Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 08.04.2022.
Robert Fulghum: „Od rođenja do smrti – obredi u našem životu“
A onda postoje knjige za koje je nekad jednostavno prerano. „Od rođenja do smrti“ bi mi, recimo, dobro došla kada smo dočekivali našu djecu na svijet. Zajedno s nama htjela ih je dočekati i naša zajednica: roditelji, obitelj, susjedi, prijatelji… Same krstitke nisu nam se činile prikladnima, a naše društvo ne nudi nikakvu alternativu.
Mudrost jedne prijateljice mi je u tome pomogla da ne „pogriješimo“ s drugim djetetom, ona je rekla da je rodbini manje bitno hoćemo li ili nećemo krstiti svoju djecu, odnosno uvesti ih u organiziranu religiju, već da im je bitno da bude neka organizirana prigoda u kojoj će moći izraziti dobrodošlicu novorođenčetu. Svi su bili zadovoljniji kad smo takvu prigodu i pripremili.
U svakom slučaju, u SAD-u gdje ima više raznorodnih religijskih zajednica, gdje sve veći broj ljudi nije nužno religiozan, već se u devedesetima pojavila potreba za „priručnikom“ koji bi pomogao u tome kako organizirati obrede i rituale u našim životima u važnim situacijama (rođenje djeteta, vjenčanje, smrt člana obitelji) tako da oni nama nešto znače, da odgovore na našu potrebu za duhovnošću i svečanošću i da odražavaju nas kakvi smo kao osobe.
(sve češće na pogrebima na kojima svećenik drži govore o pokojniku, dobivam dojam kako su neosobni, kao da pokojnu osobu nisu uopće poznavali, niti da su za nju marili).
No nije to samo knjiga o obredima u javnom životu, u zajednici ili obitelji, u osobito važnim prilikama: ova knjiga govori i o privatnim i svakodnevnim obredima – ujutro nakon ustajanja ili navečer pred spavanje. Kao što kaže i sam autor:
„Od rođenja do smrti životni obredi oblikuju svaki sat, dan i godinu. Svatko živi obredni život: obredi su ponavljani uzorci značenjskih radnji. Ako postaneš svjestan svojih radnji, uočit ćeš obredne uzorke. Ako uočiš uzorke, moći ćeš ih razumjeti. Ako ih razumiješ, moći ćeš ih obogatiti. Na taj način, životne navike postaju svete.“
Sam autor je puno govorio o svom životu i svojim obredima – kako je uredio za svoju smrt (kupovinom grobnog mjesta), kako je stvorio odnos s izgubljenom kćeri (obredi opraštanja i pomirenja), kako je kao propovjednik pomagao obiteljima stvoriti obrede ispunjene značenjem i prikladne trenutku i onima kojima su namijenjeni, kao i onima koji u njima sudjeluju.
Uglavnom, nešto čemu se čovjek zaista može vraćati kako stari i podsjećati se dok godine prolaze i navike se stvaraju.
Oznake: robert fulghum, od rođenja do smrti, obredi, RITUALI, životne navike, krštenje, vjenčanje, pogreb
utorak, 05.04.2022.
Robert Fulghum: „Sve što treba da znam naučio sam još u vrtiću“/“Uh-oh“
(ovu sam knjigu u ovom navratu počela čitati na dan kad je započeo rat u Ukrajini ili koji dan nakon toga)
Nije nepoznato da postoje knjige zbog kojih bih se možda trebala stidjeti što ih volim, knjige o samopomoći, religiozni pamfleti i trabunjanja, „neobične misli o običnim stvarima“… Ali ne možete si pomoći jer postoje ti neki tekstovi koje poznajete još od djetinjstva, još praktički iz vrtića, i vratiti se u isti, poznati tekst djeluje kao doći kući. Pogotovo u situaciji kada sve oko vas djeluje nesigurno, neizvjesno i besperspektivno.
VIDI: Biblioterapija
(neka ranija inačica moje ličnosti snažno bi se protivila ovome, jer život je samo jedan, samo je kratka 24 sata u danu, a knjiga je toliko puno, i zašto traćiti dragocjeno vrijeme čitajući nešto što ste već ranije pročitali? No vremena se mijenjaju, a i mi s njima, i koliko god hrpa knjiga na mom noćnom ormariću rasla, ponekad me tješi preletjeti mislima kroz nešto poznato i drago)
Ovoga puta, čitala sam priče iz „Sve što treba da znam, naučio sam još u vrtiću“ svojoj djeci, osobito im se svidjela ona priča o gospođi koja ulijeće u paukovu mrežu i viče „PFUUUUUUUIIIJJJJ“ vrlo glasno (pa onda opet iz perspektive pauka). I pouke priče. Čak smo kopiju dječjih mudrosti htjeli fotokopirati i odnijeti u vrtić „da teta vidi“.
Moram reći da je djelovalo, tih par dana dok sam čitala ovu knjigu i „Uh-oh“, osjećala sam se duševno zaštićena, kao u balonu.
Pri tome, „Uh-oh“ je nastavak koji je podnaslovljen kao „neka zapažanja s obje strane vrata hladionika“. Imam dojam da govori o nekim drugačijim, ljepšim vremenima prije interneta, kada ne bih vrijeme od tri ujutro pa do svitanja provodila gledajući u ekran mobitela ako ne mogu spavati (često ne mogu spavati), već bih tamanila ostatke iz hladnjaka i razmišljala o svemu. Tješi me da su neke od najljepših stvari na svijetu dostupne i financijski prihvatljive: pojesti ukusno jelo, provesti vrijeme u najboljem društvu, igrati se s djecom, smijati se naglas.
Kvragu sa svime ostalim, iskreno.
Oznake: robert fulghum, sve što treba da znam naučio sam još u vrtiću, Uh-oh!, samopomoć, mentalno zdravlje
