Jedna od lijepih stvari u vrijeme pred Božić je emitiranje starih dobrih filmova i to za svakog ponešto.Neću danas da pišem o Fred Astairu i društvu nego o filmovima za djecu. Ima ih u ovo vrijeme svakodnevno na televiziji i djeca ih rado gledaju iako nisu tipa Ice Age ili Harry Pottera.

Mislim na filmove u kojima su uživale generacije prije a kad vidim sjajne okice moje Therese kad gleda Petra Pana ili Toma i Jerrya shvatim da ti filmovi nisu izgubili nimalo od draži i uticaja na današnju generaciju.

Ko ga još ne poznaje... starog dobrog Amerikanca Walta Disneya i njegove vesele figure iz životinjskog svijeta, koje ne samo da su oduševljavale (i još danas to čine) nego su na diskretan način prenosile poruke djeci koja su ih gledala.

Ja sam osobno najviše zapamtila malog Bambija kad mu mama kaže: „Ako nemaš da kažeš ništa lijepo tada radije drži usta zatvorena“, a on pogne svoju glavicu i spusti pogled bojažljivo ka zemlji.

Kad sam bila u tinejdžerskim godinama i Bambi ponovo jednom došao u kino, posudili smo brat i ja moju susjedu, šestogodišnjakinju da bismo imali izgovor za gledanje dječijeg filma i gledali „Bambi“ po ko zna koji puta. Uzgred, pri kupovini kino-karata sreli smo ne mali broj drugara iz razreda koji su pod istim izgovorom kao i mi, poveli djecu od rođaka i susjeda da gledaju film.

Naravno,kad je došla scena u kojoj je Bambi ostao bez svoje majke na tragičan način, mi stariji smo šmrcali i brisali krišom suze dok su mlađi bili više zainteresirani za okolinu, zapitkivali o ostalim figurama u filmu, a sadržaj i poruke koje je film pružao, shvatili, vjerovatno kao i mi, tek nekoliko godina kasnije.

Kod mene je film probudio svijest o prirodi i ljubav prema šumi, naučio me značenju mimike i geste i razvio u meni duboki osjećaj za pravednost i nepravednost.

Savjet mame Bambiju da je bolje ugristi se za jezik nego nekome reći nešto loše, vremenom više nije imalo „izvorni“ značaj. Naime, iskustvo me naučilo da ovo djeluje samo onda ako svi tako misle i osjećaju. Ne nosi svako u sebi gen koji mu pravovremeno sugerira:“ Ja sam po prirodi dobar čovjek i tako se odnosim i prema drugima“ Češće su oni dobri ti, koji se drže ovoga savjeta ili onog iskonskog iz Biblije da „kad te neko udari po obrazu, pruži mu i drugi“ a zloće oni koji to znaju jako dobro iskoristiti.

Ali u principu Bambijeva majka je imala pravo... stvar je samo u tome da nisu svi gledali ovaj film. Ili... možda su ga i gledali... ali nisu razumjeli.