Marketing
Slucajni susret
Dva dana odmora su za mnom. I nikakvih promjena u mome zivotu nije bilo (na Bliskom Istoku nista novo). Jedino valja spomenuti slucajnog prolaznika koji me je zatekao kako sjedim na trotoaru s nogama na kolniku cekajuci prijatelje koji su trebali doci po mene iz Binjamine. Stvorio se iznenada pored mene i ubrzanim disanjem mi dao do znanja da je umoran; da mu predah treba. I nije sjeo. Samo se priblizio i pustio da mu stavim ruku na glavu. Gladio sam njegovo ne bas njegovano krzno, a on je namjestao pod moju ruku potiljak, kao da mi porucuje: ovdje! Dlaka mu je bila vrela od sunca koje je vec grijalo s visoka, a moja hladna ruka (jer tek sam bio izisao na ulicu) - ipak pruzala malo ugode. Saputao sam mu koga cekam i kamo idem! Poceo sam mu i postavljati razna pitanja, ali mi nije odgovarao! Samo je strpljivo stajao i (mozda) uzivao u milovanju i tepanju.Sve dok nisam izvadio fotoaparat i pokusao snimiti nas susret
Pricekao je da podignem k njemu pogled i htijuci valjda reci: "Do tu; sve si upropastio brate; mogli smo se jos malo druziti i njuskati, a ti izvadio suvremenu tehniku do koje meni nije; ajd' zbogom!", otisao! Otisao lagana koraka sam i ostavio me da sjedim sam, usamljeniji od njega, jer on je birao i kada mi je prisao i kad me je napustio!
Post je objavljen 17.09.2005. u 20:19 sati.