Danas smo zapalili prvu svijeću na adventskom vijencu. Adventski vijenac je obično urađen od grančica bora, cedra i lovora i svaka od ovih grančica je simbol: bor označava besmrtnost i zajedno sa oblikom vijenca (krug bez početka i kraja) simbolizira vjećnost Božiju., cedar označava snagu i iscjelenje a lovor pobjedu nad patnjom. Svijeće kojih je ukupno četiri,(za svaku adventsku nedelju jedna) se pale jedna po jedna svake nastupajuće adventske nedelje. Time se svaki tjedan povečava jačina svijetlosti koja pobjeđuje duhovnu tamu i najjača je danom rođenja Isusa.

Moje najljepše sjećanje na to vrijeme su zornice. To su mise koje počinju u zoru, u 6 sati i značile su pokoru jer se moralo ustati rano. I kada danas vidim moju Theresu, spavalicu, kako s radošću ustaje u pet da ne bi zakasnila na zornicu, sjetim se svog djetinjstva i onog osjećaja "nečeg čarobnog i nadnaravnog" u toj ranoj molitvi...Kad sam je upitala šta joj znači to rano ustajanje odvratila je. "Susret sa Isusom je najljepši početak dana". Znam da je to tekst naučen na pripremi za prvu svetu prićest ali iz usta tako male nevine duše zvući čarobno.

Zato Theresi i svoj ostaloj djeci koja svako jutro jure na zornicu i naravno svim kršćanima želim sretan početak Adventa.