Deset godina pregovora, koji nisu uvijek bili lagani, referendum koji je pokazalo različitost mišljenja hrvatskog naroda … i evo stiglo je vrijeme: Hrvatska se pridružuje Europskoj Uniji. Već večeras počinje proslava i sutra smo jedna od dvadeset osam zemalja EU.

Proslava koja je planirana biće grandiozna, prisustvovaće joj predstavnici svih europskih zemalja. Jedina sjenka biće odsustvo Angele Merkel, koja je prvobitno bila najavljivana kao počasni gost a onda je odjedanput otkazala.... zamjeniti je neće čak ni ministar inozemnih poslova, kako je to uobičajeno (a on bi imao itekakav razlog da i sam otkaže gostoprimstvo jer kao homoseksualac je sigurno zgrožen skupljanjem potpisa za izmjenu Ustava u smislu definiranja braka.) … ne … gospođa Merkel je, kako se u ovdašnjem njemačkom tisku čita, ogorčena neispunjavanjem zahtjeva za izručenje bivšeg šefa tajne službe Josipa Perkovića, koga Njemačka traži zbog sumnje za ubistvo jednog Hrvata u egzilu a koji je, navodno ubijen 1983 u Münchenu po nalogu istog.

Doduše to je demantirano od strane njemačke vlade, premijerka je poslala čak i videoporuku za dobrodošlicu... ali ostaje gorak okus u ustima da je Hrvatska već počela da dobija packe i prije samog zvaničnog pripadanja EU.

A šta je to što donosi prednosti, odnosno nedostatke ulaskom Hrvatske u EU?
(Ovo što je navedeno ima izvor u njemačkom tisku)

Hrvatska će biti jedna od najsiromašnijih članica EU. Njen brutoprodukt leži, prema podacima EU-statističara 39% ispod europskog prosjeka, samo Rumunija i Bugarska stoje lošije.

Nezaposlenost leži oko 21% ... kod mladih je čak 40%. Zbog toga ovdje vlada mišljenje da mnogi mladi Hrvati čekaju kao napete puške da se razmile po EU u potrazi za poslom.

Industija je na najnižoj tački, ona treba pod hitno kapital iz inozemstva. Međutim inertna hrvatska birokratija dovodi do kočenja investicija. Na rang listi svjetskog privrednog foruma, Hrvatska, sa svojom konkurentnošću leži na 81 mjestu.

Zato rastu dugovi! Novo zaduženje iznosi u ovoj godini 5% a cjelokupno zaduženje je poraslo za 60%.

Jasnije rečeno: Usprkos velikim problemima sa već postojećim zemljama dužnicama, EU će krasiti još jedan veliki dužnik: Hrvatska. Moody&Standard &Poor su već nedavno spustili hrvatsko zaduženje na nivo smeća.

Otkako je počela svjetska kriza sposobnost hrvatske privrede opala je za nekoliko procenata i od 2008. godine pa do danas veličina brutoproizvoda nije porasla ni za jedan postotak.

Postotak izvoza iznosi jedva 20% ... normalan bi bio dvostruko veći broj.

Najveći privredni motor je turizam... međutim, samo otprilike četiri mjeseca u godini. A sa ulaskom Hrvatske u EU moglo bi doći do situacije da turisti iz nekih zemalja naprimjer Turske ili Rusije budu zastrašeni novim viznim režimom i... uopće ne dođu.

Čemu se, dakle, može nadati Hrvatska pristupanjem u EU?

Vlada u Zagrebu nada se, prije svega novcu iz zajedničkog lonca.
Već u drugoj polovini 2013. godine, Hrvatskoj pripada 655 milijuna eura kao financijska pomoć... to je oko 1,5% njenog brutoproizvoda!

Ako se saberu ove injekcije za godine do 2020, to će biti 11,7 milijardi eura, koje će ispuniti kasu Hrvatske.

Međutim, najveći zadatak Hrvatske će u slijedećem periodu biti borba protiv korupcije. Na listi Transparency International, Hrvatska leži na 62. mjestu … iza Kube!. Ovaj posao će biti veliki i nema uzmicanja. Ako Hrvatska želi da bude jedna od zvijezda na europskoj zastavi mora tako i da se ponaša... budno oko EU će to sigurno pomno pratiti i opominjati.

Jedna od loših strana ulaska u EU je da ce Hrvatska time izaći iz članstva CEFTA-slobodne trgovačke zone balkanskih zemalja.

U prethodnim godinama napravljen je, na insistiranje Brüssela plan o rekonstrukciji brodogradilišta. Kad se plan počne ostvarivati, više od 10 000 radnika brodogradilišta izgubiće radno mjesto.... ona su do sada bila dotirana iz državne kase.

Ovo bi otprilike bilo ono što piše njemački tisak.

Zaključak?
Ostavila bih ovaj post bez zaključaka. Kako god bih napisala zaključke našao bi se neko da bude protiv. A imaćemo vremana da se time bavimo u godinama koje dolaze. Ne bi imalo smisla da pet minuta do dvanaest dvoumimo da li je dobro ili ne to što postajemo članica EU.

Zato slavimo danas a sutra ćemo razmišljati.

ŽIVJELI... ili kao bi naši prijatelji a od sutra već i članovi obitelji, Njemci rekli: PROST!