Jucerasnji dan prosao mi je u odmoru! ...sve dok se Vesna nije vratila s posla! Tocno je da smo se bili dogovorili otici u Nataniju i na to sam bio spreman. Tamo je ljekarna koja je opskrbljena svim ljekovima koje nas dom zahtjeva. Kupovina je trajala kratko, racunajuci i cavrljanje s apotekaricom.
I onda je, vec u automobilu, slijedilo iznenadjenje: "Idemo u IKEU!". To je jos desetak kilometara prema Tel Avivu, ali daljinja nije problem, sve je blizu kad nema guzve po cestama. Problem je u tome sto obilazak, ogledavanje svakog izloska, opipavanje svega sto se opipati moze traje satima. Jedina utjeha bio mi je hot-dog na kraju i drveni sat sa rimskim brojevima za zid u kuhinji, kojeg sam uspio utrpati pored svih ostalih sitnica koje su prethodno bile ubacene u veliku, plasticnu, ruznu, neprakticnu torbu koju svak uzme na ulazu.
Post je objavljen 15.08.2005. u 19:28 sati.