Brojevi u politici

petak, 04.11.2011.

Masivna plućna embolija

Sasvim sam slučajno još živa.

Kako je ta „slučajnost“ počela negdje potkraj prošle zime, u veljači ili ožujku ove godine, u stvari se i ne može govoriti o slučajnosti – od tada mi je doslovno svaki napor, pa i jedan pokret, bio sasvim dovoljan za trenutačnu smrt.
Takva slučajnost ne postoji i meni je posve jasno da me štitio Svevišnji, svojim načinima i putevima, iz razloga koje možda mogu naslućivati, ali pouzdano ne mogu znati – a možda nam, još uvijek, nije niti dano da ih budemo potpuno svjesni.

S druge strane, posve sam uvjerena da uzrok i povod svakoj bolesti leži u psihičkom i duhovnom životu svake pojedine oboljele osobe, osim ako se ne radi o sasvim posebnoj karmi, pa činjenicu što sam još uvijek živa shvaćam kao poklonjeno vrijeme za kvalitetniji i produktivniji rad na tim područjima.

No, tema ovog posta nije metafizička, nego vrlo životno utemeljena. Riječ je, naravno, o zdravstvu.

Negdje početkom godine počela sam imati problema sa disanjem - najprije kod jačih fizičkih napora i hodanja. Pripisivala sam to godinama, kilama, slaboj kondiciji i nisam se previše brinula.
Od kraja rujna situacija se drastično pogoršavala, tako da me je i najmanji napor ostavljao bez daha, i u petak 7.10. ( moj osobni dan je bio u broju 6, broju koji traži, između ostalog, odgovornost za naše dotadašnje ponašanje) i završila sam u Vinogradskoj, gdje su me nakon par sati htjeli poslati kući.
No, nenadano, nakon što su mojim sinovima rekli da ujutro dođu po mene, odveli su me na CT . Kad su me vratili na hitni odjel došao je liječnik koji mi je rekao da legnem u krevet, da sam opasno bolesna, da se po mogućnosti ne mičem, da mogu umrijeti svaki čas, ali da postoji i mogućnost da ostanem živa.


Jesam li išta poduzimala od početka godine da ustanovim zbog čega imam problema sa disanjem?

Naravno da jesam.

Kako je teško disanje već prije ljeta počelo biti praćeno bolovima i napetošću u prsnom košu najprije sam otišla kardiologu. U vrlo poznatu privatnu polikliniku. Prvi pregledi, EKG, ultrazvuk srca – sve prilično uredno, malo povišeni tlak i po jedna i pol tabletica dnevno beta blokatora.

Međutim, ergometriju, također u istoj poliklinici nisam bila u stanju odraditi više od 1 minute – nisam, naravno, mogla disati.

Kardiolog, zaista vrstan liječnik u kojeg sam imala puno povjerenje, a i sada ga, kao kardiologa, mogu preporučiti bez imalo premišljanja, uputio me na scintigrafiju srca na Rebro, koju sam i obavila u rujnu – jer je trebalo čekati na red.

I sada, gledajući unatrag, činjenica da je kardiolog napravio sve što se tiče njegove specijalističke struke, nije mi više dovoljna .

Jer se potvrđuje činjenica da liječnici vrlo lako, tako specijalizirani i subspecijalizirani, ne gledaju više čovjeka kao cjelovito biće.

Meni nitko, ni liječnik opće prakse, ni kardiolog, ni liječnik koji je trebao obaviti ergometriju, ni pulmolog, ni gastroenterolog ( također u istoj privatnoj poliklinici, istog dana kad sam završila u bolnicu - kod kojeg sam došla jer sam u međuvremenu saznala da postoji nešto što se zove želučana hernija čiji simptom je, između ostalog, i otežano disanje i kojemu sam pokazala vrlo uredan nalaz već obavljene scintigrafije) nije rekao da postoje i drugi razlozi, uz srce, zbog kojih čovjek otežano diše uz bolove u prsima.

A na plućnu emboliju se itekako opravdano može posumnjati i nakon samo jednog vađenja krvi i nešto malo skuplje biokemijske analize.

A liječnica Hitne pomoći i zdravstveni tehničar su poseban slučaj i ja mislim da liječnici kakva je ova koja je došla do mene svakako nije mjesto u Hitnoj pomoći. Liječnici sa osobnim problemima i neliječenim kompleksima mogu doslovce biti opasni po život pacijentima i netko bi o tome trebao voditi računa.

Naime, liječnica, nakon što mi je izmjerila tlak, nije me ni pogledala u lice, makar da vidi kako izgledam– čitala je sve moje nalaze koje sam do tada skupila, zaključila je da sam fizički zdrava, a da ne mogu disati jer sam slučaj za psihijatriju. Nije mi to ni rekla sama nego je izjurila van, a tehničaru je rekla da popijem neki lijek za smirenje. Popila sam apaurin i to me skoro stajalo života jer sam u bolnici ostala bez tlaka – i to malo što sam ga imala spustio je apaurin.

Apaurin nije bio moj - ja u svom cijelom životu, vjerovali ili ne, nisam do tada popila niti jednu tabletu za smirenje, a niti liječnica niti tehničar nisu pitali ni riječi, niti mene niti mojeg sina koji je bio prisutan, o mojem dotadašnjem psihičkom zdravlju. Zbilja nisam nikakav stručnjak za psihijatrijske bolesti, ali kad netko doslovce nije u stanju napraviti niti jedan korak a da se ne počne rušiti jer je ostao bez zraka i to mu je jedini vidljivi simptom –ne znam koja je to psihijatrijska dijagnoza liječnici Hitne pomoći bila na pameti.

No, išla je ona i korak dalje i svoju stručnu procjenu mojeg stanja prenijela je i voditeljici hitne službe u bolnici, tako da su mi tlak izmjerili nakon što gotovo punih 3 sata čekanja, a u međuvremenu su me htjeli i poslati kući jer zauzimam krevet, a bila je gužva.

Nakon toga sam, naravno, odvežena na intenzivnu skrb i zaista sam beskrajno zahvalna i dežurnom liječniku i muškoj „sestri“( meni bar puno simpatičniji naziv za zdravstvenog tehničara) koji su me o mojoj bolesti upoznali sa toliko takta, smirujuće, na najprimjereniji mogući način za nekoga tko misli da ima nekih manjih zdravstvenih problema a uistinu su mu šanse da ne dočeka jutro barem jednake onima da ostane živ.

Nakon četiri dana, kad je najveća opasnost prošla, premještena sam na koronarni odjel i nakon osam dana puštena kući. Ne izliječena, jer se masivno začepljenje plućnih žila i plućne arterije, liječi mjesecima, nekada i godinama, a ishod ovisi o općem zdravstvenom stanju , psihičkoj sređenosti, sreći i Svevišnjem o kojem ovisi konačna odluka.

Zašto sve to, ovako opširno, pišem na blogu koji se inače bavi numerologijom i politikom?

Iz jednostavnog razloga što je to jedini način koji mi je dostupan da napišem nešto što smatram jako važnim i što bih htjela podijeliti s većim brojem ljudi.

Naime, u Vinogradskoj bolnici o meni je računa vodilo nekoliko liječnika i liječnica, redom mladih, vrlo ozbiljnih, vrlo odgovornih i vrlo obrazovanih. Iskreno mogu reći da sam se više nego ugodno iznenadila kvalitetama tih mladih ljudi, naročito kad se na umu imaju napisi o ekscesnim slučajevima po bolnicama koji kao da ljude unaprijed pripremaju na posvemašnju nesigurnost kad su bolnice u pitanju– ja sam zato najprije i krenula po pomoć u privatnu polikliniku i nepotrebno potrošila ne malo novaca.


Moje iskustvo sa bolničkim osobljem, liječnicima i sestrama, više je nego pozitivno, vjerujem da je i u dugim bolnicama ovako ili slično, i da se malo više potroši na bolnički standard kreveta, toplomjera, kuhinje – imali bismo zdravstvenu skrb na kojoj bi nam mnogi mogli pozavidjeti. I to odličnu zdravstvenu skrb za sve stanovnike, a ne samo za one dobrih platežnih sposobnosti.
Nadam se da kapitalistički brutalni odnosi neće potpuno zavladati u našem zdravstvu i mislim da ne bismo smjeli ni zaboraviti na nasljeđe iz socijalizma u ovom segmentu – zdravstveni standardi tada stečeni morali bi se na neki način održati, prilagoditi suvremenim tehničkim mogućnostima, i imali bi odličan zdravstveni standard bolji nego u većini zemalja članica EU – da se SAD ni ne spominje.


No, najveća je sreća ne biti bolestan. Zato svima od srca želim puno zdravlja, snage i mudrosti da se bez većih posljedica nose sa životnim iskušenjima , a u tome će im, bez sumnje, od velike pomoći biti i kvalitetna ljudska komunikacija, bez koje se jednostavno ne može kvalitetno živjeti.

<	studeni, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Studeni 2024 (1)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (1)
Studeni 2023 (1)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Studeni 2017 (1)
Svibanj 2017 (6)
Lipanj 2016 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv