Omamljen čašom-dvi viška ugodno rashlađenog Pošipa primjereno odjeven u naturale izdanju i to bez smokvina lista, zauzeo sam položaj broj pet u sjeni zelene lanterne jedva odolijevajući da me ne savlada popodnevni san. Dok razmišljam o smislu svega postojećeg, angažirano pogledavam prema nebeskom svodu te uočavam raznolike oblike i kretanje cirusa, stratusa kao i čitav spektar letjelica zemaljskog porijekla.



Nema sumnje, uvatila me fjaka, ma ke fjaka, ovo je turbo fjaka...
Lipo naše lito dalmatinsko...
Opća situacija bi mi bila vrlo blizu idealne samo da ovi redikulasti ići mići brodići ne lome ćošu upravo kod «moje» lanterne i ne daju mi mira. N'ti jarca, kojega vraga sad po moru radite – ajte ća!

Može bit da sam bija zaspa, a lako može bit i da nisam, ali kako mi je sjena lanterne postajala sve manja i uža, tako je konačno došlo vrime za promjenu lokacije. Najprije malo u more, a ako uspijem isplivat u jednom komadu, onda ćemo razmišljat o slijedećim koracima...







Nisam siguran kakav mi je horoskop zapisan ovih dana ali pretpostavljam da je bija otprilike slijedećeg sadržaja – "Očekuje vas razdoblje intenzivnog druženja, prijateljevanja, ljubovanja, noćarenja, lumperajki, tulumarki i drugih sličnih arki. Nikako se nemojte opirati, opustite se i uživajte..."

Zbog ovakvog intenzivnog perioda, propustija sam čak planinarski izlet na Risnjak i Snježnik, ali ljudi moji, svaka čast i planinarenju i šumaranju, ali lito je heeeej, sredina sedmog miseca, ne mili mi se po ovim vrućinama pentrat na bilo koji vrhunac viši od Venerina brijega...

Istine radi, ovih dana sam imao izvjesnih problema u špartanju i bordižavanju od mista do mista, da ne kažem od destinacije do destinacije. U prvom redu, to se odnosi na probleme u prometu.
Ljudi moji, očito je da je nepoznat netko toliko da straja u kosti ovim inšempjanim blesavim strancima vezano za najnovije odredbe Zakona o sigurnosti u prometu ili kako li se već ne zove ta kaznena inkvizicija...

Toliko se striktno pridržavaju znakova o ograničenju brzine da to nije humano.
I da ne bi prikoračili kilometra više!?
Ma kakvi!
Uvik voze pet do deset kilometri na uru sporije nego šta je dozvoljeno.
Ma koji tukci dabili tukci!
A ne moš ih nikako proć!
Ako jednoga i uspiješ, evo ti slijedećega...
I nema ti druge nego vozit po prav'lima....
Aj dobro, nije to ni loše, jer bez obzira na vožnju puževim koracima, ipak sam uspija stić na vrime na sva mista.

Mislim da nema smisla sad nabrajat di sam sve bija, s kim s ija, s kim sam pija, jer naposljetku to i nije toliko bitno, a nije čak ni zanimljivo, hm...
Noći punog sunca u svakom slučaju...
Lipe li su takve noći...

Ipak, ako ni zbog koga drugog, onda zbog uvažene kolegice blogerice Suncokrete2 moram obavezno podnit i kratak izvještaj sa desetih Večeri dalmatinske pisme u Kaštel Kambelovcu.
Zahvaljujući mome Ivanu, ove godine sam moga guštat čak u tri večeri ove manifestacije koja je u proteklih desetak godina i te kako našla svoje misto pod suncem.
Ako mogu ovako ka laik komentirat, ova vrsta glazbenog izričaja bi se najbolje mogla opisat ka neki "dalmatinski fussion". (poaala brale kako sam ovo dobro reka...)

Koliko god najstariji i najpriznatiji festival klapa u Omišu njeguje izvornu dalmatinsku pismu (to je dobro, to je u stvari – izvrsno) toliko i ovaj kaštelanski donosi nešto novo, nešto drugačije, a opet opet sve lipo uklopljeno u standarde a cappella pivanja.









Da takva pisma nije eksluzivno vlasništvo dalmatinskih klapa pokazala je i vokalna skupina Cantemus iz Žaleca u Sloveniji koji su me baš oduševili svojim neobičnim izvedbama...
Čoviče, pari ka da svira orkestar!
A samo sedam glasova!?
Ne mogu virovat...



Ovu našu standardnu lokalnu klapašku ekipu ekipu a'la Cambi, Neverin, Tragos i ne moram posebno spominjat, to je već garancija kvalitete s oznakom "izvorno hrvatsko".
Odlične su mi bile i Riječanke iz "Luke"...



Čuvaj mi škoju kućicu rodnu
čuvaj mi polje maslinu plodnu
čuvaj ono ča si mi zel
čuvaj mi moga srca del...

Preeeeedivno!

A di su još Bračani s Gegovim pismama?
Judi moji, henjueke ke...



A di su...
Ma reka sam da neću, ko bi ih sad sve može nabrojit..

Ma lipo je bilo, puno lipo...
Sad moram još malo doć k sebi, pa će se virujem vrlo brzo, nastavit noći punog Sunca
A još vam i ne smim sve reć šta mi se lipoga događalo...
A stvaaaaarno ne smim, šta ću sad, kad sam obeća, e!
Ko ovo more platit...
Ko ovo more pratit...





P.S. Vidim da je post objavljen na foto-naslovnici (što mi je naravno drago ) ali nije vezan za festival klapa u Omišu ( nije do mene, he he)