** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

VODIC ZA ZBUNJENE
--------------------------------------

ZAKLJUCAK


Nakon sto se Dante (u Bozanskoj komediji) "probudio" i nasao u strasnoj mracnoj sumi u koju nikad nije naumio ici, njegova mu dobra namjera da se uspne na planinu nije pomogla; prvo se morao spustiti u Pakao kako bi mogao posve shvatiti stvarnost grijeha. Danas se ljudi koji Pakao dozivljavaju kao "pravo stanje stvari" u suvremenom drustvu redovito odbacuju kao "apokalipticki2 pesimisti i slicno. Dorothy Sayers, jedna od najboljih komentatorica Dantea kao i modernog drustva, kaze sljedece:

Da je Pakao slika ljudskog drustva u stanju grijeha i korupcije, svi ce se spremno sloziti. A buduci da smo danas prilicno uvjereni da je drustvo na krivom putu i ne bas na putu prema usavrsavanju, lako mozemo prepoznati razlicite stadije u kojima se doseze dno pokvarenosti. Uzaludnost; nedostatak zive vjere; pad u labavu moralnost, pohlepno trosenje, novcana neodgovornost i nekontrolirano lose raspolozenje; svojeglavi i tvrdoglavi individualizam; nasilje, sterilnost i manjak postovanja prema zivotu i vlasnistvu, ukljucujuci i vlastiti zivot i vlasnistvo; zloupotrebljavanje seksualnosti, kvarenje jezika reklamom i propagandom, komercijaliziranje religije, zadovoljavanje praznovjerjem i uvjetovanje ljudskog uma masovnom histerijom i "caranjem" svih vrsta,
potkupljivosti i povlacenjem veza u javnim poslovima, licemjerje, nepostenje u materijalnim stvarima, intelektualno nepostenje, vrenje svadja (sloj protiv sloja, nacija protiv nacije), falsificiranje i unistenje svih vrsta komunikacije; iskoristavanje najnizih i najglupljih masovnih emocija; izdaja cak i najblizih po srodstvu, izdaja zemlje, bliskog prijatelja, krsenje zakletve: to su vise nego poznati stupnjevi koji vode hladnoj smrti drustva i iscezavanju svih civiliziranih odnosa.

Kakav popis divergentnih problema! No ljudi i dalje brbljaju o "rjesenjima", i ljute se kad im se kaze da obnova drustva mora poceti iznutra, jer ne moze poceti izvana. Ovaj odlomak napisan je prije nekoliko desetljeca. U medjuvremenu su stvari nastavilekliziti nizbrdo, i opis Pakla zvuci jos poznatije.

No bilo je i pozitivnih promjena: neki ljudi vise se ne ljute kad im se kaze da obnova mora poceti iznutra; vjerovanje da je sve "politika" i da ce radikalno preoblikovanje "sistema" biti dovoljno za spas civilizacije vise se ne brani istim fanatizmom kako je to bio slucaj prije nekoliko desetljeca; sad posvuda po svijetu nicu eksperimenti Novih zivotnih stilova i Dobrovoljne jednostavnosti; arogancija materijalistickog scijentizma opada, i ponekad se cak u pristojnom drustvu tolerira spominjanje Boga. Valja priznati, dio te promjene stava ne proizlazi iz duhovnog uvida, vec iz materijalistickog straha uzrokovanog krizom okolisa, krizom izvora energije, prijetnjom prehrambene krize i naznakama nadolazece zdravstvene krize. U svijetlu tih prijetnji - i mnogih drugih - mnogi se jos uvijek trude vjerovati u "tehnolosko rjesenje". Kad bismo razvili energiju fuzije, kazu, nasi bi energetski problemi bili rijeseni; kad bismo usavrsili proces pretvaranja ulja u jestive proteine, svjetski problem ishrane bio bi rijesen; a razvoj novih lijekova sigurno ce otkloniti prijetnju zdravstvene krize... i tako dalje.

Istovremeno, vjera u covjekovu svemoc sve je tanja. Cak i kad bi se tehnoloski rjesili svi "novi" problemi, stanje uzaludnosti, nereda i iskvarenosti bi ostalo. Ono je postojalo prije nego sto je sadasnja kriza postala akutna, i nece nestati samo od sebe. Sve vise ljudi pocinje shvacati da je "moderni eksperiment" propao. Taj eksperiment primio je rani poticaj od onoga sto sam nazvao kartezijanskom revolucijom koja je nesmiljenom logikom odvajala covjeka od Visih razina koje jedino mogu odrzati njegovu ljudskost. Covjek si je sam zatvorio vrata raja i pokusao se, uz golemu energiju i domisljatost, vezati za zemlju. Sad otkriva da je zemlja tek prijelazno stanje, tako da odbijanje teznje prema Raju znaci
nehoticki silazak u Pakao.

Moguce je zamisliti zivot bez crkvi; no nije moguce zivjeti bez religije, to jest, bez sistematskog rada, razvijanja prema visim razinama od one "obicnog zivota", sa svim svojim zadovoljstvom i bolom, uzbudjenjima i nagradama, profinjenoscu ili sirovoscu - sto god bilo. Moderni eksperiment zivota bez religije je propao, i jednom kad to razumijemo, jasno nam je o cemu se zapravo radi u "postmodernim" raspravama koje slusamo. Znakovito je da veliki broj mladjih ljudi (razlicite dobi!) gleda
u pravom smijeru. Oni osjecaju duboko u sebi da i jos uspjesnije rjesenje
konvergentnih problema nece pomoci - a moglo bi cak biti zapreka - ucenju kako se boriti s divergentnim problemima od kojih se sastoji stvarni zivot.

Umijece zivljenja uvijek znaci pretvoriti nesto lose u nesto dobro. Jednom kad znamo da smo potonuli u paklena podrucja gdje nas ne ceka nista osim "hladne smrti drustva i iscezavanje svih civiliziranih odnosa" mozemo sakupiti hrabrost potrebnu za "zaokret", "metanoia". Tada to vodi prema novom pogledu na svijet, naime pogledu koji otkriva svijet kao mjesto u kojem se stvari o kojima suvremeni covjek neprestano govori i nikako ih ne uspijeva postici, uistinu mogu doseci. Darezljivost zemlje dopusta nam da nahranimo citavo covjecanstvo; znamo dovoljno o ekologiji da odrzimo Zemlju zdravom; postoji dovoljno mjesta na zemlji i dovoljno materijala, da svatko moze imati dostupno skloniste; vise smo nego dovoljno sposobni osigurati dovoljnu opskrbu nuznim stvarima tako da nitko ne zivi u bijedi. Iznad svega, tada cemo uvidjeti da je ekonomski problem zapravo konvergentni problem koji je vec rijesen: mi znamo kako dovoljno pruziti, i nisu nam za to potrebne nasilne, neljudske, agresivne tehnologije. Ne postoji ekonomski problem, i, na neki nacin, nikada ga nije ni bilo. No, postoji moralni problem, a moralni problemi nisu konvergentni, njih se ne moze rijesiti na nacin da buduce generacije zive bez truda; ne, to su divergentni problemi, koji se moraju razumijeti i
transcendirati.

Mozemo li se pouzdati da ce "pokret" postici dovoljan broj ljudi dovoljno brzo da se spasi moderni svijet? To pitanje cesto se postavlja, no bilo koji odgovor koji ponudimo na ovo pitanje vodit ce u krivom smijeru. Odgovor "DA" vodio bi u lazno zadovoljstvo; odgovor "NE" vodio bi u ocaj. Bilo bi potrebno da ostavimo te dvojbe i bacimo se na posao.



Napomena: Preuzeto iz knjige E.F.Schumacher, VODIC ZA ZBUNJENE, Zagreb, 1999.
O knjizi vise:

Sazetak sirokog i osvjezavajuce neortodoksnog sustava ideja. - Observer

Uzbudljiva filozofska knjiga kakve vec dugo nije bilo. - Daily Mail

Schumacherovi argumenti su osvjezavajuci, provokativni i, nerijetko dramaticni. -New Statesman

Ova uvelike hvaljena knjiga autora bestselera "Malo je lijepo" urod je krajnje zdravog, optimisticnog i po zivot afirmativnog uvida jednog od najmudrijih umova naseg vremena. - Los Angeles Times

Schumacher je zainteresiran za promatranje i dozivljavanje svijeta kao cjeline te pomaze citatelju da ucini isto. U tu svrhu razmotava vlastitu metafizicku mapu...
s humorom i jasnocom jos nezabiljezenim u filozofskom tekstu. - Ecoloist

----------------------------------------------------------------