Govor Anil Kumara
''OSVJESTITI ZAPREKE'',
održan 29. veljače 2004.
Dragi braćo i sestre,
Znanje je zapreka na duhovnom putu.
Razmišljao sam o čemu bih vam mogao govoriti ovoga jutra. Odabrao sam temu: ''OSVJESTITE ZAPREKE''. Iskreno se nadam da će vam sve ovo što čujete koristiti i pomoći.
Što je prva zapreka na duhovnom putu? Prva zapreka u duhovnosti je znanje. Možda će mnogima ovo biti šokantno. Mnogi to neće moći prihvatiti, a ostali će to smatrati besmislenim. Međutim, to je činjenica nad činjenicama. Znanje je prva zapreka.
Probajmo dokučiti uzrok tomu. Zašto? Znanje je nešto što sakupljate, ili dobijate čitajući knjige koje je netko drugi napisao. Ono dolazi iz njihove prošlosti. To ni u kom slučaju ne može biti vaše iskustvo. To ne može biti vaše osobno razumijevanje i poimanje. Ono kao takvo nije odraz vaše kreativnosti. Ono je samo informacija iz druge ruke. Ne pretjerujem kada ovo govorim. Ono je zapreka.
U toj činjenici leži razlog što mnogi učeni i školovani ljudi nisu nužno i eminentni poklonici. Mnogi od njih su bili jako dobri učenici i studenti tijekom svoga školovanja. Lijepo se izražavaju. Ali, kao poklonici, možda i nisu tako dobri, jer im je znanje zapreka.
Zašto? Učen čovjek ima osjećaj da zna sve. Ako bih ikada imao osjećaj da znam, prestao bih rasti. Tada nema nade za duhovni rast. Znanje daje lažni osjećaj da se zna i ono što se zapravo ne zna. Naime, sve to što netko zna samo su činjenice i brojke, ili nekoliko navoda i stihova, koje taj netko razumije da ih može ponoviti i citirati, a samo zato da bi se na kraju zaključku aplaudiralo. To je to što pokazuje učen čovjek, ili čovjek koji je puno čitao!
Život se ne treba provesti u čitanju. Čitanje je zapreka na duhovnom putu. Zasigurno, znanje nije put ka samoostvarenju.
Baba je mnogo puta rekao. ''Stol sa mnogo bočica, tableta, kapsula ili čak šprica, nagovještava da je gospodar kuće već duže vrijeme uspješan pacijent.''
On ima puno kapsula i tableta. Slično tomu, ako je moj ured pun knjiga, to samo znači da sam ja pacijent koji odmah zahtjeva liječenje kroz svjetovna iskustva. Iskustvo je liječenje bolesti neznanja, a ne znanja. Što ti učeni ljudi rade? Što je to što oni imaju? Na svojim vrškovima prstiju imaju nevažne i nesuvisle detalje, koji su irelevantni i glupi.
Baba daje primjer: Jedan je momak otišao u voćnjak u kome je uspijevao mango. Vidio je prilično dozrele voćke manga. Pozvao je vrtlara i upitao ga je: ''Do kuda se proteže ovaj voćnjak?''
Vrtlar mu je odgovorio i momak je rekao: ''O, vidim''.
Zatim je upitao: ''A, koliko ovdje ima drveća manga?''
Opet je vrtlar odgovorio i dečko je uzviknuo: ''Ohooo!''
Zatim je pitao koliko voćaka može izrasti na svakom stablu, a da to stablo to može podnijeti i koliko treba jednoj voćki da sazrije. '' Koliko vi zarađujete? Koliki je rabat, provizija, veleprodaja?''
Nastavio je izlažući metodu njegovanja voćnjaka, o procesu kultiviranja, o broju stabala, voćaka, ali nije pojeo niti jednu voćku. Za to je vrijeme naišao jedan mladi dečko, ubrao voćku i pojeo je. Tko je sada tu ispao pametan?
Onaj tko je pojeo mango je praktičniji. Imao je više iskustva od onoga koji je došao sakupljati podatke o voćnjaku. Eto, to je to što učeni ljudi rade, to je to što rade oni koji stalno pišu. To je glupi verbalni štos, koji uopće ne pridonosi ublažavanju gladi.
Zato je znanje prva zapreka duhovnosti. Spoznaja da je znanje zapreka duhovnosti dolazi iz mnogih Bhagavanovih govora i učitelja svih vremena. Nije to moja osobna tvorevina. Osobe čije je mišljenje o ovome različito od moga mi se trebaju ispričati, jer to nisu moje ideje.
Još nešto, radi znanja stečenog iz knjiga, mnogi kažu: ''Ja znam''.
Ali, može se i reći:''Gospodine, to je Swami rekao, tako ja to znam''.
Kada možete reći: ''Ja znam''. To možete reći samo onda kada ste na vlastitom iskustvu provjerili vjerodostojnost nečega, samo kada ste imali iskustvo istoga u vašem svakodnevnom životu. Ne možete reći ''Ja znam'', samo zato jer ste pročitali knjigu o tome.
Baba kaže: ''Stalno govorim o Ljubavi, Odanosti, Istini i Sebstvu. Iz razloga što stalno govorim o ljubavi, mnogi Me pitaju: ''Swami, zar Ti nije dosadno stalno govoriti o ljubavi? To mora biti dosadno, već si nebrojeno puta govorio o tome''.
Swami je odgovorio: ''Ponavljati ću iznova i iznova sve dok ne počnete voljeti ljude''.
Mora vas se učiti da volite, sve dok se naučite voljeti. Isto tako, nikad ne treba govoriti: ''Ja znam'', sve do trenutka dok ne iskusite ono za što kažete da znate.
Činjenica je da ako kažemo: ''Ja znam'', to je samo verbalno, akademski, bez ikakve veze sa svakodnevnim životom. Prijatelji moji, u tome je stvar. Ako kažete: ''Ja znam ovo, ja znam to, ja znam tebe'', tko ste vi? Jeste li vi taj netko koji zna? Niste! Jeste li vi proces za stjecanje znanja? Niste! Tko ste onda vi? Netko tko zna? Jesam li jasan? Vi ste netko tko zna? Ja znam! Tko je taj –Ja-, taj koji zna? Zato, ako kažete: ''Ja znam'', to ne znači da vi to znate jer ste vi taj koji zna. Jer, jedini koji zna je BOG.
Zato, svo to znanje, sve knjige koje smo kroz godine sakupili, sve što kažemo, sve što sa drugima dijelimo razgovarajući, to je pravi znalac, a pravi znalac je sami Bog. I, kada onaj koji zna pokušava znati sve, što je to što on ne zna? Ako se kaže da se znanje zna po znalcu, tada je on mnogo više od znalca. Razumijete me!
Ja sam više od olovke koju držim u ruci. Osim ako sam totalno lud, neću misliti da je olovka veća od mene. Da! Ja sam više od olovke. Slično tomu, onaj koji zna je veći od znanja. Sve što se zna je znanje. Iz tog je razloga ovo znanje inferiorno u odnosu na onoga koji zna. Znanje vam neće pomoći.
Drugo, Što ako kažem: ''Vidio sam to, vidio sam tebe''. Tko ste vi? Jeste li vi scena, ono što vidim? Da. Vi ste scena, ja vas vidim. Mikrofon je scena, ja ga vidim Kemijska je scena, ja je vidim
Pa, tko sam onda ja? Ja sam vidovit. Ako prihvatimo da je vidoviti čovjek veći od onoga što vidi, tada sve to se vidi je inferiorno, ako to usporedimo sa vidovitim čovjekom, a sve što je poznato je inferiorno, ako to usporedimo sa onime tko zna.
Zato, prijatelji dragi, znanje ne govori o onome tko zna. Znanje ne govori o onome tko vidi. Znanje se odnosi samo na onoga tko zna i tko vidi. U tome je stvar! Onoga koji zna se ne može znati. Onoga koji vidi se ne može vidjeti. Ne igram se riječima, prijatelji moji.
Možda mislite da je to nemoguće, da ja ne mogu vidjeti. Pa, vidite vašu pozadinu, ako možete. Možete li vidjeti vaša leđa? Probajte! Ako se iznova i iznova okrećete, glava će ostat u tom položaju neko vrijeme. Neće se moći vratit u normalu. (Smijeh) Možete li vidjeti vaše uho? Uho i oči su tako blizu, a ne mogu jedno drugo vidjeti. Isto ste tako vi ti koji vide, a koji sebe ne moge vidjeti. Vi ste taj koji zna, a koga vi ne možete znati. Eto, zato je onaj koji zna nepoznat. A, onaj koji onaj koji gleda se ne vidi. Znanje vam neće pomoći.
Iz tog je razloga znanje prva zapreka, prva prepreka, prvo usko grlo na polju duhovnog napretka. Oni koji se hvale znanjem zaslužuju sućut i žaljenje, jer je znanje jadan instrument uz pomoć koga se može spoznati i skusiti Božanskost.
Baba ide još jednu stepenicu naprijed. Baba je Konačna realnost. Svi učitelji i proroci ostaju na jednom nivou, ali Baba je na jednoj stepenici ispred. ZNATE, BABA JE POSLIJEDNJI AVATAR!!! On vas neće ostaviti u prethodnom stoljeću. On vas vodi u sadašnje stoljeće.
Ako ne ispraznite glave, ne možete iskusiti Boga. Ispraznite svoje glave! Glave su vam pune gluposti. Glave su pune stvari kojih treba ispljunuti (izbaciti) i ponavljatje to. Zato, ispraznite svoje glave. Ako je informacija u glavi, ona će utjecati na vaše mišljenje; učinit će vas punim predrasuda i pristranim. Nećete biti otvoreni za iskustvo.
Zato, ispraznite glave. Ovo je Bhagavan rekao. Kada vam je glava prazna, cvijet prosvjećenja može procvjetati. Kada Božanskost počne cvjetati, cvijet Sebstva počinje se otvarati.
Post je objavljen 16.02.2008. u 08:04 sati.