zemlje dopusta nam da nahranimo citavo covjecanstvo; znamo dovoljno o ekologiji da odrzimo Zemlju zdravom; postoji dovoljno mjesta na zemlji i dovoljno materijala, da svatko moze imati dostupno skloniste; vise smo nego dovoljno sposobni osigurati dovoljnu opskrbu nuznim stvarima tako da nitko ne zivi u bijedi. Iznad svega, tada cemo uvidjeti da je ekonomski problem zapravo konvergentni problem koji je vec rijesen: mi znamo kako dovoljno pruziti, i nisu nam za to potrebne nasilne, neljudske, agresivne tehnologije. Ne postoji ekonomski problem, i, na neki nacin, nikada ga nije ni bilo. No, postoji moralni problem, a moralni problemi nisu konvergentni, njih se ne moze rijesiti na nacin da buduce generacije zive bez truda; ne, to su divergentni problemi, koji se moraju razumijeti i
transcendirati.

Mozemo li se pouzdati da ce "pokret" postici dovoljan broj ljudi dovoljno brzo da se spasi moderni svijet? To pitanje cesto se postavlja, no bilo koji odgovor koji ponudimo na ovo pitanje vodit ce u krivom smijeru. Odgovor "DA" vodio bi u lazno zadovoljstvo; odgovor "NE" vodio bi u ocaj. Bilo bi potrebno da ostavimo te dvojbe i bacimo se na posao.



Napomena: Preuzeto iz knjige E.F.Schumacher, VODIC ZA ZBUNJENE, Zagreb, 1999.
O knjizi vise:

Sazetak sirokog i osvjezavajuce neortodoksnog sustava ideja. - Observer

Uzbudljiva filozofska knjiga kakve vec dugo nije bilo. - Daily Mail

Schumacherovi argumenti su osvjezavajuci, provokativni i, nerijetko dramaticni. -New Statesman

Ova uvelike hvaljena knjiga autora bestselera "Malo je lijepo" urod je krajnje zdravog, optimisticnog i po zivot afirmativnog uvida jednog od najmudrijih umova naseg vremena. - Los Angeles Times

Schumacher je zainteresiran za promatranje i dozivljavanje svijeta kao cjeline te pomaze citatelju da ucini isto. U tu svrhu razmotava vlastitu metafizicku mapu...
s humorom i jasnocom jos nezabiljezenim u filozofskom tekstu. - Ecoloist

----------------------------------------------------------------




- 07:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.02.2008., nedjelja

ONI GLEDAJUĆI NE VIDE, I SLUŠAJUĆI NE ČUJU NITI RAZUMIJU


ONI GLEDAJUCI NE VIDE, I SLUSAJUCI NE CUJU NITI RAZUMIJU


... Bit cu tada jedan od onih kojima je receno:"Oni gledajuci ne vide;i slusajuci ne cuju niti razumiju"...

... Nista nije teze nego kriticki svjestan pretpostavki svoga razmisljanja. Sve se moze vidjeti izravno, osim oka kojim gledamo. Svaka misao moze se izravno proucavati, osim misli kojom proucavamo. Poseban trud, trud samosvijesti je potreban - taj gotovo nemoguc pothvat misli koja se naginje nad sebe samu: gotovo nemoguc, ali ne savim nemoguc. Zapravo, to je moc koja covjeka cini covjekom i sposobnim takodjer transcendirati svoju ljudskost. On lezi u onome sto Biblija naziva covjekovom "nutrinom". Kako je vec spomenuto, unutarnje odgovara "visem", kao sto izvanjsko odgovara "nizem". Cula su covjekovi najizvanjskiji instrumenti; u slucaju kad "gledajuci ne vide", i slusajuci ne cuju "greska ne lezi u osjetilima vec nutrini - "jer je odrvenjelo srce ovog naroda"; ljudi "ne razumiju svojim srcima". Samo kroz "srce" se moze stvoriti veza sa visim stupnjevima znacenja i Razina bica...





Napomena: Preuzeto iz knjige E.F.Schumacher, VODIC ZA ZBUNJENE, Zagreb, 1999.
O knjizi vise:

Sazetak sirokog i osvjezavajuce neortodoksnog sustava ideja. - Observer

Uzbudljiva filozofska knjiga kakve vec dugo nije bilo. - Daily Mail

Schumacherovi argumenti su osvjezavajuci, provokativni i, nerijetko dramaticni. -New Statesman

Ova uvelike hvaljena knjiga autora bestselera "Malo je lijepo" urod je krajnje zdravog, optimisticnog i po zivot afirmativnog uvida jednog od najmudrijih umova naseg vremena. - Los Angeles Times

Schumacher je zainteresiran za promatranje i dozivljavanje svijeta kao cjeline te pomaze citatelju da ucini isto. U tu svrhu razmotava vlastitu metafizicku mapu...
s humorom i jasnocom jos nezabiljezenim u filozofskom tekstu. - Ecoloist

----------------------


- 07:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.02.2008., subota

WU WEI BUĐENJA - alternativna metoda iscjeljivanja

WU WEI BUDJENJA - alternativna metoda iscjeljivanja
-----------------------------

Medicina ih otpiše, a oni ozdrave i žive

Razgovarao: Miroslav Rašić

PULA/DOBRINA - Dnevni list je prije izvjesnog vremena objavio tekst o DRAGANU SEKULIĆU i njegovim nevjerojatnim uspjesima u izlječenju ljudi oboljelih od raznih bolesti, među kojima su i one maligne. Ti ljudi koji su izliječili dijabetes, diskus herniju, razne psihičke tegobe i druge opake bolesti, za koje je službena medicina javno priznala svoju nemoć, javljaju nam se uz puni identitet sa zamolbom da prenesemo njihova iskustva i osjećaje kako bi i drugi ljudi mogli doživjeti isto i ozdraviti. Sekulića smo posjetili u Dobrni, malom slovenskom lječilištu, gdje jednom mjesečno održava sedmodnevni terapijski ciklus Wu Wei Buđenja. U ekskluzivnom intervjuu za naš list Sekulić odgovara na niz pitanja kao što su pojam Wu Wei Buđenja, njegovu učinku na duhovno i tjelesno zdravlje čovjeka, o vrstama terapija, ljudskom EGU i problemima koji se javljaju na putu k sveukupnom ozdravljenju čovjeka kao Božjeg bića.

Kad kažete Wu Wei Buđenje, što je to i kako ste počeli?

- Pojam Wu Wei uzeo sam iz kineskog daoizma i znači djelovanje koje nije povezano s ishodom tog djelovanja, tj. to je djelovanje one sveznajuće i svemoguće Inteligencije koja se nalazi u svakom od nas i koja doslovce može sve pod jedinim uvjetom – da je ego (tj. analitički um) u tome ne ometa. A ego, tj. naše misli, emocije, reaktivni modeli i ostali sadržaji uma, uvijek ima pred sobom neki cilj u budućnosti i sve što radi i sve s čim je u komunikaciji služi mu kao sredstvo za postizanje tog budućeg cilja. Time ego namjerno izbjegava jedino bitno – Sadašnji trenutak. Predavanje i prepuštanje na terapiji je zapravo predavanje i prepuštanje toj superiornoj Inteligenciji, tj. prostornosti Sadašnjeg trenutka. Rezultati koje pojedinci postižu ovise o sposobnosti predavanju toj moći Sadašnjeg trenutka. Otac mi je umro od karcinoma pluća. Iza toga, spontano mi se javilo znanje i potreba da ljudima pomažem. To je znanje došlo spontano iz moje nutrine.

Što znači ne činiti ništa u Wu Wei Buđenju?

- Ne činiti ništa u Wu Wei Buđenju znači ne činiti ništa s predumišljajem, ne činiti ništa imajući na umu neki budući rezultat, prepustiti se Sadašnjem trenutku, ne biti vezan uz neki cilj, ne dopustiti egu da se miješa u proces, dopustiti da sva djelovanja krenu iz prostornosti prisutnosti, tj. Sadašnjeg trenutka, jedine stvarnosti. Koliko tko u tome uspije – ovisi o stupnju zarobljenosti svakog pojedinca, od jačine njegove misaone tamnice.

Koliko traje svaka terapija i kako se odvija?

- Terapije se odvijaju tako da se na početku međusobno upoznamo, porazgovaramo, a potom svi, ako mogu s obzirom na bolest, stoje mirno na nogama i zatvore oči. To tako traje 90 minuta. U međuvremenu nastojim svakog energetski osjetiti i pokrenuti u njemu proces energetskog izlječenja. Što će se događati, ne ovisi puno o meni, nego o samim sudionicima. Njihova je zadaća, da tako kažem, prepustiti se, predati se i ne miješati se svjesno u ono što se događa. A to što se događa, vrlo je različito, kao što su različiti ljudi i njihovi problemi.

Kontaktna i bez kontaktna terapija u samim nazivima nose i nekakvu razliku. Hoćete nam otkriti u čemu?

Razlika između bez kontaktnog i kontaktnog Wu Wei Buđenja je u tome da se u prvom slučaju sudionici upozoravaju da se suzdrže, usprkos eventualnom porivu za pomoć drugome, od prilaženja i liječenja drugog. Naime, pokazalo se da izvjestan broj sudionika ne podnosi fizički grublji pristup i zato ne želi dolaziti na terapije. Taj fizički grublji pristup ponekad je neophodan jer je na drugi način vrlo teško razbiti emocionalno-mišićni otpor u kome se nalaze dugogodišnje potisnute emocije. Te potisnute emocije, ako se ne isprazne, vremenom dovode i do najtežih bolesti, pa i onih fatalnih.

Koliko terapija treba proći da bi se ozdravljenje pokrenulo – probudilo, kako kažete?

- Da bi se mogao donijeti ikakav sud i o pacijentovu stanju i učinku terapije za njega, neophodno je da svatko dođe najmanje deset puta.

Ljudi koji Vam se javljaju su različiti i imaju različite bolesti. Koje su najčešće i kakvi su rezultati?

- Raspon bolesti s kojima ljudi dolaze zaista je vrlo širok. Na terapije se javljaju sve vrste pacijenata, od psihičkih tegoba, preko diskopatije do malignih oboljenja. Od njih je službena medicina obično digla ruke. Opet i ovdje ponavljam: ovisno o jačini i veličini prepreka protjecanju eterične energije i o motivaciji za ozdravljenje javljaju se i odgovarajući rezultati. Netko tko je snažno motiviran da živi – ozdravi i živi. Netko tko svjesno ili nesvjesno hoće umrijeti, a ne zaboravimo da su maligna oboljenja izraz duboke tjeskobe i želje za napuštanjem ovoga svijeta, taj i umire. Naravno, tu su još i pitanja međuljudskih odnosa (majka - sin, stanje u obitelji itd.) i njihov učinak na pojavu i razvoj bolesti. No, to je posebno poglavlje ove priče i oduzelo bi nam puno prostora. Drugi put možemo razgovarati i o tome.

Je li to neka vrsta samoizlječenja?

- Kao što se može zaključiti iz rečenog, u nama, u srži našeg bića, leži superiorna Inteligencija (Dao, Bog, Budinska priroda, Ne-ego, Duh Sveti, Biće itd.) koja može sve i koja zna sve. Ako uspijemo doći do nje i eliminirati ego, tada su nam na raspolaganju sva znanja i sve moći, kao i sve poznate i dosad nepoznate metode liječenja. To se sve može probuditi u sudionicima terapije, ovisno o jačini njihove motivacije za promjenom.

Kako objašnjavate djelovanje Wu Wei Buđenja?

- U Wu Wei Buđenju se radi o dovođenju ega u što bezizlazniju situaciju, kako bi se on prestao miješati u ovaj prirodni proces. Naime, pojavom ega-načela podjele udaljili smo se od vlastite originalne i autentične prirode i došli u stanje rascjepa (“normalne” shizofrenije) koje plaćamo i koje smo platili nezamislivim patnjama i bolestima. Sad se nalazimo na pragu novog stupnja u evoluciji svijesti, nalazimo se pred kvantnim skokom u Univerzalnu svijest. U sadašnjem je trenutku to još sudbonosnije s obzirom na stanje našeg planeta i čovječanstva. Wu Wei Buđenje je mali prilog tom sveopćem ubrzanom buđenju. Nalazimo se svi, kao stanovnici ovog divnog planeta, pred sudbonosnim raskrižjem i dilemom - kolektivno se probuditi ili kolektivno propasti.

Pitanje koje se nameće samo od sebe je zašto ljudi obolijevaju?

- Pojavom ega pojavljuju se i svi čovjekovi problemi, pa i bolesti (o ratovima da i ne govorimo!). Pojava ega je pojava rascjepa u čovjeku, rascjepa između njegove autentične prirode i mentalne vještačke konstrukcije koju nazivamo egom. Svojom pojavom i svim mehanizmima koji ga prate (projekcija, potiskivanje itd.) ego prekida prirodno strujanje eterične energije koja održava fizičko tijelo na okupu. Prekidom tog strujanja energije, koja u sebi sadrži šifru organizacije fizičkog tijela, analogno strujanju krvi, dolazi do obolijevanja pojedinih dijelova ili organizma kao cjeline. Ovdje postoji analogija: tamo gdje nema krvi, dolazi do lokalne smrti tkiva, odnosno nekroze. Tamo gdje nema cirkulacije energije, opet dolazi, nešto sporije, do obolijevanja i na kraju do smrti tkiva ili cijelog tijela.

Pročitao sam u nekim medijima Vašu izjavu: “Nema neizlječivih bolesti, ima neizlječivih ljudi.” Možete li nam to pobliže objasniti?

- Iz dugogodišnje prakse pomaganja ljudima zaključio sam da nema “neozdravljivih bolesti”, čak i kad su jako rijetke i u svjetskim okvirima, za što imam žive primjere. A što su “neozdravljivi ljudi”? To su oni ljudi koji nisu spremni na duhovnu transformaciju zbog egova (nesvjesna) otpora koji traži održanje statusa quo. Ovo pitanje traži puno dulje i višeslojnije objašnjenje i Wu Wei iskustvo.

Nastojim svakoga energetski osjetiti

Terapije se odvijaju tako da se na početku međusobno upoznamo, porazgovaramo, a potom svi, ako mogu s obzirom na bolest, stoje mirno na nogama i zatvore oči. To tako traje 90 minuta. U međuvremenu nastojim svakoga energetski osjetiti i pokrenuti u njemu proces energetskog izlječenja. Što će se događati, ne ovisi puno o meni, nego o samim sudionicima. Njihova je zadaća, da tako kažem, prepustiti se, predati se i ne miješati se svjesno u ono što se događa. A to što se događa, vrlo je različito, kao što su različiti ljudi i njihovi problemi.

Ego prekida prirodno strujanje energije

Pojavom ega pojavljuju se i svi čovjekovi problemi, pa i bolesti. Pojava ega je pojava rascjepa u čovjeku, rascjepa između njegove autentične prirode i mentalne vještačke konstrukcije koju nazivamo egom. Svojom pojavom i svim mehanizmima koji ga prate ego prekida prirodno strujanje eterične energije koja održava fizičko tijelo na okupu. Prekidom tog strujanja energije, koja u sebi sadrži šifru organizacije fizičkog tijela, analogno strujanju krvi, dolazi do obolijevanja pojedinih dijelova ili organizma kao cjeline.

Ružica Labinjan: “Više nemam šećernu bolest”

Donosimo vam životnu priču Ružice Labinjanin koja se dugo godina borila sa šećernom bolesti te je po nagovoru prijateljice posjetila Dragana Sekulića. Njezin susret i deset seansi koje je imala kod Dragana dovelo je do toga da se potpuno oslobodi i ozdravi od dijabetesa. "U 44. godini života završila sam u bolnici s prosječnom visinom šećera u krvi oko 16. Uslijedila je uobičajena medicinska procedura. Stavljena sam na infuziju, uz inzulin četiri puta dnevno. Napravljene su sve pretrage i ustanovljeno je da sam oboljela od dijabetesa. Uslijedio je uobičajeni tretman, tj. stroga dijeta. To sam prihvatila i počela živjeti takvim načinom života. Od prijateljice sam čula za Dragana i njegov način rada te sam se odlučila prepustiti njegovu načinu ozdravljenja. Tako, 4. lipnja 2001. krećem na terapiju Wu Wei Buđenja. I već na prvom tretmanu doživljaj je bio snažan i nevjerojatan. Shvatila sam - to će biti put k mome ozdravljenju. Iz dana u dan sam s nestrpljenjem čekala 18 sati da započne novi tretman. Svaki dan sam imala novo iskustvo koje me oduševljavalo, jednostavno me nosilo. Nisam znala što se događa, ali sam znala da se bolje osjećam i da ću ozdraviti. Tijekom samih terapija nisam ništa uzimala od medikamenata, niti sam se pridržavala dijete. Isti dan, nakon posljednje terapije, otišla sam na proslavu rođendana i tamo po prvi put od početka moje bolesti, bacila se na vlastito testiranje, pila sam alkohol, jela sve što “ne smiju” šećeraši. Testirala sam ono u što sam već bila sigurna. Mjerenje šećera u krvi nakon sat vremena pokazuje 6,2 , što je prosto nevjerojatno. Mogla sam glasno reći - ja više nemam dijabetes!


Napomena: Preuzeto sa:
http://dnevni-list.ba/?mdls=1&mdls_tip=2&nid=8030

---------------------------------------


RIJEKA

Zbog bolesti Bebić podnio ostavku
U Hrvatskom je saboru proveo jedan mandat, od 1992. do 1995. godine, a nakon toga izabran je za potpredsjednika Socijaldemokratske unije (SDU)
Vladimir BebićZbog tečke bolesti koja zahtjeva višemjesečnu terapiju, 62-godišnji Vladimir Bebić danas je podnio ostavku na mjesto vijećnika riječkog Gradskog vijeća, potvrđeno je iz Tajništva Gradskog vijeća.

U Gradskom vijeću Bebić je bio zastupnik političke stranke Ljevica Hrvatske, a u Vijeće je izabran s liste stranke Bebić Vladimir - Treći blok.
U Hrvatskom je saboru proveo jedan mandat, od 1992. do 1995. godine, a nakon toga izabran je za potpredsjednika Socijaldemokratske unije (SDU). Na lokalnim izborima 2001. pojavio se sa svojom nezavisnom listom s kojom je osnovao političku stranku Treći hrvatski blok te se s njom, kada je preimenovana u Radničku partiju, zajedno s još pet političkih stranaka, 2007. ujedinio u stranku Ljevica Hrvatske. U toj stranci obnašao je dužnost zamjenika potpredsjednika stranke.
Na vijećničkom mjestu zamijenit će ga Irene Gregorović-Filipčić.

--------------------------------



Moj prijatelj i stranacki vodja "Ljevice Hrvatske" uspjesno se oporavlja upravo zahvaljujuci alternativnoj metodi iscjeljivanja WU WEI BUDJENJA. Za sada je sve u najboljem redu, dobar dio metastaza se povukao na opce iznenadjenje Dr. Ivaniša koji je pregledao rengenske snimke i konstatirao poboljsanje zdravstvenog stanja. Terapije WU WEI Vladimir Bebić i
dalje provodi. Nakon Vukovara, ovih dana nalazi se u Sloveniji, potom slijede terapije u Puli.

Zazelimo Vladimiru Bebiću brzi i uspjesan oporavak i ozdravljenje!


U Rijeci, 09.02.2008. godine Borivoj Bukva



- 07:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.02.2008., petak

TIHA DUŠA /priča/



TIHA DUŠA

Jednom su jenog starog pastira, koji je već preko sedamdeset godina čuvao ovce upitali novinari: Možete li nam ispričati nešto osebujno, što vam se zasigurno moralo dogoditi, za tako duga razdoblja. Razlog, zašto su uopće novinari došli je bio:država je odlučila da mu dodijeli počasnu mirovinu za njegov osamdeseti rođendan, jer je pošteno obavljao svoj posao eto već punih sedamdeset godina, a nikakvih drugih osnova ne bi mogao imati po kojima bi dobio zasluženu mirovinu, jer nije bio nigdje prijavljen, na nikakvim platnim spiskovima poduzeća.
Starac se ispočetka branio, da je on običan pastir, i već mu je bilo neugodno što su uopće došli oni kojih se niti u snu čovjek ne bi nadao, a kamoli da će još o njemu netko i pisati u novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje. No, novinari, kao novinari, napasni kao osice, nisu se dali tek tako otpraviti. A prostodušni je starac na kraju ipak popustio i započeo pričati. Imao je on običnih priča, koje su za običnu raju i koje se mogu pričati uz vatru djeci, jedino je mislio da su one isuviše seljačke za takovo nešto kao što su novine.
Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo nejačko psetance. Onako malešno mi se smililo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Već nakon par dana mi se to pseto privrglo, i ja sam ga zavolio. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, dijelio sa njim što sam i sâm imao. I pseto je lijepo napredovalo.
No, seljani su me počeli zadirkivati govoreći da je to vuk i da ga trebam ubiti, jer da će se veliko zlo dogoditi. Kako sam ih mogao poslušati, kad mi je srcu priraslo i gotovo. Pseto je postalo kršno, veliko, i kad bih ponekad nešto bio zaboravio u selu, slobodno sam ga pustio, rekavši da mi to sam donese. Gledao bi me za trenutak u oči, kao da traži na neki drugi način, a ne riječima, što sam mu kazao. Bio je to vrlo pametan pas i pomagao mi je revno čuvati ovce.
Jednog kasnog, ljetnog popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali zrak je bio težak, kao da će kiša.Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u sjenci par stabala. Čim sam legao na ležaj, oči su mi se same sklopile. Bilo je sparno.
Ne znam koliko sam dugo ležao, tek nešto me je prenulo iza sna. Neko krkljanje i režanje. Sve je bilo nekako prigušeno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izašao sam da vidim ipak što je. Vrata kolibice su gledala na zapad. Narančasta sunčana lopta je bila još za koplje visoko. U smjeru prema suncu moj je pas sjedio. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je narančasto prosijavalo kroz oči. Kao da je mjesto njih imao dvije žeravke. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se ispred njega nalazila hrpa pušećeg mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio što je bilo na stvari.
Ušao sam hladno mirno u kolibu i skinuo pušku ponad vrata i ponovno izašao. Podigao sam lagano pušku, nanišanio mu glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je osjećao krivicu što je prokockao moje povjerenje, koje sam u njega uložio. Povukao sam obarač i on je pao.
Da bih nekako spasio, što se spasiti dalo, otišao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram što prije nisam seljane poslušao. Sunce je upravo zalazilo, kada smo počeli tovariti leševe ovaca u kolica. Možete si zamisliti koliko je bilo moje zaprepašćenje kada sam izmedju ovaca naišao na tri leša vuka i jedne vučice. Srce mi se steglo, a na oči mi grunuše suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja. Posumnjao u zvijezdu na nebu.
Odonda je prošlo šezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas zbilo. Odonda sam se nekako povukao u sebe. Riječi su mi nevoljko prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mjesta u mojoj duši za bilo kakvo osuđivanje bilo koga.
Cijena toga je bila visoka, a niti me je tko pitao da li želim kupiti to iskustvo.

(Lama Dzogće) preuzeto iz brošure o’ GLEDALO




- 08:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #

07.02.2008., četvrtak

Satish Kumar: INSPIRIRAN PRIRODOM



Satish Kumar



INSPIRIRAN PRIRODOM



'Priroda je najveći učitelj,' rekla je moja majka: 'čak veći od Buddhe.' 'Kako nešto može biti veći učitelj od Buddhe?' Pitao sam. Bilo mi je tada samo osam godina, ali se još vrlo jasno sjećam razgovora.

Nakon kratke stanke, majka je odgovorila. 'Buddha je možda bio najveći učitelj među ljudima, ali on je primio svoje prosvjetljenje dok je sjedio ispod stabla. U tom trenutku postojanja bio je sjedinjen s prirodom, ostvarivši uzajamnu zavisnost cjelokupnog postojanja i života stvorenog na način da tako zamršeno i simbolično, milijuni oblika žive jedni s drugim u harmoniji i tako čudesno. Nitko ne upravlja prirodom; prirodi ne trebaju gospodari ali zakoni svemira i zdravlje Zemlje se održava. Buddha je sve to naučio dok je promatrao prirodu. Stablo je bilo njegov pravi učitelj.' Ovo mi je majka rekla 1944. godine.

Janine Benyus je znanstvenik, spisateljica i vizionar. Ona nam govori kako se uči od prirode. Većina, ako ne i sva sveučilišta, se usredotočuju na podučavanje o prirodi. Danas podučavati o prirodi, čini se da ima vrlo razoran cilj. Znanstvenici uče o prirodi da bi ju kontrolirali, dok učenje od prirode ima ekološku poniznost, i takva poniznost ima duhovnu kvalitetu.

Ali duhovnost čini se da je sumnjiva riječ. Ljudi ju povezuju s religijom, praznovjerjem i dogmom. Riječ 'D' je izopačena! Moramo ju spasiti od krivog tumačenja. Materija je ono što možemo mjeriti. Duh se ne može mjeriti. Materija je kvantiteta a duh je u kvaliteti. Materija je vanjski oblik ili supstanca, duh je unutarnje značenje. Potrebna nam je materija i potreban nam je duh. Jedan bez drugoga su beskorisni. Uloga religije je da pojača naš smisao i osjećaj duhovnog.

Imamo religijsko i ekološko poimanje građevina i vrtova. To nam objašnjava kako kršćanske, budističke i islamske vrijednosti obavještavaju naše poimanje za gradnje u prošlosti i kako bi to trebali učiniti u budućnosti. Da, mi bi morali projektirati onako kako projektira priroda i to bi trebali činiti s poniznosti, štovanjem i obuzdavajući se. Tako će prirodna arhitektura i ljudska arhitektura biti komplementarne. Priroda i kultura će oplemeniti jedna drugu. Materija i duh čine cjelinu. To je projektiranje s različitostima; ekonomično projektiranje.

-----------------------------------------------------

Uz ovaj prekrasan tekst i jedan moj haiku:



Prsti na karti

i put u nepoznato.

Zeleno jutro!



U Rijeci, 07.02. 2008. Borivoj Bukva



- 07:03 - Komentari (16) - Isprintaj - #

06.02.2008., srijeda

HKD-OSVIT, Rijeka .........


HKD-OSVIT Rijeka, "EX LIBRIS - SVJETIONIK" Pancevo, Srbija, HAIKU IN LINGUA ITALIANA, Konkurs Disovog proljeca - Cacak, Srbija, Garavi sokak - Indzija, Srbija, Zvonimir Golob, Podravka, Foto natječaji....


-----------------------------------------------



poštovani prijatelju evo nekoliko podataka o književnoj-poetskoj večeri HKD-OSVIT
povodom Dana Zaljubljenih i par mojih stihova o ljubavi na jedan malo drugčiji način .


RIJEČI

Ponekad nas riječi
Udaljavaju,
Dok srca ostaju
Blizu,
Zato i trajemo.
Ženo...


-----------------


Hrvatsko književno društvo "Osvit", povodom Valentinova
organizira književno - poetsku večer koja će se održati
u zgradi

Filodrammatice II kat (mala dvorana) Korzo 28.

06. 02. 08. u 18 h nastupaju članovi HKDO


Lazar Radmanović, Borivoj Bukva, Josip Eugen Šeta, Ivana Klovar, Valerio Orlić, Vesna Ladišić, Zineida Koševoj, Ivo Pavlić, Erni Gigante Dešković,

i ostali gosti.

Kroz glazbeni program vodit će Vas maestro gitare Ersnest Pavin.


-----------------------------------------------




DRUGI MEDJUNARODNI BIENALE EX LIBRIS - "SVJETIONIK" 2008 - Istorijski arhiv Pancevo, Srbija

Moze se poslati najvise 3 otiska, max. velicina 10 x15 cm, krajnji rok je 30.april 2008. Na margini ispisati rijeci EX-LIBRIS "SVJETIONIK", vise informacija na adresi:

ISTORIJSKI ARHIV U PANCEVU
NEMANJINA 7
26000 PANCEVO,
SRBIJA
------------------------
E-mail: arhivp@panet.co.yu
http://www.arhivpancevo.org.yu
------------------------



---------------------------------------------


Subject: HAIKU IN LINGUA ITALIANA - CONCORSO INTERNAZIONALE


comunicato stampa: italiano and english


CASCINA MACONDO
Centro Nazionale per la Promozione della Lettura Creativa ad Alta Voce e POETICA HAIKU
Borgata Madonna della Rovere, 4 - 10020 Riva Presso Chieri - Torino - Italy
tel. 011-9468397 - cell. 328 42 62 517
info@cascinamacondo.com - www.cascinamacondo.com


BANDISCE

6° EDIZIONE - CONCORSO INTERNAZIONALE DI POESIA HAIKU IN LINGUA ITALIANA

possono partecipare: autori di ogni nazionalitŕ e di ogni etŕ
partecipazione: GRATUITA
sezioni: individuale: autori singoli - collettiva: scuole e area handicap
quantitŕ: massimo tre haiku classici INEDITI (5-7-5 sillabe) in lingua italiana.
invio: solo attraverso la compilazione del modulo on line www.cascinamacondo.com (previa registrazione)
scadenza: 31 marzo 2008
premiazione: domenica 28 settembre 2008 a Cascina Macondo - cerimonia ufficiale

premi: 114 haiku classificati (57 sezione singola + 57 sezione collettiva) pubblicati in volume

1°- 2°- 3° premio sezione singola: preziosa ciotola Raku, attestato, libro degli haiku
al PRIMO PREMIO anche un soggiorno di una settimana per 2 persone alle CINQUE TERRE ospiti in un villino del Villaggio La Francesca
1°- 2°- 3° premio sezione collettiva: targa in ceramica Raku alla Scuola- attestato e libro degli haiku all'alunno-libro all'insegnante
ai primi DIECI CLASSIFICATI attestato di merito

nota 1: tutti gli haiku pervenuti sono visibili sul sito di cascina macondo
nota 2: il pubblico puň votare gli haiku messi on line
(Il voto del pubblico č utile parametro di riferimento per dirimere i casi che hanno ottenuto paritŕ di voto dalla giuria)

giuria
Alessandra Gallo (scrittrice-poetessa-insegnante)
Annette Seimer (traduttrice)
Antonella Filippi (scrittrice-poetessa-Haijin)
Danilo Manera (scrittore-docente universitario)
Domenico Benedetto (fotografo)
Fabia Binci ( scrittrice-Haijin-insegnante)
Fabrizio Virgili (Haijin-insegnante)
Giorgio Gazzolo (Haijin)
Michele Bertolotto (web master-Haijin)
Nico Orengo (giornalista-scrittore)
Pietro Tartamella (scrittore-poeta-Haijin-insegnante)

sponsor
Patrocino Fondazione Italia-Giappone: http://www.italiagiappone.it
Patrocinio Comune di Riva Presso Chieri: http://www.comune.rivapressochieri.to.it
Liceo Europeo Convitto Nazionale Umberto I: http://www.cnuto.it/CNUTO/CNUTO/SitoPubblico/Sezioni/11
Villaggio La Francesca: http://www.villaggilafrancesca.it
DeArt: http://www.deart.org
Cogest M&C-Business & Travel: http://www.cogest.info
Gruppo Piotto
Edoardo Burlini
Gruppo Haijin di Arenzano

clicca qui per il bando completo (grazie per averlo stampato e appeso in qualche luogo)
click here for the complete ban (thanks in order to have it printed and hanging in some place)

italiano http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-italiano.pdf
francese http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-Bando-francese.pdf
inglese http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-inglese.pdf
tedesco http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-tedesco.pdf
spagnolo http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-spagnolo.pdf
olandese http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-olandese.pdf
portoghese http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-portoghese.pdf
greco http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-greco.pdf
russo http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-russo.pdf
rumeno http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-rumeno.pdf
esperanto http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-esperanto.pdf
arabo http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-arabo.pdf
giapponese http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando_jap.pdf
polacco http://haiku.cascinamacondo.com/pdf/haiku_2008/08-bando-polacco.pdf


english


CASCINA MACONDO
National Centre for the Promotion of Creative Reading Aloud and HAIKU POETICS
Borgata Madonna della Rovere, 4 - 10020 Riva Presso Chieri - Torino - Italy
tel. 011-9468397 - cell. 328 42 62 517
info@cascinamacondo.com - www.cascinamacondo.com


ANNOUNCES

THE 6th INTERNATIONAL HAIKU POETRY CONTEST IN ITALIAN LANGUAGE

Participants: authors of any nationality and age
Admission: FREE
Sections: individual: single authors – collective: schools and handicap area
Quantity: up to three UNPUBLISHED traditional haiku in Italian (5-7-5 syllables)
Submission: only by filling in the form on line www.cascinamacondo.com (by registration)
Expiry: 31st March 2008
Prizegiving: Sunday 28th September 2008 at Cascina Macondo – official ceremony

Prizes: 114 classed haiku (57 individual section + 57 collective section) published in a volume

1st-2nd-3rd prize individual section: a precious Raku bowl, certificate, haiku book
to the 1st PRIZE also a one week stay for two people at CINQUE TERRE guests in a villa at Villaggio La Francesca
1st-2nd-3rd prize collective section: a valuable ceramic Raku plate to the School- certificate and haiku book to the student- book to the teacher
To the FIRST TEN in the classification merit certificate

Note 1: all submitted haiku will be published on the website of Cascina Macondo
Note 2 : visitors of the website will be able to vote for their favourite haiku
(visitors’ votes are a useful reference in case of haiku which were given equal number of votes by the jury)

jury
Alessandra Gallo (writer-poetess-teacher)
Annette Seimer (translator)
Antonella Filippi (writer-poetess -Haijin)
Danilo Manera ((writer –university teacher)
Domenico Benedetto (photograph)
Fabia Binci ( writer -Haijin- teacher)
Fabrizio Virgili (Haijin- teacher)
Giorgio Gazzolo (Haijin)
Michele Bertolotto (web master-Haijin)
Nico Orengo (journalist-writer)
Pietro Tartamella ((writer-poet -Haijin-teacher)

sponsor
Patrocino Fondazione Italia-Giappone: http:// www.italiagiappone.it
Patrocinio Comune di Riva Presso Chieri: http://www.comune.rivapressochieri.to.it
Liceo Europeo Convitto Nazionale Umberto I: http://www.cnuto.it/CNUTO/CNUTO/SitoPubblico/Sezioni/11
Villaggio La Francesca: http://www.villaggilafrancesca.it
DeArt: http://www.deart.org
Cogest M&C-Business & Travel: http://www.cogest.info
Gruppo Piotto
Edoardo Burlini
Gruppo Haijin di Arenzano


---------------------------------------------




KONKURS Disovog proleca

Povodom 45. Disovog proleća Gradska biblioteka "Vladislav Petković Dis" i Odbor Disovog proleća raspisuju tradicionalni konkurs za rukopis za prvu pesničku zbirku, namenjen autorima sa srpskog govornog područja do 31 godine starosti.

Autor dostavlja organizatoru rukopis u tri primerka na srpskom jeziku sa najmanje 30 pesama, potpisan šifrom. Rešenje šifre slati u posebnom kovertu uz rukopis. Konkurs je otvoren do 10. aprila 2008. godine. Autoru najboljeg rukopisa, po odluci tročlanog žirija, pripada plaketa Mladi Dis i pravo da mu Biblioteka objavi prvu pesničku knjigu u ediciji Tokovi. Razultati konkursa biće objavljeni do 20. maja, a nagrada će biti dodeljena u Čačku na završnim svečanostima 45. Disovog proleća.
Rukopise slati adresu Gradske biblioteke "Vladislav Petković Dis" - Gospodar Jovanova 6, 32000 Čačak, sa naznakom "za konkurs".

http://www.cacak-dis.org.yu/


--~--~---------~--~----~------------~-------~--~----~
You received this message because you are subscribed to the Google Groups "pisci" group.
To post to this group, send email to pisci@googlegroups.com
To unsubscribe from this group, send email to pisci-unsubscribe@googlegroups.com
For more options, visit this group at http://groups.google.com/group/pisci
-~----------~----~----~----~------~----~------~--~---

-------------------------------------------------



zlatomir borovnica , indzija, srbija....................... wrote:

Povodom devetnaestog medjunarodnog susreta pesnika pod nazivom GARAVI SOKAK, knjizevni klub MIROSLAV MIKA ANTIC iz Indjije raspisuje
PESNICKI KONKURS
USLOVI KONKURISANJA.
poslati 3 pesme u 3 primerka, duzine od 12 do 24 reda, teme slobodne. Pesme potpisati punim imenom i prezimenom, tacnom adresom stanovanja, brojevima telefona i elektronskom adresom u koliko je imatte.
Pesme se mogu slati na Srpskom, Hrvackom i bosnjackom jeziku. U koliko stvarate na drugim jezicima, uz orginal obavezno dostaviti prevod na jedan od navedenih jezika.
Obavezna kraca biografija autora.
Konkurs traje od 10. februara do 30. maja 2008. godine.
Pesme slati iskljucivo puutem poste u pismu na adresu predsednika kluba.
Adresa
Zlatomir Borovnica
za konkurs
ulica Kneza Lazara 14/25
22320 Indjija
Srbija
telefoni
+381/22-551-347; mobilni: +381/63-1055-199
Manifestacija će se odrľati polovinom septembra 2008. godine kada će biti promolisan zbornik koji ce se stampati od prispelih i odabranih pesama. Pesme upucene na konkurs se ne vracaju a za radove objavljene u zborniku se ne placa honorar.
Tacan datum i vreme pocetka ce mo vam na vreme javiti.
S postovanjem, predsednik
Zlatomir Borovnica
------------------------------------------------------------------



Natječaj za najljepšu ljubavnu pjesmu " Zvonimir Golob "

Natjecaj za najljepsu neobjavljenu ljubavnu pjesmu


Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke (UBIUDR) raspisala je natjecaj za najljepsu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, koja ce biti nagradjena nagradom "Zvonimir Golob".
Natjecaj se organizira po peti put s ciljem popularizacije poezije, ali i podsjecanja na hrvatskog pjesnika, kriticara i glazbenika Zvonimira Goloba, rodjenog u Koprivnici 1927. i preminulog u Zagrebu 1997. godine. Autori na natjecaju mogu poslati najvise tri pjesme, koje trebaju stici do 1. svibnja na adresu: UBIUDR, Ante Starcevica 32, Koprivnica. Proglasenje laureata nagrade, koja se sastoji od prigodne plakete i skulpture bit ce odrzano 1. lipnja, na dan 10. obljetnice pjesnikove smrti. Prosle je godine na natjecaju sudjelovalo oko 800 autora, a dosadasnji autori koji su primili ovu nagradu bili su Enes Kisevic, Zeljko Krznaric, Zlatko Tomicic i Dusko Gruborovic.

( objavljeno u Novom Listu, 26.sijecnja 2007. pod rublikom "Kultura". http://www.novilist.hr/ )

31.01.2008. u 15:34 • 0 Komentara • Print • #

-----------------------------------



Foto-natječaj / UMAG PHOTOKLIK III

Istraturist Umag d.d. oglašava fotografski online natječaj UMAG PHOTOKLIK III na temu: Kampiranje u Umagu
Natječaj je namijenjen svima koji su boravili u Umagu i učinili fotografije na zadanu temu. U natječaj ne ulaze fotografije izvan tematike ili neprimjerenih sadržaja. Nagrade će se dodijeliti autorima najboljih fotografija. Natječaj i uvjeti objavljeni su na internet stranici www.istracamping.com i www.istraturist.com – link Umag Photoklik III

2) Osnovni uvjeti natječaja:
- Natječaj je otvoren od 20.09.2007. do 01.09.2008. g.
- Natječaj je otvorenog karaktera, svaki sudionik može poslati neograničen broj fotografija na zadanu temu. Fotografije koje se šalju na natječaj moraju biti ili digitalne u .jpg formatu minimalne rezolucije 300 dpi i minimalne velicine 9X13cm ili dijapozitivi (35 mm)
- Fotografije se šalju ili mailom na photoklik@istraturist.hr ili poštom na adresu Istraturist Umag d.d; Jadranska 66, Odjel marketinga i prodaje, 52470 Umag, uz naznaku: “Za natječaj Umag Photoklik” najkasnije do 01.09.2008. g.
- Fotografije ne smiju biti nigdje objavljivljane, moraju biti originalne i u isključivom vlasništvu pošiljaoca. Pored same fotografije natjecatelji moraju dostaviti i osobne podatke, (ime, prezime, adresu ili e-mail, br. telefona) te naslov fotografije, datum kada je fotografirana i lokaciju. Pristigle prijave koje ne sadrže navedene elemente neće ući u daljnju selekciju
- Poslane fotografije ne vraćaju se autorima, a koje ne budu primjerene uvjetima natječaja bit ce isključene iz daljnje selekcije. Organizator ne odgovara za izgubljene ili oštećene fotografije.
- Slanjem fotografija na natječaj autor ustupa sve fotografije Istraturistu Umag d.d., koji ih ima pravo koristiti u vlastite promotivne svrhe bez ikakvog naknadnog odobrenja autora

3) Sve fotografije prispjele do 01.09.2008. g. bit će po pristizanju objavljene na stranicama www.istracamping.com i www.istraturist.com – link umag photoklik.

4) Po isteku natječaja, stručno povjerenstvo Istraturista Umag d.d. i Sol Melia-e Hrvatska d.o.o. vrši selekciju najboljiih radova. Na web stranicama www.istracamping.com i www.istraturist.com – link umag photoklik ostaju vidljive samo odabrane fotografije i ulaze u sustav online – glasovanja. Posjetitelji web stranica mogu za objavljene fotografije glasovati u terminu od 01.09.2008. do 01.10.2008.

5) Svaki glasač ima pravo glasovati samo jednom.

6) Nakon zadanog roka žiri, uzevši u obzir i glasove publike objavljuje tri fotografije dobitnice natječaja. Istraturist zadržava pravo naknadne analize pristiglih glasova i pravo brisanja onih za koje utvrdi da nisu regularni.

7) Nagradni fond:
1. Nagrada: Iznos od 5000 kuna
2. Nagrada: vikend boravak u Umagu u hotelu s 4 zvjezdice za 2 osobe + ulazak u wellness centre
3. Nagrada: Vikend boravak u Umagu u s 4 zvjezdice za 2 osobe

8) Dobitnici natječaja bit ce kontaktirani od strane Istraturista i informirani o osvojenoj nagradi. Istraturist isporučuje dobitniku isključivo dobivenu nagradu koja se ne može mijenjati za novac ili neku drugu nagradu. Autori fotografija dobitnici vikend boravka u Umagu mogu svoju nagradu iskoristiti od 1.09. do 25. 12. 2008. Dobitnici mogu uz ovjereni pisani dokument svoju nagradu ustupiti drugoj osobi. Svi nagrađeni daju svoju suglasnost da se njihovo ime objavi kod objave nagrada te za eventualne potrebe marketinga Istraturista Umag d.d.

10) Nakon preuzimanja nagrade prestaju sve daljnje obveze Istraturista Umag d.d. prema dobitniku.

11) Sudjelovanjem u ovom natječaju svaki sudionik prihvaća prava i obveze iz ovih pravila. U slučaju spora utvrđuje se nadležnost suda u Bujama.
31.01.2008. u 15:04 • 0 Komentara • Print • #

Foto natječaj - 29.FIAP BIJENALE CRNO-BIJELE FOTOGRAFIJE

Krenimo sa jednim od foto-natječaja za 2008. godinu!

Dobro Vam svjetlo želim!


silvija


OPĆI UVJETI

Slovački centar fotografske umjetnosti u ime Međunarodne federacije fotografske umjetnosti (FIAP) priređuje izložbu crno-bijelih fotografija 29. FIAP BIJENALE CRNO-BIJELE FOTOGRAFIJE.

Izložba će biti priređena u Slovačkoj od 24. kolovoza do 26. rujna 2008. godine.
Izložbu čini deset najbolje ocijenjenih kolekcija fotografija nacionalnih saveza, članica FIAP-a.

Svaki nacionalni savez može prijaviti kolekciju od 10 fotografija (najviše 1 po autoru) koja mora biti tematski i prezentacijski koherentna. Svaki nacionalni savez odabire temu svoje kolekcije.

Fotografije moraju biti formata 30 x 40 cm, ili manje na laganoj podlozi istog formata.
Izložba se priređuje sukladno pravilima o organizaciji FIAP bijenala crno-bijele fotografije.

POSEBNI UVJETI

Hrvatski fotosavez će formirati kolekciju crno-bijelih fotografija putem natječaja, sukladno sljedećim uvjetima:

TEMA
Tema kolekcije Hrvatskog fotosaveza je SLOBODNA.

TEHNIKA
Primat će se samo crno-bijele fotografije.

FORMAT
Primat će se fotografije do formata 30 x 40 cm, bez ikakve dodatne opreme.

BROJ RADOVA
Svaki autor može prijaviti najviše 6 djela.

KALENDAR
Posljednji dan za prijam radova: 5. travnja 2008.
Rezultati natječaja: 15. travnja 2008.
Rezultati FIAP-a: 20. svibnja 2008.
Izložba: 24. kolovoza 2008.
Povrat radova: 15. studenoga 2008.

ADRESA ZA SLANJE RADOVA
Hrvatski fotosavez
Dalmatinska 12
10000 Zagreb.

INFORMACIJE
Predrag Bosnar, tajnik Hrvatskog fotosaveza
tel.: 01/ 48 48 793
e-mail: predrag.bosnar@hztk.hr


Datum održavanja: 5.4.2008. / Autor teksta: HRVATSKI FOTOSAVEZ

-----------------------------------


- 07:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #

05.02.2008., utorak

Osho Rajneesh



Osho

MISLITI S 'DA'!

Možeš misliti na dva načina, negativno i pozitivno.
Negativno mišljenje počinje s poricanjem, s 'NE'.
Promatraj se. Kada se nešto kaže, koji je tvoj prvi reaktivni osjećaj koji se u tebi rađa? 'NE' ili 'DA'?
U devedeset i devet posto slučajeva u tebi se rađa 'NE'.
Čak i za nevažne stvari kada nije potrebno reagirati s 'NE', javlja se 'NE'.
Dijete pita svog roditelja, ''Mogu se vani igrati?'' Odmah, roditelj kaže ''NE!''
Roditelj možda uopće nije svjestan da govori ''NE''.
Čini se da je, 'NE' temeljni stav.
Zašto? – jer s 'NE' se osjećaš da si netko.,
Roditelj kaže ''NE'', dijete se negira, djetetov ego je povrijeđen dok je roditeljski ego ispunjen.
'NE' je ispunjavanje ega: to je hrana za ego;
zato se vježbamo govoreći 'NE'.
Reći ''DA'' čini te inferiornim: čini ti se da si nekomu podređen; da si nitko. Ali 'DA' je metoda nadilaženja ega i otkrivanja sebe. 'NE' je ojačavanje ega; 'DA' ga uništava.
Dakle, vidi prvo ako možeš reći ''DA''.
Ako ne možeš reći ''DA'', ako je nemoguće reći ''DA'', samo onda reci ''NE''.
Probaj govoriti ''DA''. Obaveži se da ćeš kroz dvadeset i četiri sata u bilo kojoj situaciji započeti s ''DA''.
I samo promatraj kakvo će ti to donijeti opuštanje.
Ispravno misliti znači misliti s 'DA'!
To ne znači da ne možeš koristiti 'NE'; to samo znači početi s 'DA'.
Ispravno misliti samo znači misliti dobrohotno, otvorenog uma, s pozitivnim umom.



- 08:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

04.02.2008., ponedjeljak

GOSPODINE ISUSE KRISTE, SINE MOŽJI, SMILUJ SE MENI GREŠNIKU - MOLITVA SRCA

"GOSPODINE ISUSE KRISTE, SINE BOZJI, SMILUJ SE MENI GRESNIKU" - MOLITVA SRCA


... Dok je sredisnje mjesto indijske metode yoga, sredisnje mjesto krscanske metode je molitva. Moliti Boga za pomoc, zahvaliti mu i velicati ga legitimne su svrhe krscanske molitve; svejedno, bit molitve ide vise od toga. Od krscana se trazi da "mole bez prestanka". Isus im je u tu svrhu zborio parabolu da se ljudi moraju stalno moliti, a ne da zapadnu u malodusnost (Luka XVIII). Ta je zapovijed najozbiljnije zaokupila paznju krscana tijekom stoljeca. Mozda je najcuveniji odlomak o tome pronadjen u dijelu "Iskreno kazivanje hodocasnika njegovu duhovnom ocu", anonimnom dragulju svjetske knjizevnosti, koji je najprije objavljeno u Rusiji 1884. godine.

"Procitana je Prva poslanica Svetog Pavla Solunjanima. U njoj smo opomenuti, izmedju ostaloga, da neprestano molimo, i te rijeci su mi se usjekle u pamcenje. Poceo sam razmisljati o tome je li moguce moliti bez prestanka, jer svaki se covjek mora pozabaviti drugim stvarima potrebnima za njegov opstanak... "Sto da radim?", mozgao sam. "Gdje cu moci pronaci nekoga tko bi mi mogao objasniti?"

Hodocasnik tada dobije Philokaliu, koja, "sadrzi potpuno i potanko znanje o neprekidnoj unutarnjoj molitvi, kako je utvrdilo dvadeset i pet svetih oceva".

Ta unutarnja molitva naziva se i "molitva srca"; dok je ona posve nepoznata na Zapadu, dovedena je do savrsenstva uglavnom u Grckoj i Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Njezina je bit "stajati pred bogom s umom, mislima u srcu". To je objasnjeno na sljedeci nacin:

Izraz "srce" ima posebno znacenje u pravoslavnoj tradiciji poimanja ljudi. Kada ljudi na Zapadu danas govore o srcu, oni obicno misle na
osjecaje i emocije. Ali u Bibliji, u najasketskijim tekstovima pravoslavne crkve, srce ima mnogo sire znacenje. To je najvazniji organ covjekova bica, bilo fizicki bilo duhovno; ono je srediste zivota, odredjujuce nacelo svih aktivnosti i teznji. Kao takvo, srce ocito ukljucuje osjecaje i emocije, ali ukljucuje i mnogo toga drugog: ono obuhvaca zapravo sve ono sto se podrazumijeva pod pojmom "osoba".

Dakle, "osoba" se razlikuje od drugih bica po tajanstvenoj moci samosvijesti, a ta moc, kao sto smo vec zapazili, ima sjediste u srcu gdje se ona, zapravo, moze osjetiti kao svojevrsna vrsta topline. Molitva iz srca, obicno Isusova molitva (a sastoji se od ovih rijeci: "GOSPODINE ISUSE KRISTE, SINE BOZJI, SMILUJ SE MENI GRESNIKU") neprestano se ponavlja u mislima, "u srcu", i to ozivljava, uoblicuje i obnavlja cijelo bice. Jedan od velikih ucitelja te materije, Teophan the
Recluse (1815.-1894.) ovako objasnjava:

Da bi se um zadrzao na nekoj stvari pomocu kratke molitve, potrebno je usmjeriti paznju i tako je dovesti u srce: jer, toliko dugo dok um ostaje u glavi, gdje misli naljecu jedne na druge, nema vremena da usredotoci se na jednu stvar. Ali, kada paznja sidje u srce, ona privlaci sve sile duse i tijela u jednu tamnosnju tocku. Ta koncentracija svega covjekova zivota na jednome mjestu odmah se odrazava u srcu posebnim osjecajem koji je pocetak buduce topline. Taj osjecaj, slabasan na pocetku, postaje postepeno jaci, cvrsci, dublji. Na pocetku samo mlacan, on prerasta u toplo osjecanje i privlaci na sebe paznju. I tako to bude, dok se u pocetnoj fazi paznja u srcu zadrzava naporom volje, nakon odredjenog vremena ta paznja svojom vlastitom krepkoscu radja toplinu u srcu. Ta toplina zatim zadrzava paznju bez posebnog napora. Odatle to dvoje nastavljaju podrzavati jedno drugo i moraju ostati nerazdvojni; jer rasprsavanje paznje hladi toplinu, a smanjena toplina slabi paznju.




Napomena: Preuzeto iz knjige E.F.Schumacher, VODIC ZA ZBUNJENE, Zagreb, 1999.
O knjizi vise:

Sazetak sirokog i osvjezavajuce neortodoksnog sustava ideja. - Observer

Uzbudljiva filozofska knjiga kakve vec dugo nije bilo. - Daily Mail

Schumacherovi argumenti su osvjezavajuci, provokativni i, nerijetko dramaticni. -New Statesman

Ova uvelike hvaljena knjiga autora bestselera "Malo je lijepo" urod je krajnje zdravog, optimisticnog i po zivot afirmativnog uvida jednog od najmudrijih umova naseg vremena. - Los Angeles Times

Schumacher je zainteresiran za promatranje i dozivljavanje svijeta kao cjeline te pomaze citatelju da ucini isto. U tu svrhu razmotava vlastitu metafizicku mapu...
s humorom i jasnocom jos nezabiljezenim u filozofskom tekstu. - Ecoloist

----------------------------------------------------------------

- 11:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.02.2008., nedjelja

Anne - Marie Slaughter: A NEW WORLD ORDER



Anne-Marie Slaughter

A NEW WORLD ORDER

Princeton University Press
Princeton and Oxford, 2004.


"Globalna vlast (obuzdavanje) je tu - ali ne tamo gdje vecina ljudi ljudi misli. Ova knjiga predstavlja dalekoseznu raspravu o tome da ne samo da cemo MORATI imati novi svjetski poredak vec da ga vec imamo. Anne- Marie Slauther trazi od nas da u potpunosti ponovno preispitamo nase misljenje o svijetu politike. Ne radi se o zbiru nacija-drzava koje komuniciraju putem predsjednika, premijera, ministara vanjskih poslova i Ujedinjenih Nacija. Niti je to klika NVO (NGO).
To je vlast putem kompleksnog umrezavanja na planetarnoj razini "mreze vlasti".

"... U svjetu globalnog trzista, globalnog transporta, sudstva, ekoloskih katastrofa, oruzja za masovno unistenje, globalne informacijske mreze vlasti moraju djelovati globalno. U svijetu gdje je njihova sposobnost da djeluju globalno cesto ogranicena u djelovanju "tvrdom silom" (hard power) vlasti moraju biti sposobne koristiti "meku silu" (soft power): mocima uvjeravanja i informiranja."

Ono sto je moguce nije neovisno od onoga sto vjerujemo da je moguce. Mogucnost takvog razvoja u prakticnom svijetu ovisi o tome da se to shvati s imaginacijom od ljudi koji cine da prakticni svijet funkcionira.

(What is possible is not independent of what we believe to be possibile. The possibility of such development in the practical world depends upon their being grasped imaginatively by the people who make the practical world work.)

- Neil MacCormick

Odgovor:
Kada mogucnost postane potreba nestaje sloboda.

- Richard Stivers
"Kultura cinizma"



- 08:06 - Komentari (14) - Isprintaj - #

02.02.2008., subota

Četvrti svjetski rat / Drugačiji svijet je moguć



Cetvrti svjetski rat

Cetvrti svjetski rat / Drugaciji svijet je moguc

/globalni napad na zivot/ / /price iz naseg dvorista/
---------------------------------------------------------------------------------

Drazen Simlesa, B5, 356 str., Sto citas?, Zagreb, 2006.

Cetvrti svjetski rat/Drugaciji svijet je moguc/ je nova knjiga Drazena Simlese, podijeljena u dva dijela, gotovo dvije knjige, na tematski sadrzajno vezane, tako da su objavljene kao jedan naslov.
Prvi dio knjige pod naslovom "Cetvrti svjetski rat- globalni napad na zivot" iscrpno i detaljno obradjuje temu globalizacije, globalnih institucija, ukratko "napadaca na zivot", kako ih naziva sam autor. Termin "Cetvrti svjetski rat"je naziv koji su prvi primjetili zapatisti, a ta definicija najbolje opisuje stanje u kojem se suvremeni svijet nalazi. U prvom dijelu knjige, autor donosi cijeli niz podataka i informacija o radu globalnih institucija, politickim, ekonomskim, drustvenim i kulturnim posljedicama njihovog djelovanja, gdje cinjenice izbjegavaju cesto prisutnu mistifikaciju kada se govori o "velikom zlim mocnicima".

Drugi dio knjige, pod naslovom "Drugaciji svijet je moguc", bavi se obranom zivota, pod naslovom "Price iz naseg dvorista" najbolje opisuje pristup toj temi. Umjesto da pristupa temi na nacin da iznosi neke teorijske mogucnosti i alternative postojecoj situaciji, autor govori o tzv. "obicnim" ljudima, herojima svakodnevnog zivota i prezivljavanja, konkretnim projektima koji pruzaju otpor neoliberalnom kapitalizmu i kapitalizmu uopce, otpor globalnim mocnicima i njihovoj politici. Za razliku od cestog pristupa koji se bavi onime sto bi se tek moglo raditi,
ovdje je rijec o onome sto se vec radi, dakle, sada i ovdje posve mogucim i izvedivim projektima.

Prva, osnovna verzija teksta je nastala kao magisterijski rad, no nakon toga je tijekom godinu i pol dodatnog istrazivanja i rada na tekstu nastala ova knjiga. Svakako je rijec o najopseznijem istrazivanju objavljenom kod nas, a osim izrazito velikog broja podataka i cinjenica koje knjizi daju znanstvenu vrijednost, sve skupa je nadopunjeno autorskim komentarima i analizama, sto tekst cini razumljivijim, ali i ne suhim kao sto je to cesto slucaj sa slicnim znanstvenim radovima.

Globalna revolucija je odavna pocela. Sad mozete i saznati tko je sve njen dio i kako ste mozda i vi vec ukljuceni ili zasto bi trebali biti.




Napomena: U zivotu obicno biva tako da ono sto ti treba ti dobijes onda kad je to tebi potrebno. U savezu udruga MOLEKULA u Rijeci, na stolu uz internet pronasao sam propagandni materijal "DRUGACIJI svijet je moguc", odakle sam prepisao tekst o ovoj knjizi. Knjiga se moze naruciti ili kupiti u STO CITAS? knjizara i fair trade ducan, Preradoviceva 34, Zagreb. Radnim danom 10,00-20,00, Subotom 09,00-14,00. http://www.stocitas.org/


--------------------------------------

DATAART + NAKLADNISTVO
p.p.18, 40315 M.Srediste
info@dataart.hr
press@dataart.hr
040 543 028
098 819 674
http://www.dataart.hr/
---------------------------



--------------------------------------------------------------------------------
PREPORUKA - OBAVEZNO PROCITAJ OVE KNJIGE:
--------------------------------------------------------------------------------

- Des Griffin, CETVRTI REICH BOGATIH, Zagreb, 2003.

- Dr. John Coleman, HIJERARHIJA ZAVJERENIKA - KOMITET 300, Detekta, Zagreb, 2004.

- Deirdre Manifold, PREMA SVJETSKOJ VLADI NOVI SVJETSKI POREDAK, i Cornelie R.Ferreira, POKRET NOVO DOBA: KRALJEVSTVO SOTONE NA ZEMLJI, Zagreb, 1997.

- Cetvrti svjetski rat / Drugaciji svijet je moguc / /globalni napad na zivot/ / /price iz naseg dvorista/, Drazen Simlesa, B5, 356 str., Sto citas?, Zagreb, 2006.

- Anne-Marie Slaughter, A NEW WORLD ORDER, Princeton University Press
Princeton and Oxford, 2004.

- E.F.Schumacher, VODIC ZA ZBUNJENE, Zagreb, 1999.
O knjizi vise:

Sazetak sirokog i osvjezavajuce neortodoksnog sustava ideja. - Observer

Uzbudljiva filozofska knjiga kakve vec dugo nije bilo. - Daily Mail

Schumacherovi argumenti su osvjezavajuci, provokativni i, nerijetko dramaticni. -New Statesman

Ova uvelike hvaljena knjiga autora bestselera "Malo je lijepo" urod je krajnje zdravog, optimisticnog i po zivot afirmativnog uvida jednog od najmudrijih umova naseg vremena. - Los Angeles Times

Schumacher je zainteresiran za promatranje i dozivljavanje svijeta kao cjeline te pomaze citatelju da ucini isto. U tu svrhu razmotava vlastitu metafizicku mapu...
s humorom i jasnocom jos nezabiljezenim u filozofskom tekstu. - Ecoloist

---------------------------
POGLEDAJ FILM:
---------------------------

What a bleep do we know?, 2004.
"Koji k... uopće znamo?"

režija: William Arntz, Betsy Chasse
scenarist: William Arntz, Betsy Chasse
glume: Marlee Matlin, Elaine Hendrix, John Ross Bowie

datum izdanja: 16.02.2007.
zemlja: SAD
format: color
trajanje: 109 min

sinopsis: Koji k...uopce znamo je radikalan odmak od konvencionalnog...
Zahtijeva slobodu obzora te širi dosad prikupljena znanja, takvome nečemu nismo svjedočili još od Kopernika.
Ovaj film vas vodi u svijet kvantne nestalnosti, mjesto gdje je sve živo i relanost se mijenja svakom novom mišlju.
To je glas modernih radikalnih znanstvenika, kvantnih fizičara, a čini ih pravim herojima današnjice- jer osvajaju i kartiraju dosad najveći nepoznat teritorij- čovjekovu vlastitu svijest.
Kvantna fizika tako dokazuje ono što su duhovnjaci odavna znali.

- ARMAGEDDON SIX, Produkcija: Christian Cinema.com

_ ....

---------------------------


U Rijeci, 02.02..2008. godine. Borivoj Bukva

- 08:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.02.2008., petak

MIŠOLOVKA /priča/



Mišolovka

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.
Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: " U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!"
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati."
Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!"
Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama."
Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!"
Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža."
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.
Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš.
Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.
Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase.
Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.
Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.

Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.
Svi smo umješani u to putovanje zvano "život". Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas.

POŠALJI OVO SVAKOME TKO TI JE IKAD POMOGAO I NEK ZNAJU KAKO SU VAŽNI.
SJETI SE, SVATKO OD NAS JE BITNA NIT U TAPISERIJI DRUGE OSOBE; NAŠI ŽIVOTI SU ISPREPLETENI S RAZLOGOM.

Jedna od najboljih stvari koja se veže uz ovaj svijet je prijatelj.


/ Hvala poštovanoj Zlati na ljepoj priči/


- 07:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (10)
Listopad 2015 (20)
Rujan 2015 (18)
Kolovoz 2015 (17)
Srpanj 2015 (24)
Lipanj 2015 (25)
Svibanj 2015 (25)
Travanj 2015 (25)
Ožujak 2015 (26)
Veljača 2015 (20)
Siječanj 2015 (27)
Prosinac 2014 (29)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (28)
Rujan 2014 (21)
Kolovoz 2014 (26)
Srpanj 2014 (28)
Lipanj 2014 (23)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (26)
Ožujak 2014 (26)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (25)
Prosinac 2013 (26)
Studeni 2013 (26)
Listopad 2013 (26)
Rujan 2013 (29)
Kolovoz 2013 (25)
Srpanj 2013 (17)
Lipanj 2013 (22)
Svibanj 2013 (28)
Travanj 2013 (26)
Ožujak 2013 (27)
Veljača 2013 (27)
Siječanj 2013 (26)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (27)
Listopad 2012 (28)
Rujan 2012 (27)
Kolovoz 2012 (23)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (22)
Svibanj 2012 (24)
Travanj 2012 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Uvodna poruka:

Poštovani Blogeri!

Objavljeni postovi:

Hvala svim znanim prijateljima i neznanim posjetiocima na komentarima na mom blogu!