Brojevi u politici

petak, 10.01.2014.

Tko su Srbi u Hrvatskoj

Miroslav Gavrilović rođen je 28.8.1930. godine pa zaključujemo da su njegovi najosnovniji numerološki podaci sljedeći: Životni put 4, Izraz 11, dan rođenja 1, Intimni broj 5/41.

Koga zanima, osobine ovih brojeva i njihov međusobni odnos može pročitati na postu objavljenom 30.11.2009. ( kuda je ovo vrijeme prošlo!!!!) u analizi, tada predsjedničkog kandidata, Ive Josipovića.
Naime, Josipović se rodio 28.8.1957. i najvažnije osobine, životne prilike kao i životne prepreke, kod njega proizlaze iz vrlo skladnog odnosa brojeva 1 i 4.

Ne samo da dijele najvažnije brojeve iz datuma rođenja, nego im je isti i drugi po važnosti broj, broj Izraza – slova pretvorena u brojeve i njihov zbroj. O značajkama više vibracije broja 11, također sam pisala na postu o Josipoviću, sada ću samo spomenuti da se ta energija nadahnuća kod Josipovića ostvaruje kroz glazbu i poriv za angažiranjem za opće dobro, a kod Gavrilovića kroz duhovni poziv.

Ako netko ne zna – Miroslav Gavrilović je svjetovno ime patrijarha srpskog Irineja. Promjenom imena viša vibracija broja 11 nije nestala, jer ime Irinej također vibrira brojem 11. Riječi „patrijarh“ i „srpski“ također daju broj 11, te u zbroju dobivamo 33, također Glavni broj – neki numerolozi broj zovu i Kristov broj. U zbroju se dobije 6, koji je također i broj ostvarenja za Miroslava Gavrilovića.

Intimni broj je 5/41, i tim brojem, uz broj 1 kao dan rođenja Gavrilović vibrira sa dva najvažnija broja države Srbije.

Privatno, broj 5, odnosno 41, donose Gavriloviću puno temperamenta, pa događaji intimne prirode koji inače nisu spojivi s osobom kojoj je životna vokacija duhovnost , u ovom slučaju nimalo ne čude.

Srpska pravoslavna crkva ima Izraz u broju 1, baš kao i Republika Srbija, i kao takva ima isti stil djelovanja, energiju i sklonost sličnom vrijednosnom sustavu.

Preporučam čitanje postova o Srbiji – zbivanja unatrag četiri godine od kada sam ih napisala itekako potvrđuju rezultate numerološke analize, kao uostalom i cjelokupna dosadašnja povijest, a i bolje se može razumjeti djelovanje Srpske pravoslavne crkve, s obzirom na iste glavne brojeve.

Božićna čestitka patrijarha Irineja ne čudi, ali žalosti. Ako poglavar SPC-a još uvijek ima problema s činjenicom da je Hrvatska samostalna cjelovita država, ima ga i srpski narod, a time i političari.

Zato je još žalosnije, a za nas opasnije, da se u Hrvatskoj nije našao niti jedan pojedinac iz vlasti RH koji bi na Irinejevu „čestitku“ odgovarajuće reagirao.
U medijima se nekoliko dana uopće nije komentirala, tek treći dan pojavio se komentar na jednom portalu, i to komentar na dio čestitke o „ ponovnim progonima i stradanjima braće i sestara zbog svog imena, pisma i jezika“.

Naravno da je i to samo po sebi skandalozno, ali je samo nastavak dosadašnje retorike. Ono što je zaista opasno je javno iskazivanje nemirenja s postojanjem Hrvatske takve kakva je sad, naročito ako se na umu ima BiH, te numerološka analiza i prognoza BiH koje ozbiljno upozoravaju. Razvoj događaja u i oko BiH itekako su potvrda numerološke analize.

Dok u Srbiji vlada organizira posebne grupe koje prate i bilježe „srpska stradavanja“ u Hrvatskoj, pa to onda šalju, na državnom nivou, po cijelom svijetu, hrvatska politika i gotovo cjelokupni javni prostor potpuno su defanzivni, neaktivni, kao da nikad nisu čuli kako se u svijetu brane nacionalni interesi, i, kao takvi, taoci su srpske manjine i njihove stalne proizvodnje nekakvih skandala, nepravdi, traženja posebnih povlastica i stvaranja nategnute atmosfere – onako kako se traži i kako i kada odgovara državi Srbiji.

Takvo produciranje napetosti, konstantno zastrašivanje vlastitog naroda izmišljenim opasnostima, manipuliranje povijesnim sjećanjem bilo je obilježje politike srpskih političara, Crkve i viđenijih pojedinaca uoči agresije na Hrvatsku devedesetih godina.

Rezultat takve politike je devastacija, pljačka i osiromašenje većeg dijela Hrvatske, pa sad nema posla ne samo za Srbe nego ni za Hrvate i pripadnike ostalih nacionalnih manjina podjednako.

Rezultat takve politike je i zabačeni zaselak negdje na području tzv. „Sao Krajine“ u kome u polusrušenim kućercima živi nekolicina staraca koji su se sami vratili iz Srbije, dok im se potomci valjda ne usuđuju vratiti u rodni kraj. Teško je na tv bilo gledati te starce i starice od 80, 90 godina kako žive napušteni od svih, jadni, čak i bez struje.

I onda Milorad Pupovac, umjesto da se osjeti bar djelomično odgovoran za ove i slične sudbine svojih sunarodnjaka i prisjeti se kako su sinovi ovih staraca, izmanipulirani obećanjima o nekakvoj „srpskoj državi“ i zastrašivani „fašistoidnim Hrvatima“ ustali s oružjem protiv svoje države, Pupovac u Saboru traži nekoliko milijuna kuna da se starcima dovede struja u zaselak. U državi toliko siromašnoj da i liječnici mjesecima štrakaju zbog svojih plaća.
Pupovac nije predložio da se tih nekoliko staraca smjesti u državne staračke domove i da im se za cijenu doma uzme dio imovine, kao što se to, po zakonu, radi sa svim drugim starim i nemoćnim ljudima u Hrvatskoj.
Ne, nije to predložio, jer ga sudbina tih jadnika i ne zanima – njega zanima politika i širi i viši interesi. Čiji?

Da ljudi zaista nemaju sklonosti učiti iz svojih grešaka i svoje povijesti, potvrda je i povijest pravoslavnih stanovnika na hrvatskim područjima. Ništa nisu naučili iz sudbine Svetozara Pribičevića koji je svojim životom svjedočio da su žrtve velikosrpske politike Beograda ne samo Hrvati, nego i Srbi u Hrvatskoj. A izgleda da ni iz devedesetih nisu izvukli baš nikakve pouke koje bi im olakšale život i približile ih većinskom stanovništvu, kako bi bilo bolje, prosperitetnije, sretnije i jednima i drugima.

Retorika političara srpske nacionalne manjine gotovo je ista retorici s početka devedesetih. Zašto misle da posljedice te iste retorike za njih same i narod koji prestavljaju mogu biti bitno drugačije? Za život u kojoj to državi pripremaju svoje potomstvo kroz odvojene vrtiće, odvojene škole, odvojeno pismo, odvojene kafiće, odvojene prostore?

U Hrvatskoj postoje i druge nacionalne manjine i s njima nema nikakvih problema. Zašto? Možda i zato što iz njihovih matičnih zemalja ne vrište o njihovoj „ugroženosti“, što njihove matične zemlje nemaju teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj, a oni sami poštuju hrvatske zakone i vrijedni su i poštovani pripadnici hrvatskog društva.

POVIJEST

I tako dolazimo do pitanja koje je tema ovog posta. Kad se patrijarh Irinej obraća svojoj braći i sestrama, svojem narodu, u Hrvatskoj, kome se on to obraća? Srbima koji su se na hrvatske prostore doselili iz srpskih krajeva, negdje kroz povijest? Ne, on se obraća svim stanovnicima pravoslavne vjere, koje on proglašava Srbima samim tim što su pravoslavne vjere.

Je li to doista tako – da su svi pravoslavni vjernici u Hrvatskoj srpske nacionalnosti, kako to tumače u SPC-u i državi Srbiji, i kako je to postalo uvriježeno mišljenje i u Hrvatskoj?

Naravno da nisu. Na zadnjem popisu stanovništva nešto malo manje od 17 tisuća ljudi se izjasnilo da su po narodnosti Hrvati, a po vjeri pravoslavci. Poznato je, i postoje pismeni dokazi, da su se imigranti u SAD koji su dolazili s ovih prostora, na Ellis islandu, gdje su se imigranti prihvaćali, deklarirali kao Hrvati pravoslavne vjere.

Mora se ići i dublje u prošlost i podsjetiti da je Velikom šizmom, crkvenim raskolom, došlo do podjele Crkve na Istočnu i Zapadnu, odnosno na Katoličku i Pravoslavnu crkvu 1054. godine. Razlozi zašto je i kako došlo do toga za našu priču nisu važni – ali su nam itekako važne posljedice.

Granice pravoslavne i katoličke crkve uglavnom su slijedile granice nastale podjelom Rimskog carstva 395.godine, za nas je važna činjenica da su granicu činile rijeke Drina i Dunav do granice Mađarske i Rumunjske. Područje Istočnog Rimskog Carstva kasnije je nazvano Bizant s prijestolnicom u Carigradu. Do otprilike 7. stoljeća službeni, pa i crkveni, jezik bio je latinski, a nakon toga grčki. Istočno Rimsko Carstvo trajalo je puno duže od Zapadnog, sve do 1453. godine kad je došlo do prodora Turaka.

Treba dobro znati povijest Balkana da bi se pratilo širenje pravoslavlja zapadno od Drine i Dunava, kao i njegovo širenje na područje Crvene Hrvatske od Cetine do Valone.

Ono što je za nas važno je činjenica da SPC i Srbija kao država sve stanovništvo koje je tijekom povijesti zbog različitih razloga prelazilo na pravoslavlje s vremenom pretvaralo u etničke Srbe – i Vlahe, ostatke starih Ilira koji su bili raštrkani po cijelom Balkanu (čijih potomaka u velikom broju ima i u današnjoj Hrvatskoj a zovu ih Srbima zbog pravoslavne vjere ), i katolike koje progone prisiljavajući ih na pravoslavlje naročito nakon propasti Bizanta i dolaska Turaka koji su im dali autonomiju unutar Otomanskog carstva. Katoličko stanovništvo je na pravoslavlje prelazilo iz nekoliko razloga: prvo zato što su bili prisiljeni, zatim, prodorom Turaka na sjever i zapad osvojeni krajevi su u velikoj mjeri ostali bez katoličkog svećenstva koje su Turci smatrali za prave neprijatelje, za razliku od pravoslavnih, i narodu koji nije bježao sa svećenicima bilo je sigurnije pod zaštitom pravoslavnog svećenstva. Osim toga crkvena davanja pravoslavnoj crkvi bila su niža neko katoličkoj.

Naravno da je u naše krajeve dolazilo i srpsko stanovništvo: od poraza Srba protiv bugarskog cara Simeona kad su na poziv kralja Tomislava došli na područje Hrvatskog kraljevstva, na početku prodora Turaka seoba nekoliko tisuća Srba sa područja pećke patrijaršije, kasnije naseljavanje dijela Vojne Krajine zajedno s Vlasima, velike seoba Srba krajem 17.stoljeća , i, s područja Kosova krajem 18.stoljeća na područje Vojvodine ( gdje ih do onda uopće nije bilo).
Naseljavanja Srba na zapad bilo je i nakon drugog svjetskog rata, na primjer u Istru.

Zašto je važno znati bar ove najosnovnije stvari.

Još od doba svetog Save, prvog srpskog patrijarha iz 13. stoljeća, koji osamostaljuje srpsku pravoslavnu crkvu od bizantske, kroz povijest, a naročito od osnivanja SPC-a početkom 20.stoljeća, svećenici te crkva u svom političkom djelovanju nastoje svo pravoslavno stanovništvo proglasiti Srbima, i to im je dobrim dijelom i uspijevalo. Na taj način su povećavali broj srpskog stanovništva, mada su se od njih etnički razlikovali.Time su u velikoj mjeri, kroz povijest, pomagali srpskim svjetovnim vlastima u njihovoj velikosrpskoj politici, čije su dvije najznačajnije odrednice bile širiti srpski prostor i povećavati broj srpskog stanovništva, i to od Nemanjića, preko cara Dušana, Jugoslavije, pa sve do dana današnjih.

Koje su posljedice ovakvog djelovanja SPC na ovom našem prostoru svi znamo.

I zato meni osobno nikako nije jasno – zašto pravoslavni vjernici koji nisu etnički Srbi, i koji nemaju domovine osim ove Hrvatske, pristaju biti „moneta za potkusurivanje“ (kako se to nekad govorilo) države Srbije, zašto ne osnuju Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu, kao što su to pred nekoliko godina učinili Crnogorci.

A i onima koji jesu etnički Srbi i kojima je Hrvatska mjesto gdje žive, često i generacijama, trebalo bi biti u interesu da žive u stabilnoj, pravednoj, bogatijoj i mirnijoj državi.

Kao što je još jedan hrvatski pravoslavni vjernik napisao:

Domovina kakva bila
Rođenom je sinku mila.

<	siječanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Studeni 2024 (1)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv