Kako se ozlijediti četkicom za zube!?
O da, i to se može!

Dan mi je započeo izuzetno dinamično. Probudivši se iznenada, te shvativši da je već prošlo sedam sati, a usput potpuno smetnuvši s uma da je danas subota i da ne moram na posao, u stanju bunila i krajnje rastresenosti prionuo sam izvanrednim mjerama razbuđivanja. Iznenada, u hipu i potpuno neočekivano, moja četkica za zube je, iz ne znam kojeg razloga otkazala poslušnost, pa umjesto da obavi svoju primarnu zadaću, ubode me bolno žestoko i opako, ravno u obraz!
Ajajajajaj…
Umalo ostadoh bez obraza!
Bezobrazan nadasve!

Nakon tog sasvim nepotrebnog jutarnjeg šoka, usput ostavši zgrožen samom pomisli kako sam mogao izvršiti samoubojstvo četkicom za zube i to bez oproštajnog pisma, odlučio sam ostatak dana provesti u relaksirajućem okruženju.
Osim bez pola obraza, ostao sam i bez riječi!
Stoga će ovo biti post bez puno riječi…
No, dosta je aorista...
Uglavnom..sve je dobro kad se dobro svrši…





Lagano pijuckajući jutarnju nessicu, tek ovlaš pogledavajući prema nebeskim visinama, nisam mogao ne primjetiti izuzetno velik broj aviona, pardon-zrakoplova kako slijeću na obližnji aerodrom, pardon – zračnu luku…
Pa se mislim…baš su dosadni!
Uvik isto!
Leteće grdosije odnekuda dolete, iskrcaju putnike, ukrcaju nove putnike i opet odlete u nepoznatom pravcu…
Sve predvidiljivo!
Nikakvog uzbuđenja!
Zašto se konačno neka agencija ne dosjeti pa unese malo živosti u sve to!?
Recimo, pobacaju im prtljagu iznad Saldundskog zaljeva!
Nakon toga, putnici ne čekaju slijetanje u zračnu luku i ponavljanje svih onih dosadnih procedura već iskaču padobranima iznad Trogira!
Zamislite scene!
Stotine padobrana iznad Unesco-ovog grada!?
Pa to bila atrakcija!
A doli ih na rivi čeka gradonačelnik!
S lentom naravno!
I dogradonačelnik!
S blentom naravno!
A ne ovako…dosadno baš!





Bija sam na moru…
Mislija sam se kupat!
I kupa sam se…
Znate koliko?
Deboto šešnajšt i po sekundi!
Jebate šta je ladno more!
Za popi*dit ladno!





Ovo nije normalno!
Bit će bolje jednog dana
Tako kažu prognostičari
Meni su danas od svega ostali samo brodovi.
Ma znam…nije u brodovima sve!
Ali ipak!
Lipo ih je vidit
Neka brodova…
I ljudi na njima
I mora našega lipoga...