Naš blogovski svijet nastanjem je uredskim službenicima, domaćicama, umirovljenicima i samcima koji ne rade.

Odakle to znam?

To se može primjetiti na komentarima.
Rano ujutru je veliki promet. To je vrijeme kada se računala u uredu uključuju i to vrijeme se koristi za pisanje komentara.

Oko 13 sati je, međutim, mrtva tišina, jer su svi na zasluženoj pauzi ili se djeca dovoze iz škole pa im se kuva topli obrok. Ovo oko djece pogađa umirovljenike i domaćice.

Nakon toga se talasa, ovisno o tomu koji je posao prioritetniji: onaj iza ili onaj ispred ekrana. Naime nekada neki post izazove toliko interesa da se ne može napisati samo jedan komentar nego komentar na komentar pa na drugi komentar i sve tako, dok uredski posao može da pričeka moguće i slijedeći dan sve po onom: posao neće pobjeći (a post bome hoće jer već sutradan i čak isti dan uveče dolazi novi i onaj prethodni nije više aktuelan).

Nakon kraja radnog vremena dolazi do oseke... svi žure sa posla kući... a još nije postalo uobičajeno da se za vrijeme vožnje bloguje. Izuzetak su oni koji se doma voze tramvajem ili autobusom, oni mogu da napišu koji kratki komentarčić na svom mobitelu ili tabletu. No dolazi polako vrijeme kada će se moći ponešto napisati i iz auta... tada ni to vrijeme neće biti izgubljeno za blogovski svijet.

Slijedeća plima je interval između dolaska doma s posla i odlaska djece u krevet. Tada počinje intenzivno komentiranje koje se prekida samo za spravljanje lagane večere. Doduše, tipkovnica računala prilično nastrada pri pripremi večernjeg obroka, naprimjer pri rezanju kruha kad mrvice obavezno nađu put do zareza između tipki ali, osim poneke greške u slovima, niko to ni ne primjeti.

Kratko pred ponoć je najzad stvarno dosta ... pa treba još ponešto poraditi na planiranju obitelji... to je bitnije od komentara.

Samo samci u to vrijeme donesu nešto živosti u blogovski svijet. Neću da budem zla i da pretpostavim da ima i onih koji više ne planiraju proširenje obitelji pa je odlazak u krevet pomjeren za još koji sat. A samci? Oni u to vrijeme bloguju bez griže savjesti. Ali samo do slijedećeg zaposlenja ili sastanka sa novo(i)m izabranic(k)om … još sam u nedoumici šta je od ovog dvoje gore...

E sada znate kako sam zaključila ko je i kada u blogovskom svijetu. Zar nisam u pravu?