|
borut
30.09.2005., petak
Natanija
Oni koji imaju bolje sjecanje znaju da Vesna ima "svoju" ljekarnu u Nataniji. I danas je trebalo tamo otici opskrbiti se ljekovima za nase dvotjedno putovanje i za barem jos jedan tjedan. Otisli smo i opet ista prica. U ljekarni smo sve obavili za cas, a onda me je Vesna pozvala na kolac (a ja to ne mogu odbiti). Podigla je nesto novca sa njezinog racuna i provela me kroz pola grada; i to onog dijela u kojemu uvijek ima ulicnih sviraca.
Ovakvih koji su za sitan novac dopustili i da ih fotografiram
ali i ovakvih s kojima je Vesna htjela zaigrati
Natanija!! Lijepo nam je bilo u Nataniji! A nisam niti zakasnio na dogovoreno plivanje!
|
29.09.2005., četvrtak
Digitalac
Kod nas je sve spremno za putovanje koje pocinje u noci od subote na nedjelju. Treba jos samo pronaci putne torbe, odvojiti odjecu koju cemo nositi i to je to! Za sada je sigurno da s nama nece ici HP koji je jednostavno odbio poslusnost i ne zeli se otvoriti
Canon ga je uspjesno zamijenio i doprinio donosenju odluke da vise nikakav HP ne ulazi u nasu kucu,
a kako su neki odlucili da im trebamo za rodjendan pokolnit digitilalca, pojacali smo "flotu" za jednu mocnu Minoltu, pa cemo uskoro saznat sta ce nama ostat, da autor ovog bloga moze tekstove i na dalje popratit slikama.
|
28.09.2005., srijeda
O pcelama
Alul (posljednji mjesec zidovskog kalendra) se blizi kraju. U utorak pocinje Nova 5766-ta godina. I u mojoj banci smo vec ovog tjedna poceli sa zdravicama, poklonima govorima i sl. Tako nas je jedan od direktora okupio i poceo pricu o pcelama koje marljivo rade, drze se zajedno, paze jedna na drugu i ... Poruka je je bila jasna i svi smo shvatili da se trebamo i u narednoj godini truditi i cuvati zajednistvo. Ali onda je poceo govoriti jedan od visih direktora, koji je prisustvovao kao gost, i poceo objasnjavati o tisucu i nekoliko vrsta i podvrsta pcela, koliko ih postoji, ali da samo 4 prave med, a od tih cetiri samo jedna nastanjuje podrucje Izraela i koristi covjeku. I sve bi bilo dobro, jer takvim usporedbama se cesto koriste ne samo politicari nego i menadzeri, kad ja ne bih znao i drugi dio price o pcelama.
Ja znam da u kosnici osim pcela radilica postoji i matica. I da je ona izisla iz jednakog jajasca iz kakvog izlaze i radilice. I da je dobijala bolju hranu da se razvije u maticu. I da je radilice sluze!
Ja znam da u kosnici osim pcela radilica postoje i trutovi. I da su oni izasli iz neoplodjenih jajasaca koja polaze ista matica. I da im je jedina svrha postojanja da polete za maticom kada ona izidje jer je treba oploditi. I da ce samo jedan trut obaviti taj cin. I da radilice sluze trutove!
Ja znam da duzina zivota pcela radilica ovisi o tome koliko rade. I da sto je pasa bolja one vise rade i brze umiru!
Ja znam da je med redoviti proizvod pcela kojega covjek uzima od njih. I da covjeku to nije dovoljno. I da je covjek na ulazu u kosnicu postavio sistem koji iritira pcele pa one pokusavaju zabosti zalac s kojeg njihov otrov otice u malo spremiste. I da je taj otrov, dodatni proizvod, rijedak i dragocjen!
Ja znam da pcela koja svoj zalac zabode u mekano tkivo umire, jer se krhki zalac otkida od njenog tijela. I zato nisam ispricao nastavak price o pcelama pred mojim direktorima!
Zasto politicari i menadzeri, jos se pitam, ne ispricaju citavu pricu, kad i oni sigurno znaju da radilice kad nisu zadovoljne svojom maticom prave tihu smjenu. I proizvode novu maticu!
|
26.09.2005., ponedjeljak
Orel na Bar micvi
Orel je napunio 13 godina i po zidovskim vjerskim propisima postao punoljetan. Obred se zove Bar micva i odrzan je u sinagogi, a jedan od svjetovnih djelova ceremonijala odrzan je veceras. Dolazak mladica sa svitkom Tore u rukama najvio je ponosni otac Juda puhanjem u rog
i za cas se je dvoranom prolomila jemenska muzika. Svi koji poznaju tradicionalni jemenski korak uhvatili su se za ruke i pocela je igra bez kraja
prekinuta samo na tren da svecar zaplese sam sa svojom majkom Havom
a onda se je prostor ispunio dimom i igra se je nastavila dok potraju snage
dok se je jos jedna zvijezda veceri vrtila u oblaku dima
|
25.09.2005., nedjelja
Noc mikrofona (ili "Izraelska tragikomedija")
Autor ovog bloga se ne bavi bas previse politikom! Tu i tamo nabaci nesto kad osjeti miris baruta u zraku ili se desi nesto znacajno. Ali vecerasnji dogodjaj bi bio smjesan da nije bio tragican. Naime, vladajuca izraelska stranka "Likud" odrzava svoju konvenciju (valjda se to tako zove). I svi su se govornici izredali (svi praceni zvizducima iz onog suprotnog tabora), pa i Benjamin Natanijahu. Onda je za mikrofon stupio predsjednik Vlade Arijel Saron i ...muk!!! Pa se je vratio sjediti na svome mjestu deset minuta!!! Kvar su otklonili i predsjednik Vlade je opet prisao mikrofonu i ...muk!!! Pa se je oper vratio sjediti ... i nakon deset minuta ustao i u pratnji tjelohranitelja otisao
dok su u dvorani nastavljeni neredi i verbalni obracuni
Moje misljenje nije bitno, a ni razlozi za odrzavanje konvencije na kojoj su dva tabora (Saronov i Natanijahuov) trebala odluciti o buducnosti stranke, a time i o sudbini Izraela, ali ako mislite da je kvar na mikrofonu bio slucajan gadno se varate!
GLAVOM O GLAVU
|
Ograda
Opet smo bili kod Eduarda i vrijedi zabiljeziti da smo u cekaonici zatekli macka koji je takodjer strpljivo cekao. Pregled i terapija su prosli uobicajeno dobro s tim da je Vesna dobila nalog svaki dan pojesti po jedan sipak (nar)! Na povratku svratili smo do Zoslin razgledati njezinu novu ogradu.
Nismo se zadrzali predugo, a Zoslin {sad se sjetih njezinog ujaka Tina, o kojemu bi vrijedilo napisat nekoliko recenica; ali prepustimo to za nadolazecu jesen ili zimu} nas je na odlasku ispratila do ulice sa zeljama za ugodnu i sigurnu voznju.
|
24.09.2005., subota
Kineret
Vesna je rekla da je dosta o jelu! Da sam pretjerao! A kad ona to kaze, ...onda je dosta! Zato sam se probudio jutros u 4,30 da bih bio prvi na Kineretu (tako ovdje kazu za Genezaretsko jezero) i vec u 7,00 skocio u vodu da ga preplivam (jezero, dakako). Sipak prvi - vec je bio mali milijun plivaca i onih koji su se pripremali za umakanje.
Brzo smo platili kotizaciju, nalijepili kontrolne brojeve i nasa mala grupa je bila spremna
Voda je bila topla, cak neugodno topla i potpuno mutna, neprozirna, pa plivanje nije bilo bas najugodnije. Ali zato smo pozurili i za samo 70 minuta stigli preko, gdje su nam podijelili poklone i medalje
A onda smo se malo odmarali i uzivali dok su se pripremali takmicari za sluzbena natjecanja, koja su upravo pocinjala
a mi otisli. Ali imam ja i necakinju koja se je zazelila svjezih datula iz doline rijeke Jordan, pa ce i ovaj post zavrsiti poslasticama (psssst, nemojte reci Vesni) iz trgovine koja ima sve sta je u vezi datulama
|
23.09.2005., petak
Lafa
je od istog tijesta, ali dosta veca i tanja od obicne lepinje i ne moze se razrezati po sredini
pa se u nju "pakira" jelo
i na kraju umata u papir da bi sve dobilo formu i bilo dosta cvrsto
no, vec nakon nekoliko ugriza to izgleda ovako
|
22.09.2005., četvrtak
Falafel
Falafel?! E, falafel se, ako ste u Hederi, jede kod Barzilaija na suku! Neugledna radnjica koja je otvorena od jutra do sutra i u njoj dva ortaka bez predaha posluzuju kupce, pozurujuci ih da uzmu svoju porciju i naprave mjesto novopridoslima. Mene, dok sam fotografirao nisu niti zamolili nego samo poprijeko pogledali dajuci mi do znanja da im propaganda na mome blogu nije bas nasusna potreba. Jedva sam uspio postaviti fotoaparat iznad kipuceg ulja u kojem su se prevrtale kuglice napravljene od slanutka i raznih zacina medju kojima dominira persun, i vec sam bio izguran da iz pristojne udaljenosti snimim lice radnje - u biti malo veci prozor
A onda je i to moj kolega (onaj isti koji je prekjucer maznio svarmu) na svom radnom mjestu "sredio" po kratkom postupku, ne zaleci ni salate ni thinu (prelijev od sezama i vode) koje je dodao u lepinju!
|
21.09.2005., srijeda
Svarma
Kad sinovi naruce teme za post onda je to zakon! Za pocetak (jer to imam spremno u dzepu) evo kako se priprema svarma. Narezano meso (najcesce puretina, piletina ili ovcetina) se slaze u visinu, a kroz sredinu prolazi metalni razanj koji sluzi kao osovina za okretanje tih 5-6 kilograma mesa kako bi ga toplina plinskih grijaca spremila za jelo. Kako meso biva gotovo, tako se ostrim nozem sijece od gore prema dolje
i uvijek je dobro zamoliti da namijenjenu vam porciju jos malo prevrnu na elektricnoj ploci, kako bi hrana bila do kraja spravljena!!!
Slijede reportaze (pazi mene: reportaza!) o falafelu i lafi!!!
|
20.09.2005., utorak
Lepinja
Ovako izgleda lepinja. U Izraelu joj kazu pita! Izraelci je vrlo rado jedu. Na razne nacine. Najuobicajeniji je da se lepinja razreze i u nju ubaci sve sta je na dohvat ruke. I moj kolega je pustio masti na volju. Nije mi bilo jasno kako moze toliko otvoriti usta i ovoliku hrpu ubaciti unutra, ali on se je uspjesno borio s problemom.
|
17.09.2005., subota
Slucajni susret
Dva dana odmora su za mnom. I nikakvih promjena u mome zivotu nije bilo (na Bliskom Istoku nista novo). Jedino valja spomenuti slucajnog prolaznika koji me je zatekao kako sjedim na trotoaru s nogama na kolniku cekajuci prijatelje koji su trebali doci po mene iz Binjamine. Stvorio se iznenada pored mene i ubrzanim disanjem mi dao do znanja da je umoran; da mu predah treba. I nije sjeo. Samo se priblizio i pustio da mu stavim ruku na glavu. Gladio sam njegovo ne bas njegovano krzno, a on je namjestao pod moju ruku potiljak, kao da mi porucuje: ovdje! Dlaka mu je bila vrela od sunca koje je vec grijalo s visoka, a moja hladna ruka (jer tek sam bio izisao na ulicu) - ipak pruzala malo ugode. Saputao sam mu koga cekam i kamo idem! Poceo sam mu i postavljati razna pitanja, ali mi nije odgovarao! Samo je strpljivo stajao i (mozda) uzivao u milovanju i tepanju.Sve dok nisam izvadio fotoaparat i pokusao snimiti nas susret
Pricekao je da podignem k njemu pogled i htijuci valjda reci: "Do tu; sve si upropastio brate; mogli smo se jos malo druziti i njuskati, a ti izvadio suvremenu tehniku do koje meni nije; ajd' zbogom!", otisao! Otisao lagana koraka sam i ostavio me da sjedim sam, usamljeniji od njega, jer on je birao i kada mi je prisao i kad me je napustio!
|
15.09.2005., četvrtak
Dalmatinac u borbi za Izrael
He, he ...! Zar nije bilo najavljeno na ovom mjestu da "GLOBUS" priprema reportazu iz Izraela?! A glavni glumac - nas Bartul!!!
Na zalost, internet izdanje ne dopusta citanje reportaze, pa ce se trebati spustiti do kioska i potrosit 12,00 kuna, a ako netko bude svracao u ove krajeve, neka ponese i nama!
|
14.09.2005., srijeda
Sanino vjencanje
Preksinoc sam posjetio Sani u njenom roditeljskom domu. Obavljala je posljednje pripreme za vjencanje. Upravo je oprala dugacku crnu kosu i dozvolila da je fotografiram. Od sinocnjeg vjencanja za Saja tu kosu ce prekrivati ili perika, ili marama ili sesir.
A vjencanje - kao vjencanje! Parada veselja i kica, parafrazirao bih Balasevica,
dok su muskarci plesali odvojeno od zena (do kojih mi nije bilo pristupa, pa nema fotografije)
a Saj i Sani primali upute, savjete i dobre zelje za zajednicki zivot!
|
13.09.2005., utorak
Dvije oporuke
Kao i svako jutro i danas su me probudili zvukovi "Drugog programa"
izraelskog radija s pregledom dnevnog tiska. Dezurni novinar je upravo prepricavo napis iz "Maariva" o rabinu (ime sam precuo) koji je umro prije trideset dana i iza sebe ostavio dvije oporuke. Nalozio je da se prva oporuka otvori prije sahrane, a druga oporuka mjesec dana kasnije (zajedno sa postavljanjem kamene ploce na grob).
Otvaranje prve oporuke izazvalo je nemalo iznenadjenje i u krugovima
obitelji i u svecenickim redovima. Naime, pokojnik je u oporuci napisao
samo jednu recenicu - inzistirao je da bude sahranjen u carapama!!!
Poznato je da se po zidovskim vjerskim propisima pokojnik sahranjuje umotan u molitveni sal i bez odjece, pa su rabini zaduzeni za njegovu sahranu bez imalo oklijevanja odbili izvrsiti njegovu posljednju zelju.
Otvaranje druge oporuke izazvalo je, eto, i paznju sredstava
informiranja. Naime, pokojnik je napisao otprilike:
Znam da ste me pokopali bez carapa i hvala vam sto niste izvrsili moju prvu oporuku! A to dokazuje da u ovaj svijet u kojemu sam ja danas covjek ne moze ponijeti nista osim vjere!!!
|
10.09.2005., subota
HAVACELET HASARON
Prelijepi, ne preveliki bijeli cvijet, koji vec pocetkom rujna, jos daleko prije prvih kisa, krasi pjescanu obalu, ovdje nazivaju havacelet hasaron (Saronski narcis; Pancratium maritimum). Spominje se u "Pjesmi nad pjesmama": "ani havacelet hasaron, sosanat haamkim", ali ga Stari Zavjet prevodi ovako: "Ja sam ruza Saronska, ljiljan u dolini" (2:1).
Bilo kako bilo, evo ga na jos nekoliko fotografija sa naseg danasnjeg izleta.
|
09.09.2005., petak
Kosara za Macija
Ovakvim prijetecim priblizavanjem Nadra je u trenu premjestila Macija iz ugodne nove kosare koju mu je Vesna kupila za jucerasnje posjete IKEI
i u odmah se uselila,
a Maci potrazio topli pod na drugom kraju!
|
08.09.2005., četvrtak
Izvjesce iz vrtica
Evo kako je jedna mama dozivela cetvrti dan vrtica:
"Danas je Lucija jedva otisla u vrtic, jedva jedvice, htjela je ostati samnom doma i igrati se. Nagovarala sam ju, objasnjavala da cemo se igrati u subotu i nedjelju, da je danas cetvrtak, da su u vrticu super igracke.... Onda je pitala zasto mama i tata idu na posao zaraditi novce, da nam novci ne trebaju... I onda smo se hrabro ipak uputile. U vrticu se jako razveselila kad je skuzila da su tete objesila na zid kartice sa zalijepljenim skoljkama i tocno je znala koju je ona napravila! Baka je dosla po nju u 11,30. Lucija je odmah skocila na nju i stisnula joj se, a onda su djeca u gacicama i potkosuljicama izasla za njom i pitala zasto ne ostane na spavanju (djeca idu na odmor u 11,30). Onda je Lucija odlucila da ce ostati na spavanju, teta je provjerila da li je OK bakin broj mobitela i obecala da ce ju zvati ako bude trebalo. Baka je otisla po djetesce u 14,30. Lucija je jos spavala; zaspala je tek u 13,30 (znaci lezala je budna 2 sata, jadna). Teta je rekla mami da je bas htjela zaspati jer kad joj je prisla i rekla da ne treba spavati ako nece Lucija je cvrsto zazmirila i sapnula 'teta spavam'..."
|
07.09.2005., srijeda
Sova se vratila kuci
Na ovom blogu se je vec pisalo o dogodjaju kojemu je Makarska kronika posvetila posebnu paznju sredinom srpnja o.g. U novom broju isti list objavljuje sretni zavrsetak price, a tko sam ja da ne citiram tekst koji je bio i prilogom u sredisnjem dnevniku Hrvatske televizije"
"PRIČA S HAPPY ENDOM U Radošima pokraj Ploča puštena sova koja je prije više od mjesec dana stradala u prometnoj nesreći
Piše Ružana Kovač
Snimila Ivana Gabrić
Prošla subota bila je veliki dan za sovu koja je prije više od mjesec dana završila na ptičjoj klinici u Šibeniku, nakon što je stradala pod naletom automobila. Tog dana predvečer puštena je na cesti u mjestu Radoši pokraj Ploča. Podsjetimo, sovu, koja je bila gotovo na izdisaju, pronašli su zaposlenici živogoškog kampa, koji su kontaktirali Ivanu Gabrić, djelatnicu Parka prirode Biokovo. Njihovom zajedničkom akcijom sova je autobusom otpremljena u Šibenik gdje joj je, pod budnim okom voditelja centra Emilija Menđušića i ostalog osoblja, pružena nova šansa za život. Simboličnom vraćanju sove kući prisustvovali su gotovo svi sudionici njenog spašavanja, a događaj su popratili i mediji, uključujući Hrvatsku televiziju, koja je prilog emitirala u središnjem dnevniku."
|
06.09.2005., utorak
L U C I J A
"Mama me je jutros lijepo ssspremila! I sssve mi boje lijepo ssstoje! Danas idem prvi dan u moj vrtic! Jako sam sssretna! Sssamo mi je ruksssak sssrveni! I ne ide mi uz druge boje!
U vrticu sssam ssse puno igrala! I bilo mi je je lijepo! I cekam da mi moja Vesna donese ssskoljke sssa one plazzze!
Vasssa Lucija"
|
05.09.2005., ponedjeljak
Majstor
Danas su se u mojoj banci vrtili raznorazni majstori. Izmedju ostaloga vjesali su i lijepili tablice s nazivima odjela i imenima djelatnika. Evo jednoga (majstora) koji je ekvilibrirao blize stropu nego podu
a iz njegove perspektive Nurit je bila ovakva
Posjetili su (majstori) i mene pa sam dobio novu plocicu s imenom i prezimenom!
|
04.09.2005., nedjelja
Ispravak
Ima medju onima koji posjecuju ovaj blog i onih kojima je stalo da se
zadovolje i odredjena pravila, ako se vec autor bloga prihvaca nekog
novog posla. Tako mi prijatelj A. Goldin porucuje da se ni znakovita imena koja su prevodila rusku poeziju nisu usudila promijeniti "Carsko Selo" u nesto poput "kraljevskoga perivoja", kako ja napravih onog kobnog 01.09.2005. kada se usudih na svoj nacin dozivjeti "Primorski sonet" Ane Ahmatove. Kao primjer poslao mi je Rakovcev prepjev:
"Tu vse bo mene preživelo,
še tale stari golobnjak
in to pomladno čudo zrak,
ki je čez morje priletelo.
In sIišim večnosti vabilo,
od onstran klic nepremagljiv,
in na trepet cvetočih sliv
se seme mesca je razlilo.
In zložna bolj ko ponavadi
je bela pot skoz gozd smaragdni,
ki pelje ne porečem kam.
Tam žanje luč in zrela njiva
na Carsko selo me spominja,
na drevored kraj ribnika."
U tom svjetlu, evo moga ispravka posljednje kitice soneta:
K jos nazirucem drvoredu
U aleji Carskog Sela
Perivoja kaljevskoga, tamo!
Hvala A. Goldinu na dobronamjernoj primjedbi,a sada se ni Londra nece trebat dvoumiti jesam li pod "...,tamo!" mislio na Makarsku!
Ma, sve je na blogu moguce - i dobro da je tako!
|
03.09.2005., subota
Najava (?)
Danas u predvecernjim satima u telavivskom hotelu smjestenom izmedju djamije koja krasi setnicu uz more sto Tel Aviv spaja s Jaffom i vodoskoka u kojem djeca traze osvjezenje
uocena je Bisera Lusic "Globusova" novinarka. Prisli smo joj i saznali da ce se ovih dana kretati jos i Jeruzalemom, Betlehemom, Hevronom ...
Iz tajnovitog osmjeha i sigurnog nastupa dalo se je naslutit da ce novi broj NACIONALNOG TJEDNIKA donijeti i dobru reportazu iz ovih krajeva. A hocemo li je moci citati i na inaternet izdanju, pitanje je?
|
Kruzni tok i trijatlon
Kako se je Bugenvilija nedavno okomila na kruzne tokove u Bavarskoj, a da nam ih nije pokazala (ali smo mogli uzivat promatrajuci njezinih pet-sest imenjakinja), evo jednoga od lijepsih iz nasih krajeva.
Jutros se je s njega moglo samo u dva smjera, jer su juzni i zapadni koristili biciklisti ovogodisnjeg Trijatona Cezarea
Zadrzali smo se kratko, osokolili nadolazece "jahace" i nastavili svojim putom
|
02.09.2005., petak
Poezija
Ana Ahmatova je vec spominjana na ovom blogu, ali osim nekoliko njezinih pjesama objavljenih na "Poezijaonline" uspio sam pronaci jedino zbirke na ruskom jeziku. I evo kako sam sa skromnim znanjem ruskoga i uz pomoc rjecnika vidio njezin "Primorski sonet" (Komarovo, 1958):
P R I M O R S K I S O N E T
Sve ce me nadzivjeti ovdje
I trosna kucica za ptice cak,
I ovaj zrak, proljetni zrak
Preletio morem sto je.
I vjecnost zove k'o struna
Neodoljivom nekom silom.
I nad rascvalim tresnje krilom
Sjajnoga mjeseca kruna.
I tako se prijateljskom cini
Smaragdom posuta i u bjelini
Staza sto ne kazuje kamo …
K jos nazirucem drvoredu
U alejama onim dugim
Perivoja kraljevskoga, tamo.
|
01.09.2005., četvrtak
Sunce
Kao da postajem opsjednut Suncem. Stalno bih ga gledao! U jutro kada izlazi i u vecer kada zalazi (jer samo tada ga se moze nekaznjeno gledat). A kad ga vidim u neopisivoj ljepoti htio, bih ga "zaustavit" fotoaparatom i "podijelit", ako ga se kome sa mnom dijeli. Ali slike se niti ne priblizavaju onome sta oko vidi! Ni jedan uredjaj nije savrsen kao sklop sto ga cine oko, zivci, mozak i jos malo imaginacije dok stojim i upijam.
A ovaj isjecak iz male fotografije uz naslov, podsjeca na akvarele koje smo crtali u osnovnoj skoli htijuci impresionirati ili sebe ili nastavnicu.
|
|
|
|
VREMENSKE PRILIKE U TEL AVIVU,
KOD G-a(Zagreb-Trnsko)
I KOD BARTULA (Micpe Ramon)
A R H I V:
2004.
V, VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2005.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2006.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2007.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2008.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2009.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2010.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2011.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII
2012.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII
2013.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2014.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII
2015.
I, II, III, IV , V
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2016.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, lX, XI, XII
2017.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2018.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2019.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII, IX,
X, XI, XII
2020.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2021.
I, II, III, IV , V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2022.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2023.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2024.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
|
|