2015.

30.12.2014.


Postoji nekoliko stvari po kojima prepoznajem da se približio kraj godine:
- svi moji bliži prijatelji žele na brzinu da se još jedanput sretnu sa mnom,
- ljudi postaju nervozniji,
- ulice su tako pune ljudi da nema šanse da padneš ako ti se oklizne.
- pitanje: "Gdje ćeš slaviti Novu godinu?" su neizbježna svakodnevna tema,
- u mojem adventskom kalendaru nema više zatvorenih vrata,
- na televiziji se prikazuju isključivo filmovi koji imaju temu Božić i Nova godina,
- kod mesara tvog povjerenja mora se izvršiti rezervacija za novogodišnje pećenje, inače ćeš ostati
gladan,
- moj zidni kalendar ima još samo jedan list,
- Božićne dekoracije mogu se kupiti 50% jeftinije

Nova godina … već ubrzo pojaviće se uskrsni zečevi u regalima prodavnica, spremačemo se za godišnji odmor i već opet u rujnu počinju da se pune marketi božićnim ukrasima... uh... i već ponovo Nova godina! I opet ponovo! I što si stariji dolazi sve brže!

A neobično počinje Nova: izbori za predsjednika nikada nisu bili zanimljiviji, vidi se da smo na zapadnom Balkanu (to je ipak nešto drugo nego Balkan), RTL ima akciju prikupljanja novca za djecu (hvala Bogu ovoga puta ne insistiraju na ono zapadni, tamo se naime svi prilozi šalju za djecu Afrike a nitko ne vidi da i djeca iz susjedne četvrti gladuju), nadležni za čišćenje snijega sa ulica se sve više vide sa nogom ili rukom u gipsu jer je čak i njih snijeg iznenadio (koje čudo?) … i još mnogo toga ukazuje da stiže … pa odsada … i u tom smislu ... želim vam sve najbolje slijedećih 365 dana.

Hvala onima koji su se prošle godine spotaknuli o moj blog i moje prošlogodišnje postove, hvala na ostavljenim komentarima a koji su mi bili svakodnevni balzam za dušu jer sam ih, malo-malo, ponovno otvarala, iznosila na zrak tako da ostanu svježi. Na taj način su mi uvijek mirisali bez obzira što neki nisu uvijek bili po mojemu ukusu ali to je i davalo draž i smisao svemu.

U posljednje vrijeme sam malo posustala i zahvaljujem onima koji su me uvijek nanovo animirali da se vratim pa iako nisam ništa pisala, pročitala sam ono što su oni ostavili na svome blogu. Ti postovi su mi izmamili osmijeh i suze... navodili su me na razmišljanje i učinili da me prsti počnu svrbiti a jedini lijek tomu je ponovno početi pisati. Obećavam da ću početi sa ovom novom godinom.

Svima vama a i svima ostalima koji se nisu prepoznali u prethodnim navodima, želim da kraj godine provedu u razmišljanju o prethodnim događanjima i o nadama s kojom ćemo dočekati novu godinu … koja će kad nastupi, uzgred rečeno, već za 48 sati biti stara … što u suštini i ne mora biti loša vijest …i ...

… svim blogerima i onima koji povremeno svrate u naš svijet želim sretnu Novu godinu!.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.