|
borut
31.08.2005., srijeda
Sjecanje
Neki od blogova koje sam redovito pratio ne obnavljaju se mjesecima, pa cu ih, kao lijepo sjecanje, pohraniti u ovaj post i skinuti iz boksa:
annie de menni
Rusulica
Anonimna
Reful
Miomaocetung
Alojz Majetic
Sedamnest
Trinest
Peskafonda
Mala
Aefnin
castanea
Jordan
M a k a r a n i:
londra
Kral
kiwie
Pedeset +
BMM
|
29.08.2005., ponedjeljak
U d i
Ne, ne moze svaki dan biti ni veseo ni sretan! Zivot je satkan i od niti koje nas cine zalosnima! Ni svaki trenutak nam ne moze biti uspjesan; ima padova koji pretvaraju radost u moru i mogu nas zaviti crnim velom za vijeke!
Udi Rubin je prijatelj! Dobar prijatelj i izuzetno dobar covjek! U
ranim je tridesetim godinama zivota i uspjesno vodi trgovinu kucnim potrepstinama, a od nedavno i kladionicu koja nosi ime "BEACLAHA" (USPJESNO).
Tamo se na kratko susrecemo, porazgovaramo, ispunimo listic sportske prognoze i rastajemo do narednog susreta ... Ali nasi naredni susreti vise nece biti kao dosadasnji, jer jucer, skrenio
je jucer njegov automobil sa ceste i za malu dvogodisnju kcerkicu Lior zaustavio se uz ogradni zid zajedno s njenim zivotom. Supruga je u kriticnom stanju prebacena na intenzivnu njegu, a on, Udi, bez tezih ozljeda tupo gleda ispred sebe ne shvacajuci sta mu se je dogodilo i ne prihvacajuci istinu!
Danas smo polozili malo tjelesce u zemlju na vjecni pocinak, a da
djevojcica nije niti pocela istinski upoznavat svijet. Prerano i kobno. I za nju i za majku i za Udija!
Buket i mali kamen koje sam stavio na sitnu humku je sve sto mogu napraviti u ovom casu ...
... a listic kojeg smo zajedno popunili u prosli cetvrtak, htijuci
osvojiti 1.135 sekela, drzim u ruci i pitajuci se "kome novac moze donijeti srecu?" ne zelim ni znati rezultate...
|
27.08.2005., subota
Jutro na plazi
I dok su svi posteni radni ljudi u ovu neradnu subotu blazeno spavali, mi smo vec u 7 sati slusali valove kako se susrecu sa pijeskom i gledali vrane gdje ciste plazu, jer su sinocnji cistaci bili nemarni!
Jos u sjeni rimskog akvadukta upravo se je budila mala obitelj koja je noc provela u satorima
dok je Vesna prebirala po nanosima skoljaka
pred zacudjenim pogledom "morskog psa".
Sunce je vec bilo odskocilo i sjene su se skratile kada smo se odlucili za povratak koji nije bio brz, jer ima ljudi koji na svakom mjestu i u svako doba dana nadju sebi sugovornika!
|
26.08.2005., petak
Diskrepancija br. 10.
je jos izradi, ali se vec da naslutiti da casopis ni ove godine nece izgubiti na kvaliteti objavljenih priloga, jer me je jedan od suradnika ugodno iznenadio recenzijom koju cemo tamo naci. Igor Bezinovic navodi da je knjiga „Dobar dan, lijenosti“ ("Bonjour paresse")
francuske psihoanalitičarke i ekonomistice Corinne Maier (Prevele s francuskoga Ljiljana Jesic i Martina Jelinek u Nakladi OceanMore, Zagreb, 2004., 125. str.) postigla ogroman komercijalni uspjeh 2004. godine, iste godine kada je i objavljena. No, Bezinovic upozorava da
"na žalost onih koji očekuju konkretne upute kako uspjeti na poslu bez puno truda, gotovo je cijela knjiga (ili možda bolje rečeno esej, manifest, pa i pamflet) posvećena isključivo analizi suvremenih tvrtki i položaju radnika u njima", te dodaje da se nakon uvodne misli da tvrtka nije covjekoljubiva "prelazi na analizu jezika koji koriste zaposlenici tvrtki, koja je vjerojatno nastala pod utjecajem Marcuseove kritike zatvaranja univerzuma rasuđivanja. Jezik tvrtke je nerazumljiv onima koji ne pripadaju zajednici eksperata, odviše precizan, prepun kratica i engleskih posuđenica, jednostavno rečeno radi se o praznim frazama i blebetanju (str. 34.). Nadalje, ističu se razni problemi u samoj biti postojanja tvrtki: utilitaristička orijentiranost isključivo na profit i vlastiti probitak, stroga hijerarhija radnika, postojanje apsurdnog dress code-a, veća važnost osobnog imidža nego obrazovanja i sposobnosti, prerani odlasci u mirovinu, nemoć sindikata…"
"Plaćeni rad je moderna figura ropstva (str. 118.), a jedini ljudi koji doista nešto rade u tvrtki su privremeni zaposlenici. Recept za uspjeh na poslu sadržan je u deset protusavjeta, u kojima je sažet i smisao cijele knjige. Prema autorici, radnici se ne smiju suprotstavljati sustavu, moraju se prilagođavati promjenama u njemu, ne smiju prihvaćati nikakvu odgovornost, moraju birati samo najbeskorisnija radna mjesta, moraju izbjegavati promjene, udružiti se s istomišljenicima i, naravno, moraju prihvatiti da je njihov posao besmislen. Ponašajući se na taj način oni se mogu posvetiti drugim stvarima koje ih zanimaju, mogu se posvetiti bilo čemu što ih usrećuje, a za očekivati je da će se sadašnje društveno uređenje ionako urušiti samo od sebe, baš kao što su građani tranzicijskih zemalja ne radeći ništa dočekali pad Berlinskog zida" izvlaci Bezinovic i citira Maierovu koja za sebe kaze: Da ne bi bilo nesporazuma, ja uopće nisam marksist(str. 90.), pa je u dilemi jer "teško je zaključiti u koju bismo teorijsku struju mogli smjestiti njeno djelo. Iako u popisu literature navodi autore kao što su Marx, Foucault, Arendt, Debord, Vaneigem, Gorz i Klein, njen manifest teško je uklopiti u neko nasljeđe. Ona potiče potpuni individualizam, zanemaruje bilo kakav značaj solidarnosti i odgovornosti prema ostalim radnicima, odbacuje svaku pomisao o intervenciji u postojeći poredak i što je najbizarnije, prihvaća da bi se radnici trebali pomiriti s time da je bitan dio njihovog života (rad) lišen smisla."
Bezinovic usporedjuje "ideje Corinne Maier s prijašnjim teorijama rada. Poticanje lijenosti radništva nipošto nije nova ideja. Još je 1880. godine u prvoj verziji svog eseja Pravo na lijenost Paul Lafargue govorio o prokletstvu rada, indoktrinaciji radnika, štetnosti kapitalističkog utilitarizma zastupajući trosatno dnevno radno vrijeme. Stavovi usmjereni protiv rada prisutni su i u anarhističkoj tradiciji...", ali "Maierova također prepoznaje parazitske elemente u društvu (konzultanti, menadžeri, komercijalisti…), ali ne smatra da je bitna bilo kakva promjena njihove funkcije. Ona im jednostavno predlaže da ne rade ako im se ne da raditi, jer neće biti otkriveni. Daljnje posljedice tog prijedloga ona niti ne pokušava predvidjeti, nego se jednostavno nada najboljem ishodu."
Zakljucujuci, Bezinovic tvrdi da je cinjenica "da se knjiga iznimno dobro prodaje i da čitatelje u razvijenim zemljama očito intrigira i sama mogućnost da na poslu ne prakticiraju strogu radnu etiku, odnosno mogućnost da životne orijentire pronađu izvan svijeta prisilnog rada. Zapadnjačka ljubav prema prisilnom radu i česta prevelika posvećenost poslu u svakom je slučaju činjenica koja bi nas mogla brinuti."
Igor Bezinovic za vrijeme odmora:
U svakom slucaju vrijedi se potruditi i uzeti u ruke dobro stivo; mislim i na "Diskrepanciju" i na "Bonjour paresse"!
|
24.08.2005., srijeda
Ovca u gradu
U mome gradu, mislio sam dok sam gledao kroz prozor, ima i drugih kucnih ljubimaca osima pasa, macaka, papagaja i ribica. Lijepo su se djecak i ovca igrali na dobro odrzavanom travnjaku.
I trajalo bi to druzenje u travi tko zna do kada da se od nekud nije pojavio djecakov otac nervozno pogledavajuci na sat.
Pogledom sam ih pratio dok su se preko parkiralista kretali prema zgradama gdje ce uskoro; predosjecam zlu kob ovcju; zamirisati rostilj.
|
23.08.2005., utorak
Izraelska svakidasnjica
Vec dvije godine jedna od glavnih tema izraelske javnosti je povlacenje iz Gaze i iz nekih naselja na Zapadnoj obali. Od 15-tog o.m. aktivnosti na tim podrucjima ne silaze sa naslovnica. Ne bih ja posjetioce moga bloga zamarao ni cinjenicama ni mojim razmatranjima, da se u vodecem izraelskom dnevniku "Jediot ahronot" nisu javila dva vodeca izraelska knjizevnika, obojica u vise navrata predlagani za dodjelu Nobelove nagrade, a citani i na hrvatskom jeziku.
I dok Amos Oz istice kako on moze gledati u oci onima koji nakon tridesetak godina u ocajanju napustaju svoje domove i dugogodisnji san o Mesijinom Kraljevstvu, jer on i njegovi istomisljenici koji su se trideset i osam godina protivili naseljavanju Gaze i Zapadne obale su svih tih godina zatomljavali isti takav san o prosvijecenoj, otvorenoj i pravicnoj drzavi;
Alef Bet Josua, napominjuci da je nepomirljivi ideoloski protivnik onih koji su podrzavali naseljavanje podrucja koja se sada iseljavaju, ne prikriva osjecaje kad govori da ga progone i lome mu srce oni neobjasnjivi pogledi djece dok slijede roditelje napustajuci dom.
Kakvu su traumu, pita se jos A.B. Josua, prosla djecica koje je otac sa krova kuce koju treba za uvijek napustiti nudio vojnicima, policajcima, bilo kome, jer zivot vise nema smisla? Taj isti otac, siguran je Josua, sada negdje u tisini lijeci svoj ocaj i grli svoju djecu, trazeci rjesenja za buducnost; a on, Josua, i on bi htio biti blizu i ponuditi svoje krilo i svu svoju toplinu malim ljudskim bicima!
|
22.08.2005., ponedjeljak
Maci u susilici
Kada sam se danas vratio s posla docekala me je samo Nadra. Macija nije bilo. Ne malo sam se iznenadio nasavsi ga u susilici kako drijema na jos neizvadjenim kuhinjskim krpama
Ali on, Maci, nije bio bas previse iznenadjen, pa nije niti reagirao kada sam, radi "umjetnickog dojma" zatvorio vrata masine
a kada sam ih otvorio zamolivsi ga da izidje iz prostora koji nije njemu namijenjen, samo se je lijeno rastegnuo i u cudu me gledao ne prodiruci u dubinu mojih namjera
|
20.08.2005., subota
Punjene paprike
Danas se kuhalo u velikom loncu! Punjene paprike! Naime, Bartul je iz rezerve (tamo iz Gaze, gdje brine da iseljavanje prodje bez nepotrebnih incidenata) dosao u svoj studentski stan u Nataniji, pa smo mu nosili cistu odjecu i pristigla pisma, a on voli i punjene paprike. Otvorio je postu i u bijesu pocjepao papire pristigle sa faksa koji su ga upucivali da za upis sedmog semestra moze birati kolegije na WEB stranicama.
Brzo se pribrao i skupio natrag pocijepane papire, pa otisao za leptop. Uto su se usuljala dva metra tananih dugackih misica po imenu Amit
i rucak je poceo, a paprike su jedna za drugom odlazile, odlazile, odlazile ...
Onda smo razgovarali uz dobru crnu kavu! A razgovaralo se je o sportu, pa opet o sportu, pa opet o sportu. Vesna je izlozila svoju teoriju o jacanju misica ramenoga sklopa, a dva buduca profesora fizicke kulture su je lagano iz razlicitih uglova opovrgli. Ja sam mudro sutio i brzo popio kavu, jer sam dobio znak da je susret zavrsen!
|
TU BE AV (petnaesti dan mjeseca Av)...
... suvremeni Izrael obiljezava kao Dan Ljubavi. Mene je nakon dobro odspavane noci s punim mjesecem docekao zajutrak
a ja nemam cime uzvratiti!!! Cvijecem ne volim darivati, jer ga trgati treba! Zato sa dna torbe moje vadim rijeci:
"Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se
Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja
Niti pastirka, niti kraljica,
Čak ni monahinja-bogomoljka
U ovoj sivoj sam haljini od tralja
U cipelama izlizanih potpetica?
Ali, kao i prije, dajem vruć zagrljaj
I strah nosim u velikim zjenicama
Pismo moje ne paraj, mili
Ne plači zbog laži istinske
I dobro ga, na samo dno, sakrij
Na dno svoje torbe sirotinjske"
Ana Ahmatova, "Ne gledaj tako"
|
19.08.2005., petak
Plivanje i Mjesec
Ekipa se trebala okupiti u 9,00 sati kod akvadukta. Jedini koji je dosao bio sam ja! Spustio sam se u more i oplivao stotinjak metara prema grebenu ispred plaze (tamo gdje se lomi val ispred mladica koji lovi ribu na stap)
Ne volim biti sam u duboku moru pa sam se vratio na obalu i otisao na bazen dovrsiti zapoceto. Ali, propala mi je tema za danasnji post, a i Vesna se ljuti da stalno pisem o stvarima koji nemaju s njom veze, kao da zeli i dodati kako se NE BAVIM DOVOLJNO NJOME! O, ona je zaboravila da smo jos ranije jutros, u 6,30 isli zajedno u Kadimu preuzeti hladnjak. A zaboravila je i da sam je sinoc satima konzultirao oko fotografiranja Mjeseca, jer su mi gotovo sve fotografije bile ovake
tek poneka malo drugacija
a ja sam ga htio onakvog kakvog sam ga vidio i samo jednom, valjda greskom koju ne znam ponoviti, uspio
|
17.08.2005., srijeda
Vjezbaonica i vjezbanje
Vesnu je danas krasilo dobro raspolozenje. I vjezbanje joj je proslo lagano, bez napora. Samo moram pripazit i dobro je cuvat, jer u vjezbaonici ima i ovakvih snagatora
|
16.08.2005., utorak
Vrucina
Kazu da su jucer i danas bili najtopliji (NAJVRELIJI) dani ove godine. Ne izlazi mi se niti na sekundu vani, pa niti do bazena. Otvaram moju fotoarhivu i pokusavam se rashladiti gledajuci dvije dame u jesenskim mantilima za omiljene im setnje pobrezjem Ljubljanice...
... ili bih radje s ovom ozbiljnom gospodjom razgoropadio svih 95 BMW-eovih konja, pa nek' nas, makar vruci, vjetar hladi!?
|
15.08.2005., ponedjeljak
I K E A
Jucerasnji dan prosao mi je u odmoru! ...sve dok se Vesna nije vratila s posla! Tocno je da smo se bili dogovorili otici u Nataniju i na to sam bio spreman. Tamo je ljekarna koja je opskrbljena svim ljekovima koje nas dom zahtjeva. Kupovina je trajala kratko, racunajuci i cavrljanje s apotekaricom.
I onda je, vec u automobilu, slijedilo iznenadjenje: "Idemo u IKEU!". To je jos desetak kilometara prema Tel Avivu, ali daljinja nije problem, sve je blizu kad nema guzve po cestama. Problem je u tome sto obilazak, ogledavanje svakog izloska, opipavanje svega sto se opipati moze traje satima. Jedina utjeha bio mi je hot-dog na kraju i drveni sat sa rimskim brojevima za zid u kuhinji, kojeg sam uspio utrpati pored svih ostalih sitnica koje su prethodno bile ubacene u veliku, plasticnu, ruznu, neprakticnu torbu koju svak uzme na ulazu.
|
13.08.2005., subota
Adam i Eva
Adam se je zanovacio prije tri dana. Vec je dobio dopust i pozurio, jos u uniformi, posjetit mamu koja radi na istom katu moje poslovnice. Sekretarica poslovnice Eva pohitala mu je zazeliti dobrodoslicu, a ja iskoristio priliku da se pitam koje boje su bili prvi covjek i prva zena!?
... jer Adamovi su preci stigli iz Jemena i zadrzali tamnoputost, dok su Evini (hebr. Hava) stigli iz Rusije i Poljske.
|
12.08.2005., petak
Drama na moru
Na nasu plazu ovih dana hrle tisuce kupaca. Ona je jedna od rijetkih za ciju uporabu ne treba platiti ulaznicu, pa iako joj ne gravitira niti jedan od velikih gradova, ljudi iz unutrasnjosti, koji se za dolazak na more trebaju voziti sat - dva, biraju upravo nju. Osim toga plaza se prostire kilometrima pa se guzva ne osjeca.
Ali danas su plaza i more docekali posjetioce bez dobrodoslice. Rekao bih cak - nemilosrdno. Na kucici spasavalaca i svuda dokle dopire more bile su istaknute crne zastave - znak da se ne ulazi u more, opasno je!
Valovi su bili visoki i kada smo mi dosli oseka je svojim strujama odvlacila sve sto pluta od kopna.
Stigli smo samo ispratiti dvoja ambulantna vozila sa dva utopljenika kojima vise nije bilo spasa, ali su ih barem pronasli!
Za trecim su jos uvijek tragali sa mora, opasno se priblizavajuci plicacima
i iz zraka,
dok je policijski automobil hitao tamo - amo i jakim razglasom gotovo molio da nitko ne ulazi u more.
I Vesna se je popela na poviseno mjesto, te pazljivo prebirala po valovima ne bi li ugledala plivaca u daljini, vjerujuci da je ziv!
|
11.08.2005., četvrtak
Dan cetvrti
"I stvori Bog (...) vidjelo vece da upravlja danom, (...) I bi vece i bi jutro, dan cetvrti." (Post 1, 16 sl).
A ovako se je ovoga cetvrtka, nakon nocnog odmora, budilo to isto sunce, meni na istoku.
|
09.08.2005., utorak
Ljetna vecer
Sve se je utisalo veceras!
Ni djeca iz dvorista se ne cuju. A hladnije je nego li obicno i trebalo bi da su tu u nestasnoj i bucnoj igri.
Ni automobili ne prolaze obliznjom cestom. Kao da su se ljudi umorili od svakodnevne jurnjave i zastali da predahnu.
Ni ptica ne proleti da zacvrkuce pred pocinak.
Ni pas lutalica ne prodje rezeci i keseci zube na macke sto prebiru po odbacenom smecu, jer i one su se negdje skrile.
Ni vjetra nema da pokrene i zasusti liscem sto baca sjenu na balkonska vrata.
Jedino se sunce krece i gasne primicuci se svome danasnjemu kraju, meni na zapadu!
|
Alon & Smadar
Na ovakovoj, nazovimo je, dvojezincnoj tastaturi se je oglasio Alon u jednom od komentara nakon sto je procitao prethodni post i u njemu vidio dojence njegove boje koze
"Kol hakavod! Neheneti likro vegam lirot et hatmuna. Ani meod merutze. Ha'atar shelcha mishtaper. Toda, Alon!" (Prijevod: "Svaka cast! Uzivao sam citati i gledati slike. Jako sam zadovoljan. Tvoj blog napreduje. Hvala Alon!")
Za sada Blog.hr nema podrsku znakova hebrejskog pisma, ali je mozda i bolje, jer bi to bio jos jedan izazov i dodatni posao (npr. pisati dvojezicno), a ovako mi je lakse. Prelaz s latinice na hebrejsko pismo se ostvaruje komandom "Alt + Shift"!
Za kraj upoznajte Alona i njegovu suprugu Smadar koji ocekuju bebu, kako bi se uvjerili da se roda odista mora potruditi i pronaci dojence nepretamne puti!
|
08.08.2005., ponedjeljak
Post hamehudas
Mispar haverim mi haavoda icicu hajom be toh hablog seli, ve ehad mi hem amar:
"allef) gam anahnu ba bajt mehakim al nehitat sel hasida veod slosa hodasim, ulaj hi ba dereh elejnu;
bet) aval ani lo roce tinok kehe;
gimel) huc mi ze ani lo mevin ma ata kotev!"
Alon, ata sve racon ahsav?
Prijevod:
OBNOVLJENI POST
Nekoliko kolega s posla zavirili su danas u moj blog i jedan od njih rece:
a) i mi kod kuce cekamo na slijetanje rode za tri mjeseca, mozda je ona na putu do nas;
b) ali ja ne zelim tamnoputu bebu;
g) osim toga, ne razumijem sta ti pises!"
Alon, jesi li sada zadovoljan?
|
07.08.2005., nedjelja
Dogovor
Ovako su se u polutami luksuzne taverne "Lehem Erez",
uz sok od mrkve i cokoladnu tortu, Vesna i njezin osobni trener Oren
dogovarali koju strategiju izabrati kako bi se tijelu vratila snaga i dusi vedrina.
|
06.08.2005., subota
R o d a
Jutros sam poranio da bih na vrijeme dosao u Kfar Kara, arapsko selo u Vadi Ara na putu za Afulu i dalje za Genezaretsko jezero. Tamo je Stanica za tehnicki pregled vozila koju posjecujem jednom godisnje. Stao sam u red, obavio papirnate poslove i cekajuci gledao oko, ali i iznad sebe. Taman na vrijeme da "ulovim" usamljenu damu
kojoj se nekamo zurilo. Prema ucenim knjigama ova bi dama sada trebala biti u Europi i hraniti svoje mlade da stasaju i ojacaju kako bi, negdje u listopadu, proletjeli ovuda ka toplom jugu! Ili su, mozda, u pravu oni koji su nam pricali da kad god je u susjedstvu bilo novorodjence, nekako u isto vrijeme vidjena je u okolici i roda kako hita?!
|
04.08.2005., četvrtak
Pojasnjenje (sa zakasnjenjem)
Ne tako davno objavio sam post o krivcu za nerad moga digitalca
Posljednji komentar na post nisam procitao i danas mi je stiglo upozornje da sam ostao duznik.
Evo pitanja:
"covjek te trazio da ga slikas na parkiralistu. i ne znas zasto? il si izmislio pricu? ipak je prebizarna, pogotovo ako uzmemo u obzir njegovu pozu. ili je taj covjek izasao iz ludnice il ces ti uskoro bit na skrivenoj kameri :-))) (igor 04.07.2005. 10:29)
"
Covjeka u plavim kucnim papucama od onda nisam vidio! A izmislio nisam nista, osim sta sam na njega bacio krivicu za kvar na digitalcu, ali nekoga sam morao okrivit.
Nadam se da sam zadovoljivo znatizelju koja je vise od mjesec dana grizla Igora i da cu se sada, kada "Blog.hr" opet uredno radi, moci posveti novim izazovima koje bizarnost sto me okruzuje nudi!
|
02.08.2005., utorak
...
|
|
|
VREMENSKE PRILIKE U TEL AVIVU,
KOD G-a(Zagreb-Trnsko)
I KOD BARTULA (Micpe Ramon)
A R H I V:
2004.
V, VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2005.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2006.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2007.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2008.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2009.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2010.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2011.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII
2012.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII
2013.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2014.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII
2015.
I, II, III, IV , V
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2016.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, lX, XI, XII
2017.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2018.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2019.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII, IX,
X, XI, XII
2020.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2021.
I, II, III, IV , V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2022.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2023.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
2024.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII
|
|