** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Satish Kumar



INSPIRIRAN PRIRODOM



'Priroda je najveći učitelj,' rekla je moja majka: 'čak veći od Buddhe.' 'Kako nešto može biti veći učitelj od Buddhe?' Pitao sam. Bilo mi je tada samo osam godina, ali se još vrlo jasno sjećam razgovora.

Nakon kratke stanke, majka je odgovorila. 'Buddha je možda bio najveći učitelj među ljudima, ali on je primio svoje prosvjetljenje dok je sjedio ispod stabla. U tom trenutku postojanja bio je sjedinjen s prirodom, ostvarivši uzajamnu zavisnost cjelokupnog postojanja i života stvorenog na način da tako zamršeno i simbolično, milijuni oblika žive jedni s drugim u harmoniji i tako čudesno. Nitko ne upravlja prirodom; prirodi ne trebaju gospodari ali zakoni svemira i zdravlje Zemlje se održava. Buddha je sve to naučio dok je promatrao prirodu. Stablo je bilo njegov pravi učitelj.' Ovo mi je majka rekla 1944. godine.

Janine Benyus je znanstvenik, spisateljica i vizionar. Ona nam govori kako se uči od prirode. Većina, ako ne i sva sveučilišta, se usredotočuju na podučavanje o prirodi. Danas podučavati o prirodi, čini se da ima vrlo razoran cilj. Znanstvenici uče o prirodi da bi ju kontrolirali, dok učenje od prirode ima ekološku poniznost, i takva poniznost ima duhovnu kvalitetu.

Ali duhovnost čini se da je sumnjiva riječ. Ljudi ju povezuju s religijom, praznovjerjem i dogmom. Riječ 'D' je izopačena! Moramo ju spasiti od krivog tumačenja. Materija je ono što možemo mjeriti. Duh se ne može mjeriti. Materija je kvantiteta a duh je u kvaliteti. Materija je vanjski oblik ili supstanca, duh je unutarnje značenje. Potrebna nam je materija i potreban nam je duh. Jedan bez drugoga su beskorisni. Uloga religije je da pojača naš smisao i osjećaj duhovnog.

Imamo religijsko i ekološko poimanje građevina i vrtova. To nam objašnjava kako kršćanske, budističke i islamske vrijednosti obavještavaju naše poimanje za gradnje u prošlosti i kako bi to trebali učiniti u budućnosti. Da, mi bi morali projektirati onako kako projektira priroda i to bi trebali činiti s poniznosti, štovanjem i obuzdavajući se. Tako će prirodna arhitektura i ljudska arhitektura biti komplementarne. Priroda i kultura će oplemeniti jedna drugu. Materija i duh čine cjelinu. To je projektiranje s različitostima; ekonomično projektiranje.

-----------------------------------------------------

Uz ovaj prekrasan tekst i jedan moj haiku:



Prsti na karti

i put u nepoznato.

Zeleno jutro!



U Rijeci, 07.02. 2008. Borivoj Bukva